DRUŠTVO HRVATSKIH KNJIŽEVNIKA
Ivan Grljušić
- Telefon / Gsm:
- E-mail: .(Morate imati omogućen JavaScript kako biste vidjeli ovu e-mail adresu)
- Web adresa: http://www.ivan-grljusic.hr
- Adresa: Poljica, 21274 Kozica
IVAN GRLJUŠIĆ: pjesnik, pripovjedač, esejist, romanopisac, književni i kazališni kritičar, dramski pisac, antologičar i nakladnik rodio se 6. srpnja 1953. u Poljicima. Diplomirao je hrvatski jezik i južnoslavenske književnosti. Bio je urednik u časopisima i nakladničkim kućama, kao i kolumnist i kazališni kritičar u novinama i časopisima. Djeluje kao profesionalni pisac (samostalni umjetnik).
Priređivao je za tisak i knjige drugih auktora. Dizajnirao knjige, izlagao samostalno i skupno slike, kipove, grafike i fotografije.
Pjesničke:
KNJIGA, pjesme (zajednička zbirka), 1975;
BEZ NASLOVA, pjesme, 1976;
TJEDAN, poema, 1977;
NE SAGRADI GRADA, poema, 1984:
KAKTUSOV CVIJET, haiku, 1990.
SMIJEŠI SE SVIJET BIVAJUĆI MEKŠIM, haiku, 1994;
KRHOTINE PJESME, pjesme, 1995;
DOMOVINA, poema, 1997;
PRSTEN PLANINÂ, haiku, 1998;
MOLITVA, pjesme, 1999.
POD KROŠNJOM STABLA, pjesme, 2000;
PJESME (1968.-2000.), pjesme, 2001;
POEME, poeme, 2001;
ZELENO BUJA SVIBANJ, haiku; 2001;
MORE SJAJA, izabrane pjesme i poeme, 2o12;
Romani, pripovijetke;
PUT U MIR, roman, 1997;
TRI SUNCA, pripovijetke, 2001. ; II. prošireno izdanje, 2004;
ZDRAVICA ROMANOVIMA, O posljednjim danima, smrti i okultnoj pozadini smaknuća ruske carske obitelji, 2005;
PAKLENI TURISTI, roman, 2005;
VOLTAIREOVA SMRT, pripovijetke, 2006;
KOMUNISTIČKE PRIČE, pripovijetke, 2013;
AMERIKA, AMERIKA, roman, 2013;
Rasprave, eseji, osvrti i sl.:
ULOMCI O DON QUIJOTEU I QUIJOTIZMU, eseji, 1995;
VELIKI ŽRVANJ, ili NA TRAGU TRAGEDIJE (studije i ogledi o grčkoj tragediji), 2001;
AFRODITIN OSMIJEH, eseji, 2003;
IRONIJA I SVETOST, studije, eseji i kritika, 2007;
SOTONSKO NASTOJANJE DA SE NAŠKODI ZEMLJI, JEDINOME ČOVJEKOVU PREBIVALIŠTU, rasprava, 2013;
HRVATSKO PJESNIŠTVO, studije ieseji, 2014;
DEMONSKO-MAGIJSKI ELEMENTI U DJELU TINA UJEVIĆA, rasprava, 2015;
Drame:
DRAME, drame, 2008. (u knjizi su slijedeći naslovi):
- OD KADA NIJE PALA KIŠA;
- DOSADNO POPODNE NA DVORU JEDNOGA CARA;
- RAZGOVOR, radio-drama;
- ZLATNA GRANA;
- ROMANOVI - SMAKNUĆE, ZDRAVICA, PRAH
Humoreske:
POREZ NA BRKOVE, humoreske, 2010;
Antologije:
RUŽA, RUŽE, RUŽI - Ruža u hrvatskome pjesništvu od početaka do danas, 2005;
ANTOLOGIJA 111 HRVATSKOGA PJESNIŠTVA - od XIII.-XXI. stoljeća, 2006;
SVIT SE KONČA - Antologija hrvatskoga pjesništva od početaka do danas, (tzv. velika), 2007.
Monografije (likovne i foto):
ŠAROPIS, likovna monografija, 2008;
LIŠAJEVI, foto-monografija, 2009;
SVJETLOPIS, grafike, 2010;
Knjige drugih auktora:
A. B. ŠIMIĆ: PREOBRAŽENJA /Izbor, pogovor i bilješke I.G./, 1999;
TIN UJEVIĆ: SVETKOVINE, /Izbor, predgovor, pogovor, komentari i bilješke I.G./, 2005;
A. B. ŠIMIĆ: PLAVI SAN /Izbor, predgovor, komentari i bilješke I. G./, 2006.
O L I M P S K I O S M I J E H V E D R I N E
Ne naginji se nad dubine Noći
što me još dugo i bolno rađa,
- ti brodaru sa mirnih obala,
ne istražuj joj ime
ni potomke iz Tame;
- ti putniče iz sunčanih predjela,
čela ovjenčana pramenjem vedrine.
Presahnut će pogled nad ždrijelom ponora,
nad rodnicom svjetla
što dȁrova blagost danu.
Dah će se presjeći pred rodom čudovištâ,
izmiješati utroba
i poredak uma;
od ophodnje zvijeri prosrsit će trnci ...
Ne kucaj na vrata Istočna
ni na dveri podzemne,
ne uznemiruj tišinu grobova
- ti putniče iz svijetlih predjela,
osmijeha nadojena zarom neba -
tamo je bolest neprebolna
i prejak prizor za slabašnu dušu.
Evo,
ova radost
proklijala dolje iz korijena;
osmijeh vedrine
izmilio iz mračne šume Noći.
(Iz knjige "KRHOTINE PJESME")
PAKLENI TURISTI
. . .
Sada sam ja zašutio na trenutak, ipak pomalo zbunjen.
- Podsjećaš me na hrvatske političare.
- Na političare...? Ja?!
- Na onaj soj (koji je postao toliko otporan da je kadar preživjeti sve, i ima ga uvijek u svim oblicima vladavine: kraljevinama, carevinama, diktaturama i takozvanim demokracijama, u svim strankama i pokretima) što će uvijek pronaći načina i razloga za masochistično samomučenje – s velikom primjesom sadizma –začinjeno najčešće bezrazložnim pljuvanjem po vlastitu narodu i državi, blaćenjem i isticanjem vječnosti i neiskupivosti grijeha. Magnum crimen, magnum crimen. Crimen aeternum, sine redemptione; in nomine: nationis, populi, hominis, patriae. Vična, stalna, nepristana...Kanda ni krvlju Njegovom, ni našom, ne može biti iskupljena...
- Ha, ha... Bože mili, kud si zašo! – ponovno smijeh
- Oni kao da se uvijek nekome ulizuju: Veneciji, Beču, Pešti, Beogradu, Carigradu, Europi – toj gnjiloj staroj sifilističnoj kurvi, s koje je davno otpalo meso, a ono što je ostalo toliko je obješeno, smežurano i smrdljivo da bi ga i strvinari zaobišli, barem oni malo probirljiviji, pod uvjetom da ne skapavaju od gladi – i Americi...
Smijeh s druge strane. Odvratio sam pjesmom (starom, komunističkom):
Amerika i Engleska
Bit će zemlja proleterska!
- Na Hrvatima su se zbile genetske promjene mnogo, mnogo prije i svake pomisli na genetski inženjering, a kamoli njegove primjene. Možda su nam ucijepili gen psa, ili smo se sami izrodili u tome smjeru, stoga je taj ulizički mot tako izražen. Kad bismo evolucijski još malo napredovali/nazadovali (u tim stvarima nikad ne možeš biti siguran što je što) do razine repa, to bi tek bilo pravo. A tko zna, možda bismo i sada ispod nekih sukanja ili hlača pronašli dobar komad repa, uredno podvijena, naravno. Ono što genetičari pokušavaju umjetno i ubrzano, nama je magistra povijest (brez države tisuć godišta, pa katkada i bez imena, pretopljena u tko zna što uime Viših Ciljeva, Napretka, Novoga Kopna, Poretka, Bratstva i Jedinstva, Demokracije, Tajnih Strateških Ciljeva i t.d.) napravila prirodno i sporo; pa je naš čovo, dobroćudni homo croaticus simplex, smislil vu svojoj premudroj: “Viš, vrak ga zel, i tak se more, Bok i bogme, lepo živeti. Zakaj bum se rital? Kričal i beštimal! Zač...? More i brez pipe, cara mia.” Morti bismo mogli napisati i nike nove štatute, nešto kao svojevrstno slugansko “evanđelje” po Hrvatima:
Jer kto jednom služit staje,
prez prestanka hrleć tomu,
slugan biti ne prestaje,
i služit će bilo komu.
U vse vike vikâ , amen!
- Ha, ha, ha, ha...
- Nikako ne bi smjele biti zaobiđene odredbe tipa:
a) Ako tko ostane bez gospodara, što je žalosno i nesnošljivo stanje, neka ga što brže potraži i nađe, Jer tisućljeće prebogata iskustva govori nam da je opasno biti bez gospodara!
b) Ako te tko ponižava, nastoj se poniziti još više ne bi li mu kako god ugodio i odobrovoljio ga! Ako ti ne uspije od prve, nastoj i dalje, ne obeshrabruj se i ne odustaj. Prekršitelji će biti primjereno i brzo kažnjeni, a prekršaj će im biti zapisan neizbrisivim crnilom u knjige pobunjenika i prekršitelja!
c) Ako li te tko udari nogom u stražnjicu, učtivo se nakloni i zahvali mu biranim riječima zato što je njegova presvijetla čizma dotakla tako nedolično mjesto!
d) Ako tko baca govna na tebe, ne gnjevi se već skoči u najbližu i najdublju gnojnicu i ostani u njoj onoliko koliko možeš izdržati. Ne duže, jer bi tvoja neodgovorna smrt prouzročila ipak nekakvu štetu gospodaru.
e) Sve odredbe moraju biti obdržavane pod cijenu izopćenja iz zajednice!
- Ajme, nasmijao si me danas.
(Ulomak iz romana)
Novosti DHK
Članovi društva
Trenutačni broj članova: 530
Zaključno sa datumom: 28. 06. 2017.
popis članova