DRUŠTVO HRVATSKIH KNJIŽEVNIKA
Osnovano 1900.
Zlatko Kraljić
Zlatko Kraljić rođen je 1962.godine na sjeveru Hrvatske, u Svetom Martinu na Muri, a živi i radi u Velenju, Slovenija. Slikar je i književnik, dobitnik brojnih domaćih i međunarodnih priznanja i nagrada na području književnosti i likovne umjetnosti. Na likovnom području dobitnik je „Zlate palete 2000“ najvišega priznanja „Javnega sklada za kulturne dejavnosti“ Republike Slovenije, prvih nagrada na poznatim Ex temporima: Šaleška dolina (2001.), Krško (1998.), otkupne nagrade i posebnog priznanja stručnog žirija na međunarodnom Ex temporu „Piran (2001.)“, prve nagrade za vedute grada uoči 50-godišnjice Velenja i dr. Izlagao na stotinjak zajedničkih izložbi i četrdesetak samostalnih. Njegova su djela izabrana na najveću svjetsku izložbu akvarela Fabriano 2017 i Fabriano 2018. Ilustrirao je više knjiga. Piše na kajkavskom, hrvatskom i slovenskom jeziku. Djela su mu prevedena na engleski, talijanski, slovački, poljski, mađarski i makedonski jezik. Zastupljen je u više antologija. Među literarnim nagradama ističu se nagrade za poeziju Plaketa Mihovil Pavlek Miškina koju dodjeljuje Hrvatski sabor kulture, prva nagrada Stjepan Kranjčić za hrvatsku duhovnu prozu ( Križevci, 2015.), treća nagrada Stjepan Kranjčić za hrvatsku duhovnu poeziju (Križevci, 2014.), prva nagrada za hrvatsku suvremenu poeziju Senje i meteori (Varaždin, 2015.), prva nagrada za duhovnu poeziju (Ludbreg 2016)., prva nagrada na europskom facebook pjesničkom festivalu Salon knjige Novi Sad i dr. Laureat na Međunarodnom književnom festivalu P. Ž. Živković u Zenici. Dobitnik je Zlatnoga priznanja Javnoga sklada za kulturu Republike Slovenije četiri godine za redom. Direktor je Zavoda za umjetnost i kulturo Murakon i ustanovitelj i odgovorni urednik Međunarodnog festivala suvremene poezije Murakon koji okuplja najveća pjesnička imena. Izdao je sedam pjesničkih zbirki, roman Upornik i napisao nekoliko dramskih tekstova. Njegova pjesma „Where is my home, angel“ izabrana je za naslovnicu najvećeg svjetskog portala za poeziju All Poetry. Suradnik je „Časopisa za umetnost in dialog kultur“ Provinca international. Objavljuje u literarnim revijama i zbornicima u Sloveniji i inozemstvu.
COMPERNIJE – zbirka poezije, kajkavski jezik, vlastita naklada, Velenje 2001.,
ZA KONEC PRITISNI KONEC – zbirka poezije i proze, kajkavski, hrvatski i slovenski jezik, Šaleško literarno društvo Hotenja, Velenje 2012.,
KRALJI SMETIŠČ – zbirka poezije, slovenski jezik, Banatski kulturni centar i Zavod za kulturu in umetnost Rezman, 2015.,
GLOBALIZACIJA PENETRACIJA – zbirka poezije, slovenski jezik, Banatski kulturni centar i Zavod za kulturu in umetnost Rezman, 2015.,
VOLČJA TOLPA – zbirka poezije, slovenski jezik, Apokalipsa, Ljubljana 2015.,
ACHTUNG AUSCHWITZ – zbirka poezije, slovenski, poljski, engleski jezik, Apokalipsa, Ljubljana 2017.,
PIKNIK NA MURI – zbirka poezije, hrvatski jezik, Banatski kulturni centar, 2018.,
UPORNIK – roman, slovenski jezik, Apokalipsa, Ljubljana 2018.
Zajednička zbirka
FROM LANGUAGE TO LANGUAGE - ALJOŠA CURAVIĆ, STANISLAVA CHROBAKOVA, ZLATKO KRALJIĆ, KINGSLEY ANAZOR MADUEKE – zbirka poezije, engleski jezik, zbirka izdana povodom svjetskog skupa književnika, 100 godišnjica prvog svjetskog rata, PEN Slovenija, 2014
Dramski tekstovi – izvedeni, kajkavski jezik
FEJST BUK – KAM-Prelog, 2015.,
ČARLI I JULIJA – KAM-Prelog, 2016.,
ACHTUNG AUSCHWITZ – KAM-Prelog, 2017.,
MURSKA REPUBLIKA – KAM-Prelog, 2018.,
VUKOJEBINA, ALI NAJLJEPŠA – KAM-Prelog, 2019.
zavrni vrat
(achtung auschwitz)
crtam osmijeh
u desnom džepu nosim bojice, da si ponekad nacrtam osmijeh
da nekako normalno prodam svoju pognutu sliku
u zapletenom svijetu američkih blistavih zuba
u lijevom džepu nosim žiletice, moje male prijateljice
samoobranu pred sobom, jer sam nekada nasilan
pjesnički stroj, nekada noj, koji glavu uvlači
u pivske flaše
glavom razbijam zid i zid se ne predaje
polja repice polegla od prevelike doze gnojiva
PAPUSZA kroz cjevčicu fi šesnaest ispušta svoje stihove
bježi, bježi daleko, ne osvrći se …o moj OČE, crni moj OČE…
šparovi crnokošuljaši, s oznakama na reveru ŠŠ dovezli su novi teret
očišćenih, čistokrvnih slovenskih pilića…pred ulaz
pred ulazom, jedne jeseni, ne sjećam se točno kojega ljeta
došao je kamion, trotonski sa SS licencom, u devet ujutro
zajedno s crnim suradnicima natovarili smo sanduke s leševima
šparovi crnokošuljaši istovarivali sanduke s pilećim leševima
u tom trenutku začuli smo dječji plač
u tom trenutku začuli smo pileći plač
instinktivno odskočili
i mi smo instinktivno odskočili
dignuli poklopac
i mi smo dignuli poklopac
ispalo je malo romsko dijete
ispao je mali slovenski pilić
imao je napad grčeva
i pilić je imao napad grčeva
nožem sam odrezao uže koje mu je još uvijek visjelo oko vrata
piliću smo dali umjetno disanje
došao je SZTAJNBERG, poslovođa groblja
došao je šparov poslovođa FRANCI
rekao je, zavrni vrat
rekao je, zavrni vrat
crtam osmijeh
i nikako mi ne uspijeva
kada papusza zapjeva
u svjetlosti sam rođen
i svjetlost me je nosila kroz mladost
mazala duginim bojama, onda sam tek postao lijep
nosila je drugu djecu
koja nisu mogla oprati svoje boje
(sve su boje bile akrilnoga industrijskog izvora)
papusza je pjevala o svjetlosti rijeke
o karavanama koje putuju i nikada ne stignu na cilj
(karavane su kratko predahnule u umobolnicama)
na kotaču je svjetlost imala izmjenični efekt
u auschwitzu je bio jednosmjeran
i nastala je dvostruko omeđena država romistan
(ja manucha, čovjek-čovjek)
kroz bodljikave žice igra svjetlosti
kao i na mojim murskim gmajnama
(papusza je u svjetlosti recitirala)
u svjetlosti sam rođen
obojan slikarskim bojama
trećega razreda ljubljanske umjetničke akademije
kao vitraž se šepirim, na uličnoj rasprodaji
tko će me kupiti, u zemljane zidove ugraditi
i ljubiti još pedeset godina
(svjetlost je putovala u papuszine pjesme)
vrti se ciganski kotač i svjetlost treperi
istina je, pogledajte nebo
u nazubljenim auschwitzskim žicama
svjetlost najljepše spektrira
papusza vrišti – Svjetlost je u rijeci
drugi govore - romanistan
ja vrištim
srce je treba
alergija
imam sve vrste alergija
alergiju na maštu, sugestiju
na ilirski preporod, prehladu, novi rod
na ljudstvo potrošača, vreću-šetača
blistavih reklama, sramim se
alergiju na oseke duha, globalističkog napuha
newkapitalizma, novodobnoga ludizma
prepametnih doktora koji žive
u zatvorenom svijetu bijelih smrdljivih šatora
analitičara, medija, glupističkih lobija
alergiju na bređu crkvu, na isusa u jahti
ili u novom bemweju, župnike, koji blagoslivljaju
zahrđali lim
na paučine u našim srcima
vjetrove političara
alergiju na veličine, narodne manjine
na sve umjetnike, koje pomažu strine
na sipine sranja, koje gomilaju
trgovački centri
alergiju svesvemirsku, debelu gospodsku
na antitalente koji sviraju instrumente
alergiju na ubod pčele
toga se najviše bojim
zbog tableta claritin
u svom ludističkom svijetu
samo tako savršeno
živim
madueke
moja je kuća dva puta dva metra
iz prešanoga kartona oblikovana
lako pronađenog
u kontejneru trgovačkog centra
ja sam mladi madueke i već imam
svoju kuću
ja sam mladi madueke i već imam
majicu s velikim natpisom coca-cola
ja sam mladi madueke i imam
tenisice nike
ja sam mladi madueke i imam
na limenom krovu satelitsku antenu
i imam crno-bijeli televizor dijagonale trideset i dva
ja sam bogati mladi nigerijac
budućnost ove države
nada
moj je posao recikliranje elektronskog otpada
iz stare, prljave europe
kažu da smo novodobni cigani, smetlari
ja kažem, ja mladi madueke, da ću imati
za pola godine novi mobitel marke nokia
i onda ću razgovarati sa drugim mladim maduekijima
i ne znam gdje će nam biti kraj
možda ću proširiti kuću
za moguću mladu madueke
i osmijeh joj neće silaziti s lica
zbog moje prodornosti
i bogatstva
gdje je moj dom, anđele
korijenje su mi izrovali, usidrene u murskim jarcima
pomnožili, klonirali, katapultirali me, europskim i neuropskim
državama za sitniš prodali, presadili, rasadili, raščetvorili, pognojili
ljepotu mi na četiri dijela razdijelili
(kasnije sam bio uskraćen i savršenstva)
strogočuvanim kombijima razvozili, kod termoelektrane zasadili
(da recikliram sumpor i drob)
nikada zalijevali
(ovisnik sam o kiselim kišama koje me grickaju)
kramp i lopatu su mi u ruke gurnuli da se sam okopavam
korijenje su mi izrovali
u oči mi crni pogled montirali, kao mjerača zagađenog zraka zaposlili
pokusnog kunića, kušača vode u centru za mjerenje bakterija
kao biološki čistač preradili, elektranu na vjetar, putokaz u rudnik
turističke centre, kao virus na otpadu zasadili, prodavača karata za
umjetničke performanse, ronioca u smrdljivom jezeru, policajca na
demonstracijama, vratara kod crkvenih ulaza, amaterskog govornika,
rezervnog gradonačelnika, hvatača granitnih kocki, seljaka u visokim
čizmama, prijatelja i mesara životinja, prodavača u sparu
za sitniš su me presadili, raščetvorili
i bojim se svakoga jačega vjetra
da me ne iščupa
i samelje
tam de kraj je pauta
šteu bi na muri ležati
ležati, zvejzde gledati
med trstikom vijati
mlojne grabe pregledati
povohati
store vrbe povohati, podragati
šteu bi na sredini mure ležati
v nojlepši črni oblejki
trčkaj za društvo biti
skupa drevja brojiti
i pustiti da me lejna nese
dauko, dauko, oči zaprejti
jemput zdehnuti
globoko zaspati
i oditi
popis članova