U srijedu 22. travnja u Knjižnici i čitaonici Bogdana Ogrizovića u Zagrebu dodijeljene su nagrade Dana hrvatske knjige „Judita“, „Davidias“ i „Slavić“.
Dobitnik nagrade „Judita“ za najbolju knjigu ili studiju o hrvatskoj književnoj baštini je Josip Bratulić, za knjigu Predavanja o hrvatskoj Bibliji kroz stoljeća.
Dobitnik nagrade „Davidias“ za najbolju knjigu inozemnog filologa o hrvatskoj književnoj baštini je Francisco Javier Juez Gálvez, za knjigu Od Marulića do Marune. Hispansko-hrvatske književne veze.
Dobitnica nagrade „Slavić“ za književni prvijenac je Gabrijela Rukelj Kraškovič za knjigu U kući i u vrtu bilo je mnogo cvijeća.
U nastavku donosimo obrazloženja o dodjeli nagrada, koja potpisuje prosudbeno povjerenstvo nagrada Dana hrvatske knjige u sastavu dr. sc. Lucija Ljubić, dr. sc. Cvijeta Pavlović i dr. sc. Dubravka Brezak Stamać.
Judita
Nagradu Judita Dana hrvatske knjige dodjeljuje Društvo hrvatskih književnika za najbolju knjigu ili studiju o hrvatskoj književnoj baštini, posebno o humanističko-renesansnoj.
Dobitnik nagrade Judita Dana hrvatske knjige 2026. godine je Josip Bratulić za knjigu Predavanja o hrvatskoj Bibliji kroz stoljeća, Hrvatska sveučilišna naklada – Hrvatsko katoličko sveučilište, Zagreb, 2025.
Josip Bratulić dugogodišnji je profesor starije hrvatske književnosti na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu i redoviti član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Razredu za filološke znanosti. U dva mandata bio je i predsjednik Matice hrvatske (1996. – 2002.). Jedan je od najboljih stručnjaka filološkog pročuvanja Biblije u hrvatskoj književnosti i kulturnoj povijesti. Bratulićeva Predavanja o hrvatskoj Bibliji kroz stoljeća zapravo je summa višedesetljetnih i pomnih autorovih istraživanja Biblijekoja je, s druge strane Biblija je summa i ishodište zapadne kršćanske civilizacije, o čemu svjedoči i ova knjiga, ali i znanstveni opus akademika Josipa Bratulića. Kako i u naslovu stoji, riječ je o „hrvatskoj Bibliji“ odnosno višestoljetnim naporima prevoditelja različitih razdoblja kako bi Biblijupodastrli čitateljima tijekom hrvatske kulturne povijesti. Bratulić u ovoj knjizi kodikološki i književnopovijesno tumači biblijsku hrvatsku tradiciju, donosi predgovore hrvatskim lekcionarima i izdanjima Biblije te sustavno opisuje biblijske knjige Staroga i Novoga zavjeta s osvrtom na sačuvane hrvatskoglagoljične zapise kao i na sljedeće prijevode ili preradbe u novijim i suvremenim djelima hrvatskih književnika, a dodaje i iscrpan popis korištene literature.
Kad je riječ o djelu Josipa Bratulića, možda je ključna riječ iz naslova „predavanja“. Ta se riječ može tumačiti i kao predavanje, nasljedovanje različitih inačica biblijskih tekstova naraštajima koji će je čitati i čuvati čak i u najskromnijim obiteljskim knjižnicama, možda kao i jedinu knjigu u koju će se upisivati obiteljska povijest. S druge strane, „predavanja“ iz naslova, ujedinjuju brojne slušatelje Bratulićevih predavanja na fakultetima, znanstvenim skupovima i književnim susretima (…), ali i u njegovim nebrojenim radijskim, televizijskim i svim drugim više ili manje formalnim nastupima i iskoracima. Bratulić je marno i strpljivo, s nesvakidašnjom akribijom, kako je samo najboljim znanstvenicima svojstveno, prikupljao mnoge podatke i informacije, a potom ih je, što je još važnije, nesebično dijelio, u svim navedenim i nenavedenim prigodama, predavajući ih javnosti na buduće analize i tumačenje. Autorovo znanje i uvidi u tematiku, neovisno o kojoj god prigodi da je riječ, desetljećima se dijelilo s nadom da će se umnožiti i povećati, prenijeti na nove naraštaje i potaknuti čitateljski i istraživački interes još većeg broja osoba, a to se i postiglo.
Rodom iz Svetog Petra u Šumi, Bratulić se tijekom svoga znanstvenog i stručnog rada kontinuirano bavio istarskom kulturnom prošlošću, a s kiparom Želimirom Janšeom osmislio je park skulptura Aleja glagoljaša postavljen prije pedesetak godina između Roča i Huma, kamo je vodio naraštaje studenata pobuđujući u njima interes ne samo za glagoljičku baštinu nego ih je oduševljavao i za proučavanje temeljnih djela hrvatske književnosti, od srednjega vijeka do 19. stoljeća, napose za djela iz vremena baroka i prosvjetiteljstva.
U ovogodišnjoj konkurenciji za nagradu Judita ističu se i knjiga Antuna Paveškovića Književnost i povijest (Leykam international, Zagreb, 2025.) koja tematizira odnos književnosti i povijesti na primjerima djela dubrovačkih književnika od Mavra Vetranovića do Ranka Marinkovića te iscrpan prikaz rada Ivana Trnskoga koji je napisala Katica Čorkalo Jemrić (Matica hrvatska, Zagreb, 2025.). Dok se Paveškovićeva knjiga oslanja na suvremena teorijska promišljanja odnosa između književnosti i povijesti i u tom svjetlu interpretira odnose na književoj sceni, knjiga Katice Čorkalo Jemrić napisana je monografski i usredotočuje se na bitna područja Trnskijeva književnoga rada (autor pjesama, epova, dramskih ogleda, pripovjedaka, putopisa, jezikoslovnih ogleda i prijevoda).
Josip Bratulić dobitnik je nagrade Judita i za godinu 2019. kad je nagrađena njegova knjiga Svetost i čovječnost (Književni krug, Split, 2018.), a taj bi se naslov mogao protegnuti i na ovu knjigu koja – analizirajući prijevode biblijskih knjiga i detektirajući otiske njihova utjecaja na različita područja umjetnosti, književnosti, kazališta, glazbe i likovnosti, te sažimajući ih i svodeći na bitno – ulazi u red knjiga koje su neizostavne u svakoj obiteljskoj knjižnici, ali i u knjižnicama studenata različitih profila i studijskih izbora, od kroatista i komparatista do studenata kulturoloških i katoličkih fakulteta pa stoga i ne čudi što su sunakladnici Hrvatska sveučilišna naklada i Hrvatsko katoličko sveučilište. Premda su Predavanja o hrvatskoj Bibliji kroz stoljeća pisana prohodnim, lako razumljivim stilom, na kraju je knjige objavljen i opsežan i iscrpan popis korištene literature koja će biti dobar smjerokaz svima zainteresiranim istraživačima. Što je još važnije, iz rečenica objavljenih u ovoj knjizi izbija snažan autorov entuzijazam za usmjeravanjem pripadnika novih naraštaja prema proučavanju neistraženih područja i tema hrvatske kulturne baštine i prema čitanju koje je najbolja uputnica i poveznica u obilježavanju Dana hrvatske knjige. Akademik Josip Bratulić mnoge je naraštaje hrvatskih filologa naučio koliko je važno i vrijedno prikupljati i čuvati knjige, i kako se gradi identitet i čuva hrvatska kultura.
Davidias
Nagrada Davidias Dana hrvatske knjige Društva hrvatskih književnika 2026. dodjeljuje se za najbolji prijevod djela iz hrvatske književne baštine na strane jezike ili najbolju knjigu odnosno studiju inozemnog kroatista o hrvatskoj književnoj baštini u 2025. godini.
Dobitnik nagrade Davidias Dana hrvatske knjige 2026. godine je Francisco Javier Juez Gálvez za najbolju knjigu inozemnog filologa o hrvatskoj književnoj baštini Od Marulića do Marune. Hispansko-hrvatske književne veze, Književni krug Split, 2025.
Prof. dr. sc. Francisco Javier Juez Gálvez, istaknuti slavist sa Sveučilišta Complutense iz Madrida započeo je svoj znanstveni rad kao bulgarist, a potom se profilirao kao jedan od najistaknutijih proučavatelja komparativne povijesti hrvatske književnosti. U svojoj slojevitoj knjizi Od Marulića do Marune. Hispansko-hrvatske književne veze (2025.) obuhvatio je opsežnu građu španjolske nacionalne književnosti i književnosti hispanskoga govornog područja, i usporedio s hrvatskom književnosti i kulturom kao kvantitativno manjim, ali kvalitativno bogatim i slojevitim, u mnogome sumjerljivim korpusom tekstova, pritom ističući niz hrvatskih književnika i intelektualaca koji su u toj recepciji sudjelovali na različite načine. Prof. Juez Gálvez pristupio je takvoj kroatističko-komparatističkoj temi analitički uvjerljivo, ne zazirući ni od hrabrijih novih pogleda na „stara“ pitanja. Tema knjige proizlazi iz tradicije sličnih istraživanja (kapitalna je primjerice knjiga Mirjane Polić Bobić: Croatia / España = Hrvatska / Španjolska, Most – The Brigde, 2018.). Autor vodi čitatelja u kronotopsku šetnju europskim novovjekovljem od renesanse do suvremenosti, produbljuje spoznaje i otkriva nova poglavlja. Zainteresirani čitatelji mogu knjigu stoga čitati parcijalno, kao i integralno, a oba pristupa vrijedna su za prezentaciju teme, podjednako kao i za prezentaciju suvremenih dometa humanističkih znanosti.
Okosnicu knjige nose markantna književno-kulturna razdoblja, kad se razvijaju poveznice hrvatske književnosti i kulture s hispanskim kulturnim krugom, počevši od renesanse (podpoglavlja koja obrađuju teme Marka Marulića i Markantuna de Dominisa), zatim devetnaestoga stoljeća (pučka poezija, Vraz, Pappafava, Leskovar, Matoš), književnosti između dva svjetska rata (Krleža, Nazor, I. G. Kovačić), književnosti sredine XX. stoljeća (Marinković, Begović; španjolska antologija hrvatskoga modernog pjesništva, grof od Torrijosa i dr.), potom od devedesetih godina XX. stoljeća do XXI. stoljeća (Maruna, Jergović, Savičević Ivančević, Žigo i dr.), a uz to opisuje razvoj filoloških znanosti i prevoditeljstva (Tomasović, Budor, Polić Bobić, kroatistički „trenutci“ španjolske slavistike, itd.). Emisija i recepcija hrvatske književnosti i kulture za domaću je sredinu uvijek poticajno pitanje, potrebno i zanimljivo i u svjetskim dosezima, od matice do dijaspore. Većim kulturnim središtima pak važno je održavati trajne spone vlastitih dometa. Odabrani autori i opusi od Marka Marulića do Borisa Marune proučeni su interdisciplinarnim vizurama, primjerice s pomoću novih spoznaja o povijesti knjige, povijesti Crkve, prava, emigracija i egzila, diplomacije i politike, spoznaja opće povijesti, komunikologije, kulturologije itd.
U ovogodišnjoj konkurenciji za nagradu Davidias također se ističu vrijedni prijevodi djela iz hrvatske književne baštine (Ivo Vojnović: Sonnets of Lapad, Marko Marulić: Judith) izdavača Dominis publishing, izdanja koja se nadovezuju na izdanje prijevoda A. G. Matoša, koje je bilo nagrađeno nagradom Davidias 2015. Zbog administrativnoga propusta, navedeni prijevodi ove godine nažalost ne odgovaraju propozicijama natječaja, ali njihovo značenje i iznimna kvaliteta cjelokupnoga rada izdavača Dominis publishing najavljuju uspješnu budućnost te potičemo takav nakladnički daljnji rad.
Istraživanje dodira i veza između dva nacionalna književna i kulturna područja pridonosi oblikovanju povijesti svjetske književnosti. Knjigom Od Marulića do Marune. Hispansko-hrvatske književne veze, prof. dr. sc. Francisco Javier Juez Gálvez zahtjevnu temu posreduje s lakoćom razumijevanja kompleksne građe. Auktor ustrajno radi na promicanju vidljivosti hrvatske književnosti i kulture u Španjolskoj, Europi i svijetu, povremeno čak i na diskretno duhovit način. Nagradu Davidas auktor je prvi put dobio 2003. g. za monografski broj časopisa posvećen Marku Maruliću „Studia Croatica“. Svih ovih godina prof. Francisco Javier Juez Gálvez potvrđivao je intelektualnu ustrajnost i znanstvenu izvrsnost, koja je sada rezultirala iznimnom knjigom Od Marulića do Marune. Hispansko-hrvatske književne veze. To je knjiga koja osvjetljuje bogatstvo komparatističke baštine hrvatske i hispanske kulture, Europe i svijeta, a istodobno otvara dalekosežne perspektive, čime je zaslužila nagradu Davidias za 2026. godinu.
Slavić
Nagrada „Slavić“ Dana hrvatske knjige Društva hrvatskih književnika dodjeljuje se za najbolju autorsku knjigu, objavljeni prvijenac u 2025. godini.
Dobitnik nagrade „Slavić“ Dana hrvatske knjige 2026. godine je Gabrijela Rukelj Kraškovič za najbolji autorski prvijenac U kući i u vrtu bilo je mnogo cvijeća, Oceanmore, Zagreb, 2025.
Gabrijela Rukelj Kraškovič je slikarica, rođena u Zagrebu 1980. godine, članica je Hrvatskoga društva likovnih umjetnika. Njezin književni prvijenac poetičnoga naslova U kući i u vrtu bilo je mnogo cvijeća, tako prigodan početku neke impresionističke bajke, već je izlaskom iz tiska u travnju 2025. godine naišao na iznimno povoljne recenzije među književnim kritičarima te je (ne)očekivano dobro prihvaćen i među čitateljima. Vokacijom slikarica, autorica Rukelj Kraškovič iz arhiva vlastitoga djetinjstva (podnaslov romana: „iz arhive ili dok je život bio cvijeće“) „izlaže“ promišljanja, literarno secira emocije i događaje koji su se taložili, kako bi čitatelju pružila svoje neskrivene književne i slikarske emanacije kroz formu kratkih lirskih priča, ponekad i malih pjesničkih lirskih minijatura. Izmjena žanra stvara ritam knjizi. Primjerice, bilježeni razgovori u čekaonici Instituta za tumore pisani su poput dadaističke pjesme. Romaneskna je to priča o životu jedne udomljene djevojčice, koju socijalna služba izuzima iz nefunkcionalne obitelji samohrane majke sklone alkoholu, a koju je moguće pratiti kroz tri oveća poglavlja/etape života kroz koji prolazi glavna junakinja: prvi dio posvećen majci udomiteljici koja njeguje prividan građanski životni stil u kući u kojoj je cvijeće signifikant „da besprijekorno uređeni vrtovi i okućnice skrivaju lažan uređen život“; drugi dio posvećen pokušaju pronalaženja oca, neproduktivni razgovori s biološkom majkom; treći dio vlastita bolest, dijagnoza karcinoma, život s bolesti, smrt obiju majki i psa, trodnevna izložba slikarice naslovljena „U kući i u vrtu bilo je mnogo cvijeća“.
Djetinjstvo i tinejdžerske godine svoje junakinje autorica je prezentirala vrlo neposredno koristeći iskaz autorskog „ja“, iznoseći ogoljele složene obiteljske odnose unutar udomiteljske obitelji, iznoseći osobne sukobe s biološkim roditeljima s kojima pokušava stvoriti ljudski kontakt ali bezuspješno. Ono što je iznimno uspješno jest iskaz. Iako rečenice nisu lišene emocija, autorica nastoji logikom racionalnoga bića svjesno emanirati složene međuljudske odnose ispisujući pritom vlastiti život, a da pritom nikoga ne osudi. Knjigu je posvetila „svojoj majci iz kuće s cvijećem“. Stoga bi bilo preuzetno reći da je ovo moguće roman o odrastanju tzv. Bildungsroman, iako fragmentarno pred čitatelja stavlja memorabilije vrijedne uspomena. Postoje uporišta koja autorica duboko pamti, te se uspomene tehnikom kolaža pretapaju u niz lirskih crtica koje knjigu omeđuju u poglavlja. Pritom čitatelja ne obvezuju da se fragmenti sjećanja i zapažanja čitaju redom. Naime, postaje nevažna tehnika pripovijedanja i/ili slikanja jer je u tehnici kolaža presudniji „materijal“ koji se lijepi/ispisuje i pretvara jedan život u bogatstvo uspomena koje dolaze do izražaja.
U osobnom razgovoru s proživljenim životnim situacijama, autorica neposredno udahnjuje današnji lifestyle. U današnjoj svakodnevici u svijetu mode i dizajna, u poimanju „zelene i zdrave svakodnevice“ rado posežemo za vintage predmetima, antiknim komadima namještaja i porculana, dizajnom koji „vuče na retro“. Stoga njezina junakinja današnjim čitateljima nije strana, staromodna „priča“ i nema želju uvjeriti čitatelja koliko je u tom postupku bila dokumentarna. Realiteti koji čine okosnicu romana su životne situacije odrastanja u udomiteljskoj obitelji, kao i kasnije prihvaćena realnost zvana bolest, koju je prigrlila kao vlastiti život. Njezina junakinja opisuje nostalgičnim tonom (rekli bismo svjesno) svijet 70-ih i 80-ih godina XX. stoljeća, događaje 90-ih na razmeđu stoljeća i jednoga novoga tisućljeća. Pred čitatelje izranja građanski život Zagreba toga vremena. Kuća u kojoj je odrastala „zatvorena“ s rukohvatima od svijetla drva, strugač za blato na ulazu u kuću, stari brojevi ženskih časopisa „Burda“ i „Svijet“ s popularnim krojevima, reprodukcija slike Johna Constablea Kola sa sijenom, koja je visjela na zidu sobe, obiteljska biblioteka kojom dominira popularni priručnik Za svaku ženu iz 1961. god., plastično cvijeće u vazama, kutije za nakit obložene školjkama, veliki krevet prekriven jastucima od svile, satena i platna, roditeljski razgovori o susjedima, hrani i financijama, skupocjeni porculan koji se čuvao „za bolje dane“, blok i vodene boje Aero, singlica Gabi Novak On me voli na svoj način, odlasci s roditeljima u Trst, na hodočašće u Svetište Majke Božje Bistričke, rado gledane serije U registraturi i Vučjak, kasnije nedjeljni ritualni odlasci na Britanac u potrazi na vintage šeširom koji bi razveselio mladu ženu nakon izlaska iz bolnice, itd. Sve su to toposi uspomena, to su predmeti koji su oblikovali njezin budući život i poziv slikarice. Život mlade slikarice sveden je na prostore koji su za autoricu iznimni i nju određuju: stan Marije Jurić Zagorke na Dolcu u kojemu je postavljena njezina izložba, kultna zagrebačka knjižnica „Bogdan Ogrizović“ u koju rado zalazi, nedjeljni sajam antikviteta na Britancu, Institut za tumore. Bolest, sprovodi i smrt psa su težina jedne egzistencije koja se objeručke prihvaća. „Sve je bilo kao… Zar to nije kao…“
Povjerenstvo za Nagradu Dana hrvatske knjige mišljenja je da je knjiga Gabrijele Rukelj Kraškovič U kući i u vrtu bilo je mnogo cvijeća, koja je ovogodišnja dobitnica nagrade „Slavić“, iznimna i posebno vrijedna zbog ljepote i zrelosti riječi koja kompleksno promatra i oslikava život.
Također, Povjerenstvo pohvaljuje Bartula Vlahovića i njegov roman Skriveni u tišinama (Naklada Fragment, Split) koji privlači pozornost čitatelja iznimnim pripovjedačkim darom s napetom kriminalističkom fabulom, te zbirku pjesama Partitura tišine Gordane Lenić (Sakcinski media, Varaždin) koja je maštovitim impresionističkim postupkom spojila riječ i sliku.
Povjerenstvo za nagrade Dana hrvatske knjige Društva hrvatskih književnika