Rudolf Ujčić (Fakini, Pazin 1937.), pjesnik, esejist, dijalektolog. Rođen u seljačkoj obitelji.Osnovnu (četvorogodišnju) pučku školu pohađao na Starom Pazinu te u Pazinu ), gdje je završio i pet razreda Klasične gimnazije ( u Biskupskom sjemeništu). Preostala tri razreda realne gimnazije završio je u Rijeci ( Prva gimnazija ) te u pazinskoj Gimnaziji „Otokar Keršovani“.Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirao je dvopredmetnu grupu pod A) Jugo- slavenske književnosti i jezik te pod B) Francuski jezik. Kao profesor radio je na Ugostiteljskoj školi u Rabu (šk.g. 1962/63.), a od 1965. do 1969. zaposlen je u pazinskoj realnoj Gimnaziji. Nakon toga do 1974. godine rukovoditelj je kulturnih djelatnosti pri pazinskom Narodnom sveučilištu. Od 1975. godine sve do umirov -ljenja ( 2001. g.) lektor-redaktor je na Radio Puli , a povremeno i urednik informativnog programa.Uređivao je i pisao priloge za popularni humoristički „Veseli vrtuljak“, a prvi je na Radio Puli uveo i pripremao nagradne emisije uživo. Dosad je objavio pet pjesničkih zbirki : Staropȁzinski viérsi (Pula,1983.), Dūšȃ mažurȃna (Pula,1986.), Pridȉ, šlovȅk muój (Pula, 1991.), Skrȋta bogatȉja – Tesoro nascosto (Pula – Trst 1997.) te Arka bjelokosna (Pula, 1999.). Zastupljen je stihovima u više antologija. Prevođen na nekoliko jezika ( talijanski, engleski, slovenski, albanski), a neke su mu pjesme i uglazbljene (Massimo Brajković, Branko Okmaca, Nello Milotti ). I sam povremeno prevodi na talijanski jezik (npr. T. Ujević : Svakidašnja jadikovka, Visoki jablani i dr.) Dvojezična pjesnička zbirka Skrȋta bogatȉja - Tesoro nascosto, u izdanju pulskoga ogranka Matice hrvatske te Matrix Croaticae iz Trsta ( 1997.g. ), dobila je nagradu središnjice Matice hrvatske ( Zagreb) za najbolje uređenu pjesničku zbirku u 1998.-toj godini. Osim poezije piše i književne oglede te eseje, a bavi se i izučavanjem istarskih čakavskih dijalekata. U tisku mu je (2013.g.) knjiga dijalektoloških radova, u izdanju pulskoga ogranka Matice hrvatske pod naslovom Istarske čakavološke teme. Član je Društva hrvatskih književnika i član radnik Matice hrvatske. Živi u Puli i Žminju.
Djela :
Antologije :
Prevedena knjiga :
Izbor iz kritičke literature:
Di nuovo Slovo ab Ovo
In principio
erat
Verbum
U početku
bijaše
R i j e č
a sada
jest
P r o t u r i j e č
Iskoni
bje
S l o v o
a sada
jest
P r o t u s l o v l j e
Početi nam je
Slovo
di
nuovo
ab
O v o
(Zbirka Dūšâ mažurâna, 1986. g.)
__________
dūšâ ( od dūšȁt – mirisati, širiti miris ) = miriše
Besȅda
Ȉ ot kȁmika
ȉ ot plȁmika
ȉ od lȅda
ȉ od mȅda
mȍre bȉt
besȅda
Ot kȁmika besȅda
mȅt paklȅnemi síni
prȅz kunfíni
po sviete
plamikâ
Ot plȁmika besȅda
z deštíni
zgúbljeneh síni
va vieki viekov se
kamičâ
Od mȅda besȅda
z lažljȉveh ústi
kȁt h sȑcu se
spúšti
postâne kȗs
lȅda
Od lȅda besȅda
od sȑca
h sȑcu
hodiéć
skončâ se
goriéć
(Iz dvojezične zbirke Skrȋta bogatȉja - Tesoro nascosto, 1997.g. )
____________
kȁmik, plȁmik - kamen, plamen; prȅz kunfíni – bez granica;
plamikâ (< plamikȁt) - plamti; se kamičâ (< kamičȁt se) – igra se
kamičcima (< kamíčak); kȗs – komad; skrȋta – sakrivena /zakopana/ ;
skrȋta bogatȉja – zakopano / sakrito / blago
Prīdȉ, šlovȅk muój
Prīdȉ, šlovȅk muój, kigȍt si, i ȍt kuogȍt si,
ȍt kega gȍt plȅmena ȉ kega gȍt sȅmen
Prīdȉ, h menȅ, va mojȍ pozemúljčico,
va mojȍ siromȁško nārȅšćino
Nemuój rȅć da nímaš lȁzno,
ȁli da je rȁno, ȁli kȁsno
Prīdȉ, mȁ kȁt pasâš priek mojȅga
zlízanega prȁga, pozābȉ na vrâga
ȉ kaláj glâvo, magȁri kȕ ti ní prȁvo
i kȕ mȉsliš da ní grán zdrȁvo
Spuognȉ se, ȁš nȁši krovȉ so, nȉski
z škrȉljami pokrȋti, a vráta tiesna
da mȍro ljȗdi pasȁt, a nȅ blâgo
Prīdȉ, mâ kȁt zakorákniš va mojȍ nārȅšćino,
prejiéj va sebȅ nenavȉšćino, uholȉjo ubȅsi
na‿sȗho smȍkvo, ȁ hudobȉjo pljȕkni
va komúnsko lȍkvo
Prīdȉ, šlovȅk muój, kigȍt si ȉ ȍt kuot gȍdar si,
ȕt kegagȍt plȅmena i kegagȍt sȅmena :
mȁ kȁt se skrotíš pod mojién krovuón
pȕli mojȅga ugnjȉšća, zvȁdi klabúk
kakȍ užâ sȁ nȁš istrijânski - hrvácki pȗk
Ȁla, šu, pasáj nâpret!
Sȅdi pȕli jâme, kȕ ćeš liévo, kȕ ćeš diésno
Pȍli nȁs jié nȉsko mȁ ní tiesno
Jīmȍ siromȁški ma nȅ priesno
S mȁnon niéćeš bȉt nȉ lȁčan
nȉ žiédan nȉ mȁnje vriédan
Ȁla šȕ, na nogȁh ne stuój!
Sȅdi zu zâme tȕka na škánj
i‿bȕdi s mȁnon muój :
Skȕpa ćemo staknȉt ugánj
(Iz zbirke, Prīdȉ, šlovȅk muój, 1991. g. )
_______________
nārȅšćina – udoban dom i domište ; nímaš lȁzno – nemaš vremena;
ȁli – ili; magȁri – makar; grán - jako; kȕ - ako; ȍt (ȕt) – od; pȕli (pȍli)
kraj, kod, u; užâ- običava; ȁla šȕ- hajde, hajde; pȕli jâme - kraj mene;
škánj - klupa; tȕka - tu, ovdje
Dūšãj, dūšãj, mažurâna
Dūšãj, dūšãj,
mažurâna grȁna mojȁ
râna
menȅ
darovȁna
Dūšâ dūšȁ
tojȁ,
dīší dūšȁ
mojȁ
(Iz zbirke DŪŠȂ MAŽURȂNA, 1986. g. )
___________
dūšȁt (dūšâ, dūšãj) – mirisati (širiti miris) ; dīšȅt (dīší ) -
– mirisati (udisati miris)
Zakovana bistrina
U kamen je ovaj
zakovana
bistrina očiju
dijačkih
Uznosita su
brda ova
netaknute im
udoline
Zbog morske pučine
i viška
dubine
bukti strast
iz čamotinje sinje
(Iz zbirke ARKA BJELOKOSNA,
ciklus Rapski intermezzo , 1999. g.)