Ivan Grljušić

Društvo hrvatskih književnika Članovi društva Ivan Grljušić

Članovi društva

Ivan Grljušić

Telefon / Gsm:
E-mail: .(Morate imati omogućen JavaScript kako biste vidjeli ovu e-mail adresu)
Web adresa: http://www.ivan-grljusic.hr
Adresa: Poljica, 21274 Kozica

IVAN GRLJUŠIĆ: pjesnik, pripovjedač, esejist, romanopisac, književni i kazališni kritičar, dramski pisac, antologičar i nakladnik rodio se 6. srpnja 1953. u Poljicima. Diplomirao je hrvatski jezik i južnoslavenske književnosti. Bio je urednik u časopisima i nakladničkim kućama, kao i kolumnist i kazališni kritičar u novinama i časopisima. Djeluje kao profesionalni pisac (samostalni umjetnik).
Priređivao je za tisak i knjige drugih auktora. Dizajnirao knjige, izlagao samostalno i skupno slike, kipove, grafike i fotografije.

Pjesničke:

KNJIGA, pjesme (zajednička zbirka), 1975;

BEZ NASLOVA, pjesme, 1976;

TJEDAN, poema, 1977;

NE SAGRADI GRADA, poema, 1984:

KAKTUSOV CVIJET, haiku, 1990.

SMIJEŠI SE SVIJET BIVAJUĆI MEKŠIM, haiku, 1994;

KRHOTINE PJESME, pjesme, 1995;

DOMOVINA, poema, 1997;

PRSTEN PLANINÂ, haiku, 1998;

MOLITVA, pjesme, 1999.

POD KROŠNJOM STABLA, pjesme, 2000;

PJESME (1968.-2000.), pjesme, 2001;

POEME, poeme, 2001;

ZELENO BUJA SVIBANJ, haiku; 2001;

MORE SJAJA, izabrane pjesme i poeme, 2o12;

Romani, pripovijetke;

PUT U MIR, roman, 1997;

TRI SUNCA, pripovijetke, 2001. ; II. prošireno izdanje, 2004;

ZDRAVICA ROMANOVIMA, O posljednjim danima, smrti i okultnoj pozadini smaknuća ruske carske obitelji, 2005;

PAKLENI TURISTI, roman, 2005;

VOLTAIREOVA SMRT, pripovijetke, 2006;

KOMUNISTIČKE PRIČE, pripovijetke, 2013;

AMERIKA, AMERIKA, roman, 2013;

Rasprave, eseji, osvrti i sl.:

ULOMCI O DON QUIJOTEU I QUIJOTIZMU, eseji, 1995;

VELIKI ŽRVANJ, ili NA TRAGU TRAGEDIJE (studije i ogledi o grčkoj tragediji), 2001;

AFRODITIN OSMIJEH, eseji, 2003;

IRONIJA I SVETOST, studije, eseji i kritika, 2007;

SOTONSKO NASTOJANJE DA SE NAŠKODI ZEMLJI, JEDINOME ČOVJEKOVU PREBIVALIŠTU, rasprava, 2013;

HRVATSKO PJESNIŠTVO, studije ieseji, 2014;

DEMONSKO-MAGIJSKI ELEMENTI U DJELU TINA UJEVIĆA, rasprava, 2015;

Drame:

DRAME, drame, 2008. (u knjizi su slijedeći naslovi):

- OD KADA NIJE PALA KIŠA;

- DOSADNO POPODNE NA DVORU JEDNOGA CARA;

- RAZGOVOR, radio-drama;

- ZLATNA GRANA;

- ROMANOVI - SMAKNUĆE, ZDRAVICA, PRAH

Humoreske:

POREZ NA BRKOVE, humoreske, 2010;

Antologije:

RUŽA, RUŽE, RUŽI - Ruža u hrvatskome pjesništvu od početaka do danas, 2005;

ANTOLOGIJA 111 HRVATSKOGA PJESNIŠTVA - od XIII.-XXI. stoljeća, 2006;

SVIT SE KONČA - Antologija hrvatskoga pjesništva od početaka do danas, (tzv. velika), 2007.

Monografije (likovne i foto):

ŠAROPIS, likovna monografija, 2008;

LIŠAJEVI, foto-monografija, 2009;

SVJETLOPIS, grafike, 2010;

Knjige drugih auktora:

A. B. ŠIMIĆ: PREOBRAŽENJA /Izbor, pogovor i bilješke I.G./, 1999;

TIN UJEVIĆ: SVETKOVINE, /Izbor, predgovor, pogovor, komentari i bilješke I.G./, 2005;

A. B. ŠIMIĆ: PLAVI SAN /Izbor, predgovor, komentari i bilješke I. G./, 2006.

O L I M P S K I O S M I J E H V E D R I N E

Ne naginji se nad dubine Noći
što me još dugo i bolno rađa,
- ti brodaru sa mirnih obala,
ne istražuj joj ime
ni potomke iz Tame;

- ti putniče iz sunčanih predjela,
čela ovjenčana pramenjem vedrine.

Presahnut će pogled nad ždrijelom ponora,
nad rodnicom svjetla
što dȁrova blagost danu.
Dah će se presjeći pred rodom čudovištâ,
izmiješati utroba
i poredak uma;
od ophodnje zvijeri prosrsit će trnci ...

Ne kucaj na vrata Istočna
ni na dveri podzemne,
ne uznemiruj tišinu grobova
- ti putniče iz svijetlih predjela,
osmijeha nadojena zarom neba -
tamo je bolest neprebolna
i prejak prizor za slabašnu dušu.

Evo,
ova radost
proklijala dolje iz korijena;
osmijeh vedrine
izmilio iz mračne šume Noći.

                    (Iz knjige "KRHOTINE PJESME")



PAKLENI TURISTI

. . .
    Sada sam ja zašutio na trenutak, ipak pomalo zbunjen.
     - Podsjećaš me na hrvatske političare.
     - Na političare...? Ja?!
     - Na onaj soj (koji je postao toliko otporan da je kadar preživjeti sve, i ima ga uvijek u svim oblicima vladavine: kraljevinama, carevinama, diktaturama i takozvanim demokracijama, u svim strankama i pokretima) što će uvijek pronaći načina i razloga za masochistično samomučenje – s velikom primjesom sadizma –začinjeno najčešće bezrazložnim pljuvanjem po vlastitu narodu i državi, blaćenjem i isticanjem vječnosti i neiskupivosti grijeha. Magnum crimen, magnum crimen. Crimen aeternum, sine redemptione; in nomine: nationis, populi, hominis, patriae. Vična, stalna, nepristana...Kanda ni krvlju Njegovom, ni našom, ne može biti iskupljena...
     - Ha, ha... Bože mili, kud si zašo! – ponovno smijeh
     - Oni kao da se uvijek nekome ulizuju: Veneciji, Beču, Pešti, Beogradu, Carigradu, Europi – toj gnjiloj staroj sifilističnoj kurvi, s koje je davno otpalo meso, a ono što je ostalo toliko je obješeno, smežurano i smrdljivo da bi ga i strvinari zaobišli, barem oni malo probirljiviji, pod uvjetom da ne skapavaju od gladi – i Americi...
     Smijeh s druge strane. Odvratio sam pjesmom (starom, komunističkom):

                  Amerika i Engleska
                  Bit će zemlja proleterska!

     - Na Hrvatima su se zbile genetske promjene mnogo, mnogo prije i svake pomisli na genetski inženjering, a kamoli njegove primjene. Možda su nam ucijepili gen psa, ili smo se sami izrodili u tome smjeru, stoga je taj ulizički mot tako izražen. Kad bismo evolucijski još malo napredovali/nazadovali (u tim stvarima nikad ne možeš biti siguran što je što) do razine repa, to bi tek bilo pravo. A tko zna, možda bismo i sada ispod nekih sukanja ili hlača pronašli dobar komad repa, uredno podvijena, naravno. Ono što genetičari pokušavaju umjetno i ubrzano, nama je magistra povijest (brez države tisuć godišta, pa katkada i bez imena, pretopljena u tko zna što uime Viših Ciljeva, Napretka, Novoga Kopna, Poretka, Bratstva i Jedinstva, Demokracije, Tajnih Strateških Ciljeva i t.d.) napravila prirodno i sporo; pa je naš čovo, dobroćudni homo croaticus simplex, smislil vu svojoj premudroj: “Viš, vrak ga zel, i tak se more, Bok i bogme, lepo živeti. Zakaj bum se rital? Kričal i beštimal! Zač...? More i brez pipe, cara mia.” Morti bismo mogli napisati i nike nove štatute, nešto kao svojevrstno slugansko “evanđelje” po Hrvatima:

                 Jer kto jednom služit staje,
                  prez prestanka hrleć tomu,
                  slugan biti ne prestaje,
                  i služit će bilo komu.

                  U vse vike vikâ , amen!

     - Ha, ha, ha, ha...
     - Nikako ne bi smjele biti zaobiđene odredbe tipa:
a)    Ako tko ostane bez gospodara, što je žalosno i nesnošljivo stanje, neka ga što brže potraži i nađe, Jer tisućljeće prebogata iskustva govori nam da je opasno biti bez gospodara!
b)    Ako te tko ponižava, nastoj se poniziti još više ne bi li mu kako god ugodio i odobrovoljio ga! Ako ti ne uspije od prve, nastoj i dalje, ne obeshrabruj se i ne odustaj. Prekršitelji će biti primjereno i brzo kažnjeni, a prekršaj će im biti zapisan neizbrisivim crnilom u knjige pobunjenika i prekršitelja!
c)    Ako li te tko udari nogom u stražnjicu, učtivo se nakloni i zahvali mu biranim riječima zato što je njegova presvijetla čizma dotakla tako nedolično mjesto!
d)    Ako tko baca govna na tebe, ne gnjevi se već skoči u najbližu i najdublju gnojnicu i ostani u njoj onoliko koliko možeš izdržati. Ne duže, jer bi tvoja neodgovorna smrt prouzročila ipak nekakvu štetu gospodaru.
e)    Sve odredbe moraju biti obdržavane pod cijenu izopćenja iz zajednice!
     - Ajme, nasmijao si me danas.

                                                                    (Ulomak iz romana)

DRUŠTVO HRVATSKIH KNJIŽEVNIKA

Članovi društva

Ivan Grljušić

Novosti DHK

Mjesečna tribina

Preminuo Joža Skok

Preminuo Hrvoje Čulić

Članovi društva

Izdavaštvo

Tribine DHK

Nagrade

Zagrebački književni razgovori

Međunarodni projekti

Kalendar događaji

Autorska prava / javna posudba

Digitalizirana video arhiva