IMIGRACIJSKA
Kada se radi o tebi
Turingov test bi bio nepotreban
Jer
Već tamo negdje s ovoliko ili
Onoliko metara zračne udaljenosti
Doputuje zvuk
Onaj zvuk koji uglavnom poznajemo mi
S kamena
Mi koji desetljećima ispraćamo
Mi koji pod haubom čujemo ritmičko lupanje
Bauštelaca i ostalih manualaca
Koje bi samo neki nespretni mehaničar
Zamijenio za kvar
U mirisu (sada već) pohabane kože
Stopljen miris duhana
A u gumi po neka šara u svakoj
Šari jedna godina
A u godini sve više onih koji ispraćaje mrze
Limarija mašine i čovjeka koje prkose
Svim zakonima izdržljivosti
Dok se volja i snaga pretaču jedan u drugog
I ne nekako ni ne znaš više šta je bilo prije
– mercedes ili gastarbajter
*
Dok svijet strepi od apokaliptične vladavine
Umjetne inteligencije i strojeva
Mi smo s jednom srce razmijenili
Kažem vam,
Pored getribe lupka nešto ritmički
Pa ovisno o Dopplerovu efektu
Nešto i u nama lupka jače ili slabije
Mi s kamena mi daleki mi po svijetu
Mi koji smo stoljećima od boli pjesme radili
Zato
Mi uzimamo tebe za zakonitog suputnika
Dokle nas put sastavi.
8. veljače 2019.
NEPOTREBNE PATNJE
Na zapadu kažu da naše žene ljepše stare
A svaka bora kao blok prenesen ramena
Te kornjače za koje vjeruju da
Čitav svijet nose
Samo znojem okupane iako je more nadomak
– one za to nemaju vremena.
Po porodu im netko kosu odsječe
A ono nejakoga im zube i sise pojede
Za koga se rediti za koga brijati pazuhe
— Pa nije više cura
Život im prođe u nepotrebnim patnjama
Noktima zabodenim u vlastitu maternicu
Taj dijamant koji ih jedino ženama čini
To je jedino što su ikada posjedovale
Na kraju im iz novina viri slika – naprvu –
Napaćenog muškarca
I njihovo ime malo bi tko poznao
Da pored nije napisano čije su udovice
***
Što mi dijelimo moj
Sivi brate
Osim ovoga kata bez prozora
I Mjeseca koji je meni samo planet
Ta točka na nebesima kojoj se molimo
Natruđena tjelesa s očima nejakih
Mi
Ama baš ništa zajedničko nemamo
I ako ikada osjetiš da sam ti draga
Sjeti se mojeg opasača
Te robesine koja predstavlja
Iznevjereno djetinjstvo glad i sve te
Osjećaje koje ne prepoznaješ
Mi
Znamo da je najveća bol milina lica
Nakon udarca
Ništa se ne sjaji kao jezik pun lomova
Naš opus stoji u doktorskim bilješkama
Na kraju ti traume budu jedini dokaz
Da si ikad živio
Što mi dijelimo moj ti
Nismo sami sebi birali možda nam se
Konture duša prekrste i tebi će biti
Toplo oko srca a da nećeš razumjeti
Zašto ili
Kako to da te ja prepoznajem
U odrazu ogledala
IBRAHIM SE SMIJEŠI
Uglavnom kada žurim, a to je često
Navraćam kod njega
I onda kada želim izbjeći gužvu
Ipak ne prerano ili prekasno
Pozdravljamo se.
Jednom ga u pauzi prekinula
– pobratimstvo geta u tvojih par kvadrata.
Ibrahime, tko li tebi sprema objed?
Kao srce da sam mu slomila ušavši u uniformi
I od tada se pravdam kupujući datulje.
Sram me priznati da nekada uđem sređena
Bez potrebe da kupim nešto
— Vidi me
Ibrahime, ja sam samo tvoja sestra.
Jučer si se opet smiješio
Ne znam kome i to me ljuti
Ali kako i ne bi kad si tu na sigurnom
Imaš posao, iako te ne plaća dovoljno to
Mrko lice koje srećem nevoljko i boli me
Priča o metku u pismu, moj habibi mi kazivao
Kad tad nisam od tuge umrla
Odlučujem se smijati svakog dana.
Ibrahime, moj brate u bogu, iako ih ne zovemo
Istim imenima
Vidiš, ni ti se ne zoveš Ibrahim
Ali to me ne sprječava jer
Ivan je bio najmiliji Isusu i ja tako zovem
One koje prepoznam.
Prognano dijete, u svijetu bola
Nauči nas kako se smijati.
PAKIRANJE ZA ŠVEDSKU
Ujutro
Nemoj bosa odatle nȁlada
I svaka bolest dolazi s nogu
Oš popit čajkavu oš marendat
Ima čaja od kadulje
To napravit pa ujitru
Gori
Skuvat
Spremit kostiju vakumirat
Kvarat sunca i trave ive
Ponit pola kruva za nji
Prikrstit se i zakuvat, u nedilju
– nemoj, jesi luda
Ručak
Manje stin, sol bubrige razboli
– a jod?
Lako za to
Sol
Sol ne valja
Sol izmeđunas
Prvo
Prvo suvi kruv
Od jučer ili prijučer
Prvo žilete prožvakati po bolnim desnima
Prvo kora od dvadana
Prvo loše pa najbolje
Odgoj je čudo
Kako bi za dobro znala
Inače
Pad iz hodalice nije bio bolan ni pad skala
Dvostrukih
Drvenih
Pad prvi idrugi itreći
Nije bio težak jer sam imala brata i sestru
Da me podignu ili drže u naramku ili da me bace
Uspoređivanje veličine istih slatkiša i
Brojanje koraka
Brojanje godina
Što manje to bolje, više nije tako
Lako je bilo
Imat pet pjata pet pinjura pet kašika pet noža
Poslije mise, u nedilju
Deset nogu se postavi
Sada hrane ostaje sve više, ručkom
Lako je bilo
Kad je vas bilo nas
Kad je pet bilo nas
ČASNI SUDE, KRIV SI
Vi ćete otići svojim domovima
Dolinama i planinama
Hrvatska će za vas biti možebitna destinacija
Tamo u ljeto
I nećete znati razliku ex-yu jezika
I reći ćete da je bio građanski rat
Tamo negdje
Na Balkanu vama
Uzbekistanu
Vi glumiste boga i pravdu
I sudiste ni amo ni tamo
Sve po zakonu
Mi
Mi ćemo danas plakati zbog naših ucviljenih očeva
Dostojanstveno
Kako to nama priliči
Sutra ćemo se već snaći
Vaše oči previše krvave da to primijete
A džepovi preteški za pravdu
Ja vam ne sudim
Bogdo, ima tko će
Ne
Vi niste ubili čovjeka
Jednog
Već
Sve koji su vam osigurali miran godišnji
Vidite
Hrvatska je više od mora
Domovina je više od zemlje
Generali su više od ljudi
Ali vi niste.
Časni sude
Nemaš časti.
AMIGDALA
Nekim danima smrt skuha kavu
Posjedne se meni na trbuh
I pasivno-agresivno grize nokte
Smrt se uvukla mada sam
Tri puta u noći provjeravala vrata
I bila su zaključana
Tu naviku vučem još kako je N. N.
Prešao žutu crtu u uredu
Prijetio u svojoj sivoj odjeći
I vrlo je moguće
Da sam se tada malo zaljubila
*
Smrt je na to zijevala s tvoje strane kreveta
U jutrima kada mi pozli od bivanja
Dezinficiram stan i perem posteljinu
Iako bol ne umire na 90° C
Smrt se osladi mojom civilnom slabosti
Otruje moju hranu pa mjesecima ne jedem
Ona je uvijek tu.
Dosadna susjeda koja zaviruje
U lonce, lancune, poštu i tuš kabinu
Čeka na moj preobraćaj i ostavlja mi žilete
Pored čaše uvečer.
Nesvjesna –
Otkako sam tebe preživjela
Malo što me više plaši.
Republika 9-10, 2024.