Od trenutka osnivanja Hrvatskog društva književnika za djecu i mlade – Klub prvih pisaca, 12. veljače 2004. godine, željeli smo da se što jasnije i artikuliranije čuje glas pisaca koji su se posvetili stvaranju za najmlađe. Tako je nastao i slogan uključen u prošireni naziv našeg društva – Klub prvih pisaca. Naime, suprotno onima koji zaključuju kako je riječ o promidžbenoj sintagmi koja ističe izvrsnost (prvi kao najbolji), u tim je riječima sažeto nešto mnogo važnije – činjenica da je riječ o piscima s kojima se, u svom čitateljskom iskustvu, djeca i mladi prvi put susrećui čije se priče stapaju s djetinjim prvim iskustvima i prate ga kroz život.
Osnovni razlog djelomična izdvajanja skupine autora ispod krila Društva hrvatskih književnika, gdje su do tada djelovali zajedno sa svojim kolegama koji su pisali za odrasle, bilo je sporadično pristupanje promicanju književnosti za najmlađe s jedne, te specifične potrebe pisaca koji pišu za djecu i mlade s druge strane. Iako izdvajanje nije značilo i prekid s matičnim društvom književnika, gdje su pisci za djeci i mlade zadržali članstvo, takva odluka skupine pisaca nije najbolje sjela mnogim tadašnjim članovima društva književnika, ali pojedinci su ga svejedno došli podržati na osnivačko okupljanje u Knjižnici i čitaonici Bogdana Ogrizovića jer su shvatili važnost isticanja pojedinih problemskih aspekata stvaranja za djecu i mlade, među kojima je i slabija valorizacija tih djela, a onda posljedično i njihovih pisaca.
Od prvih ideja i poteza namjera je bila da Društvo postane platforma za promicanje književnosti za djecu i mlade, razmjenu iskustava i protok ideja, koje bi ostvarene na pravi način pogodovale da i taj dio književnosti nađe odgovarajuće mjesto pod književnim nebom gdje će pisac za djecu i mlade biti sinonim za častan posao.
Stoga je trajna misija da se Društvo što više otvori i bude prisutno, te na dispoziciji mladog čitateljstva. Zbog specifičnosti programa i ponajviše njihovih recipijenata (djeca) takav bi jedan iskorak trebao donijeti odmak od komercijalnog prema vrijednosnom, a kultura i obrazovanje djeci putem djela naših pisaca da budu plasirani na simpatičan, ležeran i popularan način.
Logičan je nastavak takvih promišljanja bilo pokretanje biblioteke Kluba prvih pisaca koja je trebala omogućiti kontinuiranu prisutnost naših članova na književnoj sceni čak i u uvjetima tiskanja vrlo malo knjiga namijenjenih djeci i mladima. Posebnost našeg izdavačkog programa jest u tome što nismo izdavačka kuća, nego nam je to samo dio aktivnosti. To nam omogućava slobodu i ustrajanje na kvaliteti tekstova koje objavljujemo, bez opterećenja njihovim komercijalnim potencijalom. Ne podilazi se trendovima – iako smo ih itekako svjesni – nego nastojimo ponuditi javnosti najbolje od naših članova, što bez postojanja naših biblioteka Mala, Velika, Biblioteka +18, Piširiši, Kitica, Tena i Tenica, Zvonko ne bi bilo vidljivo niti dostupno i ostalo bi u mraku spisateljske ladice. Popunjavamo tako prostor koji bi trebao biti glavni fokus svih uključenih u kulturu – ne da ganjamo zaradu danas nego da gradimo bolju i održivu budućnost, te tako izgrađujemo i svoje društvo i identitet. Koliko smo u pravu dokazuje i to da su naši autori i naše knjige u svim finalima za najbolje knjige za djecu i mlade, a često i laureati. HDKDM je prošlih godina osvajao mnoge nagrade, od Grigora Viteza, Ante Gardaša, Mate Lovraka do regionalnih Malog princa i Dragana Radulovića.
U početku samo prosječno objavljivali petnaestak naslova na godinu s nakladama od 500 ili 600 primjeraka po izdanju, ali smo zbog promjene odnosa na tržištu taj broj bili prisiljeni smanjiti na desetak naslova na godinu i 300 primjeraka. Ali i sad dio knjiga, kao i uvijek, darujemo knjižnicama i školama u potrebi, te ustanovama u kojima su djeca, a nisu u mogućnosti upotpuniti knjiški fond ili ga uopće nemaju.
Neobičnost našeg društva je u tome što smo aktivni na specifičan način, u pokretu, gostujemo, u stalnom smo kontaktu s našim čitateljstvom.
Jedna od platformi koja nam to omogućuje jest i naš program Slova u gostimau sklopu kojeg naši članovi dolaze na gostovanja s novim naslovima. Među prvim programima senzibiliziranja javnosti i publike, Hrvatsko društvo književnika za djecu i mlade pokrenulo je program Slova u gostima. Namjera mu je kontinuirano promovirati čitanje i druženje djece i književnika, što uključuje nastup književnika, čitanje djela, druženje s djecom i radionice čitanja, ilustriranja i pisanja. Program je već uspješno realiziran prošlih dvadeset godina, a namjera nam je i dalje ga tradicionalno provoditi kako bismo unaprijedili susrete s hrvatskim lektirnim i ostalim piscima. Ne zaboravimo koliko je važno da mlado čitateljstvo doživi susret s piscem; potvrđeno je da je to doista jedan od najboljih načina poticanja čitanja u mladih jer nakon piščeva gostovanja poraste broj upisanih članova u knjižnice.
Posebno smo ponosni na nova imena koja otkrivamo na svojim natječajima.
Naime, prije jedanaest smo godina ustanovili nagradu za neobjavljeni roman za mlade u spomen na našeg prerano preminulog kolegu Zvonka Todorovskog. Namjera nam je i ovim natječajem nadoknaditi neke „propuste“ velikih izdavača koji nemaju mogućnost početnog objavljivanja nepoznatih autora.
Koliko smo imali dobar „njuh“ pokazuje i to da su nakon dobivanja ove nagrade gotovo svi nagrađeni autori postali dobrodošli i u velikih izdavača, a većina se njih pokazala kao vrlo plodna te je osvojila još mnoge nagrade za djecu i mlade (Andrijana Grgičević, Nena Lončar, Magdalena Mrčela, Iva Dužić, Branka Klisović, ..).
Jednako smo dobro odlučili kad smo pokrenuli natječaj Kitica.
Zemlja koja je dala Grigora Viteza, Ratka Zvrka, Zvonimira Baloga, o drugim velikanima da ne govorimo, mora održati taj vrhunski književni izraz.
Stoga smo pokrenuli spomenuti natječaj kako bismo svake godine objavili po jednu knjigu poezije namijenjenu djeci i mladima.
S obzirom na to da nam molbe za objavom rukopisa dolaze na dnevnoj bazi, a među njima velik dio čini i poezija, koja se, bila namijenjena djeci i mladima ili odraslima često u našim izdavačkim kućama odbacuje kao „nepotrebna“ književna vrsta. A svjedoci smo toga koliko djeca na susretima obožavaju kad im se čita poezija koja korespondira s njima. Možemo s ponosom reći da smo vratili poeziju među književne dragulje, jer se naše nagrađene zbirke svake godine pojavljuju u finalima nagrade Grigor Vitez, ponekad i budu ovjenčane nagradom, a i Ministarstvo kulture i medija prepoznalo je naš trud i počelo redovitije otkupljivati naše zbirke pjesama (Danijela Pavlek, Andrijana Grgičević, Iva Dužić, Boris Lazansky, Željko Mavretić, Lili Vidović, Sanja Domenuš…). Ove smo godine u Sisku, u susradnji s našim članovima kojih je, eto, stjecajem okolnosti u tom gradu zapažen broj (Bjelčić, Dužić, Domenuš, Vidović…), pokrenuli i natječaj PUP (Pune uši poezije) za djecu osnovnih škola, u sklopu kojeg se bira najbolja pjesma i organiziraju susreti djece i pjesnika.
S obzirom na to da usko surađujemo s knjižnicama, te znamo kolik je nedostatak kvalitetnih slikovnica za najmlađe, pokrenuli smo i natječaj za slikovnicu. Natječajem „Piširiši“ potaknuli smo pisce, ali i ilustratore na produkciju, a mi smo se pobrinuli da produciramo nagrađenu slikovnicu. Zadanim temama slijedimo potrebe odgojitelja i učitelja u obrazovnom procesu, nudeći im slikovnice koje tematski obrađuju još nepokrivena područja. Natječaj teče u dva smjera: za tekst i za ilustraciju, a neki od nagrađenih potvrdili su naš odabir i nekim drugim nagradama koje su uslijedile nakon naše (Ozana Ramljak i Ivana Crnošija Galović; Nina Vađić i Ana Kadoić, Nina Ivanović… ).
Natječaj Tena pokrenuli smo promatrajući repertoar naših kazališta na kojima nema niti jednog djela pisanog za kazalište, nego samo adaptacija. Tako su djeca zakinuta za autentično kazališno iskustvo. Zamisao je pokretanje natječaja Tena, za dramu za djecu i mlade, te paralelno natječaja Tenica koja će mobilizirati učenike osnovnih škola da se pridruže stvaranju dramskog teksta.
Hrvatsko društvo književnika za djecu i mlade u suradnji s organizatorima Vukovarskog lutkarskog proljeća – udrugom Asser Savus raspisalo je natječaj i realiziralo tiskanje pobjedničke Tene (Selma Parisi, Andrijana Grgičević, Tanja Radović…), a nakon koncertne izvedbe, bila je ideja da se osiguraju sredstva i istoimeni tekst postavi u nekom od kazališta županije Vukovarsko-srijemske. Tako bi se popunila praznina koja motivira kreiranje novih dramskih tekstova namijenjenih djeci i mladima.
Tijekom zatvorenosti zbog epidemije izazvane covidom 19 pokrenuli smo projekt Pisci na mreži, gdje su naši članovi mogli čitati i prepričati svoja djela, te se slobodno kreativno izraziti na YouTube kanalu u okolnostima kad nisu imali drugih angažmana, a u nastupajućem razdoblju otvaramo se za suradnju s različitim institucijama na projektima i natječajima (Centar Mate Lovrak, knjižnice u Pazinu, Labinu, Novigradu, CeKaPe…).
Također ćemo pojačati nastojanja da svoje knjige približimo i stranim tržištima i pokušati svake godine prevesti neko djelo. Također želimo uspostaviti življe kanale suradnje sa školama u kojima se po svijetu održava nastava na hrvatskom, što je dosad realizirano u švicarskim školama gdje su gostovali naši članovi (Pilić, Kovačević, Šesto, Babić Višnjić), a nedavno i u njemačkim (Šesto). Pozvani smo na sajam knjiga u Podgoricu gdje smo ostali zapanjeni zanimanjem za naše knjige i u prva dva dana Sajma rasprodali gotovo sve donijete naslove. Suradnja s crnogorskim piscima nastavila se i našim sudjelovanjem u njihovom časopisu Osmijeh gdje smo iskoristili prigodu i predstavili desetak naših najaktivnijih članova.
Sudjelujemo u svim projektima koji nastoje podići ugled i standard hrvatskih pisaca za djecu i mlade, te nastojimo biti potpora svima koji se na našem prostoru obraćaju djeci i mladima kako bismo zajednički zajamčili da će se u rukama naših najmlađih čitatelja doista naći najbolje knjige koje će ih poticati na rast i pomagati im da ukrote maštu i pretvore je u bolju stvarnost i društvo koje će prepoznati i cijeniti vrline.
Književnost i dijete 1-2, 2025.
Naručite ovo izdanje:
Izdanje: Snježana Babić Višnjić: Klub prvih pisaca – dva desetljeća u službi djetinjstva