U prostorijama DHK na Trgu bana Jelačića u utorak 22. travnja dodijeljene su nagrade Dana hrvatske knjige Judita, Davidias i Slavić te je proslavljen 125. rođendan Društva hrvatskih književnika.
Proslava obilježavanja 125. obljetnice DHK održana je pod pokroviteljstvom predsjednika Republike Hrvatske Zorana Milanovića i predsjednika Hrvatskoga sabora Gordana Jandrokovića, u čije ime su se okupljenima obratili Zdravko Zima i Zdravka Bušić, dok je uime ministrice kulture i medija govorio Mladen Pavić. Akademkinja Dubravka Oraić Tolić obratila se kao izaslanica predsjednika Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti Velimira Neidhardta, a Josip Vrandečić uime Književnoga kruga Split i Marulianuma.
U sklopu programa prisjetili smo se i nekih od ključnih pjesničkih djela najvažnijih hrvatskih pjesnika iz proteklih 125 godina, čije stihove je kazivao dramski umjetnik Joško Ševo. Glazbeni program otvorio je Akademski muški zbor FER-a pod vodstvom Josipa degl’ Ivellija, a zatvorila kantautorica Lea Šprajc.
Na Dan hrvatske knjige od 1997. godine, uz pokroviteljstvo Ministarstva kulture i medija, dodjeljuju se tri godišnje nagrade Društva hrvatskih književnika. Nagrada Judita – za najbolju knjigu ili studiju o hrvatskoj književnoj baštini; Nagrada Davidias za najbolji prijevod djela iz hrvatske književne baštine na strane jezike ili najbolju knjigu, odnosno, studiju inozemnog kroatista o hrvatskoj književnoj baštini te Nagrada Slavić koja se dodjeljuje za najbolji književni prvijenac.
Nagradu Judita dobila je Ana Šimić za knjigu Pripovijedanje o glagoljaštvu u novijoj hrvatskoj književnosti. Dobitnik nagrade Davidias je Edward Mulholland za prijevod Marulićeve Davidijade – The Davidiad. A dobitnica nagrade Slavić za književni prvijenac je Silba Ljutak za knjigu pjesama Kuća na otoku.
Povjerenstvo koje je odlučivalo o ovogodišnjim laureatima djelovalo je u sastavu Cvijeta Pavlović, Lada Žigo Španić i Slobodan Prosperov Novak.
Obrazloženja nagrada Dana hrvatske knjige
Nagrada „Judita“ Dana hrvatske knjige Društva hrvatskih književnika dodjeljuje se najboljoj knjizi ili studiji o hrvatskoj književnoj baštini.
Dobitnica nagrade Judita Dana hrvatske knjige 2024. godine je Ana Šimić za knjigu Pripovijedanje o glagoljaštvu u novijoj hrvatskoj književnosti, Hrvatska sveučilišna naklada i Staroslavenski institut, Zagreb, 2024.
Hrvatska književnost baštini višejezičnu i višepismenu kulturu, a glagoljaštvo je jedan od njezinih temelja. Zlatno doba hrvatskoga glagoljaštva razdoblje je kasnoga srednjeg vijeka koje traje od 14. do 15. stoljeća, razdoblje u kojemu se razvija humanističko mišljenje u osvit renesanse. Knjiga Ane Šimić Pripovijedanje o glagoljaštvu u novijoj hrvatskoj književnosti nudi pregled dva segmenta hrvatske baštine: najprije opisuje glagoljaštvo i klasifikaciju književnih djela u novijoj hrvatskoj književnosti s glagoljaštvom kao motivom književne obrade, pri čemu autorica pod novijom književnosti podrazumijeva književnost od XX. stoljeća do danas, a potom pojedinačno prikazuje tematsko-motivske komplekse i kontekste glagoljice u djelima hrvatskih književnika XX. i XXI. st. koji su glagoljicu inkorporirali u svoje pjesme i narative kao „jednu od temeljnih sastavnica hrvatskoga identiteta“ (str. 275). Godine 2025. oblježavamo 1100. obljetnicu Hrvatskoga kraljevstva i 1100. obljetnicu prvoga poznatog povijesnog spomena glagoljaštva na današnjem hrvatskom prostoru. O toj 925. godini i tom događaju, „miljokazu hrvatske društvene, crkvene i kulturne povijesti“ (str. 6) pripovijedali su dakako i književnici, što je osnovna misao vodilja ove knjige.
Ana Šimić znanstvenica je iz Staroslavenskoga instituta, središnje hrvatske akademske ustanove za istraživanje hrvatske glagoljice i glagoljaštva. U fokusu su njezina znanstvenoga interesa glagoljska riječ, rečenica i tekst u sinkronijskom i dijakronijskom kontekstu. Osim toga, Ana Šimić istražuje moderne glagoljaške prakse te načine njegovanja glagoljaških uspomena u suvremenom hrvatskom društvu i aktivna je u popularizaciji hrvatskoglagoljske baštine. Dobitnica je Nagrade Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti za najviša znanstvena i umjetnička dostignuća u Republici Hrvatskoj za 2016. godinu u području filoloških znanosti.
Knjigom Pripovijedanje o glagoljaštvu u novijoj hrvatskoj književnosti Ana Šimić oblikuje priče o književnicima i djelima našega doba, ilustrirajući inovativnu sliku važnoga motiva glagoljaštva kao književne inspiracije. Učinila je to na tragu popularizacije znanstvenih tema, procijenivši glagoljaštvo važnom, poticajnom i recentnom temom, pritom ju prikazujući akribično i utemeljeno, s prikladnom bibliografskom normom i jasnim znanstvenim stilom. Događa se to u vrijeme kad filologija uviđa potrebu za popularizacijom identitetski stožernih tema pa u tom kontekstu ističemo da je u konkurenciji bila i priručna publikacija Marulus tuus. Upućivanje u Marulića, prir. Branko Jozić i Luka Marković, Književni krug Split, Marulianum, Split, 2024., prema mjerilima publikacija hrvatskih velikana, vrijedna za najširu publiku i svaku pohvalu.
Književna djela analizirana u monografiji Pripovijedanje o glagoljaštvu u novijoj hrvatskoj književnosti ne iscrpljuju korpus novije hrvatske književnosti koji tematizira segmente glagoljaške povijesti. Koncipirajući knjigu kao „priču“ (str. 5), Ana Šimić odabrala je one književne naslove koji su bili nužni, a izostavila one čiji izostanak ne utječe na cjelovitost i sadržajnost. To je putokaz za daljnja istraživanja velike, bogate i poticajne teme. Obrađeni su književni naslovi od Trilogije o kralju Tomislavu Velimira Deželića starijega (1902., 1903., 1924.) i Kraljice Lepe Eugena Kumičića (1902.) do Glagoljaša Petra Merčepa i Glagoljskog misterija Sanje Ždralović (2018.) te romana Vladar Bosne (2020.) i Dux croatorum Hrvoja Hitreca (2022.), a donosi i podatke o primjerima iz svjetske književnosti.
Hrvatska književnost nadograđuje ono što znaju povijesne znanosti: Hrvatski vladari uzimali su Hvalov zbornik i Hrvojev misal kao dio svojega identiteta. Svi primjeri novijega doba upućuju da se u suvremenosti nastavlja pripovijedanje o glagoljaštvu kao baštini koja se suprotstavlja i supostavlja latinskoj kulturi u srednjovjekovnoj povijesti obilježenoj vladavinom hrvatske narodne dinastije. Budući da autorica u predgovoru obrazlaže zašto u knjizi nije obuhvaćen roman Vuci Milutina Cihlara Nehajeva (1928.) a upućuje i da je u međuvremenu 2023. objavljen najnoviji roman s glagoljaškom tematikom, Misal kneza Anža Frankopana 1923. Tomislava Beronića, razvidno je da će se istraživanja nastaviti. Čestitamo Ani Šimić na odabiru relevantne teme, znanstvenom i društvenom doprinosu, prikladnom pristupu i nadasve značajnom pothvatu širenja spoznaja o temeljnim pitanjima hrvatske i europske filologije.
Nagrada „Davidias“ Dana hrvatske knjige Društva hrvatskih književnika dodjeljuje se za najbolji prijevod djela iz hrvatske književne baštine na strane jezike ili najbolju knjigu odnosno studiju inozemnog kroatista o hrvatskoj književnoj baštini u 2024. godini
Dobitnik nagrade „Davidias“ Dana hrvatske knjige 2024. godine je Edward Mulholland za prijevod djela a ujedno i knjigu inozemnog filologija Marko Marulić. The Davidiad. Priredio i preveo Edward Mulholland, Lysa, Gent, 2024.
Vrlo je rijetko da neko od djela iz hrvatske književne baštine dobije ovako temeljito izdanje u nakladi stranih izdavača. Takvih primjera je bilo premalo i mi ćemo ovdje spomenuti neke prethodnike koji poput Mulhollandova engleskog prijevoda Marulićeve Davidiade imaju za hrvatsku kulturu posebno značenje. Samo u području starije hrvatske književnosti i jezika treba reći da je već davno na engleski jezik kvalitetno prevedena Marulićeva Judita, uz to prevedene su i najvažnije drame Marina Držića, a također i čitavo pjesničko djelo Ivana Gundulića postoji u vrlo kvalitetnim engleskim prijevodima. Ako tomu dodamo davnu englesku monografiju Josipa Torbarine o talijanskim utjecajima na pisce iz Dubrovnika u XVI. stoljeću, studiju Ive Banca o pitanju hrvatskoga jezika ili noviji zbornik engleskih radova o Marinu Držiću iz 2008. godine, bit će jasno da se danas u najzahtjevnijoj sveučilišnoj nastavi na svjetskim humanističkim fakultetima može ostvariti zahtjevna poduka iz područja starije hrvatske književnosti.
Knjiga koju nagrađujemo priređena je s velikom akribijom i u duhu najviših filoloških standarda. Na njezinom početku je otisnuta sažeta, ali vrlo temeljita, uvodna studija koja ne samo da kritički iznosi povijest teksta Marulićeve Davidijade nego donosi i najnovije kritičke poglede na nju u svjetskoj znanosti. Što se tiče komentara koji su otisnuti uz ovaj prijevod, treba posebno naglasiti da su oni, kao i uvodna studija, priređeni u najboljoj filološkoj tradiciji. Uz to, taj komentar nastao je u suradnji s dva trenutno najbolja poznavatelja ove teme u Hrvatskoj, a to su Neven Jovanović i Bratislav Lučin. Njihov prilog ovom izdanju je velik i značajan pa su i oni na neki način dobitnici ove nagrade.
Engleska tradicija prevođenja latinskih heksametara, ponajprije u prijevodima Vergilijeve Eneide, omogućuje suvremenim prevoditeljima oslonac podjednako u kupletskom rimovanom jampskom pentametru (heroic couplets), blank versu tj. nerimovanom jampskom pentametru, te u heksametrima (primjerice prevoditelji Gavin Douglas, John Dryden, Robert Fagles, Richmond Lattimore, Robert Fitzgerald i dr.), dakako uz Izgubljeni raj Johna Miltona koji je izvršio velik utjecaj na standardizaciju engleskoga epskoga stiha. Edward Mulholland svoja je prevoditeljska rješenja uvjerljivo razložio u Uvodu knjige s posebnim podpoglavljem o tekstu i bilješkama o prijevodu. Marulićeva Davidias u Mulhollandovu prepjevu The Davidiad ritmična je i zvučna:
For such a favour David thanks to God
Poured out in willing prayers. The rescue’s place
Is called „Divison’s (name most fitting!) Rock“. (Dav, 4.175–92)
Kako je ovo izdanje tiskano u uglednoj neolatinističkoj ediciji, treba naglasiti da je i latinska verzija Marulićeva teksta koja se ovdje objavljuje, dakle njegov original, ovdje doživio do sada svoje najbolje izdanje. Tako je ovaj primjerak Marulićeve Davidijade usmjeren ne samo prema engleskoj publici zbog odličnog i dokumentiranog prijevoda nego i onoj latinističkoj, zbog do danas najakribičnijeg izdanja originalnog piščeva teksta.
Nama je bilo posebno važno ovo istaknuti jer nije u posljednje vrijeme slučaj da do nas stižu uvijek visoko kvalitetni prilozi hrvatskoj književnosti iz stranih sveučilišnih sredina, prilozi koji bi imali najviše znanstvene i intelektualne razine. Ovom prilikom to je demantirano pa se hrvatska humanistika može pohvaliti jednim novim i veličanstvenim prilogom svojoj svjetskoj fortuni.
Autor Edward Mulholland po našem bi mišljenju morao u Hrvatskoj dobiti ne samo nagradu Društva hrvatskih književnika nego bi ga Društvo hrvatskih književnika trebalo predložiti i za dodjelu nekoga od primjerenih državnih ordena.
Nagrada „Slavić“ Dana hrvatske knjige Društva hrvatskih književnika dodjeljuje se najboljem književnom prvijencu.
Dobitnica nagrade Slavić Dana hrvatske knjige 2024. godine je Silba Ljutak za knjigu Kuća na otoku, Goranovo proljeće, 2024.
Knjiga pjesama Kuća na otoku pokazuje iznimnu pjesničku zrelost mlade autorice, a i širinu svjetonazora u kojem se prelamaju otočka i gradska sredina, ropstvo i sloboda, kolektivno i osobno, patrijahalno i žensko. Autorica vješto prepleće urbanu slikovitost i lirsku meditaciju dok dočarava traumatično osvajanje prostora ženske slobode. Glavni je lik (i lajtmotiv) svih pjesama majka (moja Mama) o kojoj piše kći (kao pjesnički subjekt), kao treća generacija ženske loze. Majka, rođena i odgajana na Otoku, othrvala se svojoj majci, zaprkosila je obiteljskim, društvenim i drugim stereotipima i otišla svojevoljno na veliko kopno u potragu za vlastitim životom i za samom sobom. Kći piše u prvom licu, u ispovjednom tonu, pjeva i priča o svojoj Majci koja je u gradu ostala zarobljena između čvrste tradicije i fluidne slobode, između sigurnosti i neizvjesnosti, između definirane prošlosti i nedefinirane budućnosti. Pjesme imaju posebnu metaforičku čipku, ali i proznu dinamiku koja je dočarana i malim slovima na početku stihova i izostankom bilo kakve interpunkcije, što samo po sebi predstavlja fleksibilnost, svojevrsnu struju svijesti, otvoreni labirint u kojem se prožimaju svijest i podsvijest. Majka, Otok i Veliki Grad napisani su velikim slovima kako bi se istaknula tri bitna motiva. Majka je istodobno heroina i žrtva svoje pustolovne emancipacije, Otok je simbol sigurnosti i omeđenosti, a Veliki Grad predstavlja mjesto bez međa i rubova, kaotični i neurotični prostor u kojem će Majka mukotrpno pronalaziti svoju os. Kći koja raste (klija) poput biljke u toj evoluciji ženskoga „ja“ odrastat će, pak, u gradu s već naslijeđenim pojmom slobode, pa će njezina borba za život biti kudikamo lakša.
Čak i da se poezija Silbe Ljutak čita izvan ovoga snažnog ženskog trojstva, ona opet ima dubok smisao. Veliki Grad je dočaran kao moderni prostor neuroze, u kojem se može dezorijentirati bilo koji pojedinac. Autorica u svakoj pjesmi prožima ekstrovertno i introvertno, povezuje raskošnu simboliku užurbanoga grada i rasuti intimni svijet Majke. Kaotični velegrad postaje gospodar nevidljivog i izgubljenog subjekta, pa i Majka gubi onu emancipacijsku snagu koju je imala na početku svoga puta. Otvoreni prostor u zbirci postupno i sve snažnije prelazi u unutarnji zatvoreni prostor, u kavez osamljenoga ženskog bića. Ljutak je slojevitim poetskim vezivom sjajno dočarala tu preobrazbu makrokozmosa slobode u mikrokozmos psihički neuravnotežene osobe koja se u žustrom krajoliku grada rasipa u krhotine, stapa se s amorfnom sredinom i pokušava doprijeti do same sebe. Dojmljivim metaforama i drugim stilskim figurama pjesnikinja je dočarala brojne izazove destruktivnoga modernog grada, sve mentalne, emocionalne i psihološke zamke koje ometaju suvislu borbu za identitet. Grad je po sebi dvoličan – izvana primamljiv i strastven, a iznutra opak i bešćutan. Cikluse pjesama autorica spaja (razdvaja) haiku pjesmama, a u svakom trostihu kći raste iz majčina korijena, prepleće se s njom i postupno se preoblikuje u svjesnu ženu. Zbirka Kuća na otoku stilski je originalna i kompleksna, puna asocijativnih, esencijalnih i psiholoških transformacija, ali autorica uspijeva povezati sve slike, silnice i antagonizme u koherentnu cjelinu. Ova zbirka najavljuje značajnu hrvatsku pjesnikinju novoga naraštaja.
