U Osijeku je svečano uručena 19. književna nagrada Anto Gardaš, koja se tradicionalno dodjeljuje za najbolji roman ili zbirku pripovijedaka za djecu i mlade. Nagradu dodjeljuju DHK Zagreb i Ogranak DHK slavonsko-baranjsko-srijemski, Osijek, a pokrovitelji su Ministarstvo kulture RH, Županija osječko-baranjska i Grad Osijek. Program je održan u Osijeku na dan rođenja omiljenog dječjeg pisca, 21. svibnja 2025. u Knjižari Nova u Osijeku. Program je vodio predsjednik Ogranka DHK Mirko Ćurić koji je zahvalio prosudbenom povjerenstvu, pokroviteljima, obitelji Gardaš te Knjižari Nova i njenom vlasniku Ivici Vuletiću.
U sklopu programa predstavljena je monografija o Anti Gardašu dr.sc. Vedrane Živković Zebec: Sanonit iz Osijeka – književno stvaralaštvo za djecu Ante Gardaša (Fakultet za odgojne i obrazovne znanosti, Osijek 2025). Knjigu su uz, autoricu, predstavile recenzentice dr. sc. Dragica Dragun i dr.sc. Andrea Flegar, a program je moderirala dr.sc. Ivana Trtanj. I ova monografija je pokazala je opravdanost imenovanja nagrade za najbolji roman ili zbirku pripovijedaka za djecu i mlade Gardaševim imenom.
U središnjem dijelu programa – svečanoj dodjeli Nagrade – uvodno se nazočnima obratio član Prosudbenog povjerenstva i utemeljitelj Nagrade Stjepan Tomaš, koji je naglasio koji su najučestaliji žanrovi i teme u knjigama koje pristižu na natječaj. Istaknuo je kako je malo pozitivnih i optimističnih tema te da se autori i autorice najčešće bave različitim problemima djece i mladih, od rastave, vršnjačkog nasilja itd.
Obrazloženje za Nagradu pročitao je član Povjerenstva dr.sc. Tomislav Zagoda: „Članovi Prosudbenog povjerenstva u sastavu Branka Primorac, Stjepan Tomaš i Tomislav Zagoda, književnici, pročitali su dvadeset i šest knjiga objavljenih 2024. godine prijavljenih na natječaj za Nagradu Anto Gardaš za najbolji roman ili knjigu pripovjedaka za djecu i mladež te odlučili da u uži izbor uđu djela sljedećih autora (navedeni po abecednom redu): Babić-Višnjić, Snježana: Babuova zakletva, Mozaik knjiga, Zagreb. Babuova zakletva svojevrsni je nastavak romana Mali krapinski pračovjek Babu, nagrađenog 2013. godine Nagradom Mato Lovrak. Premda ‘nastavci’ obično padaju u kvaliteti, Snježana Babić Višnjić ovim se romanom potvrđuje kao vrsna pripovjedačica koja u svojim tekstovima zadržava najviše estetske razine. Babuova zakletva donosi priču o mladom pračovjeku Babuu i njegovom plemenu u kojoj se zrcali napetost između pojedinca i zajednice, između ustaljenih i novih društvenih vrijednosti. Babić Višnjić plete iznimno zanimljivu priču o obiteljskim tajnama koje premošćuju generacije i o svim onim povijesnim svezama koje čine naš identitet. Šojat, Ivana: Onaj svijet vani, Naklada Ljevak, Zagreb. Ivana Šojat, dobitnica svih važnijih književnih nagrada u Hrvatskoj (Nagrada Ksaver Šandor Gjalski, Fran Galović, Josip i Ivan Kozarac, Nagrada Vladimir Nazor) u romanu Onaj svijet vani govori o noćnoj mori većine roditelja koji se susreću s novim oblikom ovisnosti kod svoje djece. To više nisu cigarete, alkohol, opijati, marihuana, ecstasy i slično, već novi tip ovisnosti o videoigrama, mobitelima i računalima. U prvom slučaju imali smo psihičko razaranje osobnosti putem psihoaktivnih supstanci, a kod novih ovisnosti dolazi do digitalnog otuđenja koje minimalizira pojedinca kao društveno biće. Šojat ima izniman osjećaj za prepoznavanje aktualne i društveno relevantne teme. No važnije od toga jest da ih ona estetizira na sebi svojstven način, originalnom i autentičnom pričom. Vučić-Đekić, Dragana: Stihopriče, Alfa, Zagreb: Svojom melodioznošću, kreativnošću, duhovitošću, visprenošću, neodoljivim šarmom, Stihopriče su osvojile sve članove povjerenstva. Dragana Vučić Đekić pokazuje rijedak talent jezičnog poigravanja i oblikovanja lucidnih rima u svojim stihovima. Nevjerojatnom jednostavnošću otkriva posve nove jezične spojeve i gradi zabavne, poučne i nadasve duhovite priče o životinjama. S obzirom na potonje, ne iznenađuje nas da je autorica doktorirala na Filozofskom fakultetu u Zagrebu na temu: Primjena teorija humora u stand-up komediji. Stihopriče su prava književna poslastica kako za male, tako i za one velike koji još uvijek u gunguli kaotične svakodnevice nisu izgubili sluh za rafinirani književni jezik. Uvjereni smo da je pred Draganom Vučić Đekić blistava književna karijera. Naposljetku, povjerenstvo je donijelo jednoglasnu odluku da se Nagrada Anto Gardaš za 2024. godinu dodijeli Luciji Švaljek za roman/bajku Uspavanka za Elizu u izdanju Hrvatskog društva književnika za djecu i mlade. Naslov Uspavanka za Elizu možda zvuči romantično i nježno, sentimentalno i toplo, no iza tog naslova krije se brutalna i krvava bajka za mlade (ne za djecu!). Današnji čitatelji imaju često pogrešno mišljenje i iskrivljenu sliku o izvornim bajkama, primjerice braće Grimm ili Hansa Christiana Andersena. Naime, suvremena izdanja su prilično ‘ispeglana’ i omekšana, dok su izvorne priče bile izrazito mračne, krvave i brutalne. Zamislite da danas svom djetetu čitate originalnu verziju Pepeljuge u kojoj si polusestrice sijeku dijelove stopala kako bi im nožice stale u staklenu cipelu. Ili, verziju Snjeguljice u kojoj zla kraljica pleše u užarenim cipelama dok ne padne mrtva. Ili, Ivicu i Maricu u kojoj zla vještica izgori u peći. Nezamislivo! Pa ipak, korijene žanra nemoguće je iskorijeniti. I upravo je toga svjesna Lucija Švaljek koja gradi suvremenu surovu bajku za mlade na sočnoj kajkavštini svoga kraja Radoboja. Postavlja se pitanje, zašto bajka? Danas? Tako puna nasilja… i zašto je ovo povjerenstvo odlučilo nagraditi tekst u kojem se kolju kokoši i svinje, ubijaju ljudi i psi? Najkraći odgovor glasio bi: zato što je riječ o briljantnoj estetizaciji nasilja (…) Na kraju, kako obično biva, ono najvažnije – glavni razlog zašto Uspavanka za Elizu dobiva nagradu jest taj što je riječ o djelu koje pruža jedinstveni estetski užitak. Kao što nas je Dragana Vučić-Đekić ‘osvojila’ jezičnim ludizmom u Stihopričama, tako nas je Švaljek oduševila autentičnom kajkavštinom kojom su pisani dijalozi. Nasuprot standardnom jeziku, kajkavština djeluje intimistički, ukorijenjena u svakodnevici, mentalitetu i prostoru. Ona čini jezgru Švaljekine osebujne poetike. Dana 12. siječnja 2016. Međunarodna organizacija za standardizaciju (ISO) uvrstila je kajkavski na popis svjetskih jezika. I tako kajkavski više nije ni dijalekt, ni narječje, već je postao jezik! Doduše, Međunarodna organizacija stavila je kajkavski na popis povijesnih jezika uz opasku da ima naznaka kako je još uvijek živ! A da je živ i rekao bih življi nego prije, uvjerila nas je Lucija Švaljek svojom mračnom bajkom koja svijetli plemenitim sjajem. U srcu slavonsko-baranjsko-srijemskog ogranka nagradu dobiva roman na kajkavštini? Da. Upravo zbog svoje otvorenosti za različite vrste tekstova, različite tematsko-motivske i jezične slojeve, Nagrada Anto Gardaš stekla je širok ugled kod književnika, kritičara, nakladnika i svih ljubitelja knjiga za djecu i mlade. Uvjereni smo da Uspavanka za Elizu na najbolji način prezentira važnost ove nagrade. Čestitamo autorici!“
Nagradu su Luciji Švaljek zajednički uručili dr.sc. Tomislav Zagoda, dr.sc. Vedrana Živković Zebec i Dominik Špigl, unuk Ante Gradaša koji je u ime obitelji čestitao dobitnici i zahvalio organizatorima. „Dobiti Nagradu Anto Gardaš, u tako sjajnoj konkurenciji, za prvi roman je iznimno postignuće i presretna sam”, rekla je Lucija Švaljek te pročitala ulomke iz romana.
