Boban Vjekoslav
Biografija
Vjekoslav Boban, književnik i jezikoslovac, rođen je 23. veljače 1957. godine u Sarajevu. Školovao se u Osijeku, Zagrebu i Londonu. Uređivao je više revija i časopisa (Studentski list, Polet, Pitanja, Forma, Quorum, Hrvatsko slovo, Osvit, Fokus) te u nakladničkim kućama pojedine biblioteke i serije (Cankarjeva založba, Grafički zavod Hrvatske, SKUD Ivan Goran Kovačić, Dan, Ziral, Studentski centar Sveučilišta u Zagrebu, Naklada Jurčić). Koautor je (s T. Pavčekom i L. Paljetkom) antologije Slovenska ljubavna lirika (Zagreb, 1988.) te (s B. Čegecom i I. C. Kustićem) panorame hrvatske minimalističke priče 64 priče 29 redaka. Prevodi sa slovenskoga, francuskoga, njemačkoga i engleskoga jezika. Osim brojnih prepjeva u vezanom stihu slovenskih, engleskih, njemačkih i francuskih pjesnika, preveo je roman Honorea de Balzaca (1998.) Otac Goriot, Jorisa-Karla Huysmansa (2005.) Uz dlaku te prepjevao tragediju Pierrea Corneillea Polyeucte mučenik (2002.) Priredio je u nas prve dvojezične slikovne rječnike Englesko – hrvatski ili srpski slikovni rječnik (Zagreb – Ljubljana, 1987.), Njemačko – hrvatski ili srpski slikovni rječnik (Zagreb – Ljubljana, 1987.) i English Serbo-Croat Pictorial Dictionary (Oxford – Ljubljana, 1987.). Član je Društva hrvatskih književnika, Hrvatskoga filološkog društva, Društva književnika Herceg-Bosne, Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika i Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u dijaspori. Zastupljen je u mnogim pregledima i antologijama. Djeluje kao slobodni umjetnik.
Bibliografija
Djela:
Nijednim umom zamišljeno, pjesme, Osijek, 1975.
Izmišljotine jednog srednjoškolca, drama, Zagreb, 1977.
Orator, pjesme, Zagreb, 1982.
Gangamon-ganglion, pjesme, Osijek, 1985.
Kutija žigica, roman, Zagreb, 1984.
Kritika sintetizma, eseji, Rijeka, 1990.
Jahačica na vjetru, pripovijesti, Zagreb, 1992.
Antikvarijat, pjesme, Zagreb, 1997.
Uskrsna priča sunčeva glasnika, novela, Zagreb, 1998.
Božić sunčeva glasnika, novela , Zagreb, 1999.
Hrvatski vladari, igraće karte, Zagreb, 2001.
Komunistički noćnik, kritike i članci, Zagreb, 2002.
Počela govorne komunikacije, monografija, Zagreb, 2003.
Postmodernistički štionik, studije i kritike, Zagreb, 2005.
Solarna kormilarka, pjesme, Zagreb, 2012.
Oteti bibliobus, pjesme, Zagreb, 2014.
Antologije:
Hercegovina, antologija hrvatske zavičajne lirike, Zagreb, 2002.
Australske kratke priče, Zagreb, 2003.
Škotske kratke priče, Zagreb, 2003.
Irske kratke priče, Zagreb, 2005.
Književni kritičari o Dubravku Horvatiću, Zagreb, 2008.
Jakša Kušan: Jedan život, Sarajevo, 2009.
Izbori iz djela
HERCEGOV INO
ponovno po putu prosuta patnja
draga dragoga grada
oprosti istok kosti
glava mi vječni kamen i vlaga
od vijećanja sjećanja
o herc ego vino
herc – ti si srce
ego – ti jesi ja
vino – ja sam vino
oh herceg oh vino
tuga guta tamu
i pita
i pati
do ruga
grupa pruga i stećak
o hercegovu inu
on smion nosi
kislu sliku
ili ukor koru
pa stupi
pa pusti
da riba bira
i onda kad budemo
prašina u pržini
hercegovina
TIŠINA MALOGA BRATA
Svijetlo je jutros. Vrlo svijetlo. Jah!
Što će nam teško sukno Assisia
Kada se Split već vidi izbliza
I lice vedri lahora dah?
Za laku Ti noć bijega je dosta;
Zore Perugie otkrhnut su srh,
A gozbom davno obojen strah
Zidova zove novoga gosta.
Čuješ li kralju zabava jedro
Kako samoćom puca? Od sunca
Careva porta jadransko srebro
Bunca… Zbog sudca odškrinuto rebro
Muca, moj Brate, pa sve tiše kucaš
Na vratašcima siromaškova srca…
ZAGREBAČKE LASTE
Za tavnim bregom,
za davnim grebom
Zagreb pogledom
savija Savu
kao svoj lakat.
Gore na Dolcu
novi si svat
i stari tat
što mjerka sat
na sivu kolcu.
Jelačić plac
prosi poljubac
s Kaptola
vjetra i bola
za Manduševac.
Dolje Zrinjevac
pršće sto pića;
dva nježna bića
put sinjeg mora
kreću s kolodvora.
Hej, rijeka je sad
zagrlila grad.
Već oblak tjera
s gumicom vjera
vidik nebodera!
OSIJEK, TI I JA
Tamo je jedini grad koji mi nikad nije rekao Zbogom,
već Doviđenja;
tamo je jedini grad koji mi nitko nikada, pa ni tada, ne može oteti;
jer tamo je jedini grad u kojem ja jesam svoj i kad me napucaju nogom;
jer tamo je jedini grad u kojem sam ja tvoj sjenoviti park,
tvoj ravni, tvoj široki, tvoj stoljetni
Osijek.
Ti si tu. I ja sam tu. Kao siva rijeka pijeska
svaka se tvoja prizemnica kroza me ljeska.
Ovdje, za pisaćim stolom, kraljuje visina. S katedralskog tornja
zvone praporci moga srca i jure čeze vihornih konja.
Ti si tu. I tu je ona što se prvom i zadnjom ljubavlju zove.
Tople ljetne kiše natapaju vrbike naših ispucalih duša.
Ovo vrijeme nebodera je prašnjava suša što nas kuša
na ljuti riblji paprikaš posljednji put da pozove.
Ti si tu. I on je tu. Tu su obale čije širine ne kriju
zagrljaji neona već smijeh tvojih veselih očiju.
Tu je Tvrđa što se bećarskim zidinama šepuri
da te poput feferona naobuzdanom ljepotom ofuri.
Ti si tu. I mi smo tu. Cijeli gramatički kolosijek
fijuče srebrni Dravski bič do Crnomorske dubine.
Poslije Mursinog cika Dunav je tek svatovski odsjek
za neispijeni špricer asfaltne sudbine.
Ti si tu. I one su tu. Tko tajnovite ade ispire?
Šuštava žuta žita?! Plave rekle slavonskih šorova!
U zemljanu zdjelu staklena suza za suzom navire,
i sva nježna bljeska već snježna čipka još snježnijih bokova.
Ti si tu. I oni su tu. S buzdovanom, s olovom, puni ratničke strasti,
spremni Đavlu i Bogu posljednjim čiklom posljednji oprost ukrasti,
stoje u masnoj brazdi nudeći Veliki Petak svoje eksplozivne peradi;
a drvoredi, moji drugovi, broje ulice što će svoje lice za te predati.
Ovo je jedini grad koji mi nikad nije rekao Zbogom,
već Doviđenja;
ovo je jedini grad koji mi nitko nikada, pa ni tada, ne može oteti;
jer ovo je jedini grad u kojem ja jesam svoj i dok klečim pred tobom;
jer ovo je jedini grad u kojem si ti moj sjenoviti park,
moj ravni, moj široki, moj stoljetni
Osijek.
ŠOKAC
A žuto, a plavo, a zeleno kosim more,
a sijeno sjenovito srebrne sjenča bore,
a zlatar sam zlatni što znoj zlati sve dok smore
otkosi tvoj plug sunčani što mi ćelu ore.
A veslam, a plivam, a ronim za vlatima sna,
a noć je kratka, a prpošna snaša nema dna,
a pijetao zori nazdravlja blagoslovljen dan
jer zemlja zna da kruh sam njezin i poljubac slan.
A usna suha ko podne odzvanja zvonikom,
a pogled se gladni pogne pred Gospinim likom,
a kobila bijela poskoka preplaši njiskom,
kad mi, curo, prostireš objed veselim vriskom.
A ilac, a pilac, a bećar, a jesam kosac,
a žene lažem, a sram im kradem, a sav novac
zapjevam u tri tambure, kao pravi Šokac
da po bisernicu tek s jeseni pođe prosac.