Duraković Zijad

Posted on by DHK

    Duraković Zijad

    Biografija

     Rodom iz Hercegovine, iz Stoca, rođen u Prijedoru 4. ožujka 1943.g., živi u Zagrebu od lipnja 1943, po narodnosti je Hrvat; supruga: prof. dr.sc. Marjeta Mišigoj Duraković , internist, antropolog; sin: Din Duraković, 20 g., student medicine; Majka i otac: pok. Remza Duraković, rođena Festić, pok. Bekir Duraković; Braća: prof.dr sc. Senadin Duraković, Zagreb, prof.dr sc. Asaf Duraković, Washington, DC, SAD.

       Član je Društva hrvatskih književnika od 2001 g., član je The International Society of Poets od 2003 g. Pjesme piše od studentskih dana. Objavljeno mu je preko 200 pjesama u književnim časopisima u Hrvatskoj i u svijetu. 
     
       Po struci je liječnik, specijalist interne medicine, subspecijalist kardiologije, nefrologije i intenzivne medicine, primarius. Objavio je blizu 950 znanstvenih i stručnih radova u međunarodnim časopisima i u Hrvatskoj, od čega 10 udžbenika-monografija iz interne medicine. Redoviti je profesor Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu u trajnom znanstveno-nastavnom zvanju, znanstveni savjetnik u Odjelu za medicinsku antropologiju i epidemiologiju Instituta za antropologiju u Zagrebu.
       Član je brojnih međunarodnih znanstvenih, stručnih i intelektualnih udruga. Član je suradnik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti i the Fellow of the American College of Physicians. 
     

    Bibliografija

    Do sada mu je objavljeno 6 samostalnih zbirki pjesama:

    NAD OBZOROM, Sipar, Zagreb 1997 (90 pjesama);

    ODSJAJ TAME, Sipar, Zagreb 1997 (70 pjesama);

    U SJENI, IN THE SHADOW, DANS L,OMBRE, NELL, OMBRA, IN DEM SCHATTEN(70 pjesama, uz to 4 pjesme na engleskom, 4 na francuskom, 4 na njemačkom, 4 na talijanskom jeziku), Grafos, Zagreb 1999;

    PRAZNE RUKE, Bosana, Zagreb 2001 (90 pjesama);

    FIAT LUX, CT poslovne informacije, Zagreb 2004 (50 pjesama, uz to po 12 pjesama na slovenskom, engleskom, francuskom, španjolskom, njemačkom i talijanskom jeziku);

    TKO SVJETLOST ZAKLANJA, WHO DRAPES THE LIGHT, QUI CACHE LA LUMIERE, CT poslovne informacije, Zagreb 2012 (40 pjesama, uz to po 40 pjesama na engleskom i francuskom jeziku).

    Urednik je i jedan od autora 4 zbirke pjesama hrvatskih liječnika:

    ZAPIS O ZEMLJI HRVATSKOJ (pjesme 7 hrvatskih liječnika), Birooprema, Zagreb 1993;

    VUKOVARSKO ZVONO (pjesme 11 hrvatskih liječnika), SIPAR, Zagreb 1995;

    LIJET SARMATSKOG SOKOLA (pjesme 12 hrvatskih liječnika), SIPAR, Zagreb 1996;

    SAT BEZVREMENA (pjesme 15 hrvatskih liječnika), Grafos, Zagreb 1999.

    Izbori iz djela

    NEMOĆNI JAHAČ APOKALIPSE

    Je li i noćas s kòsom opet bila

    U haljini crnoj, s plaštom iznad glave,

    U kojem je kraju opet pohodila

    Dlijeto neimara, duž staze krvave?

     

    Al, crnilo tame novu svjetlost rađa

    I otkriva kamen vješto obrađeni;

    Na kraju tunela bljesak oslobađa

    Koprenu, i kaže visok hram kameni.

     

    Tisućama duša, tisućama puta

    Hram ljubavi prema čovjeku se vîsi

    Sa novom slobodom snaga nadahnuta

    U eone stremi, djelo da uzvisi.

     

    Ako se i noćas u tami sakriva

    Sa jalovom kòsom, prazne halje crne,

    Trudi se zaludu. Još više otkriva

    Veličajnost djela, što crnilo trne.

     

    Majstorove ruke kòsu nadilaze

    Djelom bezvremena kroz prolaznost svijeta

    Put vječnog istoka, duše kud odlaze

    Snagom koja traje tisućama ljeta.

     

     

    DAŠAK SUTRA

     

    Ne posustajte, zidari

    Zidat, opet zabranjeno,

    Kratkim dahom iscijeđeno,

    Al, još uvijek zaneseno.

     

    Ne usporite, zidari

    Zidati zaboravljeno,

    Iznositi sakriveno,

    Otkrivati zameteno.

     

    Ne ustavljajte, zidari,

    Nek se čuje uzneseno

    Čekića zvon bezvremeno,

    Šupljim daljem doneseno.

     

    I tutnjat će, odvaljeno,

    Bremenima izneseno,

    Kroz široka uneseno,

    Vašim rukama, zidari.

     

     

    TRI SJENE

     

    Tri me sjene prate.

    Uzdah u osami

    Vitlom, što ne mami

    Odbrojava sate.

     

    Tri me prate sjene,

    Svaka breme  njiše.

    Hrapav kamen briše

    Usne razvaljene.

     

    Prate me tri sjene

    Olovima dûge

    U predvorju tuge

    Tamno odjevene.

     

    Tri me sjene prate

    Sa sve kraćim dahom,

    Umivene prahom

    Trozubljem se klate.

     

     

     

    PRAZNE RUKE

     

    Mrkla noć je

    Na put pala

    Nigdje znaka

    Živa stvora.

     

    Crna svjetlost

    Zadrhtala,

    Traga gubi

    Niz utora.

     

    Lelujavo

    Miču sjene,

    Svaka kaže

    Obris drugi.

     

    Znanim putom

    Nove smjene,

    Svaka klizi

    Niz drum dugi.

     

    Dah se uzi

    A svod širi,

    Bodljama se

    Stopa priječi.

     

    Nisko lete

    Netopiri,

    Ton im siktav

    Svodom ječi.

     

    I odjednom

    Kraj je puta,

    Kavdak gora

    Sjenu kaže.

     

    Valja skupit,

    Razasuta

    Djela, što ih

    Kantar važe.

     

    Odzvanjaju

    Sve daljine,

    A most ranja

    Noge bose

     

    Što nestaju

    U visine,

    Ruke prazne

    Tek grijeh nose.

     

     

    U SIVO JUTRO

     

    Dijete je čvrsto držala

    U sivo jutro kasne jeseni

    Otekli dlan teško je pružala

     

    Usne se plave grčem svijale

    Krijući gorak odsjaj u sjeni

    Toplinu neku davnu snivale

     

    Prozeble ruke jutrom prekrite

    Dahom što nosi inje u lice

    Tonućim daljem vidu sakrite

     

    Tlo je dijete nejako ljuljalo

    Mokrog kolnika kalne ulice

    Glibljavu sliku sivim je muljalo

     

    Magla je maske lica skrivala

    I ledne oči trena uvelog

    Prazninom teškom žuč prelivala

     

    Bezglasan slog je, nadom ostavljen

    Pao na sag od lišća otpalog,

    Ravnao svaku peteljku usamljen

     

    Sivih stupova ruke čelične

    Tereta trena led su lomile

    Nehaja praznog mase bezlične

     

    Samo se uzdah tih, uzneseni

    Stapao s visom iznad gomile

    U sivo jutro kasne jeseni.