DRUŠTVO HRVATSKIH KNJIŽEVNIKA
Veselko Koroman
Veselko KOROMAN, pjesnik, pripovjedač, romanopisac, esejist, književni kritičar, putopisac, književni povjesničar i antologičar, rodio se 7. travnja 1934. u Radišićima kod Ljubuškog. Nakon završene pučke škole u tom gradu, te srednje ekonomske i Više pedagoške u Mostaru, na sarajevskom Filozofskom fakultetu diplomira književnost i filozofiju.
Najprije je član bivšeg Udruženja književnika Bosne i Hercegovine; zatim hrvatskog centra PEN-a, Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, Društva hrvatskih književnika Herceg Bosne sa sjedištem u Mostaru, Društva hrvatskih književnika sa sjedištem u Zagrebu i Akademije znanosti i umjetnosti Bosne i Hercegovine. Od 1969. do 1972. urednik je časopisa ŽIVOT (u Sarajevu), a od 1995. do 1998. časopisa OSVIT (u Mostaru). Sada živi uglavnom u rodnom mjestu.
Dobitnik je "Poletove" nagrade za prozu, Udruženja književnika Bosne i Hercegovine za poeziju, "Goranova vijenca" za ukupni književni rad i nagrade "Dubravko Horvatić" za poeziju.
Ukupno je objavio 428 pjesama. Od toga 95 ih je uvršteno u 62 antologije, 11 u čitanke, a 170 prevedeno na druge jezike.
Njegov književni rad monografski je prikazan u knjigama: Vlatko Pavletić: O poeziji Veselka Koromana i razgovor s njim o poeziji (Sarajevo, 1987.) i Kritičari o Veselku Koromanu (Mostar, 2001; priredio Pero Šimunović).
Knjige
- Grad prema sjeveru (pjesme), Mostar, 1957.
- Crne naranče (pjesme), Sarajevo, 1965.
- Knjiga svanuća (pjesme), Sarajevo, 1967.
- Svjetiljka od trnja (pjesme), Sarajevo, 1971.
- Pogled iz zrcala (kritike i eseji), Sarajevo, 1974.
- Sjaj i rana (pjesme), Sarajevo, 1975. Izabrane pjesme, Sarajevo, 1975.
- Na tom svijetu (pjesme), Sarajevo, 1977.
- Svijet ili dvije polovice (razmatranja), Sarajevo, 1979.
- Mihovil (roman), Sarajevo, 1983; Međugorje, 2000; Mostar, 2003.
- Jezik na pašnjaku (izabrane pjesme), Zagreb, 1984.
- Pjesme i zapisi (izabrane pjesme i razmatranja), Sarajevo, 1985.
- Dok vlada prah (pjesme), Zagreb, 1986.
- Zemljom, snovi (novelete), Banja Luka, 1987.
- Poems (pjesme na engleskom), Sarajevo, 1988.
- Zeleni se što je bilo (pjesme), Sarajevo, 1989.
- Hrvatsko pjesništvo Bosne i Hercegovine od Lovre Sitovića do danas (antologija), "Forum", 11-12, Zagreb, 1990.
- Hrvatska proza Bosne i Hercegovine od Matije Divkovića do danas (antologija), Mostar, Split, Međugorje, 1995.
- Hrvatsko pjesništvo Bosne i Hercegovine od Lovre Sitovića do danas (antologija, drugo, prošireno izdanje), Mostar, Split, Međugorje, 1996.
- Potraga za cjelinom (eseji, kritike, članci, putopisi, razgovori), Zagreb, 1996.
- Na dan svega (pjesme), Zagreb, 1997.
- Razgovori o književnosti i ostalom, Zagreb, 1998.
- U zemaljsko vrijeme (izabrane pjesme), Zagreb, 2000.
- Sok od velebilja (pjesme), Zagreb, 2001.
- Estratto di belladonna (pjesme na talijanskom), Rim, 2002.
- Ljubuški (pjesničko grafička mapa s Đurom Sederom), Zagreb, 2002.
- Plaćene riječi (kritike, članci, polemike, pisma, nekrolozi, razgovori, eseji, govori, izvješća, putopisi), Zagreb, 2003.
- Sabrane pjesme, Zagreb, 2004.
- Svijet ili dvije polovice - Sarajevski listići (razmatranja), Zagreb, 2004.
- Prijadranske kiše - Zemljom, snovi (pripovijetke i novelete), Zagreb, 2005.
- Moja pisma suvremenicima, Zagreb, 2006.
- Deadly nightshade juice (pjesme na engleskom), Toronto, 2006.
- Czarne pomarańcze (pjesme na poljskom), Warszawa, 2007.
- Hrvatska drama Bosne i Hercegovine od Matije Divkovića do danas (antologija), Mostar, 2008.
- Stariji od vremena (pjesme), Zagreb, 2008.
TREBA NAĆI ČETIRI NAČINA
Ne treba biti naivan. Dva mrava su jedan
i još jedan mrav. Dva mrava kao dvije ruke.
Posustane li jedan – ne će obadva.
Ode li u šumu mlađi, bit će u domu stariji.
I dozvat će se ako zatreba.
I s dviju strana će doći.
Ne treba biti naivan. Jedan mrav je jedan
i više nijedan mrav. Jedan mrav kao jedna vrata,
Zaspi li jedinac – zaspalo je sve.
Ode li u šumu izjutra, bit će u domu praznina.
I ne će ga dozvat ako zatreba.
I s dviju strana ne će doći.
Ne treba biti naivan. Treba naći četiri načina.
I više njih ako ustreba. Jednu tvar što počiva
u brdima. Koja odnese dva mrava
kad zgrabe jednoga.
Treba misliti, kopati po suncu,
učiti od orla i od poskoka.
KRALJEVSTVO SOTONE
Oporba je Božjem kraljevstvu
na Zemlji. Ne može jedno bez
drugog, uvjeren je čovjek, i eto
kako odavno razumije pljusak
što rastjeruje plamenje, satira
koji mami nježnost, koludrice u
vinogradu.
Ali ne misli Svemoć - ni kad sijeva
iz nas, ovdje, da ne poludimo –
da desnom treba lijevo. Očajnici,
mi tako mislimo. Tužniji od sove:
ja i ti. Što nas je mnoštvo,
više nego trave u polju.
Dok obziri prema sebi, i bližnjem
svom, od starine, teški su još. Pa
ne mogu, ne smijem reći što odnekle,
ne znam kako, već znam. Nego se
kadikad, sjedeći na brijegu, samo
nadam:
Kad zađe sunce, ovamo, gdje sve je
daleko, i lijepo stoga (gledajući
iz Japana), zvuci će šumski, možda,
i ptice domaće s njima, na papir
neispisani načešljati, napjevati
to.
Novosti DHK
Članovi društva
Trenutačni broj članova: 528
Zaključno sa datumom: 09. 07. 2020.
popis članova