Josip Stanić Stanios

Društvo hrvatskih književnika Članovi društva Josip Stanić Stanios

Članovi društva

Josip Stanić Stanios

Josip Stanić Stanios rođen je 1. kolovoza 1943. godine u Križu Hrastovičkom, kod Petrinje. Studirao je slikarstvo na Accademiji di Belle Arti u Rimu.

Do sada je objavio slijedeće knjige:
1. KOSTI, pjesme, Sisak 1964.;
2. MATURANTI, proza, Petrinja 1965.;
3. ŠIPKOVE RUŽE, pjesme, Sisak 1966.;
4. AKELDAMA, poema, Petrinja 1966.;
5. MUKA, poema, Petrinja 1967.;
6. KUGA U NASLINIKU, poema, Sisak 1968.;
7. DOBA RUŽNIH ŽENA (u zajedničkoj zbirci „STIHOVI“
s Krešimirom Jurekovićem), pjesme, Zagreb 1968.;
8. EVROPSKI PLAKAT, pjesme, Rim 1969.;
9. SVETOVID, poema, Rim 1970.;
10. GOST, priče, Beograd 1971.;
11. HRPA ILI PEPEO, pjesme, Rim 1975.;
12. PUSTINJA BEZ PIJETETA, pjesme, Rim 1975.;
13. DESERTO SENZA PIETÀ (tal.), pjesme, Rim 1979.;
14. TOTEM, pjesme, Šibenik 1980.,
15. SARKOFAG, pjesme, Zagreb 1980.;
16. PAS IZ VISOKOG DRUŠTVA, pjesme, Toronto 1981.,
17. VLAK, pjesme, Toronto 1982.;
18. RIMSKI PODRUM, pjesme, Zagreb 1982.;
19. SKITNICA, pjesme, Toronto 1983.,
20. VJETAR OD INDIJE, pjesme, Toronto 1983.;
21. DAVID I GOLIJAT, priče, Zagreb 1984.;
22. SAD SE ŽANJU POLJA, pjesme, Petrinja 1986.;
23. IZABRANE PJESME, pjesme, Sisak 1986.;
24. PETE PUTNIKOVE, pjesme, Rim 1988.;
25. LE NAVI DEL RE (tal.), pjesme, Rim 1990.;
26. ANĐEO I SAMOTNJAK, pjesme, Zagreb 1990.;
27. MISERERE, pjesme, Zagreb 1993.;
28, SLAMA, pjesme, Rim 1993.;
29. ZVIJEZDE, roman, Rim 1993.;
30. POLVERE D'AGOSTO (tal.), pjesme, Ragusa 1993.;
31. NA KRAJU DANA, pjesme, Rim 1994.;
32. PUSTA PETRINJA, pjesme, Rim 1994.;
33. PAPIRUSI, pjesme, Rim 1994.;
34. KLOKOT, pjesme, Rim 1995.;
35. SUNCE IZA KESTENA, pjesme, Rim 1995.;
36. VRT PORED JEZERA, pjesme, Rim 1995.;
37. LIŠĆEM I PISMIMA POKRIVEN, pjesme, Rim 1995.;
38. ERA SOLO AUTUNNO (tal.), pjesme, Ragusa 1995.;
39. SOLZA NAD OGNJIŠČEM (slov.), pjesme, Rim 1995.;
40. ODIJELO, pjesme, Rim 1996.;
41. SOJENICA, pjesme, Rim 1996.;
42. PRAG U TRNJU, pjesme, Rim pjesme 1996.;
43. PUT TRAGOM NATRAG, pjesme, Rim 1996.;
44. MUKLI SUSRET S LISTOM, pjesme, Montreal 1996.;
45. KALENDAR, pjesme, Rim 1997.;
46. CVRKUT, pjesme, RIM 1997.;
47. JOBOVA ŠETNJA, pjesme, Rim 1997.;
48. SKLOPLJENE OČI, pjesme, Rim 1997.;
49. OTUĐENA DIJASPORA, pjesme, Rim 1998.;
50. NIJE VRIJEME ZA UMIRANJE, pjesme, Montreal 1998.;
51. HAHARI, pjesme, Rim 1998.;
52. DUDOV SVILAC, pjesme, Rim 1998.;
53. IZ KOVNICE, pjesme, Rim 1998.;
54. SNIJEG, pjesme, Rim 1998.;
55. LJUDI ŠTO SE GRUDAJU, pjesme, Rim 1999.;
56. HRUŠT, pjesme, Rim 1999.;
57. KAD ZAKUCAJU ČAVLE, pjesme, Rim 1999.;
58. PLAVA KIŠA, pjesme, Rim 1999.;
59. SUNČANI SAT, pjesme, Rim 1999.;
60. POGAŠENA SVJETLA, pjesme, Rim 1999.;
61. ZGAŽENA PŠENICA, pjesme, Rim 2000.;
62. MOČVARNA PTICA, pjesme, Rim 2000.;
63. VJETRENJAČE, roman, Rim 2000.;
64. RĐAVE BOJE DIVLJE JESENI, pjesme, Rim 2000.;
65. IGNORANTI, pjesme, Rim 2000.;
66. PUT ZA BOMBAY, pjesme, Rim 2000.;
67. BRZO SE SPUŠTA MRAK, pjesme, Rim 2000.;
68. VELIKI PEKAR, pjesme, Rim 2000.;
69. JABUKE, pjesme, Rim 2001.;
70. ČOVJEK KOJI JE POŠAO U ŠUMU DA BERE VRGANJE,
pjesme, Rim 2001.;
71. LUTAJUĆ MJESEČINOM, pjesme, Rim 2001.;
72. KANDIDATI, pjesme, Rim 2001.;
73. BOS NA MOSTU, pjesme, Rim 2001.;
74. ČUDESNA ŠKOLJKA, pjesme, Rim 2001.;
75. ZELENI GUŠTERI NA LOKOMOTIVI, pjesme, Rim 2001.;
76. ŠIŠMIŠI, pjesme, Rim 2001.;
77. TRAKTAT O TRANSPARENTIZMU, traktat, Rim 2002.;
78. NOĆNI TRG, pjesme, Rim 2002.;
79. BIČEVANJE, pjesme, Rim 2002.;
80. ISPAŠTANJA, pjesme, Rim 2002.;
81. IZ ČEŽNJE ZA ŽIVOTOM, pjesme, Rim 2002.;
82. NA PUTU, pjesme, Rim 2002.;
83. PRIJE SUMRAKA, pjesme, Rim 2002.;
84. LA BALLATA DEL VIAGGIATORE (tal.), pjesme, Firenca 2003.;
85. RIBLJA GLAVA, pjesme, Rim 2003.;
86. ŽABE, pjesme, Rim 2003.;
87. ZMIJA ISPOD KAMENA, pjesme, Rim 2003.;
88. ZLOGUKI GOLUB, pjesme, Rim 2003.;
89. STONOGA, pjesme, Vieste 2003.;
90. KOŠARKA CRVENIH TREŠANJA, pjesme, Rim 2003.;
91. ČOVJEK OD BLATA, pjesme, Rim 2003.;
92. SREBRENE SLIKE, pjesme, Rim 2004.;
93. MRKI UGALJ, pjesme, Rim 2004.;
94. KRIŠKA DOLINA SUZA, pjesme, Rim 2004.;
95. NA UTINI PRALJE, pjesme, Rim 2004.;
96. GORUĆI GRM, pjesme, Rim 2004.;
97. MICRO TAXI, spjev, Ischia 2004.;
98. JOPCI I SUHO ZLATO, pjesme, Rim 2004.;
99. NARANDŽE, roman, Rim 2005.;
100. SUNCOKRETI, pjesme, Rim 2005.;
101. KARTAŠI, pjesme, Rim 2005.;
102. KLUPA, roman, Rim 2005.;
103. RAZORENO KUĆIŠTE, pjesme, Rim 2005.;
104. POTOPLJENI SVATOVI, roman, Rim 2005.;
105. GLAVA U PEPELNICI, pjesme, Rim 2005.;
106. POTOK, pjesme, Rim 2005.;
107. STIJENJ, pjesme, Rim 2005.;
108. PO TUĐINI, pjesme, Rim 2005.;
109. UVIJEK SAVJEST KLJUCA, pjesme, Rim 2006.;
110. KISELI KUPUS, spjev, Rim 2006.;
111. PATULJCI, pjesme, Rim 2006.;
112. GLADIJATOR, pjesme, Rim 2006.;
113. NJIVA, spjev, Rim 2006.;
114. ZEMLJA PROPLAKALA, pjesme, Rim 2006.;
115. GOLUBLJE NEBO MIRA, spjev & pjesme, Rim 2006.;
116. IZGUBLJENA NOGA, roman, Rim 2006.;
117. ČEMPRESI, pjesme, Rim 2006.;
118. POPODNEVNI SATI, pjesme, Rim 2006.;
119. NA UGLU SLADOLED, pjesme, Rim 2007.;
120. LEDENA SKROVIŠTA, pjesme, Rim 2007.;
121. ZIDARI, pjesme, Rim 2007.;
122. IZGUBLJENI BIJELI KONJ,pjesme,, Rim 2007.;
123. PARAZITI, roman, Rim 2007.;
124. PLJESNIVI KRUH, pjesme, Rim 2007.;
125. PEČENE PTICE, pjesme, Rim 2007.;
126. SENATORI LUPAJU NOGAMA, pjesme, Rim 2007.;
127. SKIJAŠI, pjesme, Rim 2008.;
128. POSKOCI I ORASI, pjesme, Rim 2008.;
129. ČOKOTI, pjesme, Rim 2008.;
130. IDE MI SE U GROB, pjesme, Rim 2008.;
131. TRAKTOR, pjesme, Rim 2008.;
132. RIBA, roman, Rim 2008.;
133. PLOČNIK, pjesme, Rim 2008.;
134. CRVENA NEVJESTA, pjesme, Rim 2008.;
135. STO ZIMA, pjesme, Rim 2009.;
136. ZUBI, pjesme, Rim 2009.;
137. DVA ŽIVOTA, roman, Rim 2009.;
138. KOŠ, pjesme, Rim 2009.;
139. NESPOKOJAN NA SEDAM BREŽULJAKA, pjesme, Rim 2009.;
140. AVION I OBLAK, pjesme, Rim 2009.;
141. KOKOŠJE NOGE, roman, Rim 2009.;
142. PAUČINE, pjesme, Rim 2009.;
143. DEPRESIJE, pjesme, Rim 2009.;
144. PSI ŠTO ČUVAJU PRAGOVE, pjesme, Rim 2009.;
145. ZEMLJA POD SNIJEGOM, pjesme, Rim 2010.;
146. ZLATNO TELE, roman, Rim 2010.;
147. JELEN, pjesme, Rim 2010.;
148. MAKOVI, pjesme, Rim 2010.;
149. PLASNICE OKO MOJE KUĆE, pjesme, Rim 2010.;
150. GORNJA VLAST, pjesme, Rum 2010.;
151. PROSJACI, pjesme, Rim 2010.;
152. GLUHA RAZDOBLJA, pjesme, Rim 2010.;
153. MRTVI PJESNICI, pjesme, Rim 2010.;
154. MASLINOVO ULJE, roman, Rim 2010.;
155. LEGENDA O ČELAROVOM BRIJEGU,roman, Rim 2011.;
156. MAGLA, roman, Rim 2011.;
157. SUMNJE, pjesme, Rim 2011.;
158. UZAVREO MRAVINJAK, pjesme, Rim 2011.;
159. POLJA, pjesme, Rim 2011.;
160. IZLAZNA VRATA, pjesme, Rim 2011.;
161. NIHILIST IZ ŠKOLSKE KLUPE, pjesme, Rim 2011.;
162. ŠAMAR PUTNIKU U ČEKAONICI, pjesme, Rim 2011.;
163. NOJEVO JAJE, roman, Rim 2011.;
164. PROKOCKANA DJEDOVINA, pjesme, Rim 2011.;
165. PASJE RANE, roman, Rim 2011.;
166. SLIJEPI RIBAR, pjesme, Rim 2011.;
167. KAD SUNCE ZALAZI, pjesme, Rim 2012.;
168. ŽDRAL, roman, Rim 2012.;
169. POSTELJA U VAGONU, pjesme, Rim 2012.;
170. PALI ANĐELI, roman, Rim 2012.;
171. VRBA ŽALOSNA, pjesme, Rim 2012.;
172. ISELJENIK, roman, Rim 2012.;
173. MOJ KRIŽ, izabrane pjesme, Petrinja 2012.;
174. GOLGOTA , pjesme, Rim 2012.;
175. ZA OBLACIMA, pjesme, Rim 2012.;
176. VRABAC, roman, Rim 2012. ;
177. ČEKAM U KIŠI I SNIJEGU, pjesme, Rim, 2012.;
178. ŠTAGALJ NA BIJELOME SNIJEGU, pjesme, Rim 2012.;
179. ČUVAR KLJUČEVA SEOSKOGA DOMA, roman, Rim 2013.;
180. BOEMA S PETRINJSKIH ULICA, pjesme, Rim 2013.;
181. NA TOM MLADOM LJETU, pjesme, Rim 2013.;
182. KARNEVAL, pjesme, Rim 2013.;
183. PREKINUTA NIT, pjesme, Rim 2013.;
184. PAŠNJAK BEZ STOTE OVCE, pjesme, Rim 2013.;
185. TROJANSKA KOBILA, roman, Rim 2013.;
186. TAKO SI DALEKO, pjesme, Rim 2013.;
187. GOTOVA SU MOJA IDENJA, pjesme, Rim 2013.;
188. MEĐU BUSENJE, pjesme, Rim 2013.;
189. UMRO JE POŠTAR, pjesme, Rim 2013.;
190. PLOTOVI I OGRADE, pjesme, Rim 2013.;
191. VINSKE MUŠICE, roman, Rim 2014.;
192. ZLA VREMENA I JOŠ KIŠA PADA, pjesme, Rim 2014.;
193. INJE, pjesme, Rim 2014.;
194. POEMA O SMRTI, poema, Rim 2014.;
195. KAD MOJA DOBRA MATI PŠENICU ŽE, pjesme, Rim 2014.;
196. KUD ME VJETAR NOSI, pjesme, Rim 2014.;
197. GLINENI PIJETLI, pjesme, Rim 2014.;
198. RAJSKA PTICA, pjesme, Rim 2014.;
199. ZAPLETEN U SPLETU OKOLNOSTI, pjesme, Rim 2014.;
200. KORNJAČA, roman, Rim 2014.;
201. PJEŠAK, pjesme, Rim 2014.;
202. KAD SE U ZAVIČAJ VRAĆAM, pjesme, Rim 2014.;
203. BIK, pjesme, Rim 2014.;
204. UMRIJET ĆETE OD DOSADE, pjesme, Rim 2014.;
205. SAN, roman, Rim 2014.;
206. DALJINE GUTAJU, pjesme, Rim 2015.;
207. HALUCINACIJE, poema, Rim 2015.;
208. RAZDOBLJE KOJE JE BILO, pjesme, Rim 2015.
209. NI DOBRO NI ZLO, pjesme, Rim 2015.;
210. DREVNA ZIPKA, roman, Rim 2015.;
211. ONAJ KOJI GOVORI DRUGIM JEZIKOM, pjesme, Rim 2015.;
212. ILUZIJE OD ŽIVOTA, pjesme, Rim 2015.;
213. ONO ŠTO JESMO I ONO ŠTO NISMO, pjesme, Rim 22015.;
214. PTICA NA VRATNICAMA, pjesme, Rim 2015.;
215. KOMARAC, roman, Rim 2015.;
216. GUBEĆI STVARI, pjesme, Zagarolo 2015.;
217. SVETI MARTIN, poema, Rim 2015.;
218. RAĐANJE LIŠĆA, pjesme, Rim 2015.;
219. IDIOTI, pjesme, Rim 2015.;
220. MIR NA ZEMLJI, pjesme, Rim 2015.;
221. ZALEĐENI PUT, pjesme, Rim 2016.;
222. TRAŽEĆI DIOGENA, roman, Rim 2016.;
223. POZLAĆENI SUTON, pjesme, Rim 2016.;
224. OKIĆENO BIJELIM RUŽAMA, poema, Rim 2016.;
225. ŽARULJE, pjesme, Rim 2016.;
226. IZVOR, pjesme, Rim 2016.;
227. TESARI, pjesme, Rim 2016.;
228. OVCE, roman, Rim 2016.;
229. DAVNO U MOJIM ZJENAMA, pjesme, Rim 2016.;
230. PLOVIDBA, pjesme, Rim 2016.;
231. IZGUBLJENE GODINE, pjesne, Rim 2016.;
232. TISUĆU LEPTIRA NA MOJOJ LIVADI, poema, Rim 2016.;
233. RANJENI GAVRAN, pjesme, Rim 2016.;
234. DOBRI LJUDI, pjesme, Rim 2017.;
235. ZATRPANI U SNIJEGU, roman, Rim 2017.;
236. SVAĐA, pjesme, Rim 2017.;
237. GRLICA, PJESME, Rim 2017.;
238. BALADA O PIJANCU, poema, Rim 2017.;
239. MRKLA NOĆ, pjesme, Rim 2017.;
240. SUNCE NAD KUPOM, roman, Rim 2017.;
241. TORANJ, pjesme, Tivoli 2017.;

242. POROK MLADOSTI, pjesme, Rim 2017.;
243. SUZE U VJETRU I ŠTO JE BILO BILO, poema, Rim 2017.;
244. ŽIVJELA REVOLUCIJA, pjesme, Rim 2017.;
245. POSREBRENE SLUTNJE, pjesme, Rim, 2018.

Uvršten je u panoramu poslijeratne sisačko-banijske poezije „PLODNE
NOĆI“, u izboru Borisa Vrge, Petrinja 1982., zbirku pjesama iz dijaspore
„KAKO DA SABEREM KORAKE“, New York 1982., „OD SRCA DO
ZAVIČAJA“, „BAGDALA“, Kruševac 1989., antologiju pjesama za reci-
tiranje Jože Skoka „ŽUBOR RIJEČI“, „ŠKOLSKA KNJIGA“, Zagreb
1992., antologiju hrvatskog rodoljubnog pjesništva „MILA SI NAM TI
JEDINA“, „Alfa“, Zagreb 1998., LEKSIKON ČLANOVA DRUŠTVA HR-
VATSKIH KNJIŽEVNIKA (priredio Miroslav S. Mađer), „Riječ“, Vinko-
vci 1999. i u knjigu Vinka Brešića „IZ PRVE RUKE“ (knjiga 2) ─ Nove
autobiografije hrvatskih pisaca, „Alfa“, Zagreb 2014.

Zastupljen je u antologijama: „NOSSIDE ' 90“, „Il ventaglio, Rim 1990.,
„VOCI DAL CUORE“, „Book Edittore“, Castel Maggiore 1994., „TER-
ZO MILLENNIO“, Libroitaliano, Ragusa 1997. (Italija - Malta) i „PRE-
MIO LETTERARIO – GIUSEPPE MALATTIA DELLA VALLATA -1988-
2003“, Barcis, 2004. Nagrađen je na natječaju lista „Telegram“ Zagreb,
(1965.), te Prvom nagradom „Il pino d'oro“ za zbirku pjesama „Deser-
to senza pietà“ (Catanzaro, 1980.) i „Pas iz visokog društva“ Catanzaro,
(1989.).
Dobitnik je Prve i apsolutne nagrade „NOSSIDE“, jedne od značajnijih
međunarodnih nagrada za poeziju u Reggio Calabriji (1990.), Prve
(1993., 2006.), Druge (1994., 2000. i 2007., te Treće (2001.) nagrade za
poeziju „GIUSEPPE MALATTIA DELLA VALLATA“ (Barcis).

Za svoje slikarske radove primio je slijedeće nagrade: Srebrena meda-
lja „CITTÀ ETERNA“, 1969. (Accademia di San Carlo, Rim 1969.,
Nagrada UNESCO (Monte Carlo 1970.) , Zlatna medalja „PRIMAVE-

RA“, Rim 1970.), „MARC' AURELIO“ (Rim 1975.), „PAUL GAUGU-
IN“ Milano 1975.), Nagarada u spomen MICHELANGELU (Rim 1977.),

„HONORIS CAUSA“ (Civitavecchia 1978.), „COLOSSEUM“ (Rim 1979.),
„OSCAR DI MONTE CARLO“ (Montecarlo 1979.), „SCOLIERA D'AR-
GENTO“ (Catanzaro 1979.), „PARIDE PASCUCCI“ (Manciano 1979.),
„PROMETEO AUREO“ (Viterbo 1966.), „I. EX AEQUO“ – Manifes-
to oncologico (Mantova 1992.), „LA PIMPACCIA“, Rim 2007. i dr.

Bio je član je više akademija:
Accademia internazionale delle Arti „UNIVERSO“, Bologna; Ordine
Accademico Internazionale “GRECI – MARINO“, Ordine Accademico
del Verbano – „CAVALIERE ACCADEMICO“; Accademia Culturale d'
Europa, Bassano Romano; Accademia Gentium „PRO PACE“, Rim;
L'Accademia„TIBERINA“,(instituto delle Lettere e delle Scienze), Rim;
L' Accademia universale „G. MARCONI“, Rim. Također bio je član
UNSA (Unione Nazionale Scrittori e Artisti) u Rimu.
Član je DHK (Društva hrvatskih književnika).
Prevođen je na talijanski, slovenski i makedonski jezik.
Živi i stvaralači djeluje u Rimu.

UMRIJETI U ZVJEZDANOJ NOĆI

Ja što nisam imao ništa, samo umrijeti želim
u zvjezdanoj noći,
U toploj i lijepoj i blagoj kotlini, u dolini,
I bos još da prođem prašnjavim putem,
I milujem cvijeće,
Jer život mi nikada nježan i naklon nije bio,
I samo sam hodao i samo iz zvijezda užitak pio.

Zato sam noćas i zato večeras prosuo svoje tijelo,
I gledam u nebo prazo, a vidim zvijezde,
I mame me na počinak zvijezde, i vuku me
daleko odavde,
Da odem i nestanem,
I već me u plućima guši,
I već mi se duša u zadimljenom prostoru u dimnjaku
suši.
Ja što nisam imao ništa,
Samo umrijeti želim u zvjezdanoj noći.

ŠETNJA U SUMRAK KROZ POLJANU PUSTU

Eto poljana pusta, eto nostalgija neka,
I netko me čeka,
Ali ja doći neću,
Skršeni jesu puti, slomljena krila,
Pusta je mladost prošla, a davno je, davno bila.

Gazim po lišću, po blatnoj zemlji, i vučem noge,
I kiša mi leđa moći,
I na gole se grane prtim,
I trpim sve što se trpjeti može,
I vrtim se, vrtim,
A uludo i žalibože.

Poljana pusta, dva – tri gavrana sretnem,
I snijeg je u zraku,
I život sav mi u magli spava,
I kunjam u mraku.

I čekam da odnekud proljeće dođe,
I čekam da se probude oči.
Da naslutim i da vidim.
Dugo je i teško je čekati svjetlo
U zimskoj i nespokojnoj noći.

A poljana pusta i nostalgija neka.

SUTONJI MIRISI VELEGRADA

Miriše suton na pečenje, na jagode, mirišu lipe
i rascvjetani bagremi,
I cvjetaju livade,
A ja se trujem,
I legnem u jarak pa gledam zvijezde,
Nada mnom plove moje ljepotice zvijezde,
Umriješe one od jada i sreće,
A bile su jače i veće,
Ali ih vjetar smlati,
I padoše kao teške vlati,
Jer žetva je krvava i životom se plaća,
Pa jedva što sastavismo kraj s krajem:
Iako bez košulja novih i bez novih gaća.

Miriše suton, a od restorana do restorana tijelo se
klati,
I skupljamo slamu i beremo preostale vlati.
Skup je kruh i svaka je kaplja skupa,
I nema milosti i pjesama nema.
Udovice plaču i cmizdre,
I s mosta im sjena u vodu pada,
I voda pere i voda odnosi, nosi.

I da bi se živjelo
Mora da se prosi.

FAŠNJIČKE MASKE

Gotove su maske za naše karnevale, svatko je sebi
kupio svoju,
Tko više ima više se sakrije,
Tko više trči još više laže,
Magla, snijeg i zimsko veselje,
Pečemo krafle, lažemo kako smo bogati,
Ubismo komunizmu svaku klicu,
Pa sad idemo u Irsku, lijepo nas uče Irci crno pivo
lokati, piti,
Putuju ljudi, putuje Mato Bosnić,
Srce se lomi, nostalgija žanje i i cijepa,
More se pjeni, krvavo sunce u zjeni,
Putuje Mato Bosnić, Irska je daleka,
Kad dođe kući pečenicu peče,
Grle se u kući, pjevaju selom i nižu se svadbe,
Ubismo klicu komunizma, al idemo dalje,
More se pjeni.
Bilo nas je po Amerikama,
Sjeverno i južno,
I sve bolno i sve jetužno,
Od rata do rata – sudba Hrvata.

I sva su nam u svijet otvorena vrata.
A kod kuće čekaju gladna usta,
I zemlja pusta.

Danas je karneval, fašnjik i svud su fašnjičke maske.
I maskiramo se da nam je lakše,
I da nam se ne prepoznaju muke:
Da ne zna nitko da smo Hrvati.

ZLOĆUD LEDENE KIŠE

Kiša nas namoči, dobro nas promoči,
I brojeći kosti zabrojimo se ponekad,
I izrasla je neka suvišna ima ih više,
A onda nas lupaju, tuku i kosti nam pomalo drobe,
Zatim nas gipsaju, a kosti zarastu,
Pa opet pođemo na lomljenje i opet se na vlak
penjemo.
Psi nam, bijesni, na putu iscijepaše cjevanice,
A kiša i dalje nas moči i pljušti,
I prokisnu naše kabanice.

Od kiše koristi ima dok je zelene trave i dobre sjetve,
A onda nas pöplavi, onda nas zadavi,
I ruke iz vode dignemo,
A voda nam zalije grlo i uši.

Kišom se nakvasi tijelo i koža,
I gnjiju kosti i trupla,
I šuma nas pregazi, i zemlja naša šumom obraste,
I guba po drveću puza
I šire se gubave kraste.

U zemlji svojoj i tuđoj spokoj se ne nađe lako,
I teško se kruhom hraniti,
I čak je teško vodu piti,
A nikad se, nikad razdaniti.

Psi nam, bijesni, na putu iscijepaše cjevanice,
A kiša i dalje nas moči i pljušti,
I prokisnu naše kabanice.

SUNCE NAD KUPOM“ (ulomak)

XXXVI.

Filiip Penzić je došao svome kraju, zna on to još i kako!, ali ne smiju to drugi vidjeti na njegovu licu, zato se on uspravi kao kad je imao dvadeset godina pa poskoči i zamahne rukama, ogleda se oko sebe, baci se u vodu, kaže klincima: pogledajte kako se pliva, kako se preplivava Kupa!
Hahaha, stari!, viče dječurlija, pregazila te lokomo-tiva, ma ne znaš ni plivati, ma ajde, sjedi na obali, popij pivo, nemoj se daviti, to ti je rijeka, nije to potok! I što više su se ti klinci kreveljili njemu je krv jače vrila, ma da će oni mene zajebavati, nisam ja mrtav, a ako sam bio mlađi i bolji, jesam, a sada nisam, šta oni moraju znati, balavci!, prije se rodiš pa se učiš, a kad naučiš bar da poštuješ starije!, ma tko to danas čini? Internet, telefončići, sad oni misle da su uhvatili Boga za bradu!
Sunce je pržilo, bje ljeto nemilosrdno valjda po cije-loj Europi, već se svašta nagađalo i govorilo, kriv je čovjek za sve ovo, industrija, zagađenost, oblaci puni dima iz tvornica, užas i pakao, nitko da se potrudi da ustupi korak, svi idu naprijed, prijeti nam nuklearni sukob od Sjeverne Koreje, svi se slažemo da do toga neće doći,ali to je to neko strašilo, zvoni nam nad gla-
vom, straši nas, a imamo svakidašnje probleme, imamo jada i nevolja, eto.
Kupa je tako lijepa, čudno mi je da sam je zao-bilazio, vidio sam rijekâ i potoka, vidio svega, a sad se eto vraćam toj našoj Kupi, tà ja sam se s njom srastao, imao sam zemlju u njenoj blizini, kupao sam se, kosio sam sijeno, prevraćao otkose, sušio i tovario sve na kola, napasao konje i krave, vidio Kupu s bicikla, pa čak sam je i slikao, a vidio sam i crtež Gašpara Bolkovića Pika, skicirano baš s onoga mjesta odakle sam gledao to čudo od rijeke.
Sruči se dakle Filip Penzić u vodu i zapliva, svi za njim viču, zvižde, smiju se, nitko da kaže: pa ako mu pozli!; ma šta?, mladi misle na cure i to je sve, ali stari Penzić se ne da, iskustvo je tu, zna on da je potreban oprez, jer ako srce stisne, ako ga uhvati grč, ako snaga posustane, i tako dalje, nije da je kao neki mladac pa da ne razmisli prije nevolje i smrti. Ali kad dođe na drugu obalu, treba se i vratiti, a to zna još iz djetinjstva, mišice moraju izdržati, pa tako i srce, dosad nije bilo problema, ali ti ne znaš, i ne može se nikada znati. Voda je ledena, siječe, nosi, zanosi, došao je do polovice pa gleda suprotnu obalu, vrbaci, tamo je Brest, on voli to nisko selo, skoro ispod zemlje, odande su mu mnogi prijatelj, Mijo Kolarić, Ernest Šmit, te neke cure i još mnogi drugi, pliva pa pliva i eto ga doplivao, na kupalištu mašu, i već ga zaboravljaju, svatko ima svoje, on malo sjedne među vrbe, ali brzo potom ponovo zapliva, snaga mu se vrati, pa ide. Voda ga opet zanosi, to je rijeka koja teče, to dobro zna, ali se drži. I ide, nekako ide. Doplivat će.
Vidiš ti njega?, pomisle mnogi, starčić se ne da, e, pa, valjda je još dobar, dovikuju curama, i slobodan je, možete stati u red, udajte se, cure!
Doplivao stari Penzić, doplivao je, i nije ni znao kako će ga dočekati, a oni su se svi skupili pa su ga dohvatili na ruke te kako to biva bacali ga uvis te ga hvatali, pa opet ponovo, i tako sijaset puta, a on je napokon rekao: dosta! A nisu prestali s radošću niti je euforiji bilo kraja.
Potom sve se unormalilo i stišalo. Istina, uzbudilo se Filipu srce, nisi više mlad, leže čovjek na zemlju, odahne, ma mogli ste me ubiti!, kaže, nije to ništa, to plivanje, koliko sam puta preplivao Kupu! Vi se ni rodili niste kad sam ja plivao.
E, ali veselju ne bje kraja. To vam je Petrinja i kad se nešto lijepo dogodi to se mora i slaviti. Netko se već prisjetio. Pa su prišli k njemu, sad ćemo mi to zama-stiti i zaliti, i već je jedan uzeo u ruke telefon: naručit ćemo pečeno janje, Filipe, da li se slažeš? A on ti jadan i zbunjen klima glavom: slažem se. Platit ćemo mi, ne brini! Ma kakvi?, kaže on, ovo mi je posljednja šansa i posljednja fešta, to plaćam ja. I tako se slože. Jedan je pečar pekao odojke i janjce pa su se složili za janjca, janjetina je slađa, a vino su nabavili tu u blizini.
I tako je malo pomalo došlo lijepo kasno popodne, više se nije kupalo, a okupiše se oko stolova, janje je stiglo, nešto kruha i vino blago, bijelo, ljeti drugo i ne paše. Počeli su jesti i piti. Kupa je plivala u samoj sebi i u svome koritu, vrbe su se njihale, bio je kolovoz, vruć, pakao od ljeta i od kolovoza, inače godina 2017., odavna takove vrućine nije bilo, Šuco se izgubio, već
je dosta popio. Janko i Vilko sjedili su i pijuckali, Boris Vrga zanio se pa će, rekao je, o tome napisati
roman, neke su se cure zaljubile u Filipa Penzića, a on je rekao: kasno je, moje drage, uskoro će jesen, ona lijepa i šarena jesen, i ja se spremam duboko ispod snijega, preplivao sam Kupu, priznam, i imam snage, ali i godine brojim, lijepa je naša Petrinja, neka ste mi živi, pa kako bude! Uskoro će sve zasiviti i nećemo se kupati. Budite mi zdravi i debeli (tako se kod nas kaže). Pjesnik Željko Krznarić je upravo ispjevao himnu gradu Petrinji, a uglazbio ju je Toni Eterović, pa smo se svi toliko razveselili i slušali smo pjesmu od Petrinje do mog Rima, pa i dalje, sve tamo do daleke Kanade, i još dalje, do daleke Australije.
I vidite, kako je lijepa naša Petrinja! I naša mala Hrvatska. I naša lijepa Kupa!
I dok se slavilo i nazdravljalo mnogi su rekli kako se ovakve fešte trebaju ponoviti, kako se ne smijemo opustiti, tà Petrinja je odavna bila dražesna, imala je prosvjetu i dobroga svijeta, imala je lončare i pečare, jelo se i pilo i veselilo se, i samo neka ne bude ratova i drugoga zla. Živjela naša Petrinja! Živio naš Filip Penzić! Živjeli naši Petrinjci!
I tako je pala noć.