Gostovanje DHK na Sajmu knjiga u Ljubljani

Društvo hrvatskih književnika Događaji DHK Gostovanje DHK na Sajmu knjiga u Ljubljani

Događaji DHK

25Tra

Dan hrvatske knjige

Na Dan hrvatske knjige i 122. rođendan Društva hrvatskih knjiženika dodijeljene su Nagrade - "Judita", "Davidias" i "Slavić". Ana Galant ovogodišnja je dobitnica "Slavića" za najbolji prvijenac, "Juditu" za najbolju knjigu ili studiju o hrvatskoj književnoj baštini dobila je knjiga Ilije Crijevića koju je s latinskoga prepjevala Zrinka Blažević, a "Davidias" za najbolji prijevod djela iz hrvatske književne baštine dobio je Nikolas Raljević. Čestitamo svim dobitnicima, ali i novim članovima koji su nakon dodjele Nagrada predstavljeni na samom događaju.

*Pod pokroviteljstvom Ministarstva kulture RH, godišnje Nagrade Dana hrvatske knjige DHK-a utemeljene su na sjednici Upravnog odbora Društva hrvatskih književnika 27. siječnja 1997. Datum 22. travnja 1900. obilježavamo i kao dan kad je u osnovano Društvo hrvatskih književnika.

Obrazloženje za Nagradu dana hrvatske knjige - nagrada Judita

Ove je godine u konkurenciji znanstvenih knjiga kandidiranih za Nagradu hrvatske knjige Judita niz poslanih knjiga bio izvrstan, pa ih je red barem nabrojiti:

1. Antun Sasin: Drame i pjesme, prir. Divna Mrdeža Antonina, Matica hrvatska, Zagreb, 2021., 2. Perina Meić. Andrićeva poetika. Iza kulisa ispripovijedanog, Ogranak MH, Rijeka, 2021., 3. Marko Marulić. Judita, prir. Bratislav Lučin, MH, Književni krug Split, Marulianum, Zagreb-Split, 2021., 4. Vuk-Tadija Barbarić, Marijana Horvat, Željko Jozić, Kristian Lewis, Sanja Perić Gavrančić, Kristina Štrkalj Despot: Judita Marka Marulića. transkripcija i prilagodba na suvremeni hrvatski jezik, IHJ, Zagreb, 2021. i Ilija Crijević Pjesme Flaviji, prir. i prev. Zrinka Blažević, Matica hrvatska, Zagreb, 2021. Tim više se prosudbeno povjerenstvo našlo pred teškim zadatkom odabira.
Nagradu Judita zaslužno je osvojila knjiga uglednog dubrovačkog humanista, pjesnika i prozaista Ilije Crijevića (1463.-1529.) Pjesme Flaviji, objavljena paralelno u latinskom izvorniku i u odličnom hrvatskom prijevodu Zrinke Blažević, koja je ujedno sastavila popratne bilješke i napisala iscrpan i vrijedan znanstveni predgovor u kojem je novim znanstvenim činjenicama nadopunila sva dosadašnja saznanja. Na izdanju je surađivao i Bojan Marotti koji je redigirao hrvatski prijevod, usporedio ga s latinskim i obilježio naglaske. Iako je Crijević bio međunarodno proslavljeni pjesnik, ovjenčan nagradom druge Rimske akademije “poeta laureatus”, učenik i potom prijatelj glasovitih talijanskih humanista Battiste Guarina i Lodovica Carbonea, njegov ogromni opus koji je većinom ostao u rukopisima i danas nije dovoljno poznat i do kraja istražen. Uz prethodni rad o Crijeviću Darka Novakovića Autografi Ilije Crijevića, Vatikanski kodeks 1678, u ediciji Hrvatska književna baština, knj. 3, Zagreb, 2004. izdanje Zrinke Blažević je najveći doprinos proučavanju tog značajnog hrvatskog humanista i njegova latinskog stvaralaštva. Autorica je imala težak zadatak prepjevati Crijevićev ciklus 14 ljubavnih pjesama, u kojima je autor bio nadahnut književnom tradicijom najboljih rimskih liričara Propercija, Ovidija, Tibula i Katula, a pjesme je Crijević oblikovao u metričkim strukturama kao što su: elegijski distih, falečki jedanaesterac, glikonejski stih, heksametar. Zanimljiva i privlačna povijest jedne ljubavne veze građena je prema motivskoj i jezično-stilskoj tradiciji antičke ljubavne lirike, ali je ta tradicija obogaćena brojnim ukrasnim figurama, eruditskim znanjima te brojnim znanstvenim i umjetničkim referencama na koje je Crijević aludirao ili ih neposredno interpolirao u svoj tekst. Pored zahtjevnog prijevoda u kojem su latinski kvantitativni metri transponirani u hrvatski kvalitativni stih, uz brižljivo pridržavanje pravila latinske versifikacije, Zrinka Blažević pružila je tumač svih pjesama i detaljno napisan tekst objašnjenja u kojem su predočeni brojni antički pojmovi te pojmovi vezani uz humanističke povijesne, zemljopisne, astronomske, pjesničko – intertekstualne, matematičke, farmaceutske, mitološke i ostale Crijevićeve opaske koje je njegovo bogato humanističko znanje podrazumijevalo. Kolegica Blažević je time minuciozno i izdašno čitateljstvu približila složen pjesnički kontekst Crijevićeva djela, a pored toga je uspješno dokazala da Crijevićevo nasljedovanje antičke baštine nije nipošto bilo epigonski usmjereno već je riječ o “sinkretističkom projektu povezivanja suvremenoga svijeta i života s antičkom tradicijom”[1] te je ujedno pokazala i Crijevićevu aktualizaciju standardnih toposa rimskog elegijskog pjesništva. Cjelokupno izdanje obogaćeno je i prijevodom latinskog životopisa Ilije Crijevića kojega je na latinskom sastavio Serafin Marija Crijević u 17. st. te uvrstio u leksikon Bibliotheca Ragusina , a na hrvatski ga je prevela Ivana Kalaica, što dodatno nadopunja saznanja o statusu Ilije Crijevića unutar dubrovačke kulture toga vremena. Svojim prijevodom, znanstvenim istraživanjem i cjelokupnim tekstološkim izdanjem Zrinka Blažević je pružila važan i nezaobilazan doprinos u sagledavanju sjajnog Crijevićeva pjesničkog rada kao i hrvatskog humanizma s kraja 15. na 16. st. te je još jednom posvijestila činjenicu o vrijednosti hrvatske neolatinske kulture koja pokazuje snagu i vrijednost hrvatskih pjesnika u međunarodnim europskim razmjerima.
Budući da prema propozicijama natječaja nagradu može dobiti samo jedna odabrana knjiga, smatram da ipak možemo navesti da cjelokupan žiri pohvalu pruža i divot-izdanju Marulićeve Judite, koju je priredio Bratiskav Lučin u jubilarnoj godini Marulićeva prvotiska, a koja također iznosi pregled svih relevantnih proučavanja Judite, upotpunjava bibliografske podatke i osvaja lijepim ilustracijama. Nadamo se da će i u budućim godinama na znanstvenom području biti ovako inspirativnih i plodonosnih izdanja kao što je to bio slučaj ove godine.

dr. sc. Hrvojka Mihanović-Salopek, znanstvena savjetnica u trajnom zvanju

DRUŠTVO HRVATSKIH KNJIŽEVNIKA, POVJERENSTVO NAGRADE DANA HRVATSKE KNJIGE

NAGRADU

"D A V I D I A S"

za najbolji prijevod djela iz hrvatske književne baštine na strane jezike ili za najbolju knjigu, odnosno studiju inozemnog kroatiste o hrvatskoj književnoj baštini u 2021. godini dobio je Nikolas RALJEVIĆ za prijevod knjige "Dundo Maroje" Marina Držića na francuski jeziku u izdanju Prozor-editions iz Pariza, Francuska.

O b r a z l o ž e nj e

Marin Držić jedno je od najvećih imena hrvatske dramske književnosti i njezino veliko, kanonsko ime. Njegova dramska djela, različita žanrovskog predznaka - od ekloge i farse do komedije - doživljena su vrhuncima dubrovačke renesansne kulture i predstavlju osobitu dramsku stranicu koja s vremenom stalno dobiva na životnosti i umjetničkoj uvjerljivosti. Iako je svaka stranica Držićeve dramske riječi poticajna, osobito mjesto pripada Dundu Maroju, peteročinoj komediji s prologom, kojoj sadržaje iz "njekoga staroga libra" - plautovske, europske - majstorski i uvjerljivo dramatizira lik osebujnog Pometa prometnuta u nositelja piščevih životnih nazora.
U hrvatskoj književnoj i dramskoj historiografiji Dundo se Maroje smatra najznačanijim autorovim dramskim djelom, o čemu svjedoče brojna scenska uprizorenja i obilna kritička recepcija. Od prvog izvođenja koje bilježi historiografija, 1. ili 8. veljače 1551. do naših dana, Dundo je Maroje igran na mnogim pozornicama, pri čemu osobite zasluge za dugo scensko trajanje pripadaju inovativnim čitanjima i dramaturškim interpretacijama Marka Foteza, Frane Čale i Slobodana Prosperova Novaka i dr.
Jedinstveno književno i dramsko djelo Marina Držića, pa tako i komedija Dundo Maroje, nisu nepoznati svjetskoj i europskoj javnosti, ali ne i u primjerenom i stvarnom značenjskom opsegu. Uz ostale, bio je to razlog zašto se Nikolas Raljević, hrvatski i francuski pisac i profesor na jednoj francuskoj školi, odlučio djelo prevesti na francuski jezik. U cilju promicanja hrvatske književnosti u francuskom kulturnom prostoru, autor je u svojoj nakladničkoj kući, hrvatsko-francuskog naziva Prozor-editions, još prije na francuski preveo više desetaka knjiga hrvatskih autora, od Krleže, Vojnovića, Begovića, Strozzija, Kulundžića, Tucića, Matkovića, Šnajdera, Gavrana, Mihanovića, M. Vujčić i T. Stivičić. Osim Dunda Maroja, u ediciji je prevedena i predstavljena Držićeva komedija Skup.
Raljević je Dunda Maroja preveo prema Prologovu izdanju Marin Držić: Djela (1987.), opskrbivši ga francuskom čitatelju nužnom bilješkom preuzetom iz Hrvatske enciklopedije te uvodnom bilješkom Claudea Bourquia sa Sveučilišta u Fribourgu. Predgovor izdanju iz pera je Charlesa Bénéa, profesora sa Sveučilišta u Grenobleu, inače osobito zaslužnog za svesredno promicanje hrvatske kulture, poglavito djela Marka Marulića u francuskoj i svjetskoj javnosti. Na kraju knjizi je dodan instruktivan komentar o izazovima prijevoda Držićeva djela i djela iz naše starije književnosti na francuski jezik, a zapravo tekst Paula-Louisa Thomasa sa Sveučilišta Paris-Sorbone predstavljen na internacionalnom kolokviju Marin Držić, écrivain phare de la Renaissance `a Dubrovnik od 23. do 25. listopada 2008.
Raljevićevu prijevodu Držićeva Dunda Maroja pripada značajno mjesto u promicanju hrvatske kulture i njezinu europskom legitimiranju. Osim što djelo velikog hrvatskog i europskog dramskog autora predstavlja francuskoj i inozemnoj javnosti, iznova se dokumentira i francuskoj javnosti posvješćuje nepotrošen književni i dramski kapital Dunda Maroja, ali i svekolika Držićeva djela. Taj je posao utoliko vrjedniji jer umnogome nadilazi kulturološko značenje samog prijevoda. To je Povjerenstvo za nagradu Dana hrvatske knjige prepoznalo i odlučilo da se nagrada "Davidias" dodijeli upravo Nicolasu Raljeviću, uvjereno da će, uza zahvalu za dobro obavljen posao, biti i dodatan poticaj njegovim nastojanjima u daljnjem predstavljanju naše književnosti i francuskom i inozemnom čitateljstvu!

Zagreb – Split, 22. travnja 2022.

DRUŠTVO HRVATSKIH KNJIŽEVNIKA, POVJERENSTVO NAGRADE DANA HRVATSKE KNJIGE

NAGRADU

"SLAVIĆ"

za najbolji autorski knjigom objavljeni prvijenac u 2021. godini dobila je Ana GALANT za zbirku pjesama Novi raspored u izdanju Matice hrvatske Karlovac.

O b r a z l o ž e nj e:

Premda je riječ o opsegom relativno kratkoj zbirci pjesama, podijeljenoj u tri ciklusa: Sve zapisujem, (N)i dažlji (n)i vetri i Sutra Povjerenstvo smatra da je riječ o djelu neupitne estetske vrijednosti. Nasuprot pomodnom pjesništvu hermetičnog (najčešće teško razumljivog) izraza i jezičnih vratolomija, poetika Ane Galant počiva na nepretencioznoj estetizaciji svakodnevnog i rekontekstualizaciji kolokvijalnih fraza i zavičajnog govora (istarska čakavica) u originalni umjetnički svijet.
Pjesma Sve zapisujem (iz istoimenog ciklusa) programski određuje autoričinu lirsku perspektivu. No, nju bi bilo pogrešno tumačiti kao svojevrsnu tematsko-motivsku raspršenost, prije je valja shvatiti kao poetsku propusnost koja svijet materijalne banalnosti, konzumerizma i suvremene tehnologije pretače u osebujni lirski realizam: „sve zapisujem/ Namirnice koje fale u špajzi… / Plaćene i neplaćene račune / Lozinke i PIN-ove… / Sigurna sam – / poezija se negdje mora dogoditi“. Autorica time iskazuje svoj kredo kroz spoznaju da je poezija događaj, tj. da pripada tekućoj stvarnosti, čime se ističe karakter njezine neprekinutosti i stalnosti. Stoga i autorica prizemljuje sebe s pozicije pjesnika na poziciju kroničara događaja – umjetnost i stvarnost se podudaraju u koincidenciji, u igri slučaja, i upravo u prepoznavanju te igre krije se ludistička privlačnost i ljepota Galantine poezije.
No unutar tematskog spektra ne nalaze se samo one iz tzv. niskog područja životne trivijalnosti, već autorica piše i o velikim temama kao u pjesmi Oko mene se koja počinje stihovima: „Oko mene se / odvijali ratovi / građanski / domovinski / osvajački i obrambeni / bitke, pokolji i prevrati…“ Pri tome lirski subjekt dekonstruira „veliku povijest“ autoironizirajući svoju poziciju slabog i malog „svatkovića“ u završnim stihovima: „gdje si bila svih tih datuma?! / u krevetu, / u krevetu, / uvijek u krevetu / i uvijek uvjerena: / Ne brinite, evo dolazim!“ Antiherojski glas Ane Galant nije samo glas slabića, već je to glas koji govori o univerzalnoj izdvojenosti malog čovjeka koji sa strane promatra velika politička zbivanja, a u toj poziciji ima čak i neke vrste dominacije – jer premda izdvojen iz matice događaja i lišen moći, mali je čovjek „u krevetu“ ipak siguran, iako i neodlučan. Općenito, cijelu zbirku odlikuje humorna nota kojom autorica lavira tragično iskustvo stvarnosti, pa tako u pjesmi Hobi govori kako „u slobodno vrijeme zakapam svoje bližnje / pogibaju u strašnim nesrećama, / zli ljudi ih konačno sustižu / … / jednima se asteroidi preprečuju na putu do posla / druge meteoriti pogađaju direktno u zatiljke “. Poezija u tom smislu nije samo umjetnička disciplina, već je i duhovna vježba, odnosno svojevrsna tehnika samopomoći kojom pojedinac izgrađuje svoj odnos prema svijetu i bizarnim (ne)predvidljivostima sudbine. Vrhunac metaforike prozaičnog kojom odražava opreke visoko/nisko, banalno/plemenito, ružno/lijepo, Ana Galant postiže u pjesmi Život je kao branje šparoga. U toj alegoriji u kojoj šparoga postaje opći simbol autorica se poigrava mudrosnim slojem i egzistencijalnoj ozbiljnosti suprotstavlja lepršavu ironiju i skepsu: „Život je kao branje šparoga – samo se neki naviknu na okus / Život je kao branje šparoga – put ćeš završiti s manje kose. / Život je kao branje šparoga – udvoje je sigurnije, ne nužno i bolje“ – kao da se želi poslati poruku da je život naprosto nespoznatljiv i nedokučiv pa jedino što nam preostaje jest ludističko preslagivanje njegove građe.
Zbirka završava naslovnom pjesmom Novi raspored u kojoj protagonistica pravi planove o onome što će ostaviti po strani i onome na što će se fokusirati – rezultat toga (zbroj ili ostatak) dovest će do toga da „Centriram samu SEBE!“ Sve u svemu, Povjerenstvo smatra da je ovom zbirkom Ana Galant čvrsto „centrirala“ sebe na dinamičnoj i poetički raznovrsnoj pjesničkoj sceni suvremene hrvatske književnosti i stoga joj jednoglasno dodjeljuje Nagradu Slavić.