Tomislav Sabljak, hrvatski književnik i prevoditelj, član Društva hrvatskih književnika rođen u Zagrebu 15. 2. 1934. preminuo je 2. siječnja 2026.
Kako navodi Hrvatska enciklopedija, diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu (1957.), gdje je i doktorirao (1989.) disertacijom o Janku Poliću Kamovu. Od 1969. radio je u Institutu za književnost i teatrologiju JAZU (danas Zavod za povijest hrvatske književnosti, kazališta i glazbe HAZU), od 2000. kao znanstveni savjetnik, te je od 2001. ondje bio voditelj Odsjeka za povijest hrvatske književnosti što je ostao i nakon umirovljenja 2004. (do 2020.), a bio je i glavni urednik Kronike Zavoda za povijest hrvatske književnosti, kazališta i glazbe HAZU 1975.–2021. Predavao je stilistiku na Hrvatskim studijima u Zagrebu (1997.–2007.).
Suvremenik krugovaša i razlogovaca, objavljuje pjesme (Nemiri tijela, 1955.; Situacije, 1960.; Krvavo prijestolje, 1972.; Boljima od nas, 1988.), kratke priče (Pas ispod kože, 1987.; Jesen našeg nezadovoljstva, 1988.; Jarčevo oko, 2009.; Njihovi osamljeni gospodari: 15 horora iz 1945., 2013.), feljtone (Pisac u kavezu, 1989.; Fantom tiranije, 1993.), kritike i eseje (Opaske o uvjeravanju, 1977.; Blasfemija čitanja: ironijska upotreba teksta, 1999.; Zavođenje čitatelja, 2013.; Svjetionik na otoku, 2020.). Piše također radijske i televizijske drame (Neron, 1964.; Mumije, 1970.; Mahnitanje, 1977.; Groznica, 1979.) te scenarije (za filmove Usporeno kretanje Vanče Kljakovića, 1979., Ujed anđela Lordana Zafranovića, 1984., Dubrovački suton Željka Senečića, 1999.).
Sklon crnomu humoru, ironiji i groteski, bizarnim temama i erotskim motivima, prozu mu odlikuje prožimanje realnoga i fantastičnoga te zasićenost intertekstualnim referencijama. Priredio je nekoliko rječnika (Rječnik šatrovačkog govora, 1981.; Rječnik hrvatskoga žargona, 2001.), antologija i zbornika (Teatar XX. stoljeća, 1971.; Nova drama, 1976.; Hrvatska kratka priča, 1994.; Angloamerička kritika, 2004.; Teorija priče, 2007.) te knjiga dokumenata (K. und K. afera: Krleža protiv Kolara, 2006.). Prevodio s engleskoga, napose poeziju (T. S. Eliota, Ezre Pounda, Stephena Spendera, W. H. Audena, Cecila Day-Lewisa, Louisa MacNeicea, Teda Hughesa).
Posljednji ispraćaj bit će 7. siječnja u velikoj dvorani zagrebačkog krematorija.