DRUŠTVO HRVATSKIH KNJIŽEVNIKA
Osnovano 1900.09Lis
40. zagrebački književni razgovori
U prostoru Društva hrvatskih književnika od 2. do 5. listopada 2019. održani su jubilarni 40. Zagrebački književni razgovori (ZKR) na temu „Što je književnost danas? / What is Literature Today?“.
Tradicija međunarodnog promicanja hrvatske književnosti
40. Zagrebački književni razgovori
Radni dio obljetničkih, četrdesetih Zagrebačkih književnih razgovora, završen je 4. listopada 2019. godine u jednom od najljepših prostora zagrebačkih književnih salona. Predsjednik Povjerenstva za Zagrebačke književne razgovore Zdravko Gavran u srijedu 2. listopada uvodnim je govorom otvorio ovogodišnji susret, a predsjednik je Društva hrvatskih književnika (DHK) Đuro Vidmarović pozdravnim govorom podsjetio na dugovječnost ovih okupljana. Riječ je o međunarodnom skupu koji promiče suvremenu hrvatsku književnost te razgovorima koji prate izlaganja pozivaju na razmjenu stajališta o književnosti u dinamičkom okruženju. Da su Zagrebački književni razgovori još prije pola stoljeća postali začetnikom promicanja hrvatskih književnih tekstova na međunarodnoj sceni potvrdila su i izlaganja uglednih imena. DHK je nastavljajući tradiciju ugostilo 10 međunarodnih prevoditelja i teoretičara kulture te 5 hrvatskih suvremenih književnika, a uz konsekutivno prevođenje Ane Janković.
Tako je Leszek Małczak (Poljska) adjunkt u Zavodu za teoriju književnosti i translacije u Institutu za slavensku filologiju Šleskog sveučilišta u Katowicama, nastojao odgovoriti na pitanje “kako se prijevodna književnost nosi s gubitkom statusa književnosti u društvu; koje mjesto zauzima takozvana strana književnost u hrvatskoj kulturi te kakvo značenje zadobiva hrvatska književnost u prijevodu i što stranom čitatelju prijevodi hrvatske književnosti govore o njezinoj kulturi.”
Endre Szkárosi (Mađarska) pjesnik, izvođački umjetnik i profesor književnosti na Sveučilištu ELTE u Budimpešti opisao je rad mađarskih društava pisaca. Kako je od 2018. predsjednikom Društva mađarskih autora/pisaca (Szépírók Társasága) na primjeru rada vlastita Društva analizirao je probleme financiranja i rada književnih organizacija, načina suradnje te ostvarivanju prijevoda domaće književnosti.
Maciej Czerwiñski (Poljska) prevoditelj i profesor filologije na Jagiellonskom sveučilištu u Krakovu upozorio je na dva supostojeća koncepcijska obrasca koji određuju književno polje: elitno/masovno i nacionalno/nadnacionalno. “Problem nacionalne komponente konstitutivan je za književnost jer ona nastaje na nacionalnim jezicima i utječe na stvaranje nacionalnih imaginarija”, ali se ulazak na svjetsku književnu scenu događa pod izrazito hegemonskim odnosima I uz fenomene elitno/masovno.
Michael Dudley (Kanada) govorio je o “uzajamnoj sintezi”, odnosno o “umjetničkom integriranju jezične i kulturne različitosti” koji se ostvaruju u suradničkim književnim projektima koji spajaju različite pojedince i skupine.
Magdalena Dyras (Poljska), povjesničarka književnosti, prevoditeljica, docentica na Institutu slavistike na Jagiellonskom sveučilišta u Krakovu uočila je kako su promjene koje je donijela 1989. godina uvjetovale „književnost u novim kulturnim i društvenim kontekstima”. Kao uočljive promjene Dyras navodi: oslobađanje od političkih zabrana i cenzure, slabljenje osjećaja odgovornosti za sudbinu naroda, pojavu novih načina distribucije (internet), širenje književnosti I na digitalne oblike, utjecaj tržišta na književnost te “slabljenje uloge književne kritike koja je uvijek služila kao putokaz”.
Tihomir Glowatzky (Njemačka) umirovljeni slavist i germanist, sudski tumač i književni prevoditelj na njemački jezik književnost vidi kao “korektiv i razvojni motor za jezik i jezičnu kulturu u određenoj zemlji. Zato političari uvijek posvećuju osobitu pozornost književnom stvaranju u vlastitoj zemlji te ju čine važnim elementom u svojoj kulturnoj politici. Time je književnost bila i na žalost još uvijek jest ovisna o političkim i financijskim okvirnim uvjetima”.
Francisco Javier Juez Gálvez (Španjolska) profesor je na Odsjeku za njemačku filologiju i slavensku filologiju Filološkog fakulteta Sveučilista Complutense u Madridu, književni prevoditelj i sudski tumač. U svome je izlaganju opisao predavanje Borisa Marune održano 1997. u Madridu. „Raspravljao je o svom sudjelovanju o hrvatskome emigrantskom tisku i usporedno sa španjolskim tiskom u egzilu svoja lutanja, obrazovanje i rad u anglofonom i hispanofonom svijetu na dvama kontinentima.”
Marina Milivojević-Mađarev (Srbija), izvanredna profesorica na Katedri za dramaturgiju Akademije umjetnosti u Novom Sadu, promišljala je ulogu dramskoga teksta u suvremenoj drami. Njezino teza kako je “suvremena drama odustala od jasne motivacije likova, cjelovita I konsekventna junaka i s tim u svezi i same radnje“ otvorila je razgovor o pitanjima što je suvremena drama danas. U razgovor o ulozi teksta u suvremenoj drami uključili su se Sanja Nikčević, Endre Szkárosi, Michael Dudley čime je dodatno potvrđena važnost teme.
Peter Kovačič Peršin (Slovenija) profesor slavistike i književnik naglasio je kako se “današnja književnost treba se vratiti svom izvoru kako bi opravdala svoje postojanje i pružala nadahnuće novim generacijama kako izaći iz duhovne i moralne krize”.
Antun Lučić (Mostar) redoviti je profesor svjetske književnosti i hrvatske srednjovjekovne i renesansne književnosti na Sveučilištu u Mostaru, pjesnik i spisatelj. Govorio je o ispisivanju književnosti na procjepu pri čemu se “književni procjep shvaća kao traganje za neispisanim prinosima duhovne povijesti”, ali i za onim što se nastoji ne kazati, odnosno što se “ne uviđa da je kazano.”
Hrvatski književnik Miro Gavran moderirao je prvom radnom sjednicom, ali je u svojstvu domaćina preuzeo ulogu prvog izlagatelja. Njegovim je izlaganjem „Književnost je još uvijek važna“ promišljan utjecaj književnosti na društvo i obratno kao i utjecaj „drugih medija na književni tekst, te o tomu što male književnosti (književnosti malih jezika i brojčano malih naroda) mogu ponuditi svjetskoj književnosti.”
Jasna Horvat kulturna je teoretičarka, osječka sveučilišna profesorica, multimedijska umjetnica, pjesnikinja i spisateljica. Svoj je pogled na “Središnje mjesto književnoga teksta u koncentričnim kružnicama kreativne industrije” oprimjerila opisom projekta “Vilijun” u čijemu se središtu nalazi književni tekst njezina romana “Vilijun” (Naklada Ljevak, 2016).
Mladen Machiedo profesor je emeritus Filozofskog fakulteta, redovni član HAZU-a, urednik Foruma, pjesnik, esejist, prevoditelj, književni teoretičar. Svojim je izlaganjem opisao vlastita nakladnička i medijska iskustvima tijekom više desetljeća, a groteskni je karakter primjera izazvao živu raspravu i komentare.
Ivica Matičević viši je znanstveni suradnik u Zavodu za povijest hrvatske književnosti, kazališta i glazbe HAZU, urednik novina za književnost i kulturu te izvršni urednik u nakladništvu. Temom „Što je književnost danas: može li se preko institucija do Parnasa?“ uputio je nazočne na rad triju društava: Društva hrvatskih književnika, Hrvatskoga društva pisaca i Matice hrvatske. „Pokazalo se kako su predmetne institucije umnogome bile povijesni pokretači književnih procesa i njezinih kulturnih recepcija, ali da u posljednjih dvadesetak godina to i nije baš tako.“ Razgovor koji je uslijedio propitivao je ujedno književnu kritiku, esejistiku, ulogu države, medija i tržišta.
Davor Velnić autor je proznih radova, eseja i osvrta te dugogodišnji urednik književnog časopisa “Književna Rijeka”. Izlaganjem “Književnost danas za sutra” zatvorio je 40. Zagrebačke književne razgovore i oni su tako zaključeni uvidima u književnost s obzirom na njezinu tradiciju govorenja, pisanja i javnog objavljivanja, ali i s obzirom na suvremene tijekove kojima je književnost izložena.
Društvo hrvatskih književnika svojim je 40. Zagrebačkim književnim razgovorima potvrdilo ključnu ulogu u promicanju hrvatske književnosti pred međunarodnom javnošću.
Jasna Horvat
Dokumenti za download
Preuzmi: program_40_zkr.pdf, 288.99 KB
Dodano: 24. 09. 2019.
Galerija fotografija - klikni na sliku za povećanje
popis članova