DRUŠTVO HRVATSKIH KNJIŽEVNIKA
120 godina
Sanijela Matković
Sanijela Matković, rođena je u Širokom Brijegu 16. 11. 1973., gdje trenutno živi i radi na mjestu savjetnice ministra Pravosuđa i uprave ŽZH. Po zanimanju dipl. prof. vjeronauka i etike, kulturna i kazališna djelatnica.
Članica je Društva hrvatskih književnika, PENA-a BiH, Društva hrvatskih književnika Herceg Bosne i širokobriješkog ogranka Matice hrvatske.
Nagrade: Treće mjesto IX. DANI POBIJENIH HERCEGOVAČKIH FRANJEVACA 2019., - za priču „Riječ bijaše i na kraju“.
Autorica je devet knjiga:
OTISAK SRCA 2010. – zbirka dramskih tekstova
PARTITURE SNA 2011. – zbirka ljubavne poezije
PANTA REI 2013. – zbirka ljubavne poezije
U SUSRET RIJEČI 2013. – zbirka duhovne poezije
MISTIČNIM TRAGOM SUZE 2017. – zbirka duhovne poezije
TRANSKRIPTI U KAMENU 2018. – zbirka zavičajne poezije
UVALA OD LAVANDE 2018. – roman
TRI SU ZIME DO PROLJEĆA 2019.– zbirka ljubavne poezije
KIŠA BOJE TULIPANA 2019. - roman
Tekstovi su joj objavljivani u :
Zbornik – Gradska knjižnica Solin
Tjednik HRVATSKO SLOVO
Motrišta – glasilo Matice hrvatske, Mostar
Vitko – glasilo Matice hrvatske, Široki Brijeg
Osvit – glasilo Društva hrvatskih književnika Herceg Bosne te u drugim zbornicima i međunarodnim zbirkama
Iz zbirke TRANSKRIPTI U KAMENU
TAJ BRIJEG
Dok ga promatram spoznajem
kako se nekoć pod stoljetnim hrastom rodila duga
i svojim bojama otkala Brijeg.
Umivajući ga zorama,
hranila ga molitvom,
čvrsnući za nadolazeće nevere i oluje.
Odrastao je poput feniksa.
Nadrastajući uvrede i boli
prerastao u izvorište smiraja.
Taj Brijeg pod kojim se sanja i živi, rađa, umire, putuje, moli.
Taj Brijeg – pod kojim jesam i bit ću.
ANTUNU BRANKU ŠIMIĆU
Mjesto kistom
oslikao si je pjesmopisom.
Odijevajući u ode njene brijegove.
I svaka molitva na putu bila je za Hercegovinu;
hraniteljicu, majku, sestru…
I danas dok pod tvojim i mojim Brijegom
sunce uskrisuje zore
pjesnici se susreću na Šimićevim susretima
i po tko zna koji put baš tu se sastaje „naš različiti smisao“.
Dok voda žuborom teče,
dok ljudi se muče radom,
Brijeg stameno stoji,
dostojan susjed neba.
TI PRIČAŠ, A JA TE POSTOJANO SLUŠAM U ŠUTNJI
Pričaš mi priču izatkanu vjetrom o svojim;
kraljevima i kraljicama,
velikanima i mučenicima,
o svojim herojima, svojim svećenicima težacima, ženama…
Ti pričaš, a ja te postojano slušam u šutnji.
Jer, tvoja je prošlost popudbina moje sadašnjosti.
Riznica blaga bez koje u budućnost krenuti ne mogu.
U mom si koraku prisutna koliko i u mome stihu.
Ti, Hercegova zemljo,
kolijevko svjetlosti.
PROBUĐENI SONET
Dosjetile se zvijezde
u vidopoljskoj noći
od kamene prašine
ovremenit poemu.
I rastvori se Hercegovina
ko krilo majke
prozbori tišinom kamena
i modrinom rijeke.
I gle iz prašine
probuđen burom
stasa kameni spavač.
I progovori
Vremenu,
Moru,
Nebu,
…ponizan,
na koljenima u molitvi za Madonu.
ŽENA POD SUNCEM
Zazivljuć ti ime,
pred Tobom u Ružariju prostiremo ruže,
dok Ti svojim dlanovima sabireš;
naše zavjete, molitve i suze,
bdijući kao u Kani, nad časom uslišanja.
Jer, u dvanaest zvijezda tvoje Krune,
pohranjena su naša sazvježđa,
u Tvojim majčinskim rukama
naše sudbine.
I dok ti stoljeća nadimlju Ime,
prije svega
ti bivaš Majkom darovanom nam pod Križem
i pod ovim Brijegom što ti danomice izriče zahvalu
„Žena nad ženama“!
popis članova