IVAN GRLJUŠIĆ: suvremeni je hrvatski pjesnik, pripovjedač, esejist, romanopisac, književni i kazalištni kritičar, dramski pisac, antologičar i nakladnik, rodio se 6. srpnja 1953. u Poljicima. Diplomirao je hrvatski jezik i južnoslavenske književnosti. Bio je urednik u časopisima i nakladničkim kućama, kao i kolumnist i kazalištni kritičar u novinama i časopisima. Danas povremeno na portalima i novim medijima. Djeluje kao profesionalni pisac (samostalni umjetnik, slobodnjak). Priređivao je za tisak i knjige drugih autora.
Usporedno s književnim, aktivan je i na nekoliko likovnih područja: slikar, kipar, grafičar, fotograf i grafički dizajner; grafički je oblikovao knjige i pravio naslovnice, izlagao samostalno i skupno slike, kipove, grafike i fotografije. Objavio nekoliko likovnih i foto monografija.
Svakako je jedan od najraznovrsnijih hrvatskih autora uopće.
Izbor iz literature:
* Bože V. Žigo: TRI PJESNIČKA TRAGANJA ("Bez naslova"); Slobodna Dalmacija, 7. VIII. 1976.
* Veseljko Vidović: I. GRLJUŠIĆ – "BEZ NASLOVA"; Nedjeljna Dalmacija, 5. 9. 1976.
* Tomislav Marijan Bilosnić: IVAN GRLJUŠIĆ – "BEZ NASLOVA", Polja br. 226, str. 32. Novi Sad, decembar 1977.
* Veseljko Vidović: HARMONIJA VIĐENOG I ČULNOG; Riječi br. 2, Sisak, 1977.
* Zdravko Krstanović: POEZIJA KAO DEMISTIFIKACIJA; (I. G. "Tjedan"), Vidik br. 5, Split, 1977.
.* Bože V. Žigo: ZAČARANI VREMENSKI KRUG (I. Grljušić: "Tjedan"); Slobodna Dalmacija, 9. XII. 1977.
* Srećko Diana: NE/MARGINALNI ČIN POEZIJE; (osvrt na pjesničke knjige Đ. Ivanišević, I. Martinca, M. Popadića, P. Opačića, I. Grljušića – "Ne sagradi grada" – i N. Jeličića); Mogućnosti br. 10-12, Split, 1985.
* D. V. (Darko Vukorepa: RAZGOVOR S PRIRODOM; I. Grljušić – "Kak-tusov cvijet", Slobodna Dalmacija, 5. 10 1990.
* Tonko Maroević: SVIJET, DVA SVIJETA; Slobodna Dalmacija, rujan 1994.
* Ivan J. Bošković: POVIJEST BOLESTI (I. Grljušić: "Put u mir"), Slobodna Dalmacija, 1997.
* Graham McMaster: VRUTAK VEDRINE / SOURCE OF SERENITY, časopis Haiku br 11-12, Zagreb, 1998.
* Ivan Svetić: NA OBALI STIKSA; Hrvatsko slovo, 30. listopada, 1998.
* Zdravko Kordić: PJESNIŠTVO JEDNOSTAVNE ZAMJEDBE; (U knjizi "/O/gledi iz suvremenosti" Mostar, 2000.)
* Petar Opačić: SVETI PLAMEN POEZIJE; Slobodna Dalmacija, 23. VIII. 2000.
* A(dolf) Polegubić:IVAN GRLJUŠIĆ - "POD KROŠNJOM STABLA", Glas koncila br. 38, 2000.
* Vjeko Vrčić: NAJNOVIJA ZBIRKA PJESAMA IVANA GRLJUŠIĆA, /"Pod krošnjom stabla"/, Imotska krajina, prosinac 2000.
* Nenad Valentin Borozan: NAJLJEPŠI VRT POEZIJE; Otvorene novine, 9. II. 2001. Mostar.
* Siniša Vuković: METAFIZIKA I MISTIKA; (u knjizi Uzimanje mjere), Split, 2003.
* Ivan J. Bošković: LIRSKI PROZAIK; Slobodna Dalmacija, 26. I. 2004.
* Božidar Prosenjak: EVANĐELJE LJUBAVI ZA POČETAK I KRAJ, Marulić br 6, 2004.
* Igor Brešan: REKONSTRUKCIJA SAVRŠENOG ZLOČINA, Slobodna Dalmacija, 24-25. lipnja, 2005.
* Mara Ožić-Bebek: IVAN GRLJUŠIĆ RAPSOD KAMENA; Imotske novine, br 13, od 25. studenoga 2005.
* Božidar Prosenjak: DEMONI NA GODIŠNJEM ODMORU; /I. G.rljušić "Pakleni turisti", roman, 2005./ ( u knjizi "Između srži i margine", Zagreb, 2006.)
* Petar Krelja: ISPOD CRTE - dnevnik; Vedis, Zagreb, 2005. (o I. Grlju-šiću na str. 52-53)
* Zvonimir Mrkonjić: PREPOZNAVANJE BLIJESKA; (o zbirci "Pod kroš-njom stabla"u knjizi Prijevoji pjesništva II, Zagreb, 2006. prethodno u riječkome Novome listu).
* Dragica Zeljko-Selak: VRUTAK U SRCU POLJICA; Podstranska revija br. 11, Podstrana, 1. siječnja 2006.
* Mara Ožić-Bebek: PRIČE S PALETE, HKD Napredak, Split, 2009. (o I. Grljušiću na str. 100-104)
* Ivica Ursić: SVA MOJA SIDRA, Split,2011. (na str. 152. i 153. istoime-ne knjige)
* Katarina Brbora: "Promišljeni splet beletristike i publicistike" (I. Grljušić "Komunističke priče"); Hrvatsko slovo, 23. VIII. 2013.
* Miljenko Stojić: "Amerika, Amerika" – osvrt na roman, Glas Brotnja, 16. prosinca 2013. (Isto na portalu http://www.HRSvijet.net s naslovom "Je li se išta promijenilo? Jan 25, 2014).
* Đuro Vidmarović: "Razotkrivanje totalitarizma", osvrt na knjigu "Komunističke priče", Hrvatsko slovo, 14. ožujka 2014.
* Miljenko Stojić: "A gdje smo to mi" – Ivan Grljušić: "More sjaja", Glas Brotnja, 22. VII. 2014., te na stranici "Knjigozori – mrežna knjižnica Miljenko Stojić".
* Stjepan Čuić: "Osvjetljivanje komunističke prijevare" (Ivan Grljušić – "Komunističke priče"), časopis Nova Istra br. 1-2/2014.
* Hrvoje Lončarević: Izlog knjiga (I. Grljušić – "DVA"). http://www.hrvatsko-slovo.hr mar 2.4, 2017.
O djelima I. G. pisali su još:
TONČI PETRASOV MAROVIĆ (radio), TOMISLAV MARIJAN BILOSNIĆ, FEĐA ŠEHOVIĆ, ZORAN M. MANDIĆ, ZVONKO PETROVIĆ, IVAN BAŽDAR, MLADEN VUKOVIĆ (radio), NENAD VALENTIN BOROZAN (više od 10 puta na Radio postaji Mostar), NENAD IVANKOVIĆ i drugi.
Veće novinske reportaže:
* Bože V- Žigo: "Čuda u biokovskom međugorju", Slobodna Dalmacija 19. IV. 1994.
* Branka Prpa: Ivan Grljušić – "Čudna devojka", list Dvoje, Beograd, siječanj 1976.
* Ante Tomić: "Pjesnik među orlovima", Slobodna Dalmacija, 7. listo-pada 1996.
* Irena Kustura: Ivan Grljušić, neobičan pjesnik u vrgoračkom kame-njaru – "Moju dramu o dosadi na dvoru cara shvatili su kao porugu Josipu Brozu"; Večernji list. 15. IX. 1996.
* Stipe Krce: "Kameno carstvo." Arena, Zagreb, 7. II. 2002.
* Maja Erceg i Veselko Šimić: "Pisac koji sam proizvodi svoje knjige", Makarska kronika, 7. 2. 2006.
* Damir Šarac i Tom Dubravec (foto): "Propadamo kao stari Rim, a toga su samo rijetki svjesni". Slobodna Dalmacija, tjedni prilog Spektar, 2. 4. 2016. str. 1, 12 i 13.
* Fjodor Tušup i Joško Jelaš (foto): "Grljušić – Imam materijala za još barem tri života". Makarska kronika, 2. 2. 2016. Str. 34, 35, 36 i 37.
O L I M P S K I O S M I J E H V E D R I N E
Ne naginji se nad dubine Noći
što me još dugo i bolno rađa,
- ti brodaru sa mirnih obala,
ne istražuj joj ime
ni potomke iz Tame;
- ti putniče iz sunčanih predjela,
čela ovjenčana pramenjem vedrine.
Presahnut će pogled nad ždrijelom ponora,
nad rodnicom svjetla
što dȁrova blagost danu.
Dah će se presjeći pred rodom čudovištâ,
izmiješati utroba
i poredak uma;
od ophodnje zvijeri prosrsit će trnci ...
Ne kucaj na vrata Istočna
ni na dveri podzemne,
ne uznemiruj tišinu grobova
- ti putniče iz svijetlih predjela,
osmijeha nadojena zarom neba -
tamo je bolest neprebolna
i prejak prizor za slabašnu dušu.
Evo,
ova radost
proklijala dolje iz korijena;
osmijeh vedrine
izmilio iz mračne šume Noći.
(Iz knjige "KRHOTINE PJESME")
PAKLENI TURISTI
. . .
Sada sam ja zašutio na trenutak, ipak pomalo zbunjen.
- Podsjećaš me na hrvatske političare.
- Na političare...? Ja?!
- Na onaj soj (koji je postao toliko otporan da je kadar preživjeti sve, i ima ga uvijek u svim oblicima vladavine: kraljevinama, carevinama, diktaturama i takozvanim demokracijama, u svim strankama i pokretima) što će uvijek pronaći načina i razloga za masochistično samomučenje – s velikom primjesom sadizma –začinjeno najčešće bezrazložnim pljuvanjem po vlastitu narodu i državi, blaćenjem i isticanjem vječnosti i neiskupivosti grijeha. Magnum crimen, magnum crimen. Crimen aeternum, sine redemptione; in nomine: nationis, populi, hominis, patriae. Vična, stalna, nepristana...Kanda ni krvlju Njegovom, ni našom, ne može biti iskupljena...
- Ha, ha... Bože mili, kud si zašo! – ponovno smijeh
- Oni kao da se uvijek nekome ulizuju: Veneciji, Beču, Pešti, Beogradu, Carigradu, Europi – toj gnjiloj staroj sifilističnoj kurvi, s koje je davno otpalo meso, a ono što je ostalo toliko je obješeno, smežurano i smrdljivo da bi ga i strvinari zaobišli, barem oni malo probirljiviji, pod uvjetom da ne skapavaju od gladi – i Americi...
Smijeh s druge strane. Odvratio sam pjesmom (starom, komunističkom):
Amerika i Engleska
Bit će zemlja proleterska!
- Na Hrvatima su se zbile genetske promjene mnogo, mnogo prije i svake pomisli na genetski inženjering, a kamoli njegove primjene. Možda su nam ucijepili gen psa, ili smo se sami izrodili u tome smjeru, stoga je taj ulizički mot tako izražen. Kad bismo evolucijski još malo napredovali/nazadovali (u tim stvarima nikad ne možeš biti siguran što je što) do razine repa, to bi tek bilo pravo. A tko zna, možda bismo i sada ispod nekih sukanja ili hlača pronašli dobar komad repa, uredno podvijena, naravno. Ono što genetičari pokušavaju umjetno i ubrzano, nama je magistra povijest (brez države tisuć godišta, pa katkada i bez imena, pretopljena u tko zna što uime Viših Ciljeva, Napretka, Novoga Kopna, Poretka, Bratstva i Jedinstva, Demokracije, Tajnih Strateških Ciljeva i t.d.) napravila prirodno i sporo; pa je naš čovo, dobroćudni homo croaticus simplex, smislil vu svojoj premudroj: “Viš, vrak ga zel, i tak se more, Bok i bogme, lepo živeti. Zakaj bum se rital? Kričal i beštimal! Zač...? More i brez pipe, cara mia.” Morti bismo mogli napisati i nike nove štatute, nešto kao svojevrstno slugansko “evanđelje” po Hrvatima:
Jer kto jednom služit staje,
prez prestanka hrleć tomu,
slugan biti ne prestaje,
i služit će bilo komu.
U vse vike vikâ , amen!
- Ha, ha, ha, ha...
- Nikako ne bi smjele biti zaobiđene odredbe tipa:
a) Ako tko ostane bez gospodara, što je žalosno i nesnošljivo stanje, neka ga što brže potraži i nađe, Jer tisućljeće prebogata iskustva govori nam da je opasno biti bez gospodara!
b) Ako te tko ponižava, nastoj se poniziti još više ne bi li mu kako god ugodio i odobrovoljio ga! Ako ti ne uspije od prve, nastoj i dalje, ne obeshrabruj se i ne odustaj. Prekršitelji će biti primjereno i brzo kažnjeni, a prekršaj će im biti zapisan neizbrisivim crnilom u knjige pobunjenika i prekršitelja!
c) Ako li te tko udari nogom u stražnjicu, učtivo se nakloni i zahvali mu biranim riječima zato što je njegova presvijetla čizma dotakla tako nedolično mjesto!
d) Ako tko baca govna na tebe, ne gnjevi se već skoči u najbližu i najdublju gnojnicu i ostani u njoj onoliko koliko možeš izdržati. Ne duže, jer bi tvoja neodgovorna smrt prouzročila ipak nekakvu štetu gospodaru.
e) Sve odredbe moraju biti obdržavane pod cijenu izopćenja iz zajednice!
- Ajme, nasmijao si me danas.
(Ulomak iz romana)