Neda Miranda Blažević-Krietzman rođena je 1. siječnja 1951. u Gračacu u Hrvatskoj. Odrasla je u Zagrebu. Studij komparativne književnosti i sociologije završila je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Radila je kao urednica u Obrazovnom programu na Radio Zagrebu od 1981. do 1989. Od 1993. do 2007. je bila profesorica komparativne književnosti i interdisciplinarnih studija na Sveučilištu sv. Katarine u u američkome gradu St. Paulu u SAD-u. Od 2007. živi i radi u San Diegu u Kaliforniji i u Zagrebu. Prvu zbirku pjesama Zebra preko St. Ruka objavila je 1976. u izdanju Matice Hrvatske. Do 2015. objavila je dvanaest knjiga pjesama na hrvatskom, njemačkom, engleskom i francuskom, četiri romana,(na hrvatskom i engleskom), tri knjige pripovijedaka, dvije knjige eseja na engleskom, dvije radio drame, dva filmska scenarija i tri kazališne drame (na hrvatskom i engleskom). Za knjigu pjesama Vezuvska vrata (Fraktura, Zaprešić, 2011) primila je 2012. DHK-u nagradu “Tin Ujević”. Za dvojezični ep Dioklecijanova Palača-Diocletian’s Palace (DHK/The Bridge, Zagreb, 2008; s engleskog preveo Mate Maras) primila je nagradu Udruženja pisaca San Diega za najbolju knjigu poezije, 2009. Za knjigu eseja na engleskom, On Both Sides of the Language (Na obje strane jezika), primila je 2005. Američku agradu “Denny” za izvrsnost u pisanju. Piše na engleskom i hrvatskom. Pjesme, priče i eseje objavila je u mnogim hrvatskim, talijanskim, francuskim, njemačkim i američkim antologijama i časopisima. Primila je nekoliko međunarodnih stipendija za književnost i umjetnost.
Slikarstvom se počela aktivno baviti 1976. Likovno se usavršila u Zapadnom Berlinu. Održala je petnaest samostalnih izložaba slika na platnu crteža, skulptura, instalacija, fotografija i foto-kolaža u muzejima, kulturnim centrima i galerijama u Zagrebu, Hvaru, Osijeku, Splitu, Rovinju, Berlinu, Minneapolisu, St. Paulu, Winoni, Elk Riveru, New Yorku, La Jolli i San Diegu.
Dvanaest knjiga pjesama od 1976. do 2013. na hrvatskom, engleskom, francuskom i njemačkom:
Nomadi (Mala knjižnica DHK-a, Zagreb, 2015)
String Orchestra (Naklada Đuretić, Zagreb, 2013)
Vezuvska vrata (Fraktura, Zaprešić, 2011)
Dioklecijanova palača, Diocletian’s Palace (Most-DHK, Zagreb, 2008)
Mappa Mundi (Mala knjižnica DHK-a, Zagreb, 2005)
Kao da počinje vjetar (Ceres, Zagreb, 1997)
NeoNTinte (Mariannen Presse, Berlin, 1991)
Ianus (Naprijed, Zagreb, 1989)
Nedogled (Biblioteka Dometi, Rijeka, 1984)
Mimikrija- Mimique (Poesis, u suradnji sa slikarom Daliborom Jelavićem, Zagreb-1981) Vrt Dobre Nade (Naprijed, Zagreb,1980)
Zebra preko St. Ruka (Matica Hrvatska, 1976).
Četiri romana:
Američka Predigra (GZH, Zagreb 1989)
Ples na pepelu (Sveučilišna Naklada Zagreb, 1997)
The Dragon Heads na engleskom (Zmajeve glave; tajna dvanaest čarobnih jaja, (iUniverse, New York)
Potres (Fraktura Zaprešić, 2014)
Tri zbirke pripovijedaka:
Marilyn Monroe, moja majka (Fraktura, Zagreb, 2012)
Chagallov rođendan (Mladost, Zagreb, 1984)
Razglednica (MH, Zagreb, 1979)
Dvije knjige eseja na engleskom: A Woman is a Woman is a Woman, (Houghton Mifflin, New York, 2003).
On Both Sides of the Language (Minnesota English Journal, 2002)
Tri kazališne drame na engleskom:
Runner in Heaven (Jones Theatre, Minneapolis 2004)
American Grotesque (Jones Theatre, Minneapolis, 2003)
Clutter (Jones Theatre, Minneapolis, 2002)
Dvije radio drame: Koenig (Radio Zagreb, 1982,)
Skini se i dođi, Alice (Radio Zagreb, 1989)
Dva filmska scenarija na engleskom: Teuta, Queen of Illyria (Udruženje američkih dramatičara, Los Angeles, 2003)
Areas of Sun and Shade (Udruženje dramatičara, Minneapolisa, MN, 2001)
Nagrade, stipendije i priznanja:
2012. Nagrada “Tin Ujević” za knjigu pjesama Vezuvska vrata (Fraktura, 2011)
2009. San Diego Book Awards Association: “Certificate of Excellence for Poetry”,
Dioklecijanova Palača-Diocletian’s Palace (DHK/The Bridge, Bilingual edition, 2008
2005. St. Paul, “Denny Prize Honoree” for Distinction in writing – a book of essays,
On Both Sides of the Language - Nagrada “Denny” za izvrsnost u pisanju – knjiga eseja
2004. Priznanje za fotografiju: Udruženje svjetskih fotografa, Washington D.C.
2002. Uvrštenje u enciklopediju Pet stotina najutjecajnijih američkih umjetnica i umjetnika
2000. Uvrštenje u enciklopediju Dvije tisuće najutjecajnijih američkih žena
1993. Književna stipendija Pet Sveučilišta u St. Paulu/Minneapolisu
1991. Međunarodna književna stipendija za kreativno pisanje na Sveučilistu Iowa u Iowi, SAD, International Writing Program at the University of Iowa, Iowa, USA
1991/92. Književna stipendija njemačke Akademije - DAAD u Berlinu
1987. Druga nagrada Večernjeg lista za kratku priču
1985. Treća nagrada Večernjeg lista za kratku priču
1984/85. Fulbrightova stipendija za književnost: The University of Minnesota, Minneapolis & Columbia University, New York
1979. Nagrada Sedam sekretara SKOJ-a za knjigu priča Razglednica
GRIČKA KARENJINA
Da je Marija Jurić Zagorka napisala Anu Karenjinu
ne bi je osudila kao preljubnicu koja je ostavila sina
i hladna muža zato da razgori svoje spiralne, zemaljske
strasti.
Zagorka sigurno ne bi zamrzla pobunjenu Karenjinu
u psihološkoj klopci koja ju je prisilila da se baci
pod vlak.
Poznavateljica ženske svijesti, Zagorka bi našla
način na koji bi izvela Aninu iscrpljenu psihu iz
meteža ogovaranja, osjećaja krivnje i petrogradskih
kíša.
Možda bi je odvela na Markov Trg da pogleda krov
od ocakljenih crvenih, bijelih i plavih crijepova na crkvi
Sv. Marka
i ispriča kako je kontesa Nera, njezin zavodljivi, ženski
literarni lik u Gričkoj vještici,
bila u zbílji zanosna piljarica i pekarica
Barica Cindek.
Nju je jedan odbijeni udvarač pakosno optužio da je
vještica koja je vragu prodala svoju razlivenu dušu
i rukopisno tijelo.
Osuđena Barica/Nera mjesecima je samovala u tamnici.
Ali ni jednoga trena nije gubila razumnu mjeru svoga
samopouzdanja.
I konačno je bila oslobođena, obasjana.
Ideološki zamišljena Lava Tolstoja sigurno bi zgrozilo
ovo trijumfalno žensko izmicanje požudnoj lomači.
Tolstoj je vjerovao u svrhu zločina i kazne.
MARCEL PROUST
I ALBERTINE SIMONET
Kada se odrasli Marcel Proust sjećao kako ga
je kao dječaka majka nudila čajem i kolačićima
i utiskivala mu poljubac u žudljivi obraz za
laku noć,
i kako su zvona u zvonicima impresionistična
ladanjskoga
Illiersa
odzvanjala metalno čisto u njegovu sjećanju
kada ih je stavljao na papir svojih grozničavih
nadahnuća,
Proust je s olakšanjem prihvatio činjenicu da
je postao alkemičar.
Zbiljski gradić Illiers pretvorio je u stilizirani
Combray.
Stvarne događaje rastopio je u simbolističnu
estetiku protjecanja vremena koje stvara i rastače
i tjelesnost i osjetilnu svijest, sliku djevojke
Albertine Simonet.
Ona gura praskozorni bicikl po rivi fikcionalna
Gradića Balbeca koji je u zbilji odmaralište Cabourg
smješteno uz rub Atlanskog oceana u trodimenzionalnoj
Normandiji.
STVARI
KOJE NE MOGU ČEKATI
Prekjučer je vjetar otpuhao
s dimnjaka metalnu, zaštitnu
mrežu.
Sada se neka zalutala ptica,
možda sama Sylvia Plath,
može strmoglaviti niz njegovo
duboko grlo i pasti u suhi
kamin u pjeskovitu dnevnom
boravku.
U kaminu držim oblutke
donešene s putovanja i
osušene kore palme
iz roda
Brahea edulis.
Brahea je otporna, brza
i samouvjerena.
Brine se sama o sebi.
O čemu sam ono govorila
na početku?
BLISKOST
Što vrijedi biti skupa
kada nismo zajedno?
Violinist na Cvjetnom
trgu zna napamet sve
svoje pjesme.
Šalješ mi toskansku
baladu.
Njezin sentimentalni
raspon tonova razbija
se o gomilu koraka na
kvadratnim pločicama.
Davno sam se razvela
s nostalgijom.
Njezina opčinjenost
dvodjelnom srećom
zaklanja mi pogled
na
lavandsku bliskost.
Ona mijenja gume na
biciklu, glača Krbavsko
polje, pjeva pjesmu
koja polako postaje
mirisna budućnost
u nečijem sjećanju.