Ivan Grljušić

Društvo hrvatskih književnika Članovi društva Ivan Grljušić

Članovi društva

Ivan Grljušić

IVAN GRLJUŠIĆ: pjesnik, pripovjedač, esejist, romanopisac, književni i kazališni kritičar, dramski pisac, antologičar i nakladnik rodio se 6. srpnja 1953. u Poljicima. Diplomirao je hrvatski jezik i južnoslavenske književnosti. Bio je urednik u časopisima i nakladničkim kućama, kao i kolumnist i kazališni kritičar u novinama i časopisima. Djeluje kao profesionalni pisac (samostalni umjetnik).
Priređivao je za tisak i knjige drugih auktora. Dizajnirao knjige, izlagao samostalno i skupno slike, kipove, grafike i fotografije.

Pjesničke:

KNJIGA, pjesme (zajednička zbirka), 1975;

BEZ NASLOVA, pjesme, 1976;

TJEDAN, poema, 1977;

NE SAGRADI GRADA, poema, 1984:

KAKTUSOV CVIJET, haiku, 1990.

SMIJEŠI SE SVIJET BIVAJUĆI MEKŠIM, haiku, 1994;

KRHOTINE PJESME, pjesme, 1995;

DOMOVINA, poema, 1997;

PRSTEN PLANINÂ, haiku, 1998;

MOLITVA, pjesme, 1999.

POD KROŠNJOM STABLA, pjesme, 2000;

PJESME (1968.-2000.), pjesme, 2001;

POEME, poeme, 2001;

ZELENO BUJA SVIBANJ, haiku; 2001;

MORE SJAJA, izabrane pjesme i poeme, 2o12;

Romani, pripovijetke;

PUT U MIR, roman, 1997;

TRI SUNCA, pripovijetke, 2001. ; II. prošireno izdanje, 2004;

ZDRAVICA ROMANOVIMA, O posljednjim danima, smrti i okultnoj pozadini smaknuća ruske carske obitelji, 2005;

PAKLENI TURISTI, roman, 2005;

VOLTAIREOVA SMRT, pripovijetke, 2006;

KOMUNISTIČKE PRIČE, pripovijetke, 2013;

AMERIKA, AMERIKA, roman, 2013;

Rasprave, eseji, osvrti i sl.:

ULOMCI O DON QUIJOTEU I QUIJOTIZMU, eseji, 1995;

VELIKI ŽRVANJ, ili NA TRAGU TRAGEDIJE (studije i ogledi o grčkoj tragediji), 2001;

AFRODITIN OSMIJEH, eseji, 2003;

IRONIJA I SVETOST, studije, eseji i kritika, 2007;

SOTONSKO NASTOJANJE DA SE NAŠKODI ZEMLJI, JEDINOME ČOVJEKOVU PREBIVALIŠTU, rasprava, 2013;

HRVATSKO PJESNIŠTVO, studije ieseji, 2014;

DEMONSKO-MAGIJSKI ELEMENTI U DJELU TINA UJEVIĆA, rasprava, 2015;

Drame:

DRAME, drame, 2008. (u knjizi su slijedeći naslovi):

- OD KADA NIJE PALA KIŠA;

- DOSADNO POPODNE NA DVORU JEDNOGA CARA;

- RAZGOVOR, radio-drama;

- ZLATNA GRANA;

- ROMANOVI - SMAKNUĆE, ZDRAVICA, PRAH

Humoreske:

POREZ NA BRKOVE, humoreske, 2010;

Antologije:

RUŽA, RUŽE, RUŽI - Ruža u hrvatskome pjesništvu od početaka do danas, 2005;

ANTOLOGIJA 111 HRVATSKOGA PJESNIŠTVA - od XIII.-XXI. stoljeća, 2006;

SVIT SE KONČA - Antologija hrvatskoga pjesništva od početaka do danas, (tzv. velika), 2007.

Monografije (likovne i foto):

ŠAROPIS, likovna monografija, 2008;

LIŠAJEVI, foto-monografija, 2009;

SVJETLOPIS, grafike, 2010;

Knjige drugih auktora:

A. B. ŠIMIĆ: PREOBRAŽENJA /Izbor, pogovor i bilješke I.G./, 1999;

TIN UJEVIĆ: SVETKOVINE, /Izbor, predgovor, pogovor, komentari i bilješke I.G./, 2005;

A. B. ŠIMIĆ: PLAVI SAN /Izbor, predgovor, komentari i bilješke I. G./, 2006.

O L I M P S K I O S M I J E H V E D R I N E

Ne naginji se nad dubine Noći
što me još dugo i bolno rađa,
- ti brodaru sa mirnih obala,
ne istražuj joj ime
ni potomke iz Tame;

- ti putniče iz sunčanih predjela,
čela ovjenčana pramenjem vedrine.

Presahnut će pogled nad ždrijelom ponora,
nad rodnicom svjetla
što dȁrova blagost danu.
Dah će se presjeći pred rodom čudovištâ,
izmiješati utroba
i poredak uma;
od ophodnje zvijeri prosrsit će trnci ...

Ne kucaj na vrata Istočna
ni na dveri podzemne,
ne uznemiruj tišinu grobova
- ti putniče iz svijetlih predjela,
osmijeha nadojena zarom neba -
tamo je bolest neprebolna
i prejak prizor za slabašnu dušu.

Evo,
ova radost
proklijala dolje iz korijena;
osmijeh vedrine
izmilio iz mračne šume Noći.

                    (Iz knjige "KRHOTINE PJESME")



PAKLENI TURISTI

. . .
    Sada sam ja zašutio na trenutak, ipak pomalo zbunjen.
     - Podsjećaš me na hrvatske političare.
     - Na političare...? Ja?!
     - Na onaj soj (koji je postao toliko otporan da je kadar preživjeti sve, i ima ga uvijek u svim oblicima vladavine: kraljevinama, carevinama, diktaturama i takozvanim demokracijama, u svim strankama i pokretima) što će uvijek pronaći načina i razloga za masochistično samomučenje – s velikom primjesom sadizma –začinjeno najčešće bezrazložnim pljuvanjem po vlastitu narodu i državi, blaćenjem i isticanjem vječnosti i neiskupivosti grijeha. Magnum crimen, magnum crimen. Crimen aeternum, sine redemptione; in nomine: nationis, populi, hominis, patriae. Vična, stalna, nepristana...Kanda ni krvlju Njegovom, ni našom, ne može biti iskupljena...
     - Ha, ha... Bože mili, kud si zašo! – ponovno smijeh
     - Oni kao da se uvijek nekome ulizuju: Veneciji, Beču, Pešti, Beogradu, Carigradu, Europi – toj gnjiloj staroj sifilističnoj kurvi, s koje je davno otpalo meso, a ono što je ostalo toliko je obješeno, smežurano i smrdljivo da bi ga i strvinari zaobišli, barem oni malo probirljiviji, pod uvjetom da ne skapavaju od gladi – i Americi...
     Smijeh s druge strane. Odvratio sam pjesmom (starom, komunističkom):

                  Amerika i Engleska
                  Bit će zemlja proleterska!

     - Na Hrvatima su se zbile genetske promjene mnogo, mnogo prije i svake pomisli na genetski inženjering, a kamoli njegove primjene. Možda su nam ucijepili gen psa, ili smo se sami izrodili u tome smjeru, stoga je taj ulizički mot tako izražen. Kad bismo evolucijski još malo napredovali/nazadovali (u tim stvarima nikad ne možeš biti siguran što je što) do razine repa, to bi tek bilo pravo. A tko zna, možda bismo i sada ispod nekih sukanja ili hlača pronašli dobar komad repa, uredno podvijena, naravno. Ono što genetičari pokušavaju umjetno i ubrzano, nama je magistra povijest (brez države tisuć godišta, pa katkada i bez imena, pretopljena u tko zna što uime Viših Ciljeva, Napretka, Novoga Kopna, Poretka, Bratstva i Jedinstva, Demokracije, Tajnih Strateških Ciljeva i t.d.) napravila prirodno i sporo; pa je naš čovo, dobroćudni homo croaticus simplex, smislil vu svojoj premudroj: “Viš, vrak ga zel, i tak se more, Bok i bogme, lepo živeti. Zakaj bum se rital? Kričal i beštimal! Zač...? More i brez pipe, cara mia.” Morti bismo mogli napisati i nike nove štatute, nešto kao svojevrstno slugansko “evanđelje” po Hrvatima:

                 Jer kto jednom služit staje,
                  prez prestanka hrleć tomu,
                  slugan biti ne prestaje,
                  i služit će bilo komu.

                  U vse vike vikâ , amen!

     - Ha, ha, ha, ha...
     - Nikako ne bi smjele biti zaobiđene odredbe tipa:
a)    Ako tko ostane bez gospodara, što je žalosno i nesnošljivo stanje, neka ga što brže potraži i nađe, Jer tisućljeće prebogata iskustva govori nam da je opasno biti bez gospodara!
b)    Ako te tko ponižava, nastoj se poniziti još više ne bi li mu kako god ugodio i odobrovoljio ga! Ako ti ne uspije od prve, nastoj i dalje, ne obeshrabruj se i ne odustaj. Prekršitelji će biti primjereno i brzo kažnjeni, a prekršaj će im biti zapisan neizbrisivim crnilom u knjige pobunjenika i prekršitelja!
c)    Ako li te tko udari nogom u stražnjicu, učtivo se nakloni i zahvali mu biranim riječima zato što je njegova presvijetla čizma dotakla tako nedolično mjesto!
d)    Ako tko baca govna na tebe, ne gnjevi se već skoči u najbližu i najdublju gnojnicu i ostani u njoj onoliko koliko možeš izdržati. Ne duže, jer bi tvoja neodgovorna smrt prouzročila ipak nekakvu štetu gospodaru.
e)    Sve odredbe moraju biti obdržavane pod cijenu izopćenja iz zajednice!
     - Ajme, nasmijao si me danas.

                                                                    (Ulomak iz romana)

DRUŠTVO HRVATSKIH KNJIŽEVNIKA

Članovi društva

Ivan Grljušić

Novosti DHK

Miro Gavran osvojio nagradu „Zvonimir Golob“

Nagrađeni Ivana Šojat i Miro Gavran

Finalisti Nagrade “Anto Gradaš”

Članovi društva

Izdavaštvo

Tribine DHK

Nagrade

Zagrebački književni razgovori

Međunarodni projekti

Kalendar događaji

Autorska prava / javna posudba

Digitalizirana video arhiva