DRUŠTVO HRVATSKIH KNJIŽEVNIKA
Osnovano 1900.
Stanka Gjurić
Stanka Gjurić članica je Društva hrvatskih književnika, Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika, te Hrvatskog društva skladatelja, a 2014. postaje članicom Hrvatske Akademije znanosti i umjetnosti u dijaspori (Basel, Švicarska). Autorica je dvadeset knjiga, dok je također objavila i audio kasetu, te CD na kojima sama govori svoje stihove, a u 2014. zbirku video poezije na YouTube-u, pod naslovom „Posljednji sati -video san“.
Njezine su pjesme objavljene u više antologija i zbornika, a 1988. u Santa Cruzu (Kalifornija) pjesme su joj objavljene u Američkoj antologiji svjetske ljubavne poezije. Godine 2007. primila je nagradu Zvonimir Golob za najljepšu neobjavljenu ljubavnu pjesmu.
U organizaciji UNESCO-ovog centra (Solun, Grčka), u rujnu 2006. Stanka je pozvana sudionica festivala umjetnica Mediterana i Crnog mora.
2008. dobitnica je pjesničke nagrade na međunarodnom pjesničkom susretu "Nosside" u Reggio Calabriji (Italija).
2009. Gjurić postaje počasnom savjetnicom Svjetske mirovne turneje za djecu.
Također je autorska voditeljica u zabavnoj kolaž emisiji "Metropolis" na HTV-u 2000. Autorica je kolumni u listovima: Tren, Svijet, Glorija,Slobodna Dalmacija, Večernji list, Nedjeljna Dalmacija i Hrvatsko slovo.
Od 2006. se počela bavi izradom kratkometražnih filmova kao samostalna autorica, te je sa svojim kratkim igranim filmovima od kojih je najpoznatiji "Ubojite misli" , te je sudjelovala na mnogobrojnim filmskim festivalima: BosnaiHercegovina,Kanada,Španjolska,Portugal,Švicarska,Francuska, Italija, Indija, Bangladeš, Austrija, SAD, Brazil, Engleska, Republika Južna Afrika, Slovenija, Srbija, Rusija, Egipat, Argentina..., a dobitnica je i više filmskih nagrada i priznanja.
2017. Gjurić se, uz Nikolu Teslu, Vladimira Preloga, Ivana Gundulića, Ivana Meštrovića, Jaroslava Seiferta, Slavu Raškaj, Frederika Chopina, Miroslava Krležu, i mnoge druge umjetnike, znanstvenike, heroje..., pojavljuje na popisu slavenskih velikana u knjizi Velšanina Johna W. Billsa, "Ilustrirana povijest slavenske patnje".
2019., na poznatom IMDB-u, Gjurić je na listi ‘Croatian Beautiful, Famous & Sexy Actresses’, uz bok šesnaest najljepših hrvatskih glumica.
DJELA
Poezija
- Sedmi pečat, 1981.
- Treći čin, 1983.
- Dječak, 1986.
- Ključarev san, 1990.
- Il sogno del guardiano, 1994.
- Protuotrov ili njegovanje ludila, 1994.
- Protuotrov ili njegovanje ludila, 1998.
- Sve što sja, 2005.
- Kažnjavalac dobrih navika, 2005.
- Bešćutnost akvarela, 2008.
- Protuotrov ili njegovanje ludila / Contravveleno o coltivazione della follia, 2017.
- Nepremostiva, 2020.
Proza
- Lekcija o drskosti, 2000.
- Dnevnik vodonoše – The Diary of an Aquarian, 2010.
- Otpovijed − vodič za ljubavne lutalice, 2014.
- Umijeće življenja, 2015. i 2018.
- Otpovijed − vodič za ljubavne lutalice (II svezak), 2015.
- Kroz eros i thanatos, 2017.
- Unveiling Reality, 2018.
- Istina o sreći, 2018.
- Spomenica/monografija: Nepovredivi dio, 2021.
- Budnost, 2022.
Audio kaseta
- Erotska poezija Stanke Gjurić,Croatia Records, Zagreb, 1999.
Filmografija
Filmski uradci
- Ubojite misli, 2006.
- Spavanje i sanjanje 2006.
- Susret s egzibicionistom, 2006.
- Strast za knjigom nije nestala, 2007
- Eleven 2007.
- Lukino proročanstvo, 2007.
- Happy Boat, 2007.
- Courtyard window, 2007.
- Aleksandrijski pjesnici, 2008.
- Zvuci života, 2008.
- Bast, 2009.
- Lullaby, 2010.
- Lioncity, 2015.
- Bon Appétit!, 2016.
- Zagrebačko podne, 2009.
- Nemoralna čitanka, 2013.
- O požudi i srcu, 2013.
- Perfect Tattoo, 2016.
- Ritam, 2019.
- Jednom davno, 2020.
- Link, 2021.
- Ljetno jutro, 2021.
- Kruh, 2022.
- Vračarin sin, 2022.
- Šest plakanja, 2023.
Glumačke uloge
- "Đavolji raj – ono ljeto bijelih ruža (1989.)" kao Bijela Ruža (1989.)
- "Veter v mreži" kao žena iz snova (1989.)
- "Školjka šumi (1990.)" kao pipničarka (1990.)
- "Vrijeme za …" kao snaha (1993.)
- "Dobar dan" kao Divna (1999.)
- "TV sudnica)" kao žena u postupku razvoda od bogataša (1999.)
- "Tu" kao medicinska sestra (2003.)
- "Kad zvoni?" kao medicinska sestra (2005.)
- "S one strane" kao starčeva kći (2016.)
- "Koja je ovo država" kao Farukova žena Enisa (2018.)
- "Link" (2021.) kao Stanka Gjurić
NAGRADE:
- 1974.
– Prva pjesnička nagrada na natječaju za najbolju pjesmu u časopisu za djevojčice ‘Tina’.
1978.
– II nagradu na ‘Goranovom proljeću’ (‘Usmeni časopis’) i II Nagrada na pismenom dijelu natječaja (Goranova nagrada za mlade pjesnike).
1979.
– II nagrada na ‘ Usmenom časopisu’ Goranova proljeća.
1981.
– I nagrada na ‘Usmenom časopisu’ Goranova proljeća i II nagrada na pismenom dijelu natječaja (pošto je zabunom kazala netočnu informaciju kako joj je prva knjiga već kod izdavača u Subotici, daju joj drugu, umjesto prve nagrade koju su joj namijenili, budući da je nagrada prvonagrađenom štampanje zbirke).
1982.
– II nagrada na Pjesničkom susretu u Subotici.
1983.
– I nagrada na pjesničkom susretu u Poznanovcu.
2007.
– Nagrada ‘Zvonimir Golob’ za poeziju
2007.
– Specijalna nagrada žirija za film ‘Spavanje i sanjanje’ na Međunarodnom filmskom festivalu ‘Filmski front’ u Novom Sadu.
2007.
– Prva nagrada na Međunarodnom filmskom festivalu ‘Električni štakori sanjajo video sanje’ u Celju (Slovenija), za kratki film ‘Spavanje i sanjanje
– Prva nagrada na Međunarodnom filmskom festivalu Mostar, za kratki film ‘Ubojite misli’ kao nezavisni filmski autor.
2007.
– Posebno priznanje žirija za kratki film film ‘Ubojite misli’ na Međunarodnom filmskom festivalu ‘AluCine’ Toronto (Kanada).
2007.
– Nagrada za kratki film ‘Eleven’ na međunarodnom filmskom festivalu u Los Angelesu, Filmaka.
2009.
– Pjesnička nagrada na međunarodnom festivalu poezije pod pokroviteljskom UNESCO-a, ‘Nosside’, za video poeziju ‘Akvarel’(Reggio Calabria, Italija).
2011.
– Pjesnička nagrada na međunarodnom festivalu poezije pod pokroviteljskom UNESCO-a, 'Nosside’ za video poeziju ‘Upisano’ (Reggio Calabria, Italija).
2020.
– ‘Vip Fest’, Barcelona: Kratkometražni film ‘Perfect Tattoo’ proglašen Najboljim trilerom u 2019.
– Kratkometražni animirani film ‘Jednom davno / Once upon a time’, na festivalu sa sjedištem u Argentini ‘Stop Motion Film Festival’, dobio dvije nagrade:
‘Najbolji film za djecu’i‘
Nagrada publike’.
– Kratkometražni film 'Perfect Tattoo’ dobio nagradu ‘Best Fiction’ na ‘Summer film Festivalu’ (Španjolska).
– 15-minutni film za djecu ‘Lioncity’ (Lavograd), osvojio nagradu ‘Best fiction’ na ‘Teknochat Film festivalu’ u Barceloni i Resistenciji.
2021.
– 15-minutni film ‘Lioncity’ (Lavograd), osvojio nagradu ‘Najbolji igrani film za djecu’na ‘Europa Film festivalu’ u Barceloni (Španjolska).
– Nagrada za Najbolji scenarij filmu ‘Perfect Tattoo’ na festivalu ‘Barcelona Fiction.
– Jednominutnom filmu “Ritam” dodijeljena nagrada‘Best Fiction’ na Eksperimentalnom filmskom festivalu u Španjolskoj.
– Film ‘Ljetno jutro’ primio Posebno priznanje žirija na filmskom festivalu u Beču (Austrija), ‘Willahen Comedy and Satire Filmprize – golden cellar rattle’.
– Nagrada za Najbolji scenarij filmu ‘Link’ na ‘Four Seasons Film Festival: Summer’ u Argentini.
2022.
– Nagrada “Best Contemporary”, filmu “Vračarin sin” na festivalu ‘Forum Film Contemporary Festival’ u Ciudad de Resistenciji u Argentini (Južna Amerika).
– Na festivalu u Barceloni ‘Stop Motion Film Festival’ , nagrada “Najbolja animirana fikcija’ filmu za djecu, ‘Jednom davno’.
– ‘Cinecibo’ Festival, Rim, Italija – Nagrada ‘Najbolji dokumentarni film’ dokumentarcu “Dobar tek” (‘Bon Appetit’).
Web stranice:
https://stankagjuric.wixsite.com/gjuricstanka
https://www.facebook.com/StankaGjuric
NAMJERA
Rano se budim;
da bih pogledala kroz rešetke
u mrklo jutro.
Možda ću moći saviti kovinu,
provući tijelo kroz uzan prolaz,
poletjeti.
Tamo vani čeka me prepreka
koju ne mogu i ne želim zaobići:
čovjek sačinjen od uvjerenja i prkosa.
Stoji poput kosca
sa samrtnim ljubavnim osmijehom
na svome licu prikrivenog bestidnika,
progonjen žudnjom kojoj ne može uteći.
Ja ih dolazim razuvjeriti;
sobom, od sebe;
to dvoje nerazdruživih,
kompulzivnih prijatelja.
* * * *
ESEJ
MAGIČNOST LJEPOTE
Mnogo je toga napisano o ljudskoj ljepoti, i neću ništa novo reći kažem li da ona često proizlazi ili se potvrđuje iz čovjekove duhovne strukture. No, željela bih govoriti o onoj drukčijoj ljepoti, onoj koja o tome nužno ne ovisi, upravo stoga što je zbog svoje nedostupnosti naprosto neodgonetiva. Bezuvjetnost takve ljepote prkosi svemu onome što bi je zbog bilo čega moglo dovesti u sumnju, no to tjelesno u njoj, ipak zadovoljava sve, ili većinu naših kriterija za njeno prepoznavanje. Kao neoboriv, vječan ideal, ona je ostvariva jedino u samosvojnoj, superiornoj tajnovitosti. Svaka bi neprikrivena banalnost mogla samo uznemiriti njen sjaj.
Zamislite prekrasnu ženu koja «proždire» svoju ljepotu nepodnošljivim karakterom ili glupošću. Je li njezina ljepota zbog toga manje lijepa? Da, ako je naš doživljaj toga jači od doživljaja onog fizičkog. Ili pak, ne, jer ona je zakonitost unutar sebe same, osamljena slučajnost koja zbog svoje animalne suverenosti ne treba i ne zahtijeva nikakve druge podrške. Takva ljepota, kojoj nije potreban duh da bi je mogli nazvati šarmantnom, ili štoviše, da bi je mogli voljeti, izaziva strahopoštovanje, i nju se najčešće niti ne želi do kraja razotkriti.
Ljepota kojoj ne treba ništa više od onoga što već ima, iapk je rijetkost. Sve one predivne žene i muškarci koje možemo vidjeti po glamuroznim časopisima, dio su toga (lažnog) imidža neodoljivosti što se konzumira «bez začina». Djevojke s naslovnih stranica nitko ne želi upoznati manje, kao uostalom ni golišave krasotice koje izrazom lica pozivaju na seks, od onih koji su njima zadivljeni. To je privlačnost kojoj je svrha ostati dalek, i upućena je onima koji u svakom pogledu zadovoljavaju takva očekivanja. Često se, doduše, događa da izuzetno lijepe žene nisu i seksualno privlačne; kao da ima ta hladnoća besprijekornosti nepravedno oduzima onaj dio «ljudskosti» koji ipak značajno pripada duhu.
Budući da je mogućnost raspoznavanja ljepote vjerojatno negdje zapisana u našim genima, nije ju potrebno posebno definirati; svi smo na nju osjetljivi i svi je možemo lako prepoznati; ovisna je o našem instinktivnom dešifriranju.
Hrvatska je puna prelijepih ljudi, i u tome, u svijetu sasvim sigurno prednjačimo. Prije desetak godina u Dubrovniku sam upoznala jednoga mladića čiju bi magičnu lijepost teško itko mogao nadmašiti, no začudo, boravak s njime to kratko vrijeme što smo proveli zajedno, za mene je bio gotovo mučenje. Nije, naime, nimalo lako podnijeti nešto tako vizualno nametljivo kao što je ljudska ljepota, takva vrsta ljepote. Sjećam se nepogrešivo, osim što je imao savršene crte lica, bio je i zadivljujuće tjelesne građe (kao da samo lice ne bi bilo dovoljno!). Njegov lik nije imao puno dodira sa stvarnošću; bio je ulovljen u zamku vlastite neodoljivosti, i činilo se da bi, poput Doriana Graya, samo svojom slikom mogao odražavati zbilju.
Do tada nisam vjerovala da muška ljepota može biti na taj način nesavladiva, tako bezobrazno smjela, a opet nezaštićena i ranjiva. U cijeloj se njegovoj pojavi zrcalila neka ležerna samosvijest o moći te očaravajuće skladnosti. Nestrpljivo sam tražila makar i malu nesavršenost kako bih mogla odahnuti u svojoj nekontrolirano navirućoj žudnji da preskočim taj «nevidljivi zid». Svejedno sam znala da je to sve što sam od njega željela: mirnoću u kojoj mogu opipati svoj nagon za iskonskim, u koju želim zaroniti samo kako bih svladala vlastitu nerazumljivu i slatku bol.
No, na njemu je ipak postojala jedna uistinu mala «nesavršenost» koja se iskazivala u nedostatku jednog od bjelokosnih očnjaka. To je, međutim, njegovu ljepotu samo dodatno činilo još božanskijom, jer ju je na skoro suosjećajan način približavalo «običnim smrtnicima». Istina, da nije bilo tog privremenog razmaka kojemu se čovjek jednostavno morao radovati (naravno, ne zlurado), možda bi sve izgledalo drukčije. Ipak, usprkos svemu naprosto nisam mogla osjetiti ništa više od opčinjenosti koja nije rađala nikakvom drugom potrebom. I to je saznanje za mene bilo porazno.
Svako je daljnje ostajanje usred te samozadovoljno nerješive zagonetke istovremeno bilo i suočenje s prolaznošću. Osjetila sam otkucaje njezina vješto prikrita nadolaženja.
Nikada prije ni kasnije nisam vidjela nekog tako čarobno lijepog kao što je bio on. U takvu se posebnost čovjek vrlo lako može zaljubiti, premda ne nužno i u osobu koja je nosi.
Čak i ljepota djece, ukoliko izlazi iz okvira uobičajenosti, oduzima dah, i mi joj se šuteći divimo. No ona je, upravo kod djece, i početak jedne lako moguće poremetivosti, jer se s vremenom može pretvoriti u običnost, ili čak ružnoću (koja, naravno, ne ovisi o starosnoj dobi), ali i nerijetko u svakom svom obličju napredovanja dostiže svoj zenit. Ona kroz vlastito bujanje traži dosljednost samo do određene granice, jer ništa nije tako podložno neizvjesnosti kao stasanje mladoga čovjeka. Čini se kao da se priroda neprestano koleba između ljepote i neprivlačnosti, međutim samo je ljepota, kao dio kratkovidne životne određenosti, ono u čemu bi svatko i na bilo koji način, želio sudjelovati.
Stankina odluka da objavi knjigu za tržište engleskog govornog područja nimalo ne čudi, budući da su izdanja ponuđena na stranici ‘ShopMyBooks’ svjetski dostupna, i luksuzne opreme, dok pak interes za knjigu na engleskom ne treba posebno isticati. Određeni broj prevedenih eseja već je objavljen u nekima od Stankinih dosadašnjih djela (“Lekcija o drskosti”, “Umijeće življenja”), premda je dobar dio i pjesama i proze na hrvatskom još neobjavljen, odnosno novijeg datuma.
https://www.shopmybooks.com/BE/en/book/stanka-gjuric-14/unveiling-reality
Stanka Gjurić je, eto, objavila i svoje petnaesto književno djelo (već drugu knjigu u ovoj godini), hrvatsko-talijansku zbirku pjesama ‘Protuotrov ili njegovanje ludila / Contravveleno o coltivazione della follia’, namijenjenu, kako hrvatskom, tako i talijanskom tržištu, u prijevodu Ive Grgić Maroević. Kao i zadnjih nekoliko autoričinih knjiga, objavljena je putem Interneta (tiskare sa sjedištem u Belgiji), što je samo prednost za dvojezična izdanja, jer su na taj način svjetski dostupna, a kupuje se isključivo se putem web stranice, i nije dostupna za čitanje na Internetu, dakle ne radi se o elektronskom izdanju. Stanka kaže: ‘Renomirani pisci trebaju biti slobodni, drugim riječima-sami odlučiti u kojem trenutku i gdje će biti objavljeno njihovo djelo. Za njih više nisu ladice izdavača, s rukopisom na čekanju, o kojem god nakladniku bila riječ. Srećom, danas si takvo objavljivanje možemo lagodno i priuštiti. Inače je hrvatsko izdanje zbirke, kojoj je predgovor pisao Vlado Gotovac (svojedobno objavljeno u tadašnjem 'Meditoru'), što zbog tadašnje pjesnikinjine iznimne popularnosti, što zbog prisutnosti političkog i kulturnog vrha na samoj promociji knjige, izazvalo neviđenu pozornost medija. Knjiga je polučila uspjeh zbog svoje nesumnjive kvalitete, hvalili su je ugledni književni kritičari, ali joj je, očito, suđeno da u 2017. izađe iz domaćih okvira i otisne se dalje.
https://www.facebook.com/StankaGjuric/
Stanka Gjurić objavila je četrnaestu knjigu, a ovaj put riječ je o zbirci književnih eseja pod naslovom Kroz eros i thanatos. Gjurić je ostala vjerna svojem načinu internetskog objavljivanja, tako da se, nakon već četiri knjige objavljene na taj način, i ova može kupiti samo putem web adrese stranice https://www.shopmybooks.com/BE/en/book/stanka-gjuric-1/kroz-eros-i-thanatos-3 na kojoj je objavljena.
Evo i nekoliko riječi, u zbirci citiranog uglednog bačkog književnika Roberta Tillyja, o autorici: Gjurić je u svijet umjetnosti ušla još koncem 70-ih godina prošloga stoljeća, afirmirajući se na prostorima bivše zajedničke domovine, do sredine 80-ih, kao jedan od najperspektivnijih majstora stiha iz Hrvatske, a do konca nesretnih 90-ih, umornog i minulog 20. stoljeća i početka novog tisućljeća, već i kao jedna od najrafiniranijih i najosobenijih poetesa/stilista hrvatske suvremene literature, prelivši višak svoje spisateljske nadarenosti i u druge žanrove, pišući britke kolumne i prikaze, osvrte i eseje u raznim časopisima, tjednicima i dnevnim novinama u matičnoj zemlji, angažirajući se uspješno i umješno (i umjesno, dodao bih) i na malom i velikom ekranu. Uza sve to, ona (p)ostaje suvereni intelektualac i suvremena žena liberalnih shvaćanja i širokih svjetonazora glede svih tema koje mogu pokrenuti pažnju jednog modernog multimedijalnog poliglota i umjetnika koji duhovnu subraću i sestre može (po)tražiti (i koje je, vjerujem, odavno našao) u društvu veličina što su se jednako djetinje raskalašno, emersonovski razbludno i rousseausovski znatiželjno bavili svime što privlači i pozornost Stanke Gjurić - od opiranja autoritetima, britko i jezgrovito sažetom i iskazanom u pravom manifestu odrastanja i izrastanja u slobodnu i slobodnomisleću jedinku.
RECENZIJE
Stanka Gjurić je u svijet umjetnosti ušla još koncem 70-ih godina prošloga stoljeća, afirmirajući se na prostorima bivše zajedničke domovine, do sredine 80-ih, kao jedan od najperspektivnijih majstora stiha iz Hrvatske, a do konca nesretnih 90-ih, umornog i minulog 20. stoljeća i početka novog tisućljeća, već i kao jedna od najrafiniranijih i najosobenijih poetesa/stilista hrvatske suvremene literature, prelivši višak svoje spisateljske nadarenosti i u druge žanrove, pišući britke kolumne i prikaze, osvrte i eseje u raznim časopisima, tjednicima i dnevnim novinama u matičnoj zemlji, angažirajući se uspješno i umješno (i umjesno, dodao bih) i na malom i velikom ekranu. Uza sve to, ona (p)ostaje suvereni intelektualac i suvremena žena liberalnih shvaćanja i širokih svjetonazora glede svih tema koje mogu pokrenuti pažnju jednog modernog multimedijalnog poliglota i umjetnika koji duhovnu subraću i sestre može (po)tražiti (i koje je, vjerujem, odavno našao) u društvu veličina što su se jednako djetinje raskalašno, emersonovski razbludno i rousseausovski znatiželjno bavili svime što privlači i pozornost Stanke Gjurić - od opiranja autoritetima, britko i jezgrovito sažetom i iskazanom u pravom manifestu odrastanja i izrastanja u slobodnu i slobodnomisleću jedinku, u eseju po kojem je čitava knjiga i naslovljena, preko emotivnoga života i seksa, koji mogu biti shvaćani i razmatrani zasebno (kako to većina muškaraca, primjerice, čini), ili ne, kako ispravno smatra Gjurićeva, do neizbježne teme svih eseja, ljubavi, života, napose - (stare, dobre) Smrti (i), Tanatosa, čak ako se o istima poimence i naizgled i ne govori. Knjiga eseja Stanke Gjurić, uopćeno i ukratko, bavi se tematskim opsegom duhovnog obzorja jednoga Henryja Millera, stilom i jezičnim vokabularom dostojnim Jursenarove ili onoga iz ponajboljih eseja Simone de Beauvoir, sve to osmatrano i opservirano iz vizure i glazure Sylvie Plath, ali ne s njezinim fatalizmom što je okončao i čitavu storiju nesretne pjesnikinje suicidom, već umovanjem i promišljanjem vječnih, a opet iz nekog rakursa i svakidašnjih tema za opservaciju; tema, vedrim vitalizmom i zdravim panteizmom jedne Anais Nin. Glede svega ovdje, a poglavito u knjizi iznesenog, vrlo je uspio izbor reprodukcije najvećeg likovnog umjetnika 20. stoljeća, Henri Matissea, »Joeur de vivre«, za naslovnicu ovitka ove sjajne knjige: kao što je za Milka Valenta na ovomu mjestu izrečeno da svojim riječima slavi kako ljepotu i veličinu pisanja, tako i života, tako se za Stanku, glede toga, mora reći da pisanjem o životnim nedoumicama, nedaćama i začkoljicama čini isto to - pjeva (o) besmrtnosti ljubavi (k životu).
(Robert G. Tilly)
* * *
„Stanka Gjurić prva je od suvremenih hrvatskih kniževnica i književnika koja je u promidžbu svoga pjesništva uvela dobro skrojenu logistiku koju bismo mogli nazvati "sam svoj izložak", ili pjesmovna ilustracija sadržana od sramežljivo golišavih fotografija svoga tijela koje su bile objelodanjene u hrvatskim popularnim revijama. Ne treba uopće sumnjati da je čitateljska žudnja iz takvo podsjećanje na svoju pjesničku djelatnost bila znatno uvećana od klasičnog predstavljanja...
...Čini se ipak da Stanki Gjurić takva vrst provokacije kojom je iritirala malograđanske tabue i inhibicije, nije vječna nakana. I svojom šestom knjigom pjesama pokazuje da za nju postoji nešto onkraj takve komunikacije s čitateljstvom. Kvalitativnim pokrićem u tekstu ona je povukla za nos upravo onu publiku koja očekuje i uživa samo u autorovom neposluhu spram pjesničkih kanona, u neobuzdanom hedonizmu, bizarnostima i autorskoj indiskreciji..."
(Sead Begović)
***
"Malo je hrvatskih pjesnikinja koje su bitni dio svojeg pjesničkog stvaralaštva posvetile ljubavi, kao što je sjajna poetesa Stanka Gjurić. Poezija Stanke Gjurić je hermetička i treba tražiti odgovor na njezinu enigmu. No ljubavni stih uvijek i svugdje probija, kroz gotovo svaki njezin stih. U svojim brojnim zbirkama poezije, Stanka Gjurić je pokazala veliko pjesničko umijeće i obdarila ljubavlju kojom ona obasipa svijet i usrećuje ljubitelje prave poezije.
(Zlatko Tomičić)
***
...No i u jedne i u druge (op. Sigrid Undset) naglasak je uvijek na promišljanju žene, na refleksijama o njezinu životu i mjestu u svijetu, na istraživanju njezina odnosa prema muškom elementu i vivisekciji same sebe, nipošto u smislu puke autobiografske naravi ili preslike vlastita života, koliko u smislu razotkrivanja uzroka neprotumačivoj ljudskoj patnji koja ih pritišće s različitih razloga, najvećma iz razloga izostanka agape, jer se ženstvo najčešće i tragično bolno doživljuje kroz eros. Norveška nobelovka u prigušenu lirizmu, pripovijedala li o danima djetinjstva, mladosti, zrelosti ili starosti, uvijek nastoji razriješiti temeljnu aporiju ljudskoga života, prvenstveno žene, aporiju koja se očituje u svakodnevnom sukobljavanju boli iradosti, patnje i sreće, klonuća i žudnje. U sjetnim tonovima, ali i s ironijskim odmakom slične aporije susrećemo na stranicama i u pjesmama Stanke Gjurić..."
(Božidar Petrač)
popis članova