Zdenka Andrijić

Društvo hrvatskih književnika Članovi društva Zdenka Andrijić

Članovi društva

Zdenka Andrijić

Telefon / Gsm: 01/6131-682
E-mail: .(Morate imati omogućen JavaScript kako biste vidjeli ovu e-mail adresu) i .(Morate imati omogućen JavaScript kako biste vidjeli ovu e-mail adresu)
Web adresa: http://www.zdenkaandrijic.biz i www.andrijici.hr
Adresa: Letovanićka 30/3, 10000 Zagreb

Zdenka Andrijić rođena je u Zagrebu gdje je završila gimnaziju i Višu ekonomsku školu. Iz grada u kojem je odrasla i rodila svoju djecu, 1976. godine je odselila na otok Korčulu, odakle se 1995. – nakon punih 19 godina – vratila u Zagreb. I mada joj nedostaje more pod prozorom, s radošću svakoga jutra s balkona pozdravlja Savu. Vode su važne, one su pamćenje svijeta, naučila je od voda vlastitog tijela.

I tako, unutarnje biće odmotava priču pripremljenu za ovaj život: ljubavi, majčinstvo, igra, pisanje, čitanje, učenje, podučavanje, iscrtavanje zvjezdanog neba u malom krugu ljudskog postojanja, razgovori s anđelima, iscjeljivanje sebe i drugih u mjeri u kojoj je to iscjeljenje prihvaćeno, nježnost i briga za životinje, osluškivanje Zemlje...

Objavljeno:

Zbirke pjesama:
1. Kockanje, 1987. godine
2. Staklareva kći, 1989. godine
3. Ova sedma kuća, 1992. godine
4. Ovo je čisto zemaljska stvar, 1998. godine
5. Na nebu soba s pogledom na more, 2002. godine

Knjige s područja duhovnosti:
1. Astrološki rječnik, 1992. godine
2. Astrološka gramatika, 1993. godine
3. Ako volite, 2000. godine
4. Vrijeme anđela, 2005. godine
5. Kuglice od zlata – razgovori s anđelima, 2010. godine

Knjige za djecu:
1. Priče iz dubine: Anđeli
2. Priče iz dubine: Zvjezdovnica
3. Priče iz dubine: Srce plavog kita, 2008. godine

Ostalo:
1. Mudrice – o ženama, izbor aforizama, 2005. godina
2. Mudrice – o muškarcima, izbor aforizama, 2005. godina
3. Kamo odlazi ljubav nakon što nas ubije – kratka ljubavna proza, 2007. godine
4. Skice za književne portrete – ogledi o piscima i knjigama, 2011. godine

S engleskog jezika prevela je više od dvadeset knjiga, među kojima su i:
1. R. W. Emerson: Ljubav, 2000. godine
2. Anais Nin: O pisanju, 2000. godine
3. Gertrude Stein: Krv na podu blagovaonice, 2000. godine
4. Florence Scovel Shinn: Igra života (i kako je igrati), 2001. godine
5. Aldous Huxley: Čistuncima je sve nečisto, 2001. godine
6. Virginia Woolf: Flush, 2003. godine
7. James Allen: Kako čovjek mišljaše, 2002. godina,
8. Susan Sontag: Alice u krevetu, 2004. godine
9. Grupa autora: Savršeni svijet, 2007. godine

Uredila je i objavila i 13 brojeva Plavog planeta – magazina svjesnosti, te 7 brojeva Astrosvijeta – magazina zvijezda i anđela. Za Z1 i TVPlus uredila je i vodila dvadesetak tv emisija na temu duhovnosti i ekologije.
Pjesme su joj objavljene u brojnim časopisima, a pojedini ciklusi prevedeni su i objavljeni na slovenskom, makedonskom, talijanskom, njemačkom i engleskom jeziku.

NA NEBU SOBA S POGLEDOM NA MORE

Na nebu nema ništa novo
Tek jedna soba s pogledom na more
Tek jedan hotel i zvijezde kraj vrata
Na nebu nema nema ništa novo

Pa ipak nebo odvuklo te gore
K’o svjetlost kukca ili miša tama
I umrijet ću ovako puna djece
Ovako sama

No čemu teške riječi u lakoj ljetnoj noći
Spustimo sobu na Zemlju

i sve će brzo proći

KADA MORE

Kada more odluči napisati pjesmu
sjedam za stol
dodirujem tipke pisaćeg stroja
I ništa drugo nije važno
kada more

Kada more ožedni problijedi
pomodri
povučem oblak za kosu
razdvojim usne vala
I ništa drugo nije važno
kada more

Kada more zovne me
imenom što samo ono izgovorit smije
Ostavljam sve
svoju sol
i ljuskavu kožu
život kojeg lovim ribič ludi
sunce koje grizem
Kada more poželi
dođem
i toplim dlanom dodirnem mu čelo:
ne boj se, kažem,
tu sam pored tebe

I dok more spava
držim ga za ruku

I ništa drugo nije važno
kada more

Izdala sam te, znam. Jebiga. Moje je pisati, a o čemu bih da te nema, da te nije bilo. O čemu bih redala ove tamne mrlje po bijeloj odsutnosti. I tako sam im sve rekla o tebi, cijela je knjiga o tome kako i kuda zavlačiš svoje ruke, o cvijetu koji ti se, taman i opasan, otvara u očima, dok me gledaš kako voda postajem. Ili pak o iščekivanju da dođeš, doletiš kao ptica, golub, dobar dečko iz susjedstva koji se naočigled mojih želja pretvara u orla. Grabežljivca. Bad guya. Sve ono što hoću.
I tako sam te izdala. Pisanjem. Neću natrag, neću u vrijeme prije izdaje, ne zanima me ono što je prošlo. Ni sutra nije predmet mojih misli. Samo ovo danas, ovaj trenutak kojeg imamo a koji odmiče kao vjetar koji nas je, onako usput, dodirnuo svojim sjevernim mirisom. Jebiga. Izdala sam te.
Ali, kad bolje promislim, izdati možemo samo one koji nas vole. Drugima je svejedno što radimo, što pišemo, što govorimo. I s kime to sve obavljamo.
Izdati možemo samo one kojima je do nas stalo. Drugima je svejedno.

(iz knjige Kamo odlazi ljubav nakon što nas ubije, objavljene 2007. godine)

DRUŠTVO HRVATSKIH KNJIŽEVNIKA

Članovi društva