Majetić Alojz

    Majetić Alojz

    Biografija

    Alojz MAJETIĆ, pjesnik, prozaik i dramski pisac, rođen je u Rijeci 30. kolovoza
    1938, osnovnu školu i gimnaziju završio u Delnicama, studirao je komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, radio je kao korektor, novinar, samostalni književnik i urednik. Bio je tajnik Društva hrvatskih književnika, urednik časopisa Paradoks i Republika, uređivao je na radiju emisije SF-priča a u izdavačkoj kući Mladost uređivao je biblioteke Svršetak stoljeća, Prizma i Pjesnikov izbor. Poslije umirovljenja živi i piše u Zagrebu i na otočiću Susku.
    U književnost je ušao kao izraziti promotor jezičke razigranosti i slobode (proza u trapericama, žargonska poezija). Naglašava svoju trozavičajnost: goransku u kojoj je proveo godine do studija u Zagrebu, urbanu u kojoj se tematikom vezao za jezik i sudbine zagrebačke pobunjene generacije i sadašnju pučinsku (kako sam voli reći) živeći veći dio godine na otočiću Susku i doživljavajući elementarnost okoliša kao dodir s mikro i makro dimenzijama. 
    E-tehnologiju koristi u novim proznim knjigama. U Moru bačenom u nebo pod naslovom Digitalno more objavljuje dvije proze pisane na internetskom blog-servisu, a roman Bestjelesna gotovo je u cijelosti pisan na Internetu. Majetić je tu mogućnost koristio ne samo  tehnički nego je nekoliko komentatora uveo u roman kao likove preplićući virtualnu stvarnost s umjetničkom fikcijom.
    Za povijesni roman Omiški gusari dobio je Nagradu Grigor Vitez, za kratki roman Glavata priča Nagradu Ivana Brlić-Mažuranić, za knjigu pjesma Tkači jedara Nagradu grada Zagreba i za knjigu pjesama Odmicanje pučine Nagradu Tin Ujević.

    Knjige

    • Dijete s brkovima priča (pjesme), Zagreb, 1956.
    • Ponovo će se popeti more (pjesme), Zagreb, 1961.
    • Čangi (roman), Novi Sad 1963, Zagreb 1985, 2004.
    • Otimam (pjesme), Zagreb, 1963.
    • Čangi off Gottoff (roman), Zagreb, 1970, 1980.
    • Zapovjedni način (pjesme), Čakovec, 1976.
    • Kako uspjeti u životu (pjesme), Zagreb, 1977.
    • Omiški gusari (roman za djecu), Zagreb, 1981, 1986, 1991, 1994, 2001.
    • Daljinsko upravljanje (pjesme), Rijeka, 1987.
    • Narcis – poližanrovski konceptualistički projekt (proza, poezija, eseji),Zagreb, 1987.
    • Himna fetusa (pjesničko-grafička mapa; grafike: Tomislav Hrabar), Zagreb, 1987.
    • Glavata priča (roman za djecu), Zagreb, 1996.
    • Tkači jedara (pjesme), Zagreb, 1997.
    • Vrata iza pučine (pjesme), Zagreb, 1998.
    • Daljinsko upravljanje (izabrane pjesme), Zagreb, 2002.
    • Odmicanje pučine (pjesme), Zagreb, 2003.
    • More bačeno u nebo (pripovijetke), Zagreb, 2005.
    • Bestjelesna (roman), Zagreb, 2007.
    • Afroditin ključ (distopijski roman), Zagreb, 2018.
    • Vrijeme u prahu (pjesme), Zagreb, 2022.


    Radijske drame:

    • Kamo brziš, stari, Zagreb, 1972.
    • Škola za frajere, Zagreb, 1973.
    • Lopata, Zagreb, 1974.
    • Šuplja kuća, Zagreb, 1975.
    • S one strane, Zagreb, 1975.
    • Bubu, Zagreb, 1976.
    • Zajamčeno bezbolno, 1977.
    • Kuća u srcu zemljina sna, Zagreb, 1994.
    • Sjećanje na zavičaj, Zagreb, 1995.
    • Zvona za ptice, Zagreb, 1995.


    Televizijske drame

    • Žur u Magdenlandu, TV Zagreb, 1968.
    • Manekenka, TV Zagreb, 1969.
    • Libertimento za Dadu i orkestar, TV Zagreb, 1970.


    Filmski scenariji

    • Gravitacija ili život činovnika Horvata, Jadran-film, Zagreb, 1968.

    Izbori iz djela

    NIŠTA NIJE MOGLO SPRIJEČITI NAŠ SUSRET

     

     

                                                                          Svim mojim predcima

      
     

    S punim ustima soli

    ljubili ste svoje rane

    otklanjali otrove i mržnju

    zatim pili med i vino

    pili i zidali

    zidali gromače i dvorce

     

    Kroz vaše sam oči gledao

    svijet koji je sada preda mnom

    Ništa niste znali o meni

    Jesam li dječak ili djevojčica

    Lijep ili možda dvoglav

    Niti ste vi mogli odgovoriti

    niti sam ja išta o sebi znao

    Koliko vas je bilo

    Koliko nas je bilo

    Zašto smo se svi sastali u meni

     

    Tolike pripreme

    Toliki posao oko nečega što je krivo postavljeni kamen mogao upropastiti

    Marljivo ste uzidavali riječi u mene koji nisam postojao

    Svo to vrijeme

    toliko ste zraka udahnuli

    kao da ću biti ptica

    Toliko ste vode popili

    kao da ću biti riba

     

    Riječ po riječ

    skladali ste sadržaj krajolika

    skladno ga uvezivali o samu os nečega što će možda biti

    U svakome od vas ste se sastali

     

    No ja i sada ne znam zbog čega smo se sastali u meni

     

     

    Čemu mejlanje u snu

     

    Ulomak iz romana Bestjelesna


     

    Po prirodi nisam ubojica. Previše sam miran. Ima trenutaka kad bih vrlo rado ubio. Sva sreća da sam uljudbeno uljudan i uljuđen, malo previše, ali bolje je tako nego da sam premalo odnjegovan. Ubio bih odmah. Neki bi mislili da je to iz čistog mira. Ni slučajno! Uvijek se drugima čini da je iz čistog mira. Pitajte ubojicu. Nema ni jednog koji sjedi u zatvoru zbog teškog ubojstva a da ne misli da je nedužan.

     

    Zato ne ubijam. Da ne bih mislio da sam nedužan, a znam da bih bio pravedno osuđen.

     

    Jer kako nekome dokazati da si nedužan? Da pošteno priznaš da si ubio davitelja koji opširno do najmanje pojedinosti priča svoj totalka blesavi san!? Svi znaju da je nemoguće zamisliti teži davež od prepričavanja sna ali nitko vam neće dati za pravo da zbog toga na gnjidu potegnete pištolj ili da ga jednostavno zagutite.

     

    Zato ne ubijam. Nitko ne bi shvatio opravdanost mog čina!

     

    Zato neću ispričati što sam doživio s Dolores noćas u snu. Oni manje civilizirani odmah bi istrčali u okolicu, pronašli me i dum-dum! odoh ja u vječna lovišta. Zbog toga prije ćete umrijeti nego čuti što smo Dolores i ja radili u snu.

     

    Znam da ste pokvareni i da mislite da smo se grčevito ispremiješali. Da ne bi! Za kojega vraga bismo se najinteligentnija cura (što sam ih imao prilike upoznati) i ja, također kao što vidite prilično inteligentan, za čije ljepotice zdravlje bismo se mi pretvarali u gemišt!? Ne, nismo se, tako da znate!

     

    Stalno smo se poštivali i slali si mejlove. U snu su mejlovi za polizat prste. Ali, da me neki luđak slučajno ne bi upucao neću vam citirati ni jednu riječ iz mejlova koje mi je slala moja predobra Dolores. I, natürlich, neću vam odati ni jednu riječ iz mejlova koje sam ja njoj, mojoj preinteligentnoj ljubavi, cijelu noć slao.

     

    To je bila čista himna! Da prepričam kako izgleda mejlanje dok držite voljenu jednom ruku za njenu toplu ruku a drugom, slobodnom, tražite slova na tipkovnici, pa se zabunite, san je takav po svojoj prirodi!, pa lupnete poneko slovo na njenoj tipkovnici, a ni ona nije budna, i njoj se dogodi da vam ukrade koje slovo, o, neki put vam se čini da je cijela ljubav stala u jedno jedino ukradeno slovo, o, da, u snu je sve moguće… ali neću ništa dalje epskolirski fitiljirati, ipak glavu moram sačuvati. Jer da prepričavam mejlanje iz sna i da ostanem bez glave čime bih na javi ljubio Doloressu?