Pavlović Alojz
Biografija
Alojz Pavlović je rođen u Korlatu, Benkovac. Živi u Zadru, gdje završava osnovnu školu i gimnaziju. Od studija završava brodogradnju i kibernetiku, te specijalističko usavršavanje iz informatike. Umirovljenik. Radio u prosvjeti, plovio u trgovačkoj mornarici (časnik) i u informatici. Objavio više književnih djela: romana, zbirki kratkih priča i zbirki drama. Nagrađivan. Javlja se po hrvatskim i stranim književnim časopisima, novinama i portalima. Zastupljen je i po zbornicima. Objavio je s bratom Eduardom: Rječnik novoštokavske ikavice benkovačkoga kraja, dvije knjige iz povijesti i više stručno-znanstvenih radova (društvo i tehnologija). Član je DHK, HKD Napredak i Matice hrvatske. Dragovoljac je Domovinskog rata.
VLASTITE KNJIGE:
- Alojz, Pavlović, Nismo vlasnici sebe (Zbirka duhovnih priča i drama – u pripremi za objavu), Ogranak Matice hrvatske u Zadru, Zadar 2023.
- Alojz, Pavlović, Vladarice (Zbirka priča o ženama), Ogranak Matice hrvatske u Zadru, Zadar 2021.
- Alojz, Pavlović, Životni krikovi (Zbirka drama na novoštokavskoj ikavici benkovačkoga kraja), Ogranak Matice hrvatske u Zadru, Zadar 2020.
- Alojz, Pavlović, Kul vrajer (zbirka crtica i pripovijesti na novoštokavskoj ikavici benkovačkoga kraja), Ogranak Matice hrvatske u Zadru, Zadar 2019.
- Alojz, Pavlović; Eduard, Pavlović, RJEČNIK NOVOŠTOKAVSKE IKAVICE BENKOVAČKOGA KRAJA[akcentirali Vesna Jakić-Cestarić i Alojz Pavlović ; ogledni prilozi govora Alojz Pavlović] , Zadar: Ogranak Matice hrvatske u Zadru, Zadar 2018..
- Alojz, Pavlović (pseudonim: Eva Maria Ban – ime njegove unuke), Noah the Mouse: The Story of a Magic Umbrella and a Little Mouse with a Big Heart (drama za djecu, slikovni dio izradio arhitekt Ivan Ban Pavlović – autorov sin, a prevela na engleski Alida Ban Pavlović – autorova nevjesta; eBook i tiskano izdanje): https://www.amazon.com/Noah-Mouse-Story-Umbrella-Little/dp/1490902597, Paperback – July 11, 2013.
- Alojz, Pavlović, Naprdak (zbirka drame na novoštokavskoj ikavici), Hrvatsko kulturno društvo Napredak, Podružnica Zadar, Zadar 2009.
- Alojz, Pavlović, Moja braća (zbirka crtica i pripovijesti), Hrvatsko kulturno društvo Napredak, Podružnica Zadar, Zadar, 2008.
- Alojz, Pavlović, U klopki života (zbirka kratkih priča), Hrvatsko kulturno društvo Napredak, Podružnica Zadar, Zadar, 2007.
- Alojz, Pavlović, Sestre sudbine (roman), Hrvatsko kulturno društvo Napredak, Podružnica Zadar, Zadar, 2007
- Alojz, Pavlović, Crv duše (roman), HKD Napredak, Podružnica Zadar, Zadar, 2006.
- Alojz, Pavlović, Jegulje (roman), Hrvatsko kulturno društvo Napredak, Podružnica Zadar, Zadar, 2005.
NAGRADE I PRIZNANJA:
- Zbirku kratkih priča „Moja braća“ 2008. g. bila je jedna od najčitanijih knjiga na Internetu, skoro 3 godine (2.679 preuzimanja) na portalu digitalne-knjige.com.
Čak je i 15 godina kasnije (30. lipnja 2021. g.) bilaproglašena za Knjigu dana na istom portalu.
- 2009. g. dobio nagradu za književnost Zadarske županije: https://zadarskilist.novilist.hr/novosti/despot-zahvaljujem-svojoj-i-bozinoj-majci
- Hrvatska uzdanica Uskoplje, Skopaljski Rabelais (zbirka izabranih kratkih priča s dva natječaja 2011. i 2012. – izabrana priča Alojza Pavlovića „Električar“), Uskoplje, 2012.
- Noah the Mouse: The Story of a Magic Umbrella and a Little Mouse with a Big Heart (drama za djecu na engleskom jeziku – eBook i tiskano izdanje): https://www.amazon.com/Noah-Mouse-Story-Umbrella-Little/dp/1490902597, Paperback – July 11, 2013. – vrlo pohvalne recenzije.
- Muke HOS-ovca (monodrama, pohvaljena), Hrvatski sabor kulture, Zagreb, 2014.
- IVAN ŠAH (1824, Vaclavice – 1904, Zagreb ) : vrsni prirodoznanstveni edukator / preteča kasnijih kibernetičara !? // Društvo i tehnologija 2015. – Dr. Juraj Plenković Society and Technology 2015 – Dr. Juraj Plenković / Book of Abstracts / Mustić, Daria (ur.). Zagreb: Alma Mater Europea-International Federation of Communication Associations-Croatia Communication Association, 2015. str. 32-33 (predavanje, međunarodna recenzija, sažetak, znanstveni) – priznanje.
- Starost nije prokletstvo (nagrađena drama), Hrvatski sabor kulture, Zagreb, 2018.
- Kul vrajer (zbirka crtica i pripovijesti), ovu knjigu MH Zadar bila je poslala na natječaj za Galovićevu nagradu 2019. Zbirka je bila i u programu proslave Zadarske županije 2019. Također, ona je jedna od izabranih knjiga iz ogranka MH Zadar koje se reklamiraju za prodaju.
- Životni krikovi A. Pavlovća, dokumentarni film o lingvističko-književnoj trilogiji Alojza Pavlovića (Rječnik novoštokavske ikavice benkovačkoga kraja, zbirka pripovijesti „Kul vrajer“ na novoštokavskoj ikavici benkovačkoga kraja i zbirka drama „Životni krikovi“ u istom idiomu). Redatelj Luka Klapan, u produkciji „Jedina solucija“, Pridraga-Zadar, udruga za audiovizualnu umjetnost, godina: 2020. Sudjeluju prosvjetari: dr. sc. Josip Lisac (profesor emeritus), dr. sc. Vesna Jakić Cestarić, dr. sc. Ivan Magaš; teatrologinja: dr. sc. Teodora Vigato i Dunja Gusić, prof. te književnici: Tomislav Marijan Bilosnić, dr. sc. Herbert Gassner Gradišćanski Hrvat, Celndof, Gradišće, Austrija), i Tomislav Šovagović.
- Ne ubij (monodrama, nagrađena), 14. Susret hrvatskoga duhovnoga književnoga stvaralaštva »Stjepan Kranjčić«, Križevci, 2022.
Izbori iz djela
ŠIROKA ULICA-KALELARGA
Umni ljudi ističu da su prostor i vrijeme bića posebnog kova, koja utječu na
sve stvoreno na Zemlji. Svjedok sam tomu, jer sam u simbiozi sa Širokom
ulicom (Kalelargom) u Zadru i protokom vremena na njoj. U staro doba
nazivala se Via Magna, Strada Grande, Ruga Magistra – glavna ulica.
Naziv Široka ulica (Calle Larga – Kalelarga) javlja se kasnije, a jedno
vrijeme se nazivala i Ulicom svete Katarine, po istoimenom samostanu.
Romanski toponim je naposljetku kroatiziran na način da se piše i izgovara
Kalelarga.
U mladosti svakodnevno sam hodočastio Kalelargi. Na njoj sam
dobivao životna objašnjenja, upute, pa i obrise vizija budućnosti. Ona je
bila moja Delfa, Olimp… Ali i prostor za druženja, za zabavu i razonodu,
za procesije, za pučke svečanosti, pa za ljubavi – na Kalelargi su mi započinjale i završile. Na njoj sam, također, najprije doznavao što se u Zadru
događa ili što se tek treba desiti.
Kalelargom sam plamtio i kada su me sustigle životne jeseni, starost.
Susretao sam sve manje prijatelja i poznanika. Prorijedila ih je smrt ili
bolest. Jednom prigodom kada sam ulazio u Kalelargu s njezine istočne
strane, kod crkve Sv. Šime, ugledao sam moju nekadašnju ljubav, oslanjala
se na dvije štake. Vidjevši me, pobjegla je u crkvu. Produžio sam dalje, i
u dijelu Kalelarge ispod glavnog trga, bio mi je prijatelj Josip, razgovarao
je sam sobom. Mahnuo sam mu, počeo je vikati:
— Žarko, ništa nisam napravio, nemoj me uhititi!
Tužno i zbunjeno pogledao sam ga, više me nije prepoznavao. Krenuo
sam Kalelargom naprijed. I kod kavane „Central“ za rame me je povukao
Ante, koji me je zamijenio, kada sam otišao u mirovinu.
— I ja ću uživati u mirovini za 28 godina. Nažalost, vi više nećete biti
među živim – izrekao je Ante.
Potresen, klimnuo sam mu glavom i udaljio se. Kod kazališta naletio
sam na bračni par Zoru i Martina, migoljili su pogrbljeno Kalelargom.
— Umrla ti je Luca, poslijepodne je sprovod – s mukom su izgovorili.
Poput robota nastavio sam stupati Kalelargom. Ispred Arheološkog
muzeja prosila je žena inteligentna izgleda. Tek kada sam joj udjeljivao par
kovanica, prepoznao sam nekadašnju školsku kolegicu. Plačući izustila je:
„Ne pitaj me ništa!“ Ipak, požalila se da joj gore od prosjačenja, što su joj
djeca prodala i grobnicu, gdje joj počiva suprug.
Malo dalje, s Rimskog foruma, kod crkve Sv. Donata, prijetio mi je,
zgrčenih ramena, prijatelj Lovre:
— Lopove, kada ćeš mi vratiti novac!?
Žalostan, ubrzao sam korak i kod crkve Sv. Stošije zaustavila me
poznanica Ana i njezina prijateljica Miranda.
— Jesi li, vidio jadnog Lovru? Je li i tebe optužio, kao mene, da si mu
dužna novac? – upitala je Ana.
— Da! – odgovorio sam.
— Vidiš, ti si meni dužan više alimentacija, a ja šutim – izusti Ana.
— Pobogu Ana, ja i ti smo bili samo poznanici, ništa više – srdito sam
uzvratio.
— Ne brini, sve Miranda zna o našim odnosima, tajna neće ići u
javnost – odvrati Ana.
Iznerviran, odmahnuo sam rukom i hitao prema crkvi Gospe od
zdravlja, završetku Kalelarge. Taman kada sam htio ući u crkvu, zaustavilo se vozilo Hitne pomoći. Nakon par minuta na nosilima je donesen
moj vjenčani kum Zvonimir. Prišao mi je njegov unuk i kroz plač kazao:
— Šjor Tugomire, dida Zvone je pao u komu, nema mu više spasa.
Ušao sam u crkvu, pun zebnje. Umjesto da se molim Bogu, uspoređivao
sam moje i godine prijatelja i poznanika, računao kada ću ja na drugi svijet.
Nekontrolirano sam zadrhtao, strah me je pokorio. Shrvan izašao sam iz
crkve, sagnute glave projurio sam Kalelargom, prema trgu. Komentari su
pljuštali:
— Siroti Tugomir, rebambio je!… Jadni Tugo, gotov je!… Bože, što
je život…
Stigavši do Narodnog trga, pobjegao sam s Kalelarge, prema mostu.
Zaklinjao sam se, da više na nju neću kročiti. Prelazio sam most, pun
srdžbe. Na kraju mosta zaustavio sam se, sav izluđen. U tome bunilu,
odlučio sam se ponovno vratiti na Kalelargu, pljunuti je ispod Gradske lože
i ispod Narodne straže. Srdito sam koračao natrag, u hipu sam bio na njoj.
Zaustavio sam se na planiranom prostoru. U trenutku formiranja pljuvačke,
um me je upozorio, da me Kalelarga upozorava, da se pripremim za prijelaz
u drugi život, jer smo samo putnici na nebeskom putovanju – nebeska
prašina koja lebdi i kovitla u vrtačama i virovima beskonačnosti vječnog
života. Život na Zemlji je njezina derivacija, koji se kratko zaustavljene na
njoj, da bi susreli jedni druge, i ako ga budemo dijelili s brižnošću, ljubavlju
i lakog srca, stvarat ćemo obilje i radost jedni drugima. To je dragocjeni
trenutak, bez obzira što je neizmjerno kratak, reda veličine decimalnog
zareza u jednadžbi vječnosti.
Naklonio sam se Kalelargi i krenuo u najbližu crkvu, u crkvu Sv.
Mihovila. Nekoliko koraka od crkve naišao sam na rođaka Tvrtka, svećenika. Svojedobno nije htio voditi sprovod pokojnom mi bratu, koji je
nastradao u Francuskoj. Leš je bio zatvoren u željeznom sanduku. Tražio
je da mu pokažemo dokumentaciju, da brat nije izvršio samoubojstvo. Nije
vodio računa o našoj boli, o našem psihičkom stanju, otjerao sam ga. I
nakon desetak godina od toga, ostala mu je gorčina. Obratio mi se:
— Tugomire, što si oronuo, iscijeđen si kao limun. Izgleda da je vrag
došao po svoje, da mi Bog oprosti.
Nisam komentirao njegov ujed. Ali nisam otišao u crkvu, nego na
Psihijatriju, u posjet prijatelju Tadiji. Bio je vezan remenjem za krevet.
Trzao se, vikao je, tražio je majčinu pomoć. Popustio sam remenje, manje
se trzao, ali je i nadalje jako vikao. Pomilovao sam ga po licu, pogledao
me je, oči su mu tražile pomoć.
Otišao sam i na Neurologiju. Prijatelj Todor doživio je moždani udar.
Počešljao sam ga i iscijedio mu u usta sok od kriške mandarine. Učinilo
mi se da mi se nasmijao. Potom sam produžio na Odjel intenzivne njege,
gdje je bio, pod medicinskim aparatima, prijatelj Tomislav. Uhvatio sam
ga za ruku, imao sam osjećaj, da je i on lagano stiskao moju. Poslije sam
otišao kod prijateljice Lade u Dom za nemoćne i nepokretne. Ugledavši
me, počela je plakati. Obrisao sam joj suze. Prišaptala je:
— Molim te, spasi me!
Počeo sam, u sebi, moliti Očenaš. Pročitala je molitvu s mojih usana,
prihvatila ju je i to glasno. Inače je bila ateistica.
Taj dan nisam uspio posjetiti i druge prijateljice i prijatelje po Staračkim
domovima, gdje ih je bilo najviše, jer sam morao ići na sprovod prijateljici
Luciji. No slijedeće dane i mjesece odlazio sam im u posjete. Posjećivao
sam i one koji su bili sami u svojim kućama ili stanovima.
Svake nedjelje i svakoga blagdana išao sam na Svetu misu, ali uvijek
bih prije prošetao Kalelargom.
Najomiljeniji svetac mi je Sveti Šime – čije se tijelo nalazi u pozlaćenoj
škrinji iz 1380., smještenoj iznad glavnog oltara, a otvara se svakog 08.10.
– na dan Svetog Šime (Zadrani, uz njega, još štuju kao svoje zaštitnika i
Svetog Krševana, Svetu Stošiju i Svetog Zoila).
Prošli blagdan Svetoga Šime, ispred crkve, čavrljao sam s prijateljicom
Brankom. Iz mnoštva, iznenada, izronio je rođak Tvrtko.
— Tugomire, ti nikako ne možeš bez žena? – šaljivo je upitao.
— One me drže na životu – odgovorio sam. Branka me poljubila u
obraz i otišla kući.
— Otkada sam te zadnji put vidio, živnuo si.
— Napravio sam životni kvantni skok, iz beznadnosti skočio sam u
ljepotu života.
— S kojim si to eliksirom napravio, Tugomire?
— Pustio sam duši, Tvrtko, da me vodi.
— Imam je i ja, ali tu slast ne mogu dokučiti.
— Svoju dušu si uznemirio, izliječi svoj govor, pa ćeš izliječiti i nju.
Tvrtko me, kroz zube, vrteći glavom, opsovao:
— Boga ti tvoga!
Prekrižio se, podigao glavu prema nebu i uletio u crkvu. Ušao sam i
ja, gdje mi je čekala prijateljica Lučana.
Drugi dan doživio sam srčani udar. Uspio sam se oporaviti. Živim u
staračkom domu. Veselim se životu, jedino me ubija, što više ne mogu
šetati Kalelargom.