DRUŠTVO HRVATSKIH KNJIŽEVNIKA
Osnovano 1900.
Janko Deur
Janko DEUR potječe iz zemljoradničke obitelji. Rođen je 5. veljače 1946. u Stankovcima kraj Benkovca, u Dalmaciji od nesebične majke Cvite i marljivoga oca Andrije, zvanog “Jadre” kao treće dijete u obitelji od četvero djece. Do svoje četrnaeste godine života upija ljepotu stankovačkoga seoskoga prostora, uživa u njegovoj seoskoj idili kao i u prostranstvima seoskih oranica i otvorenoga svemira nad njima kojega čovjeku općenito - samo selo može velikodušno pružiti …
Sve to prestaje kad kao mladić sa tek navršenih 14 godina napušta rodne Stankovce i seli u grad. Taj jaz između sela i grada/velegrada ostat’ će stalno u njegovoj psihi kao neki gorki okus pelima kojega se čovjek teško može osloboditi, ali također i kao izvor i nadahnuće za pisanje.
Završava osmogodišnju školu u rodnim Stankovcima kao jedan od najboljih učenika. Želja mu je da nastavi školovanje na Učiteljskoj školi u Šibeniku i roditelji mu se nadaju da će mu lokalne vlasti dodijele stipendiju za daljnje školovanje. Kad se to ne ostvaruje on polazi Klasičnu gimnaziju u Sinju pod vodstvom franjevaca na nagovor lokalnoga župnika, a uz pristanak roditelja. Tamo se zadržava skoro 4 godine. Poslije prekida Klasične (koja se nije priznavala od tadašnji vlasti) silom prilika upisuje Realnu gimnaziju u Zadru koju završava 1967. Poslije toga se upisuje na Filozofski fakultet također u Zadru gdje studira jezike. Stjecajem negativnih okolnosti koje su bile prepreka njegovim idealima kao budućega profesora - poslije druge godine studija u Zadru prekida studij i iseljava u Ameriku, New York gdje nastavlja školovanje na engleskom jeziku na gradskom sveučilistu CUNY-ju, konkretno na Baruch College-u gdje diplomira novinarstvo sa kreativnim pisanjem – i dobiva BA -- “The Degree of Bachelor of Arts”.
Piše neko vrijeme za newyorške novine: Bay News i Newsday gdje uređuje kolumnu (stupac) i uglavnom piše o svakodnevnim životnim zgodama iz New Yorka čiji su akteri uglavnom imigranti (u odnosu na “domaće”) koji se u vrtlogu života snalaze ili ne snalaze u novoj domovini…
Janko Deur je isključivo esejist, pjesnik i pisac kratke modernističke priče vrlo često pisane novinarskom vještinom koja kompleksnu tematiku vješto približava čitatelju na jednostavan i razumljiv način. Inače – piše/stvara na engleskom i hrvatskom jeziku. J. Deur živi, uglavnom – na newyorškoj adresi u općini Brooklyn, te povremeno na biogradskoj adresi u Hrvatskoj.
Objavio je slijedeće kolekcije kratkih priča:
“PRIČE IZ AMERIKE”
“REFLEKSIJE U ZNATIŽELJNOM OKU”
“SUSRETNICI”.
Također je objavio dvije zbirke poezije:
“OTVORENI PROZORI”
“IZA ZAVJESE SUNCA”.
Objavljivao je ili objavljuje u suvremenim literarnim magazinima na internetu:“Cerise Press”, “Calliope”, “Lalitamba”, “Indigo Rising”, “The Bright Lights Café”, “Cigale Literary Magazine” i drugima.
TORNJEVI
Tornjevi, previsoki da bi mogli stati u ljudsko oko, a premaleni da se opipaju ljudskim prstima. Gordi kao obrisi oholosti na svećeničkom kolaru, ponizni kao podvijeni pasji repovi u bijegu. Tornjevi svih rodova: muških, ženskih i onih zalutalih srednjih koji se nisu mogli na vrijeme odlučiti kome se pridružiti. Tornjevi ispunjeni svojim vlastitim visinama bez boje. Tornjevi izgrađeni na ravnomjernim podnožjima po arhitektskoj zamisli, i oni nastali igrom slučaja, primorani silom čvrste ruke.
Tornjevi – spremnice za sunčeve bojne spektre, i oni hermetično zatvoreni za smještaj apstraktnih misli. Tornjevi sa očima na sve strane kao u grčkoga Argusa i sa oštrim vrhovima da se i ljudska duša može na njih nabosti.
Tornjevi obrambeni i oni u stalnom napadu čije sjene služe kao osobni čuvari važnim ljudima.
Na horizontima tornjevi i oni u oblacima, zamamni i varljivi, nepouzdani i iznenađujući.
Također – i oni za koje nikada nisi siguran da se neće srušiti na tebe dok ih gledaš; kao i oni koji zamijeniše Sunce i Mjesec pa sjaje i u tami noći , kao i u ljudima dok spavaju, i u životinjama dok slijede svoj lovački instinkt tražeći novi ručak.
Tornjevi za smještaj snova, riznice skrivenih želja, radionice zamazanih misli i čistih ruku.
Tornjevi koji zavijaju kao vukovi na proplancima planina sebi za opomenu. Oni što mame nebeske ptice da slijeću oko njihovih vrtova bez nekoga vidnoga razloga.
Tornjevi što se zaljubljuju u prostrane livade i dozivaju - noseće žitom oranice, i grozdovima pune vinograde, na visinske zabave i svemirske orgije…
Tornjevi što sikću na zmije otrovnice i tjeraju poljske miševe iz rupe u rupu … i rashlađuju rahlu i napuklu zemlju u srcu podivljalih ljeta – iz čiste samilosti.
I oni drugi tornjevi … koji se brane od prozeblih kiša i zimskih snjegova i zagriza i od pobješnjelih mrazova, visokim i širokim borovima u svojim podnožjima.
Tornjevi - koji kao ateisti ne priznaju dušu ni putove do b o g o v a i koji psuju u bezskrupulozna nebesa sa svojim prijetećim visinama. I oni koji se još uvijek žarko mole sivim morskim grebenima kao biblijski Židovi zlatnom teletu … dok im je Jahve osvijetljivao put iz progonstva, uvjeren da ga slušaju. Oj! Hej! Tornjevi svake boje, koji evociraju duboke misli na mozaik općega bivanja, posebno crveni, koji tjeraju na smrtne grijehe i tjelesna zadovoljstva; i oni bezbojni što podsjećaju na uskrsle poraze i stalno stoje pred čovjekom plašeći mu samopouzdanje…
Tornjevi – dvolični i iskreni, pošteni i ljuti, mirni i pohlepni, velikodušni i kreativni, lijeni optimisti i radišni pesimisti – jednaki kao ljudi, jer i tornjevi, kakvi god da bili u svojoj egzistenciji, postoje samo kroz ljudsko oko i ljudske čine…
COFFEE MAN
(By J.J. Deur)
A face happy of expectation, yet without the money,
But, with a strike of luck, a steady job in hand! –
Found in the CUBAN CIGARS and other things store;
- And that is a big deal in the BIBLE of the financial survival!
On his own, he sells the fake smiles for real ones, for free.
His hands seem to be a little shaky for no obvious reason,
His eyes, forcefully attentive, thanks to the surveillance camera,
- And that’s a big deal in his personal daily prison!
His walk is somewhat wobbly, somewhat steady
From the coffee making machine to the cashier’s machine,
Then, again, repetition of the same as in multiplication table;
- And that’s a big deal in his owner’s account receivable book!
The poor immigrant’s title is - the coffee-man!
To the customers’ inquisitive, and wandering minds;
And his tongue tells them that he is not from here;
- And that is a big deal in the book of the private territories!
To his Boss, he is a lucky jackpot, won in the
Human-lotto-by-chance of the cheap labor.
He is the Boss’ 24-hour man, loyal to his coffee-making calling,
And that is not a small deal when profiting way over the brim!
The End
popis članova