Miroslava Tušek

Društvo hrvatskih književnika Članovi društva Miroslava Tušek

Članovi društva

Miroslava Tušek

Miroslava Tušek (Varaždin, 5. 11. 1937.), književna povjesničarka i kritičarka, publicistkinja, spisateljica i pjesnikinja. Osnovnu i srednju školu pohađala je u Varaždinu i Čakovcu. Diplomirala je kroatistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje je magistrirala i doktorirala. Kao srednjoškolska profesorica radila je u Bjelovaru i Osijeku te kao novinarka i urednica u Plivi. U književnosti se pojavila pjesmama 1970-tih objavljujući ih u novinama i časopisima, kao i prozne, te publicističke radove (Vjesnik, Hrvatsko slovo, Vijenac, Večernji list, Revija, Mogućnosti, Nova Istra, Književna republika i dr). Književno-kritičarske i filološko-esejističke radove objavljuje u stručnoj periodici i zbornicima. (Kronika zavoda za književnost i teatrologiju JAZU / HAZU; Croatica, Forum, Most, Republika, Književna republika, Kaj i dr.). Surađivala je u edicijama Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža i Stoljećima hrvatske književnost i Matice hrvatske. Prezentirajući svoje radove, sudjelovala je na više znanstvenih skupova i pjesničkih susreta. Stručnu afirmaciju stekla je monografijom o varaždinskom pjesniku Zvonku Milkoviću (1979.) te opsežnim istraživanjima, u praškim i bečkim arhivima, o dotad nepoznatim radovima Augusta Šenoe (August Šenoa: Nepoznati rani radovi na češkome i njemačkom jeziku, 2003.). Za ovaj je doprinos nagrađivana 1978. i 1984., te za kratku priču 1974. Iako je pisanje i objavljivanje pjesama i beletrističkih radova kontinuitet u njenu književnu radu, knjigu proze (Rastvaranje) objavljuje 2012., kada priređuje i pjesničku zbirku (Ne)suglasja. Član je Društva hrvatskih književnika, Hrvatskog novinarskog društva, Matice hrvatske te počasni član Varaždinskog književnog društva. Uvrštena je u Hrvatsku književnu enciklopediju (2010.).

Autorska djela/ Knjige:

· O pjesničkom djelu Zvonka Milkovića, Zagreb, 1979.

· Šenoino praško razdoblje, Zagreb, 1982.

· (Ne)poznata obzorja (studije i ogledi), Zagreb, 1999.

· August Šenoa: Nepoznati rani radovi na češkome i njemačkom jeziku, Zagreb, 2003.

· Rastvaranje (Samoupravna saga, roman; Pripovijesti), Varaždin-Varaždinske toplice, 2012.

· (Ne)suglasja (zbirka pjesama), Zagreb, 2015.

· Sabiranja (studije i eseji), Zagreb, 2016.

· Zapisi (dnevnički; putopisi, portreti), Zagreb, 2017.

Priređena izdanja:

· August Šenoa: Izabrana djela I. Stoljeće hrvatske književnosti; Matica hrvatska, Zagreb,2008.

· August Šenoa: Izabrana djela II. Stoljeće hrvatske književnosti; MH. Zagreb, 2009.

· August Šenoa: Izabrana djela III. Stoljeće hrvatske književnosti; MH. Zagreb, 2014.

· August Šenoa: Izabrana djela IV. Stoljeće hrvatske književnosti; MH. Zagreb, 2014.

Radovi u edicijama (izbor):

· Hrvatski biografski leksikon. Sv. 3. Č-Đ. Leksikografski zavod Miroslav Krleža. Zagreb, 1983.

· Leksikon hrvatskih pisaca. Školska knjiga, Zagreb, 2000.

· Zbornik radova II. Prvi hrvatski slavistički kongres, Pula 1996. Šenoino praško i bečko razdoblje. Str. 523.-524. Zagreb, 1997.

· Zbornik radova. Drugi hrvatski slavistički kongres, Osijek, 1998. Izabrana i sabrana djela hrvatskih pisaca. Str. 645.-650. Zagreb, 2001.

· Prilozi sa znanstvenostručnog kolokvija «Život i djelo Ivane Brlić-Mažuranić», Slavonski Brod, 1994. Recepcija djela Ivane-Brlić Mažuranić u svijetu. Str. 65.-67. Slavonski Brod, 1994.

· Zbornik radova «Petar Šegedin i njegovo vrijeme», Korčula, 2007. Putopisi i putopisna obilježja Šegedinove proze. Str. 91.-100. Korčula, 2008.

· Zbornik radova «Zvonimir Golob», s 13. natječaja za najbolju ljubavnu pjesmu 'Uvijek kad pomislim na tebe'; Triptih III. Str. 42. Koprivnica, 2005.

· Zbornik pjesama s XIII. recitala suvremenog hrvatskog pjesništva Varaždinskoga književnog društva. Str. 47. i 82. Varaždin-Varaždinske toplice, 2005.

· Zbornik radova Varaždinskoga književnog društva. Sv 8. Pjesme. Str. 154.-156. Varaždin-Varaždinske toplice, 2004.

· Zbornik pjesama Pjesničkih susreti «Drenovci 96», Str. 16.-17. Vinkovci , 1997.

· Zbornik VII. 'Naša riječ' Umjetničke Udruge «August Šenoa». Str. 100.-102. Svestranost Šenoina stvaralaštva. Zagreb, 2006.

· Zbornik pjesama s XX. recitala suvremenoga hrvatskog pjesništva 'Senji i meteori', Varaždinskoga književnog društva. Str. 75. Varaždin-Varaždinske toplice, 2012.

· Zbornik radova sa stručnoga skupa 'Ivo Balentović: Život i djelo', Umag 2013.' Kratka priča Ive Balentovića. 'Vrisak', interpretacija. Str. 89.-97. Umag, 2014.

· Kronika zavoda za književnost i teatrologiju JAZU: Šenoino praško razdoblje. Godište VIII. , br. 22.,23,24. Str. 43.-46. Zagreb, 1982.

· Croatica; prinos proučavanju hrvatske književnosti: Hrvatska feljtonistika do Šenoe. Godište XVII., br. 24./25. Str. 77.-110. Zagreb, 1986.

· Most/The Bridge, br. 3.-4. Str. 96./97.: Šenoino pražské obdoby. Zagreb, 1998.

· Forum, br. 11.-12. Str. 782.-788.: Šenoa u očima češke kritike. Zagreb, 1999.

· Koreni, spisanie za literatura, kultura, gragenski prašanja i nauka, br. 15. Str. 2361. Zlokoben svet. Kumanovo, 2005. Varaždinsko književno društvo. Retrospektiva.

· Republika, časopis DHK-a, br. 7. Str. 59.-65.: Pjesme. Zagreb, 2013.

· Republika, DHK-a, br. 1. Str. 44.-59.: Prikrivena poetičnost Ranka Marinkovića. Zagreb, 2014.

· Nova Istra, br. 3.-4. Str. 219.-225.: Feljton jučer, danas, sutra... Pula, 2014.

· Nova Istra, br. 3.-4. Str. 423.-433.: Povijesni kongres PEN-a. Pula, 2015.

· Mogućnosti, Književni krug Split, br. 10./12. Str. 27.-36.: Pjesme. Split, listopad-prosinac 2014.

· Kolo, časopis MH, br. 1. Str. 38.-42.: Pjesme. Zagreb, 2015.

· Književna republika, HDP, br. 9.-12. Str. 167.-195.: Prvi pjesmotvori Augusta Šenoe. Zagreb, rujan-prosinac 2016.

· Vjesnik, Zagreb, 28 8.1998: Razbijanje zabluda o hrvatskom jeziku. (O 12. međunarodnom slavističkom kongresu u Krakowu).

· Hrvatsko slovo, Zagreb, 13. prosinca 1996.: Univerzalnost Šenoina stvaralaštva. Šenoa u zrcalu češkoga tiska.

· Vijenac, MH, br. 333.-335. Str. 11.: Pjesme. Zagreb, 21. prosinca 2006.

· Revija, OMH, br. 1. Str. 65.-69.: Konstante francuske literature: Francois Bondy. (Prijevod s njemačkog jezika). Osijek, siječanj-veljača 1971.

Strah od raka

Dok je bljedilo zore ulazilo u sobu, Veru probudi strahovita bol! Pokušava se okrenuti, dići! S mukom se osovi na noge, ali kao da joj netko utezima vuče cijeli donji dio tijela. Odjednom: mrak! Danica, njena stanodavka, uplašeno dotrči. Vrisne vidjevši Veru na podu i govori sama sa sobom, pokušavajući je smjestiti u krevet: Zvat ću Hitnu pomoć! Ne! Kućnu posjetu?! Ili još bolje: liječnicu koja je Veru liječila posljednjih dana. Gdje je samo zdravstvena knjižica?! Je li potvrđena?

Vera se ne sjeća koliko je vremena prošlo otkako je Danica otišla i vratila se iz Doma zdravlja, koji je bio u blizini. Polako je dolazila k svijesti. Uđe Danica, sjêda u kaputu na Verin krevet i uzbuđeno priča:

- Zamislite vi to! Lijepo uđem, pozdravim i kažem: Ne može se žena pokrenuti! Pomognite! Liječila se u ovoj ambulanti! Stari liječnik gleda me preko naočala i kaže: 'Baš ste se na mene namjerili! Ona nije moj pacijent! Njena doktorica radi poslijepodne!'

- 'Poslijepodne'! ponavljala sam zbunjena – priča dalje Danica i još ljuće nastavi: A onda mi uzavre! Tako dakle?! Žena može umrijeti i vi joj ne ćete pomoći, jer nije vaš pacijent! Sramota! Sramota! U novine ću vas! U novine! Kakav ste vi liječnik? Što vi tu radite?

– Stari je nešto vikao, bacio mi knjižicu, ev', ovako – zorno pokazuje Danica, dodajući: - i izgurao me napolje! Otišla sam u ambulantu Kućne posjete. Liječnica će doći za jedan sat! Rekla je donijeti i lijek! Danica nastavi nemoćno ponavljati mašući glavom: Baš ste se na me namjerili! kaže on, a ja njemu: Sramota! Sramota!

Liječnica Kućne posjete došla je za jedan sat. Sjela je u kaputu na fotelju, izvadila notes s receptima (o obećanim lijekovima ni traga), upitala Veru: Gdje vas boli? i ne pogledavši je počela pisati recepte dok je Vera govorila pokazujući: Pogledajte, tu me boli, u križima...i tu! s mukom se pokušavajući okrenuti i dižući vlažnim dlanovima spavaćicu obučenu uz najveće napore za tu prigodu.

- Ne mogu se okrenuti! – stenjala je Vera - Ukočila sam se! Ne mogu se maknuti!

– Sve će biti u redu! – smireno govori liječnica i ne gledajući je, ispisuje četvrti recept i dodaje: - Evo, gotovo je! Morate mirovati, biti u toplom, piti ove lijekove i za nekoliko će dana sve biti u redu!

Vera se zahvaljivala i zamolila Danicu da počasti liječnicu nekim pićem. Danica je donijela čašicu konjaka, ova ga je na dušak iskapila, nasmiješila se, pozdravila i otišla!

Danica je poslijepodne ipak pošla u Dom zdravlja k liječnici koja je Veru liječila posljednjih dana. Ispričala joj je što se dogodilo. Ova je uz napomenu, suprotno od svoje prethodnice, da se ne utopljava, u povijesti bolesti zapisala: Bolesnica nepokretna zbog išijalgičnih tegoba. Moli se u kućnoj posjeti dati: Analgocain + B₁ + B₂ + B₁₂ amp./VIII.

Veru je počela hvatati panika! Da li se utopljavati, ili ne?! Što će biti ako popije sve one lijekove i primi injekcije? Poslijepodne joj se pričinilo da ima temperaturu! Pa, ja sva gorim! Gdje je toplomjer? 37 sa 8?!' – govorila je sama sa sobom!

Danica reče da je to najgora temperatura ta 'ni niska, ni visoka'. Skuhala joj je čaj i dala jedan lijek, jer 'kog’ ćete vraga piti sve to, vola bi ubile, a kamoli ne čovjeka!' Navečer je došla Daničina prijateljica. Jedno joj je staklo naočala bilo slupano pa je odmah započela objašnjavati: stanodavka ju je jučer napala, udarila i razbila naočale! Ali ne će joj to oprostiti! Tužit će ona nju! Zatim je samouvjereno govorila o spondilozi, lumbagu i išijasu. 'Treba raditi gimnastiku, ev’, ovako, da vam pokažem!' Vera je panično vrisnula kada joj se ova pokušala približiti.

Danica uključi televizor. Sve tri su šutke i s pažnjom pratile najavu programa, a zatim se opredijelile za gledanje filma "Sedmi pečat" Ingmara Bergmana. Poslije toga sudionici emisije "Kino oka", poznati stručnjaci, razgovarali su na temu "Strah od smrti". Tema kao stvorena za Veru! Danica i njena prijateljica prestale su gledati TV već oko 11 sati, poželjevši joj laku noć, a Vera, ako hoće gledati tu 'razvučenu i dozlaboga zamršenu emisiju’, kada završi, neka samo pruži ruku kada želi ugasiti TV, daljinski je kraj kreveta. U gledanju i slušanju Vera je bila uporna. Ni jedna riječ joj nije promakla! Njeni su živci bili poput strune! Riječi iz emisije počele su je dovoditi do ludila. Vrhunac svega je bilo više puta ponavljana riječ: RAK! Još emisija nije završila, a Vera je već listala Popularni medicinski leksikon i glasno nabrajala: spondiloza, spondiloza artroza, cerebralno i lumbalno... Zanimalo je što piše o raku kostiju, kralježnice. Jer nju strahovito boli, ukočila se, to je sigurno posljednji stadij raka. Traži slovo… R… Ra… Niže abecedu: rak crijeva, rak dojke, rak grla... jajovoda, jajnika, jednjaka, jetre… Približavajući se slovu K osjećala je bilo u sljepoočnicama! Traži grčevito tekst za RAK KRALJEŽNICE! Nema slova K?! Čita dalje: rak maternice, pluća, prostate… Zaista nema slova K?! Drhtavom rukom prevrće listove, pogleda godinu izdanja: 1961. - Leksikon je star, objašnjava sama sebi, - zato nema slova K ! Pa kako se to nije prije sjetila? Sutra, ne, danas (ponoć je već prošla), zamolit će Danicu da joj kupi novo izdanje Popularnog medicinskog leksikona.

U košmaru zbilje i sna Vera ugleda Smrt iz Bergmanova filma kako nosi šah u rukama i zapovijeda da se s njom igra! Ova počinje vikati, plakati, uvjeravati je da slabo igra šah i zna da će odmah izgubiti! Smrt se smije. Zabavlja je Verin strah. Pruža ruku da je pomiluje, ceri se…!

Vera se probudi. Bolovi su malo popustili. Pokrene se s osjećajem olakšanja. Odjednom svjetlost ispuni cijelu prostoriju! Možda će ipak za nekoliko dana moći na ovo sunce koje se budi?!

Pjesme

Z a s a nj a n o s t

Pjesme su
utok
neba,
sebedarje,
opijanje,
ushit što
zasvjetljuje
dan.
Zasanjanost
dublja od
najdubljih
dubina.
Posvemašnji
san.

U m e n i

Kad pišem,
dišem
i želim da
u meni pjesma
zvoni.
Jer trebam je
da bih živjela
sebe -
kao dan obojen
suncem.
Naslanjam uho
na skriveni
kutak sna.
Oko mene
skulpture od
bjelokosti.
U meni –
Pjesma!

R a nj e n o s r c e

Ja tugujem
sve tuge svijeta i
i ljudske boli su
i moje breme.
I krvarim srcem i
plačem suzama
hiljade i hiljade
ranjenih, raseljenih,
bolnih, ožalošćenih,
nesretnih!
A oblaci bijeli,
baršunasti,
beskrajem neba
mirno - putuju.
( travnja 1993.)

P r e d o d l a z a k

Bliži se dan.
(Daleko su
sunčane obale.)
Ali još uvijek
nije da me nije
briga kad će moj
pjev prestati.
Jer dok pišem
- dišem.

Pjesme Miroslave Tušek izrazito su lirske i to od one lirike koja je satkana od ugođaja, boja i uhvaćenih trenutaka. Nema u njima ništa nenametljivo i neprirodno. Naprotiv, gotovo sve što je u njih pretočeno kao da je dalje htjelo ostati neprimjetno i povučeno u sebe. Zbog toga u njima toliko jednostavnosti, neposrednosti i lirske čistoće...
(Iz recenzije zbirke pjesama), Zagreb, 1975.
akademik Nikola Miličević

Svi (...) tekstovi predstavljaju novi prilog hrvatskoj književnoj historiografiji do bogatstva prezentirane građe do analitički prezentiranih postupaka autorice u osmišljavanju svojih radova. U širokom rasponu od izravno znanstvenog rada (Šenoa!) do pristupačnosti široj čitalačkoj publici.
(O knjizi (Ne)poznata obzorja), Zagreb, 2000.
akademik Miroslav Šicel

Rezultati takva istraživačkog rada (dr. Miroslave Tušek) opsežan je i raskošan zbornik koji bitno dopunjuje i proširuje dosadašnji autorski opus vodećega pisca 19. stoljeća (A. Šenoe). (...)
Sve dosadašnje spoznaje i indicije navode nas na zaključak kako je tek ovim istraživanjem moguće ustvrditi da nam je Šenoino djelo napokon poznato. (...) Dojam je da (...) da (je) sama knjiga – praznik za oči. –
(O knjizi August Šenoa: Nepoznati rani radovi na češkome i njemačkom jeziku); Zagreb, 2004.
prof. dr. sc. Vinko Brešić

Miroslava Tušek koja se dosad istakla znanstvenim istraživanjem s područja povijesti književnosti, a poznata je i kao pjesnikinja cizeliranih lirskih minijatura, predstavlja nam se ovim djelom (Rastvaranje, knjiga proze, o.p.) i kao vješt pripovjedač. Njena rečenica je laka, jednostavna i komunikativna. (...) Roman (Samoupravna saga, o.p.) bavi se temama iz naše nedavne stvarnosti. U tome vidim specifičnu težinu ovoga djela, jer hrvatska književnost ne obiluje djelima koja govore o tom vremenu i ljudima (...) U novelama je, spretnim oblikovanjem situacija i epizoda autorica uspjela svakodnevne običaje pretvoriti u neobične doživljaje. (...) Tako njene novelete doživljavaju literarnu preobrazbu i postaju jedinstvene prozne minijature (analogne njenim lirskim minijaturima) literarno žive i dojmljive kao što su i životne istine.
(O knjizi Rastvaranje), Zagreb, 2012.
akademik Dubravko Jelčić

Korpusu hrvatske ženske poezije pridružila je autorica (M. Tušek, o. p.) svoju pjesničku zbirku koja joj osigurava istaknuto mjesto u krugu pjesnikinja Vesne Parun, Irene Vrkljan do suvremenih pjesnikinja. Autori čitanaka za nastavu književnosti pronaći će u zbirci (Ne)suglasje reprezentativne uzorke za upoznavanje lirske poezije. (...) Zbirka predstavlja pjesnikinju koja proširuje i obogaćuje pjesničko obzorje suvremene hrvatske književnosti (...). Širinom motiva i iznijansiranim pjesničkim porukama, lirskih oblika i izražajnog instrumentarija, pjesnička zbirka (Ne)suglasje uključuje svoju autoricu u krug reprezentativnih hrvatskih pjesnika, posebno u krugu ženskoga lirskog rukopisa. –
(O zbirci pjesama (Ne)suglasje); Zagreb, 2015.
prof. dr. sc. Dragutin Rosandić

Miroslava Tušek se kao povjesničarka potvrdila ne samo kao strpljiva autorica monografija, nego i kao esejistica s određenim stavom i prioritetima koji proizlazi iz njezina sabiranja književnog iskustva kao pjesnikinje, urednice i pripovjedačice. (...) Vrijedna, sadržajna i temeljita interpretacija, kombinirana s arhivskim istraživanjima i sustavnošću povjesničara, uz notu popularizacije, i knjigom Sabiranje (studije i eseji) na najbolji način zaokružuje svoj dugogodišnji autorski rad.
(O rukopisu Sabiranje (studije i eseji), Zagreb, 2017.
prof. dr. sc. Mirko Kovač

DRUŠTVO HRVATSKIH KNJIŽEVNIKA

Članovi društva