Hegedušić Mirjana
Biografija
Mirjana Hegedušić rođena je u Zagrebu 2. travnja 1941. Prve pjesme objavila je u “Borbi” i “Vjesniku u srijedu” 1954., pod pseudonimom Mirjana Jelen. Objavljivala je kontinuirano od 1961. u listovima i časopisima (“Polet”, “Telegram”, “Suvremenik”, “Odjek”, “Oko”, “Republika”, “Forum”, “Dometi”, “Vjesnik”, “Hrvatsko slovo”). Do sada je objavila knjige pjesama: Rijeka (Zagreb, vlastito izdanje, 1966.); Otvaranje izložbe (Zagreb, Mladost, 1983.); Slike Krste Hegedušića (Zagreb, vlastito izdanje, 1991.); bibliofilsko izdanje Sve je skriveno u tvom imenu, Željku Sabolu, ostvarenoj u suradnji sa slikaricom Zdenkom Pozaić; Put u Hlebine (Koprivnica, Muzej grada Koprivnice, 2015.) Antologije: Moja prva ljubavna pjesma, sastavio Branislav Glumac (Zagreb, “August Cesarec”, 1973. Skupljena baština: hrvatsko pjesništvo 1940-1990. , pripremio Stijepo Mijović Kočan (Zagreb,Školske novine, 1990.) Studirala je povijest umjetnosti i arheologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Uz književni rad slika akvarele, ulja i kolaže. Živi u Zagrebu, Rokov perivoj, br. 3.
Izbori iz djela
PUT U HLEBINE
moje srce pripada radničkoj i
seljačkoj klasi a moj rad narodu potlačenom
i svjetovima koji stoje izvan zakona
Krsto Hegedušić iz dnevnika, Pariz 1927.
pošao sin na put oboružan samo svojom maštom
put dalek težak i dugotrajan
zvale su te daljine
bijele ceste i bijeli mostovi
zvalo te tvoje djetinjstvo
bilo je ljeto
pokraj tamnih hrastovih šuma prolazili su ljudi
težaci bogci i bolesnici
noseći sobom svoju žalost i bijedu
ti si ih razumio ti si pamtio
prolazio si pokraj crnih svinja među žutim vrbama
sad već pun iskustva
sa olovkom i blokom za crtanje
imao si povjerenje u svoje mirne ruke
u svoju nemirnu mladost
odlazio su u grad
a hlebine su te zvale
zvale su te bijele ceste ljudi zamišljeni i samotni
ti si ima se odazvao
u vremenu si zaustavio ljude iz daleke podravske ravnice
osjetljiv na njihovu bijedu
imajući povjerenje u svoje sigurne ruke
ruke slikara
tvoje ruke
DAN OSTAJE
poslije glasova rečenica riječi ostaje dan
poslije svih zabluda naših
dan ostaje i dan traje
a svjetlost blijeda oštrih rubova opominje na budnost
što si htio dragi što si htio sinoć oživjeti
a sve je već bilo ovdje
i traje dan i ustraje noć
i traje pokret usnule životinjice u tvojim rukama
u tvojim rukama dalekim
poslije dana poslije noći
ništa nije izgubljeno ljubavi moja sve je izgubljeno
ništa od jučer nije u sada sačuvano sve je sačuvano
i traje cvijet traje svjetiljka traje rosa
do novoga sunca
uvijek iznova uvijek isponova
ništa od jučer nije u danas sadržano sve je sadržano
ništa nije bliže tvom sačuvanom čelu
od mog sačuvanog dlana
SVE JE SKRIVENO U TVOME IMENU
Željku Sabolu
dok tako razmišljam o nama
čitajući tvoje pjesme/pisma
slušam na radiju prijenos iz koncertne dvorane
vatroslav lisinski
sunce iza jablanova i opet će biti buđenje
u vrtu punom vjeverica sjenica i mahovine
usamljeni su ponekad i hrabri
ali slutim ne/rješenje tamnoće postojanja
SVJETLOST NA KRAJU PUTA
osamnaest je sati otvorenje izložbe nives u 19
paprati tulipani ivančice grančice breze sve zavezati
plavom vrpcom
tonko otvara izložbu
možda ću tamo i tebe naći
u mislima naših prijatelja
vjernih i pouzdanih
TVOJE POSVETE NA KNJIGAMA MENI TAKO DRAGE
IMA MNOGO KULTURNIH DOGAĐANJA U NAŠEM GRADU
lijepo je ovo proljeće/ljeto
a TI
opet si
s nama
DIO PO DIO
na krilima oblaka
KRILA TEŠKA KRILA
my way
SIMFONIJA
snijeg i ti
uznemirenost i čekanje
djevojčica je napisala pjesmu o cvrčku
imaš kćer imaš ljubav
ti i more
ja nemam tebe
imama ništa
smiješiš se dok gledaš kako sniježi
sjeta i radost
ti i more
more i stihovi
plivam prema svjetioniku
valovi me odnose prema pučini
plivam prema tebi
već godinama od sikona
k tebi
ti i more
DOBAR DAN
nećakinji Anji
vjeverice evo tebe opet
dobro ti jutro
kažu da je sreća tebe vidjeti
slobodno prođi nema pasa na travnjaku
voliš se s oblacima
lijepo je tebi
dobro jutro sićušna sjenice i tebi zimska zebo
i tebi kva-kva tamna vrano
opet si se nastanila na našem tavanu
našminkaj lice gospođice
odjeni nešto toplo ljubičasto i plavo
ne zaboravi rukavice i šeširić
kreni u grad
dobar dan dobri ljudi
reci u ogledalo
nasmiješi se
pođi u kišu
potrudi se da navečer
ispod kišobrana bude vas dvoje