Šovagović Despot Anja

Posted on by DHK

    Šovagović Despot Anja

    Biografija

    Anja Šovagović Despot rođena je 1963. godine u Zagrebu gdje se školuje, živi i radi.

    Obrazovanje

    Završava Klasičnu gimnaziju (Obrazovni centar za jezike) kao i srednju Funkcionalnu glazbenu školu u kojoj je svirala violončelo u klasi profesorice Dobrile Berković. U to vrijeme, dobitnica je mnogih nagrada na glazbenim natjecanjima. 1985. godine diplomirala je glumu na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu, u klasi prof. Tomislava Durbešića s ulogom Laure Lenbach u «U agoniji» Miroslava Krleže.

    Glumačka djelatnost

    U Glumačkoj družini  «Histrion» počinje s profesionalnim radom u kazalištu. Zajedno s kolegama – studentima s Akademije dramske umjetnosti – osniva glumačku družinu «Lift». Redoviti je gost Dubrovačkih ljetnih igara, Splitskog ljeta i Susreta glumaca u Zagvozdu. Surađuje s mnogim teatrima u Hrvatskoj. Gostuje na pozornicama HNK u Zagrebu, HNK u Splitu, ZKM-a, ITD-a, a stalni je član dramskog kazališta «Gavella» u Zagrebu od 1. prosinca 1986. godine. Odigrala je preko 50-tak glavnih uloga u kazalištu, 40-tak uloga na filmu i televiziji te mnoge i značajne uloge na Hrvatskom radiju. Sudjelovala je kao glumica na svjetskim kazališnim i filmskim festivalima:

    VI Festival Iberoamericano de Teatro de Bogota, s predstavom “Tri sestre”, 1998.
    Arte zero uno u Mexico Cityju, s predstavom “Mjesec dana na selu”, 2001.
    XXIX Festival Internacional Cervantino u Guanajuatu, s predstavom “Mjesec dana na selu”, 2001.
    Festival de Otono u Madridu, s predstavom “Mjesec dana na selu”, 2002.
    Valencia International Film Festival, s filmom “Što je Iva snimila”, 2005.

    i mnogim drugima…

    Igrala je u televizijskim dramama, filmovima i serijama te kao glumica, pjevačica ili voditeljica gostovala u brojnim televizijskim emisijama zabavnog, mozaičnog i informativnog programa, a bila je i stalna suradnica televizijske emisije o filmu “Obojena svjetlost” autora Joška Marušića.

    Glazbena djelatnost

    Kao pjevačica sudjeluje na festivalima zabavne glazbe: na Festivalu zabavne glazbe u Splitu, Festivalu kajkavske popevke u Krapini, Zagorskom glazbenom festivalu “Krijesnica”, na “Šibenskoj šansoni”, na Festivalu šansone u Podgori, “Zagrebfestu” i drugima, kao i na mnogim glazbenim priredbama poput “Božića u Ciboni”. Surađuje s vrhunskim hrvatskim glazbenicima i tekstopiscima Nenom Belanom, Stankom Šarićem, Miroslavom Škoro, Matom Matišićem, Alanom Bjelinski, Ivanom Pikom Stančićem, Marijanom Jergovićem, Ines Prajo, Sinišom Leopoldom, Zoricom Klinžić… Snimila je samostalni CD sa obradama slavonskih narodnih pjesama pod nazivom «K’O ĆE MI ZABRANIT».

    Spisateljska djelatnost

    Prva knjiga Anje Šovagović Despot «DIVLJA SLOBODA» objavljena 2003.g tiskana je u tri izdanja. Izdavač je «Mozaik-knjiga» iz Zagreba. 2010. godine. također u izdanju „Mozaik-knjige“, objavljuje i drugu knjigu kazališnih eseja i autobiografskih zapisa „KAD SE IMA KOME DATI“, za pisanje koje je dobila stipendiju Ministarstva kulture (2009.). U pripremi je i treća knjiga koju piše u svojevrsnom dijalogu s ocem Fabijanom Šovagovićem koji je za sobom ostavio mnoštvo neobjavljenih eseja i tekstova. Suradnica je časopisa «Kazalište» u kojem ima kolumnu «Vox histrionis».Objavljuje kolumne pod nazivom “Divlja sloboda” u Večernjem listu 2003/2004. Također, objavljuje tekstove u časopisu “Forum”.

    Kulturna i druga djelatnost

    Osim kao umjetnica, aktivna je i kao kulturna djelatnica na brojnim područjima. Sudjelovala je u radu brojnih stručnih povjerenstava i žirija:

    Međunarodni žiri Pulskog filmskog festivala, 2002.
    Marulićevi dani, 2003.
    Vjesnikov žiri za nagradu “Dubravko Dujšin”, 2003.
    Mediteran Film Festival, 2003.
    Festival glumca u Vukovarsko-srijemskoj županiji, 2013.
    Vukovar Film Festival, 2016.
    Kazališni susreti u Brčkom, 2017.

    Izbornica Festivala glumca bila je 2005.godine.

    Počasnom građankom općine Zagvozd proglašena je 2002.
    Članica je Hrvatskog Društva Dramskih Umjetnika.
    Članica je Matice hrvatske, odjel za kazalište i film.
    Članica je Kazališnog vijeća kazališta “Kerempuh” u mandatu od 2014. do 2018.g.
    Članica je Programskog vijeća Hrvatske radio-televizije od 2003. do 2011.g.
    Članica je i predsjednica (od 2016.g.) Nadzornog odbora HRT-a od 2015. do 2017.g.
    Članica je Društva hrvatskih književnika.


    Glavne uloge u kazalištu:

    MIRANDA – W. Shakespeare  «Oluja», rež. Zlatko Vitez, HISTRIONI

    JASNA – I. Brešan “Arheološka iskapanja kod sela Dilj”, rež. Zlatko Vitez, HISTRIONI

    ROSTA – K. Dolenčić „Oženih se vješticom“, rež. Krešo Dolenčić, LIFT

    UČENICA – E. Ionesco “Lekcija”, rež. Nana Šojlev, AKFU

    PETRUNJELA – M. Držić „Dundo Maroje“, Krešo Dolenčić, DLJI

    KORDELIJA – Shakespeare  «Kralj Lear», rež. Kosta Spaić, GAVELLA, 1985.

    TITANIJA – Shakespeare  «San ljetne noći», rež. Krešo Dolenčić,  SPLITSKO LJETO

    ANTIGONA – M. Gavran  «Kreontova Antigona», rež Damir Mađarić,  GAVELLA, 1983.

    SUZANNE – Beumarchais, Horvath „Ludi dani“, rež. Paolo Magelli, GAVELLA, 1987.

    MELITA – M. Krleža  «Leda», Miro Međimorec,  GAVELLA, 1987.

    POLLY – B. Brecht  «Opera za tri groša», rež Roberto Ciulli, HNK SPLIT

    POLIKSENA – M. Držić „Hekuba“, rež. Ivica Boban,  DLJI

    KASANDRA – Eshil  «Agamemnon», rež. Marin Carić, DLJI

    MARTA DI SPELTTA – E. De Filippo  «Velika Magija», rež. Paolo Magelli, GAVELLA, 1992.

    PERINA ŠTRAMBERA – I. Tijardović  «Spliski akvarel», rež. Krešo Dolenčić,  HNK SPLIT, 1991.

    IDA SMRTULJAK – D. Jovanović  «Viktor ili dan Mladosti», rež. Paolo Magelli, GAVELLA, 1988.

    ELIZABETH – E. Von Horvath „Vjera, ljubav, ufanje“, rež. Paolo Magelli, GAVELLA, 1991.

    FENIČANKA – Sofoklo „Feničanke“, rež. Paolo Magelli, DLJI

    GLORIJA – R. Marinković «Glorija», rež. Petar Veček, GAVELLA, 1995.

    MAGGIE – T. Williams  «Mačka na vrućem limenom krovu», rež. Snježana Banović, GAVELLA, 1996.

    JULIE – Buchner  «Dantonova smrt», rež. Petar Veček, GAVELLA, 1989.

    MARIJA ANDREJEVNA – Gogolj  «Revizor», rež. Miro Međimorec, GAVELLA, 1986.

    GIACINTA – C.Goldoni  «Trilogija o ljetovanju», rež. Eduard Muller, HNK SPLIT

    ENTELA VETURA – I. Aralica  «Propast Magnuma», rež. Ivica Kunčević, HNK ZAGREB

    JELENA ANDREJEVNA – A. P. Čehov  «Ujak Vanja», rež. Paolo Magelli,  ZKM, 1997.

    MAŠA – A. P. Čehov  «Tri sestre», rež. Paolo Magelli,  ZKM, 1997.

    LJUBOV ANDREJEVNA – A. P. Čehov  «Višnjik», rež. Paolo Magelli,  GARAŽA-GAVELLA, 1994.

    NATALIJA PETROVNA – Turgenjev  «Mjesec dana na selu», rež. Paolo Magelli, GAVELLA, 1998.

    BOBOČKA – M. Krleža – Z. Vitez   «Latinović», rež. Zlatko Vitez,  GAVELLA, 2004.

    ELEONORA – Mrožek  «Tango», rež. Joško Juvančić,  GAVELLA, 2004.

    ŽENA – L. Kaštelan  «Prije sna», rež. Nenni Delmestre, GAVELLA, 2004.

    ZDENKA – F. Šovagović „Ptičice“, rež. Ozren Prohić, GAVELLA, 2005.

    CVIJETA ZUZORIĆ – M. Sršen «Cvijeta», rež. Matko Sršen,  ITD, 2005.

    LONA HESSEL – H. Ibsen  «Stupovi društva», rež. Tomislav Pavković,  GAVELLA, 2005.

    ANA PETROVNA – A.P.Čehov «Ivanov», rež. Nenni Delmestre, GAVELLA, 2006.

    LADY TORRANCE – T. Williams „Orfej silazi“, rež. Janusz Kica, GAVELLA, 2008.

    LUJZA – I. Vidić „Dolina ruža“, rež. Krešo Dolenčić, GAVELLA, 2010.

    VIVIAN BEARING – M. Edson „Duh“, rež. Samo Strelec, GAVELLA, 2010.

    SEKA – Elvis Bošnjak „Nosi nas rijeka“, rež. Krešo Dolenčić, GAVELLA, 2011.

    KATERINA MARMELADOVA – F.M. Dostojevski „Zločin i kazna“, rež. Zlatko Sviben, GAVELLA, 2013.

    VIOLET WESTON – Tracy Leets “Kolovoz u okrugu Osage”, rež. Slađana Kilibarda, GAVELLA, 2015.

    TOINETTE – Moliere “Umišljeni bolesnik”, rež. Krešo Dolenčić, GAVELLA, 2015.

     FILUMENA MARTURANO – Eduardo de Filippo, rež. Dražen Ferenčina, GAVELLA, 2016.

    BARUNICA CASTELLI – Miroslav Krleža “Gospoda Glembajevi”, rež. Zlatko Sviben, DLJI, 2017.

    FLORENCE JENKINS – Peter Quilter “Famozna”, rež. Krešo Dolenčić, HISTRIONSKI DOM, 2018.

    HELEN SUTHERLAND – Lee Hall, “Slikari rudari”, rež. Samo Strelec, GAVELLA,   2018.

     

    Glavne uloge u filmovima i TV filmovima

    “S.P.U.K.” kao bolničarka Verica, 1983. rež. Milivoj Puhovski

    “ZADARSKI MEMENTO”, kao Zorka, 1984. rež. Joakim Marušić

    “JA SAM STARINSKI ORMAR”, kao Ljerka, 1986. rež. Faruk Sokolović

    “SAN O RUŽI”, kao Jasna, 1987. rež. Zoran Tadić

    “SVILA, ŠKARE”, kao Nada, 1987. rež. Eduard Galić

    “STELA”, kao Stela Lončar 1990. rež. Petar Krelja

    “BAKA BIJELA”, kao Blanka, 1992. rež. Stijepo Mijović Kočan

    “SESTRE”, kao Regina, 1992. rež. Branko Ivanda

    “POLAGANA PREDAJA”, kao Gorjanova supruga, 2001. rež. Bruno Gamulin

    “ISPOD CRTE”, kao Patricija Požgaj, 2003. rež. Petar Krelja

    “PUŠĆA BISTRA,” kao Margarinka, 2005. rež. Filip Šovagović

    “ŠTO JE IVA SNIMILA 21.LISTOPADA 2003.”, kao Željka, 2005. rež. Tomislav Radić

    “KRADLJIVAC USPOMENA”, kao glavna tajnica Ministarstva vanjskih poslova, 2007. rež. Vicko Ruić

    “IZA STAKLA”, kao Ljerka, 2008. rež. Zrinko Ogresta

    “KOTLOVINA”, kao Željka, 2011. rež. Tomislav Radić

    “PUŠIONA”, kao državna tajnica, 2012. rež. Željko Senečić

    “CVJETNI TRG”, kao Nives, 20012. rež. Krsto Papić

    “VATRENO KRŠTENJE LJILJANA VIDIĆA”, kao Gertruda, 2015. rež. Ivan Goran Vitez

     

    Glavne uloge u dramskim serijama

    “JEDAN CIJELI LJUDSKI VIJEK”, 1984. rež. Ljiljana Jojić

    “OBITELJSKA STVAR”, kao Vanja Kovač, 1998. rež. Zoran Margetić, Ištvan Filaković

    “POČIVALI U MIRU II”, kao Marija Križman, 2015. rež Goran Dukić

     

    Nagrade i priznanja

    Odlikovana je Redom Danice Hrvatske s likom Marka Marulića. Nositeljica je i Spomenice Domovinske zahvalnosti. Dobitnica je mnogih kazališnih i filmskih nagrada i priznanja, među ostalima:

    Nagrada «Sedam sekretara SKOJ-a» za ulogu Suzanne u “Ludim danima”, 1987.

    Nagrada SSOJ-a za najbolju mladu glumicu na MES-u u Sarajevu za ulogu Suzanne u “Ludim danima”, 1987.

    Nagrada za najbolju mladu glumicu na Gavellinim večerima, 1987.

    «Velika povelja» na Festivalu jugoslovenskog filma u Nišu za ulogu Stele u filmu «Stela», 1990.

    Nagrada „Večernjeg lista“ za ulogu Stele u filmu „Stela“, 1990.

    «Ruža Pazinka» za ulogu Stele u filmu «Stela», 1990.

    «Zlatni smijeh» za najbolju glavnu ulogu na «Danima satire» za ulogu Giacinte u Goldonijevoj «Trilogiji o ljetovanju», 1990.

    „Večernjakova Ruža“ za najpopularniju glumicu, 1997.

    «Zlatni smijeh» za najbolju glavnu ulogu na «Danima satire» za ulogu Natalije Petrovne u «Mjesec dana na selu», 1998.

    Nagrada «Fabijan Šovagović» za najbolju žensku ulogu na Festivalu glumca za ulogu u predstavi «Prije sna», 2005.

    «Zlatna arena» za najbolju žensku ulogu u filmu «Što je Iva snimila», 2005.

    «Marul» za ulogu Cvijete Zuzorić u predstavi «Cvijeta» na Marulićevim danima, 2006.

    Nagrada Europlakata za najbolje glumačko ostvarenje kazališta Gavella u sezoni 2005/2006.

    “Grand prix” za najbolju žensku ulogu na 28. Kazališnim susretima BiH za ulogu Seke u „Nosi nas rijeka“, 2011.

    „Fabijan Šovagović“ za najbolju žensku ulogu na „Festivalu glumca“ za ulogu Seke u „Nosi nas rijeka“, 2012.

    “Ardalion” za najbolju žensku ulogu na Pozorišnom festivalu u Užicama za ulogu Katerine Marmeladove u “Zločinu i kazni”, 2013.

    “Zlatni dukat” za doprinos hrvatskoj kinematografiji, Dani hrvatskog filma u Orašju, 2014.

    “Veliko zlatno srce”, priznanje branitelja za doprinos hrvatskoj kulturi, 2015.

    “Gavella fair”, najbolja glumica sezone 2014/15. za ulogu Violet Weston u predstavi “Kolovoz u okrugu Osage”

    Nagrada za najbolju žensku ulogu na Gavellinim večerima za ulogu Violet Weston u predstavi “Kolovoz u okrugu Osage”, 2015.

    Nagrada za najbolju žensku ulogu na “Bobijevim danima smijeha” za ulogu Toinette u “Umišljenom bolesniku”, 2015.

    Nagrada hrvatskog glumišta za najbolju žensku ulogu, za ulogu Violet Weston u predstavi “Kolovoz u okrugu Osage”, 2015.

    “Fabijan Šovagović” za najbolju žensku ulogu na “Festivalu glumca” za ulogu Violet Weston u predstavi “Kolovoz u okrugu Osage”, 2016.

    Nagrada “Vladimir Nazor”, za ulogu Violet Weston u predstavi “Kolovoz u okrugu Osage”, za 2015. godinu

    Nagrada za najbolju glumicu na “Gumbekovim danima” za ulogu Florens Jenkins u predstavi “Famozna”, 2018.

    Nominacija za najbolju žensku ulogu – Nagrada hrvatskog glumišta, uloga Florence Jenkins u predstavi “Famozna”, 2018. g

    Izbori iz djela

     
    KOST U GRLU
     
    Neće on to jest.
     
     
     
    Ručak je. Baka zove jesti. Imamo mola na lešo. Prvo juhu od tog istog mola. I blitvu sa krumpirom. Filip i ja ne volimo baš mola na lešo, ali baka inzistira da ga pojedemo jer je to za prste polizati i bija je živ još u ribarnici i anđeli bi ga pojeli i osim toga je danas petak. 
     
    Šovo ne može smislit lešo ribu. 
     
    Baka inzistira. Danas je skuhala blaženi ručak koji se mora pojest. 
    Filip i ja prčkamo po tanjuru. 
     
    Šovo sjedi i gleda. 
     
    Neće on to jest, jasno mi je unaprijed. 
     
    Kad barem ne bi bilo svaki petak mola lešanog na našem stolu, kad bi barem neki petak bilo neke druge ribe osim lešanog mola, bilo bi manje napetosti u zraku i manje nervoze za stolom. 
     
    Baka tumači bez prestanka o lešanom molu kojeg je kupila kod svoga ribara koji joj svaki petak ostavi frišku ribu, iz mora izvađenu ujutro i u podne je ta riba na našemu stolu, a niko je ne zna skuvat ka ona, ni Lidija, ni Pia, ni Veljka, ni Danka, ni Verica, di će Verica znat lešat ribu, a maslinovo uje je dobila od Magne sa Šolte i svako drugo ne vaja ništa samo to Magnino sa Šolte vaja i najboje je i najmirisnije i za guštat je sa lešanin molon jer se samo u maslinovon uju sa Šolte taj mol smije točat jer ako je bilo koje drugo maslinovo uje, ništa ti ne vridi ni šta je riba friška, ni šta je dobro lešana, ni šta je juha sa petrusimulon i sa mrkvon i sa krumpiron i sa bokun riže, ako uje ne vaja, ne vaja spiza i to ti je tako, sinko moj. Ajde jedi, prste ćeš polizat, popij tanjur juve pa ćeš se najest lipo lešanoga mola i malo ću ti ga sa limunom poškropit da ti bude kako ti voliš.
    Slušam baku i ne uspijevam se sjetiti kad je to Šovo volio da mu poškropi ribu s limunom.  
     
    On sagne glavu.
     
    Lijevom rukom obujmi svoje ćelavo čelo.
     
    I zuri u juhu. 
     
    Baka mu primakne tanjur ne prestajući opjevavati svoje kulinarsko umijeće, neprekidno hvaleći dalmatinsku spizu koja je krepka, zdrava, ukusna, mirisna, za polizat prste od lipote, od koje bolesni ozdravljaju, umirući oživljuju, nemoćni se oporavljaju, koja ne pada teško na štumik, koja liči kolesterol, liči bubrege, liči jetru, liči želudac. Kapjica maslinovog uja natašte je najbolja za probavu, za hemeroide je lešana blitva najboji lik, za masnoću u krvi je kapjica crnoga vina poslin večere najsigurnija medicina, za tvoj mozak šta se napreže sa tolikin tekstovima najvažnije ti je omega uje, a di jema omega uja nego u ribi, ali ne u prženoj ribi sa puno masnoće kako se čini ovod u Zagrebu nego u lešanoj ribi, a pogotovo u molu koji nije smrdljiva riba šta pliva u onoj šporkoj rivi, sinko moj, mol je najzdravija riba jer živi u čisto more, a ne u onu kanalizaciju, Bože mi oprosti, šta su učinili od Spliske rive, šta san tila reć, skuvala san dva kumpira sa blitvon pa imaš lipo za prste polizat, a neko čini i utvrdo kuhana jaja, ma ne ja, ja utvrdo jaja pomišan jedino sa šparogaman, ali moraju bit šparoge iz okolice Trogira, friško ubrane i da nisu gorke, onda ih ja lipo u vruću vodu kuhan i kad ih izvadin ne smidu bit onako, gnjecaste nego da se svaka lipo razdvoji pa ih sa utvrdo jajiman pomišan, kapjicu stavin onega uja od Magne, neko stavi octa, ali mora bit prava kvasina, jer ako nemaš pravu kvasinu onda je boje ništa ne stavjat, stavit zrno soli, ali mora bit morska sol, e, ne ova nevajana šta ništa ne vaja, onda se lipo pomiša jedno s drugin, ali moraš lagano promišat da ti se ona jaja previše ne speštaju, ne zna to svak promišat, a ja san atroke kuharica, koliko san spize više učinila, ajme kad se sitin koliko sam ribjih juv skuvala, koliko san ribe očistila, a znaš šta ja volin najviše od ribe, od ribe najviše volin čučat glavu, koji su to gušti, koji je to atroke specijalitet, a ne zna svak guštat glavu, e, a triba znat glavu isčučat, sinko moj, ne može se tvoja kobasica i ona tvoja svinjska mast, Bože me oslobodi, ne može se ta tvoja slavonska spiza uspoređivat sa našon kuhinjon i sa našin lipin jeliman šta imamo u Dalmaciji. Ajde se lipo prekriži pa lipo jedi.
     
    Filip i ja se pogledamo. Prekriži?
     
    Šovo i dalje zuri u razljapljena riblja usta koja plivaju po tanjuru.
     
    U riblje zube koji mu se kese iz juhe.
     
    A dico moja, a šta vi mislite, zašto ja ovako dobro nosin svoje godine, a šta mislite da je to od zraka ovega nevajanoga? Da je to od živaca šta san ih više izgubila? Da je to šta vučen spizu svaki dan? Atroke uz brdo ovod po Mesničkoj vučen po pe-šest kil, više mi je kičma otišla i sva san se iskrivila i gobu san pod stare dane dobila, ali opet se ja ne mogu usporedit sa svojon generacijon šta mi je sva pomrla od nevajanoga života šta su ga vodili. Opet san ja u top formu, e, a to je sve jer jeman kondiciju, jer san na noge od jutra do mraka, jer san više s ovin rukaman tanjur oprala i podova izribala nego ča san izila kruva za cili život. Ajde lipo se prekrižite i pomolite pa ćemo lipo jest. Ajde Šovo, ča si sta? Lipo se prekriži pa lipo jedi. Lipo ćeš pojist riblju juvu ma se prvo prekriži. Ajde se lipo prekriži. Ajde lipo s Duhon Svetin i Blaženon Divicon Marijon. Ajde lipo.
     
    Šovo s gađenjem uzme žlicu.
     
    Proguta zalogaj. 
    U grlu mu zapne kost. 
    Pocrveni. 
    Zakašlje. 
    Gotovo povrati.
     
    Filip i ja se ne pomaknemo.
     
    Baka ne prestaje.
     
    E, a dogodi se svakomen da mu se zaleti, ma san ja sve očistila, nije ni jedne jedine košćice bilo u juvu, a isto ti se koja provuče, koja ti promakne, ma nima veze, lipo koricu kruva suhoga uzmi, ajde lipo prožvači da ti sklizne ona kost niz grlo, samo suhoga kruva i proći će ti to odma, ništa se nemoj obazirat, a Bože moj, ka
    Uzima od bake koricu kruha i nep da san malo koščic progucala, ka da san malo koščic izvadila iz usta, aime, kad se sitin kako san Filipu vadila iz mandule koščicu kad je bija mali pa se skoro zadavija, ali san ja atroke doktorica, lipo san mu je sa pincetom izvukla i ka da se ništa nije dogodilo, eto ti ga na, samo lipo koricu kruva uzmi i gotovo, a ka si tvrdoglav i nisi se tija prekrižit, zato ti se to i dogodilo, Bože mi oprosti, ka da je teško se prekrižit, u ime Oca i Sina i Duha Svetoga….
     
    Otac je već potpuno izvan sebe. 
    Uzima od bake koricu kruha i neprekidno jezivo kašljući (kao da mu je život u pitanju) halapljivo počne jesti tvrdi kruh. 
     
    Eto tako, prožvači lipo kruh, ali nemoj ga skroz prožvakat jer ti neće potirat koščicu, više ga ka ono progucaj u jednomen zalogaju pa se, sinko moj, lipo u ime ….
    i krene Šovu križati preko stola… 
    Oca…. 
    on se koprca u svojim hroptajima, ona ne odustaje od križanja…
    i Sina… 
    on maše po zraku rukama kao lud … 
    i Duha… 
    ona mu hvata desnicu i pokušava ga njome prekrižiti …
    Svetoga… 
    On sijevne okom.
     
    Na frižideru preko puta ugleda onu stvar kojom se jednom stranom siječe, a drugom tuče meso. 
     
    Sumanutom kretnjom odbaci stolac koji se silinom udarca raspadne u sudaru s kredencom. Stane pred baku kao da će ju pojesti. Ona se prestravi i momentalno prestane s misijom. Filip i ja umremo od užasa. Tad silovito lijevom rukom prevrne tanjur, skrši nekoliko čaša, pomete košaricu s kruhom i zdjelu s blitvom, a desnicom u hipu dohvati onu stvar s vrha frižidera, snažno zamahne i svom snagom njome opali posred stola. 
     
    Amen.
     
    Sad više niko ništa neće jest – reče.