Branko Pilaš rođen je 28. studenoga 1930. u Crikvenici. To je grad iz kojega potječe i njegova majka Ljubica, a otac Ivan rodom je iz Grižana, u neposrednoj blizini Crikvenice. Dio života proveo je u Bosni, gdje je u Banja Luci upisao gimnaziju, a u Varaždinu maturirao. U danima kada je završio II. svjetski rat živio je u Podsusedu, ali je lutao diljem Hrvatske i šire, tražeći zatočenog oca po raznim sakupljalištima i „preodgajalištima“. Studirao je i diplomirao hrvatski jezik i književnost, a zatim cijeli radni vijek proveo u školi. Bio je oženjen suprugom Melitom. Kći Sanja ima troje djece: Vedrana, Petar i Klara. Branko Pilaš živio je u Prigorju Brdovečkom, dvadesetak kilometara udaljenom od Zagreba na zapad. Pisao je književne kritike, eseje, antologije, pripovijesti i priče. Autor je više od tisuću priloga u brojnim časopisima za djecu (Modra lasta, Smib, Radost, Mak, Cvitak, Prvi izbor) i u raznim izdanjima za odrasle čitatelje (Hrvatsko slovo, Školske novine, Marulić, Prilozi, Umjetnost i dijete, Jezik, Književnost i dijete, čitanke za škole i dr.) Bio je članom DHK, Matice hrvatske i Hrvatskog filološkog društva.
Nagrade
- Odlikovanje Predsjednika Republike 1995.
- Spomenica Domovinskoga rata
- Državna nagrada „Ivan Filipović“, 1996.
- Priznanje za promicanje hrvatske državotvorne misli i rad na stvaranju Hrvatske Države, 1995.
- Književna nagrada „Dubravko Horvatić“, 2010.
- Državna nagrada za rad s učenicima studentima Gradišćanskih Hrvata
- Priznanja Hrvatskoga PZ, Spomenica Radosti, Zlatna značka
- Društva Naša djeca, Zlatna značka ŠK, Nagrada Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa za stvaralački rad s učenicima,
- Nagrada za životno djelo, 1997.