Majetić Alojz
Biografija
Alojz MAJETIĆ, pjesnik, prozaik i dramski pisac, rođen je u Rijeci 30. kolovoza
1938, osnovnu školu i gimnaziju završio u Delnicama, studirao je komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, radio je kao korektor, novinar, samostalni književnik i urednik. Bio je tajnik Društva hrvatskih književnika, urednik časopisa Paradoks i Republika, uređivao je na radiju emisije SF-priča a u izdavačkoj kući Mladost uređivao je biblioteke Svršetak stoljeća, Prizma i Pjesnikov izbor. Poslije umirovljenja živi i piše u Zagrebu i na otočiću Susku.
U književnost je ušao kao izraziti promotor jezičke razigranosti i slobode (proza u trapericama, žargonska poezija). Naglašava svoju trozavičajnost: goransku u kojoj je proveo godine do studija u Zagrebu, urbanu u kojoj se tematikom vezao za jezik i sudbine zagrebačke pobunjene generacije i sadašnju pučinsku (kako sam voli reći) živeći veći dio godine na otočiću Susku i doživljavajući elementarnost okoliša kao dodir s mikro i makro dimenzijama.
E-tehnologiju koristi u novim proznim knjigama. U Moru bačenom u nebo pod naslovom Digitalno more objavljuje dvije proze pisane na internetskom blog-servisu, a roman Bestjelesna gotovo je u cijelosti pisan na Internetu. Majetić je tu mogućnost koristio ne samo tehnički nego je nekoliko komentatora uveo u roman kao likove preplićući virtualnu stvarnost s umjetničkom fikcijom.
Za povijesni roman Omiški gusari dobio je Nagradu Grigor Vitez, za kratki roman Glavata priča Nagradu Ivana Brlić-Mažuranić, za knjigu pjesma Tkači jedara Nagradu grada Zagreba i za knjigu pjesama Odmicanje pučine Nagradu Tin Ujević.
Knjige
- Dijete s brkovima priča (pjesme), Zagreb, 1956.
- Ponovo će se popeti more (pjesme), Zagreb, 1961.
- Čangi (roman), Novi Sad 1963, Zagreb 1985, 2004.
- Otimam (pjesme), Zagreb, 1963.
- Čangi off Gottoff (roman), Zagreb, 1970, 1980.
- Zapovjedni način (pjesme), Čakovec, 1976.
- Kako uspjeti u životu (pjesme), Zagreb, 1977.
- Omiški gusari (roman za djecu), Zagreb, 1981, 1986, 1991, 1994, 2001.
- Daljinsko upravljanje (pjesme), Rijeka, 1987.
- Narcis – poližanrovski konceptualistički projekt (proza, poezija, eseji),Zagreb, 1987.
- Himna fetusa (pjesničko-grafička mapa; grafike: Tomislav Hrabar), Zagreb, 1987.
- Glavata priča (roman za djecu), Zagreb, 1996.
- Tkači jedara (pjesme), Zagreb, 1997.
- Vrata iza pučine (pjesme), Zagreb, 1998.
- Daljinsko upravljanje (izabrane pjesme), Zagreb, 2002.
- Odmicanje pučine (pjesme), Zagreb, 2003.
- More bačeno u nebo (pripovijetke), Zagreb, 2005.
- Bestjelesna (roman), Zagreb, 2007.
- Afroditin ključ (distopijski roman), Zagreb, 2018.
- Vrijeme u prahu (pjesme), Zagreb, 2022.
Radijske drame:
- Kamo brziš, stari, Zagreb, 1972.
- Škola za frajere, Zagreb, 1973.
- Lopata, Zagreb, 1974.
- Šuplja kuća, Zagreb, 1975.
- S one strane, Zagreb, 1975.
- Bubu, Zagreb, 1976.
- Zajamčeno bezbolno, 1977.
- Kuća u srcu zemljina sna, Zagreb, 1994.
- Sjećanje na zavičaj, Zagreb, 1995.
- Zvona za ptice, Zagreb, 1995.
Televizijske drame
- Žur u Magdenlandu, TV Zagreb, 1968.
- Manekenka, TV Zagreb, 1969.
- Libertimento za Dadu i orkestar, TV Zagreb, 1970.
Filmski scenariji
- Gravitacija ili život činovnika Horvata, Jadran-film, Zagreb, 1968.
Izbori iz djela
NIŠTA NIJE MOGLO SPRIJEČITI NAŠ SUSRET
Svim mojim predcima
S punim ustima soli
ljubili ste svoje rane
otklanjali otrove i mržnju
zatim pili med i vino
pili i zidali
zidali gromače i dvorce
Kroz vaše sam oči gledao
svijet koji je sada preda mnom
Ništa niste znali o meni
Jesam li dječak ili djevojčica
Lijep ili možda dvoglav
Niti ste vi mogli odgovoriti
niti sam ja išta o sebi znao
Koliko vas je bilo
Koliko nas je bilo
Zašto smo se svi sastali u meni
Tolike pripreme
Toliki posao oko nečega što je krivo postavljeni kamen mogao upropastiti
Marljivo ste uzidavali riječi u mene koji nisam postojao
Svo to vrijeme
toliko ste zraka udahnuli
kao da ću biti ptica
Toliko ste vode popili
kao da ću biti riba
Riječ po riječ
skladali ste sadržaj krajolika
skladno ga uvezivali o samu os nečega što će možda biti
U svakome od vas ste se sastali
No ja i sada ne znam zbog čega smo se sastali u meni
Čemu mejlanje u snu
Ulomak iz romana Bestjelesna
Po prirodi nisam ubojica. Previše sam miran. Ima trenutaka kad bih vrlo rado ubio. Sva sreća da sam uljudbeno uljudan i uljuđen, malo previše, ali bolje je tako nego da sam premalo odnjegovan. Ubio bih odmah. Neki bi mislili da je to iz čistog mira. Ni slučajno! Uvijek se drugima čini da je iz čistog mira. Pitajte ubojicu. Nema ni jednog koji sjedi u zatvoru zbog teškog ubojstva a da ne misli da je nedužan.
Zato ne ubijam. Da ne bih mislio da sam nedužan, a znam da bih bio pravedno osuđen.
Jer kako nekome dokazati da si nedužan? Da pošteno priznaš da si ubio davitelja koji opširno do najmanje pojedinosti priča svoj totalka blesavi san!? Svi znaju da je nemoguće zamisliti teži davež od prepričavanja sna ali nitko vam neće dati za pravo da zbog toga na gnjidu potegnete pištolj ili da ga jednostavno zagutite.
Zato ne ubijam. Nitko ne bi shvatio opravdanost mog čina!
Zato neću ispričati što sam doživio s Dolores noćas u snu. Oni manje civilizirani odmah bi istrčali u okolicu, pronašli me i dum-dum! odoh ja u vječna lovišta. Zbog toga prije ćete umrijeti nego čuti što smo Dolores i ja radili u snu.
Znam da ste pokvareni i da mislite da smo se grčevito ispremiješali. Da ne bi! Za kojega vraga bismo se najinteligentnija cura (što sam ih imao prilike upoznati) i ja, također kao što vidite prilično inteligentan, za čije ljepotice zdravlje bismo se mi pretvarali u gemišt!? Ne, nismo se, tako da znate!
Stalno smo se poštivali i slali si mejlove. U snu su mejlovi za polizat prste. Ali, da me neki luđak slučajno ne bi upucao neću vam citirati ni jednu riječ iz mejlova koje mi je slala moja predobra Dolores. I, natürlich, neću vam odati ni jednu riječ iz mejlova koje sam ja njoj, mojoj preinteligentnoj ljubavi, cijelu noć slao.
To je bila čista himna! Da prepričam kako izgleda mejlanje dok držite voljenu jednom ruku za njenu toplu ruku a drugom, slobodnom, tražite slova na tipkovnici, pa se zabunite, san je takav po svojoj prirodi!, pa lupnete poneko slovo na njenoj tipkovnici, a ni ona nije budna, i njoj se dogodi da vam ukrade koje slovo, o, neki put vam se čini da je cijela ljubav stala u jedno jedino ukradeno slovo, o, da, u snu je sve moguće… ali neću ništa dalje epskolirski fitiljirati, ipak glavu moram sačuvati. Jer da prepričavam mejlanje iz sna i da ostanem bez glave čime bih na javi ljubio Doloressu?