DRUŠTVO HRVATSKIH KNJIŽEVNIKA
Osnovano 1900.02Lip
Tribina DHK: Ljubica Balog o ostavštini Zvonimira Baloga
Ljubica Balog govori o „Danima Zvonimira Baloga“ u Žabnom, o brojnim rukopisima koji čekaju na tiskanje, o 50-toj godišnjici Nevidljive Ive, o mnogim slikama i skulpturama za buduće izložbe, o Balogovu humoru itd.
Od rukopisne ostavštine Zvonimira Baloga (doslovno napisane rukopisom!) do sada je objavljena knjiga Pjesnici ludovi - esej o poeziji (Matica hrvatska, Zagreb, 2019.), koju su kritičari dočekali s oduševljenjem (Balogov esej o poeziji i sam je poezija, vrhunsko pletivo riječi, smisla, asocijacija). U pripremi je i njegov roman Život, nastavak romana Predživot (Naklada Pavičić, 2001.) kao dio zamišljene trilogije koja je trebala završiti romanom Smrt, a koji autor nije stigao napisati.
Balog je iza sebe ostavio jako puno fascikli i bilježnica u kojima će se sigurno naći dosta materijala za još mnogo dobrih knjiga, kao što će i njegove vesele skulpture i slike (često s motivima životinja) još dugo na izložbama veseliti oči promatrača.
* * *
Tribina je dostupna na poveznici: www.youtube.com/watch?v=AIsIZsk5IvU&t=899s
Ljubica Balog piše pjesme i priče od rane mladosti i objavljuje ih u dječjim časopisima: Smib, Radost, Zvrk (Zagreb), Cvitak (Čitluk) i Vesela sveska (Sarajevo), a često su emitirane i na radiju. Pjesme i priče uvrštene su u Antologiju hrvatske dječje poezije Ive Zalara i Lijet Ikara Jože Skoka. Autorica je također zastupljena u čitankama za niže razrede osnovne škole. Objavila je knjige Vrijeme igre (1987.) i Pero ima curu (2009.) te slikovnice Složi priču i Završi slikovnicu (1988.). Radoznala šušu (Alfa, 2014.) prvi je njezin roman. U pripremi su još dvije njezine knjige.
Zvonimir Balog – Brzi Gonzales koji je pretekao kritičare
Zvonimir Balog, legendaran pisac za djecu kojem su se uvijek divili ne samo mladi čitatelji nego i ozbiljni teoretičari (Ivo Zalar, Milan Crnković, Dalibor Cvitan, Veselko Tenžera, Joža Skok i drugi) još uvijek nije dovoljno pročitan kao pisac za odrasle, iako je oduševio kritiku i publiku svojim novijim pjesničkim zbirkama (Pjesme za prvu ruku, Tko me što pita od jabuka, Zvijezde ne gore uzalud i drugima). Kritičari su također proglasili biserom i njegovu posthumno objavljenu knjigu Pjesnici ludovi – esej o poeziji (Matica hrvatska, Zagreb, 2019.) Od 1957. godine, kada se javio kao pjesnik za odrasle u Knjizi sedmorice pa do smrti Balog je skakao iz knjige u knjigu, iz dječjeg svijeta u svijet odraslih i njegove kreativne skokove troma je kritika katkada izgubila iz vida. Tako je Balog ostao u hrvatskoj literaturi proslavljen kao vrhunski pisac za djecu (koji je uveo u dječju poeziju začudnu igru riječi, a u prozu antididaktične priče pune lirizma i humora, naspram ustaljenih baladičnih priča o djetinjstvu ili fantastičnih zgoda). No, Balog je iza sebe ostavio kritičarima i veliki posao proučavanja njegovih sjajnih knjiga za odrasle, a i urednicima je ostavio ugodno breme - da njegovu golemu rukopisnu ostavštinu obrade i pripreme za tisak.
Balogova Nevidljiva Iva prošle je godine proslavila pedeseti rođendan. Balog, klasik hrvatske književnosti, a i vrsni slikar, autor skulptura, ilustrator, urednik dječjih emisija, dobitnik je dvadesetak nagrada (npr. nekoliko puta dobio je Nagradu Grigor Vitez i Nagradu Ivana Brlić Mažuranić).Prvi izbor Balogovih pjesama za odrasle objavljen je u knjizi Četvrtasta kugla (Vinkovci, Riječ, 2007.). Balog se poezijom na odrasle javio još pedesetih u okviru krugovaške generacije, u Knjizi sedmorice (1957.) Potom slijede zbirke Ekvilibrij (1966.) Pepeo i pepeo (1968.) a u zbirkama Preporučena ptica (1975.) i Sklon disanju (1982.) razvija ludistički stil kako bi groteskno razgradio svijet i tekst. Nekada potišteni, nemoćni subjekt postaje sada luđak koji i sam ima potrebu da ludi svijet još više izvrne naopačke, da neuobičajeno složi riječi, kako bi pokazao da i on nešto može u besmislu – da ga može još više razbarušiti, zaigrati se s kaosom i gotovo se avanturistički ispuhati u njemu.
Gotovo u svim Balogovim zbirkama za odrasle (izuzev početnih) dominiraju luckasto sročene pjesme sa tzv. nonsensnom gramatikom, igrama riječi, sintagmi, raznoraznim etimološkim igrama, zamjenama subjekta i objekta (kod Baloga objekt pjesme često oživljava i poigrava se sa zbunjenim subjektom). To pokazuje izneređen svijet u kojemu čovjek ne može pronaći svoje uporište, ali barem ne gubi volju da ga stalno traži. Takve „naopake“ pjesme, pune jezične akrobacije, istodobno i gorke i slatke, vidljive su i u zbirkama Riba na biciklu (1977.) i Razlavljeni lav (1971.) Balogove duboko misaone i tragično intonirane pjesme najizražajnije su u zbirci Omča (1987.) u kojoj će često koristiti metaforu nevidljivoga zida o koji čovjek udara glavom, ali ga ne može definirati te tako shvaća neopipljivost svih granica ljudske slobode. U tom labirintu čovjek je pantomimičar koji uzalud širi ruke i pipa proziran zid (granice se ne vide, ali se osjećaju), a na tom nevidljivom zidu uvijek ga netko ili nešto može prignječiti. No on zid ne može probiti, ne može pobjeći, baš stoga što je je nematerijalan (tako pjeva pjesma „Dotičem zid“). Svoju omiljenu jezičnu gimnastiku nastaviti će i u zbirci Leonardo nad Zagrebom (1994.) u kojoj će stvari pretvarati u subjekte, neživo u živo, kako bi besmislu dao dušu, boju, miris, kako bi pokušao jezičnim „iluzionizmom“ dohvatiti neuhvatljivo.
Posljednje Balogove zbirke za odrasle dobile su odličan kritički odjek, pa je to valjda početak da ovaj genijalac za djecu uskoro dobije i auru genijalca za odrasle. U zbirci Pjesme za prvu ruku Balog u pjesmi „Moje ruke“ piše: „moje ruke se noću / strave za mene / slušaju kako teško / dišem / zabrinjavaju ih noge / koje se s vremena na vrijeme trznu / misle grom je u tijelo udario / munja je oči popila / pa ruke / jedna preko druge legnu / križ od sebe / naprave / misleći da me / nema.“ U nizu stihova Balog će se pokazati kao majstor stvaranja karikiranih situacija u kojima subjekt uzalud pokušava uspostaviti komunikaciju sa sobom, sastaviti dijelove sebe u cjelinu, upisati se u svijet. Nevjerojatan spoj tragike i živosti, monotonije i jezičnoga sporta, začuđujući spoj dubokih ljudskih problema i gotovo dječjega stila, nevjerojatna moć izokretanja koja gotovo hipnotički navodi čitatelja da uđe u taj proces i obezglavi se, zajedno sa subjektom pjesme. Izokretanje sintagmi, smišljanje novih leksema, nepredvidivi tijek misli – sve to pokazuje da je Balog i u poeziji za odrasle ostao pjesnik za djecu.
Lada Žigo Španić
popis članova