Baždarić Barbara

    Baždarić Barbara

    Biografija

    Barbara Baždarić rođena je 14. studenoga 1973. godine u Puli. Diplomirala je engleski i talijanski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Zaposlena je kao profesorica engleskoga i talijanskoga jezika u srednjoj školi. 2018. godine objavljuje pjesnički prvijenac Grizem u nakladničkoj kući Biakova. Sljedeća zbirka pod naslovom Mislim da sam vidjela izvanzemaljca izlazi 2019. godine. Treća dvojezična zbirka pjesama Pandorina kutija na rasprodaji / Pandora’s Box on Sale objavljena je u izdavačkoj kući Perlina Press iz Bostona. Pjesme su joj objavljivane na književnim portalima, više puta u književnom časopisu Republika, zborniku U mreži stih, Antologiji Jutra poezije 2010. – 2020. i skopljanskom književnom časopisu Doruntina te prevedene na engleski, albanski i makedonski jezik. Bavi se prevođenjem i radom u kulturi. Osmislila je projekt GESTA koji je 2014. godine proglašen najboljim projektom u Hrvatskoj u kategoriji Kreativni i inovativni edukacijski program na Danu kreativnosti i inovativnosti. Od 2020. godine uređuje i vodi emisiju Zarez mi je slaba točka na Radio Jaski. Emisija se bavi kulturom i ugošćuje poznate umjetnike iz raznih područja.

    Bibliografija

    • Grizem, Biakova, Zagreb, 2018.
    • Mislim da sam vidjela izvanzemaljca, Biakova. Zagreb, 2019.
    • Pandorina kutija na rasprodaji / Pandora’s Box on Sale. Perlina Press. Boston, 2021. 

    Izbori iz djela

    LISTOVI DRVEĆA
     
    u ovoj pjesmi
    ima više od trideset
    slova abecede
    ne broji ih
    samo vjeruj
     
    sve što se broji
    počinje se rušiti
     
    treba proći
    treba prolaziti
    prolaziti
    iako će se poremeti sve što je bilo
    iako ostaje
    samo izbezumljena živa misao
    da će nas još jednom dodirnuti nešto
    iz čega će
    ponovno narasti
    ovo naše tijelo
    što može čitati
    s listova drveća
     
     
    PRIČAMO
     
    kao da drva cijepaš
    dok pričaš
    ti usitnjavaš cjepanice
    moj Šimune
    pa se njima griješ
    udarala bi Puškarova
    da ni trepnula ne bi
    misleći kako sve treba razlomiti
    jer se veliki komadi drva
    teško mogu zapaliti
    bez onoga sitnog iverja
     
    sva su pitanja udarci
    znaš li ti to Šimune
    ti što ti ime znači
    on je čuo
     
    a čuo si 
    da se od šume
    ne vidi drvo
    a u drvu se ne vidi iver
    i iver se u drvu sav izgubi
     
    pitat ću te nešto
    a ti odgovori
    a kad te pitam
    vidjet ću koliko se možeš razlomiti
    i onda ću znati
    koliko se nas dvoje ugrijati možemo
     
     
    ŠKOLA
     
    što ako je čovjek kreda
    a Bog spužva
    što ako učenici
    izlaze pred ploču
    i pišu kredom
    tko su onda učenici
    i što je ploča
    što ako sve već postoji
    što ako se samo netko
    bavi pretpostavkama
    što ako je škola
    upijanje
    hoće li na kraju
    sve zamisli
    ostati u spužvi
     
     
     
    ISKRE
     
    ne usudim se pomisliti
    kako sam se od ove
    pretrpane stvarine ispraznila
     
    ispred očiju oblaci
    a u oblacima 
    dim
     
    dišući se pitam
    kada sam postala starija
    od ovih mojih očiju
     
    kamo je otišao 
    miris bagrema
    kojega sam vidjela
    u cvatu
     
    sve kroz vatru proći mora
    kako bi gorjelo 
    a ovo što topće
    pred očima
    i pod nosom
    su iskre
    koje se još nisu zapalile
     
    i netko je zapalio sunce
     
     
    PJESNIK
     
    unesi tekst za izgovor
    zaustio je tehnološki
    pa je nastavio
    tekst treba napisati
    kako bi ga drugi mogli izgovarati
    i tada se počovječio
    a kad se netko počovječi
    srce mu se raspukne
    od toliko samoće