DRUŠTVO HRVATSKIH KNJIŽEVNIKA
Osnovano 1900.
Božica Gašparić
Božica Gašparić, rođena je u 6. svibnja 1966.g. u Koprivnici. Završila je upravno - pravnu školu u Koprivnici. Pisanjem se bavi od srednjoškolskih dana. Prvo predstavljanje pjesničkih radova dogodilo se u Srednjoj školi na izložbenom panou – ciklus pjesama pod nazivom Traženja. Svoje pjesničke radove – mladenačke solilokvije predstavlja i recitira na nebrojenim priredbama i manifestacijama u Gradskoj knjižnici, u gradu Koprivnica i gostovanjima s kulturno umjetničkim društvom Podravka, Literarnom sekcijom Podravka. Pored pjesničkih i recitatorskih izvedbi, pjesnikinja bilježi i kvalitetan i zanimljiv doprinos u radu na radio postajama (Radio Koprivnica), kulturne rubrike omladinske emisije Vruća juha. U svom tom mladenačkom kulturnom doprinosu i žaru proizlazi i nagrada , dodjele Diplome Hrvatskog Sabora kulture (2006.g.) za 20. godišnji doprinos u kulturno umjetničkom životu grada, kompanije Podravka u kojoj je radila. Voditeljski i moderatorski poslovi u realizaciji kulturno umjetničkih događanja grada i šire. Punopravni član DHK Zagreb - ogranka Podravsko – prigorskog Koprivnica je od 15.11. mjeseca 2013. godine.
Izdane pjesničke zbirke i priče:
Godine 1990.g. izdaje prvu zbirku pjesama „Bajke u okovima“ , 2004.g. izlazi druga zbirka pjesama „Cvjetovi duge“, a 2006.g. izdaje treću zbirku pjesama „Hrvatski krajolik“ i priču „Filipove zvijezde“.
Zbirka pjesama „Mrve ljubavi“ izašla je 2009. godine.
Godine 2012. u izdanju biblioteke „Drava“ DHK ogranka Podravsko – prigorskog Koprivnica tiskana je i peta zbirka pjesmama „Sjaj trna u svemiru“.
„Zvjezdarij soneta“ knjiga poezije izlazi u biblioteci „Rukopis“ DHK ogranka Podravsko – prigorskog Koprivnica , tiskana je 2015. godine.
Prozne priče „Priče iz danila“ prvi je prozni uradak, u izdanju biblioteke „Drava“ DHK koprivničkog ogranka, tiskane 2015. godine.
O spomenutim knjigama poezije i proze pogovore i recenzije pisali su naši književnici i znanstvenici:
Ernest Fišer, Dragutin Feletar, Enerika Bijač, Dubravko Bilić, Maja Gjerek Kušenić, Slavko Fijačko , Đuro Vidmarović, Lada Žigo i Željka Lovrenčić.
Svoje pjesničke radove, kratke priče objavljivala je i u lokalnom Koprivničkom godišnjaku.
Godine 2010. svojim radovima , pored autora iz Hrvatske i Europe, 8
pjesama uvršteno je u Antologiju hrvatskog pjesništva XX. stoljeća iz
Osijeka.
Godine 2013. na pjesničkom natječaju u gradu Osijeku, dodijeljena je II. nagrada za domoljubnu pjesmu (Rukohvati Osijeka).
Na duhovnom književnom natječaju Stjepan Kranjčić Križevci 2011. i 2013. godine objavljene su pjesme Nebeska bonaca i Siromašna srca, u kojem se i dalje učestalo pojavljuje svake godine.
Autorica je obavljala dužnost predsjednice Organizacijskog odbora 22. Galovićeve jeseni međunarodne književne manifestacije za 2015. godinu, organizatora Grada Koprivnice i DHK ogranka Podravskog – prigorskog Koprivnica.
Na tradicionalnim pjesničkim susretima u Drenovcima 2021. godine, sa drugim pjesnicima iz Hrvatske predstavila je svoj pjesnički rad „Slavonijo melem rose“.
Radi u Obrtničkoj školi Koprivnica kao pomoćnica u nastavi.
POSTAJEM PUT
Tlocrti u karticama u sjećanju,
jer sjećanje nije više trešnja
raskošna obasjana u košari.
Delete postaje klik u trenu
kada čovjeku oduzimaju čovječnost
postajem put – ispočetka širinom
rasuto uprljano kamenje, pa rupa
kroz koju ni kaplje vode ne klokoću.
Zato jer sunce u podne sije zlatna žita
a put je , ma ni crta zašiljene olovke
put bez torbe, u njoj od brzine hoda
stvari naopačke redaju nemire.
Samo je teret, u naslonjaču breze
svi razgovori koje samoća skriva
šapuće lišće kroz dan koji blagoslovljen biva.
Jedan čovjek, jedan put, jedan list,
u ljubavi je tako čist, postajem put.
Jer ljubavi ne čujem iz srca vremena
mirom ogrnuti zvuk.
Božica Gašparić
NOSTALGIJA PJESNIČKIH VRJEDNOTA
Sidro u mislima zora
mirna bjelina zagrlila stabla
pijesak sipi uzletom okrunjene soli na moru.
Zalazak sunca prolile su umjetničke baklje
boje narančaste, tamno žute žarko crvene
rasplitale su nebesko platno do
strujanja daha do uzdaha prolaznosti.
Rastegnuto stajalište poput žičanih ograda
podsjetnik je da napetost se šulja
klupko ocijeđenog lišća u stihovima koji šute
daljine pitome obgrljene povikom mira slute.
U nutrini pustinja ta pjeskovita gorja
siluete su jednine boja, stupovi pustinjskog mosta
izoštreni poput kosti koja trpi
dok riječi su rastepene , odbjegle od pijeska
uvijene u blještave kristale veličanstvenoga inja.
Stabla su slikovnice bjeline koja sija
riječi su porinule na krhani čamac na pučinu
ispletala se sol i voda.
Ključ iz grma ruža notirao je miris osvježenih struja
da se ugleda šetalište riječi kada se diše kada se hoda.
Zaleđena čistoća i bjelina koja svijetli danom koji tapka.
Božica Gašparić
PJESNIČKA INTERVENCIJA
U žbunju pritiska miruju riječi
kao pod ledom iskričavog jezera,
čekaju trenutak
otapanja kristalnih pahulja.
Trube nekog novog proljeća zovu
slavuje čiji pjev pozdravlja život.
Pisanje pustinja kaže pjesnikinja
kad je tako izgužvano vrijeme
potrčite riječi prijateljice podno
raskošnih krošnja hrastova
čiji šum pokriva raščupani povjetarac,
melodike srca šute na blijedom listu nota.
Tu sam u okrenutoj mapi dana prolazim
poljima žutog cvijeća iz vrča mirišu sijela,
koračam mislim da koračam a korak zastaje
pod mrežama prašine cvjetovi se uspavano ljuljaju
oznojeno ne mogu u njihovu sjaju provesti riječ
da i drugi znaju o čemu oni pričaju
kroz redove klupa koje sunca otvaraju.
Teško je podignuti korak kada grč tipke steže
u srcu se nakošene slamke prepliću a ono sluša
da u prozračne susrete riječi kao ptice dolijeću.
Božica Gašparić
LJUBAV – u krajoliku zagrljaja 15.1.2022.
Domovina – to mjesto zemlja
gdje bajka živi od mora do zamišljenog
zazelenjenog brijega, od rukohvata pšenice
ispletenog stijega, ogrtaču prolistalih šuma
do bisera runolisti kruna.
Stabla voćaka zagrlila su pruća
po kojima će pupoljak
poput dječjeg smijeha
grliti život sunčanog plasta.
Ta mlada trideseta ljeta u grču se dižu
jer krajolik žeđa a domovinu čine ljudi
s pogledom do neba.
I odbaci se jaram od tisuću ljeta …
Trideset latica onih sjajnih zvijezda
po pjesmama isprepletena toplina života
slobodom ptičjeg gnijezda.
A gdje idemo danas stanovnici mili
Domovine naše, kada nas je sve manje
a ona se po nama zvaše…
Mladost naša , uz Krunicu i Gospu
podarila nam majčinske snove
kada bismo znali o kada bismo znali
u zahvalnosti i poštovanju dičiti se
s onim što nas zove…
Domovinu voljeti i puteljcima njenim
vesti i plesti zagrljaje nove.
Božica Gašparić
Penjačice prolaznosti
Penje se, planinarskim štapom
oslonjena, stazom kišnog
kamenja, cvjetnom vrpcom znamenja.
U ruksaku gramofon i ona ploča
iz papirnate kutije s mirisom ljubavi,
vrti se polako, da bi suza zasjala
na listu pod krošnjama.
Okrenuta stranica u romanu
prema zvijezdama, tišina ogrnuta
pjesničkim vrjednotama.
Samo lastavice letom čuvaju
sjenike dodirnutog plavetnila.
Penju se , i udaraljke sata, stvarnost
hladno oznojena, u nutrini -mir,
tiho, pa opet tiho govori mi
izgubljeno ,pronađeno veselo dijete.
U trku za loptom koja se vrtoglavo
okreće, pa šeće, po sjeni sunca, u
klupko srca se zateče, ono zrnce
mali svemir sreće.
Božica Gašparić
MASLINICI ŽIVOTA
Masline se rukuju s vremenom
korijenje se miluje sa zemljom,
one koje prolaze vjetrometine
u buketu sjajnih zvijezda.
Masline – mlade prpošno se njišu
a sunce ih grije toplinom uspavanke.
Traju i traju, ljubav svemu
što stvoreno je daju.
More ih soli,
plavetnilo budnim očima
stalno ih diže poput vala
koji se kruni.
Jutarnje rose
ta stabla napajaju,
u sjenici mornari
svoje priče odmaraju.
Grančice u blagoslovu
naša srca škrope i tope , u vrelu
Života upornost je snaga
u mrvi kruha i kaplji ulja.
Maslina – drvo života
kroz oluje koje kroče
posijanim poljima
dobrih klica.
Božica Gašparić
GLEDAM TE SVIJETE
Gledam te svijete kroz prozor
vremena su izolacija kada virus
vlada svijetom nevidljivo zamašno
svojim repom bučno kitnja
stvarnosti festivala u blizini
koju dlanom pišem borovi se
šumom krase, breze zabijelile
svoje stase - čudesno miruju
mudruju po rokovniku dana gdje
crtaju se sunce, milost zraka,
uspavana polja, plavi plašt
nebeskoga oka – oblaci dječje pletenice
bijelih rubaca, tišina se iz dubine
zaodijeva prolaznošću koja sipi
kao pijesak teškog hoda.
Ponosom se drvoredi uspinju - stari klasici
koji su svoja dobra darivali u svoje vrijeme
i bezvremenu – a gle današnje mode
njihaljka jurnjave prevrnula se, pa su ta dobra
zapljusnuta lišćem otočjima suhog lišća,
pa ona loša vjetrometina pod kičevim lampama
nezaustavljivo gmiže.
15.1.2022.
LJUBAV – u krajoliku zagrljaja
Domovina – to mjesto zemlja
gdje bajka živi od mora do zamišljenog
zazelenjenog brijega, od rukohvata pšenice
ispletenog stijega, ogrtaču prolistalih šuma
do bisera runolisnih kruna.
Stabla voćaka zagrlila su pruća
po kojima će pupoljak
poput dječjeg smijeha
grliti život sunčanog plasta.
Ta mlada trideseta ljeta u grču se dižu
jer krajolik žeđa a domovinu čine ljudi
s pogledom do neba.
I odbaci se jaram od tisuću ljeta …
Trideset latica onih sjajnih zvijezda
po pjesmama isprepletena toplina života
slobodom ptičjeg gnijezda.
A gdje idemo danas stanovnici mili
Domovine naše, kada nas je sve manje
a ona se po nama zvaše…
Mladost naša , uz Krunicu i Gospu
podarila nam majčinske snove
kada bismo znali o kada bismo znali
u zahvalnosti i poštovanju dičiti se
s onim što nas zove…
Domovinu voljeti i puteljcima njenim
vesti i plesti zagrljaje nove.
PITAM SE….
Pitam se ima li negdje
iskrene ljubavi za naše istinite
ljudske priče
odsvakud bolesna galama
svi pametuju , jednoj baki u
kutu osjenjene sobe srce se slama.
Svako ljudsko biće svoj dom
i sigurnost treba – a u nas nedorečenosti
odavde do još nestopljena leda.
Misliš – razumjet ćete netko, pomoć
ti treba, ljudska riječ, blagi vrutak pogleda
da, maske su tu, možda nam i tako treba.
Dobivaš zamahivanje rukama i progutane
riječi od kojih i kamen kreči
vremena morske pjene - čudne
slobode vrebaju petu - taj egoizam i
bahatost – ranjavaju i ptice u letu.
Galaksijo ljubavi – udaljila si se
ta u svakom srcu upali prskalicu da
bi dobrotom obasjali planetu i ovu
našu zemlju svetu….
popis članova