Tičić Ante

Objavljeno

Tičić Ante

Biografija

Ante Tičić, suvremeni hrvatski književnik, pjesnik, leksikograf, književni kritičar, memoarist, prozaik, monograf, urednik i publicist, rođen je 18. rujna 1944. godine u Povljani* na otoku Pagu, gdje završava osnovno školovanje. Srednju poljoprivrednu školu polazio je u Kninu i Požegi, a Višu poljoprivrednu školu u Križevcima, nakon čega se aktivno posvećuje svom književnom stvaralaštvu. Književno je stvarao u svom gradu Zadru, gdje je cijeli radni vijek radio na “Poljoprivrednom dobru Bokanjac” – Zadar.

U organizaciji Matice hrvatske za Austriju u Beču 9. listopada 1994. godine održao je književnu tribinu Hrvatske katoličke misije u Crkvi na dvoru (Kirche am Hof), gdje je ostavio dubok dojam na posjetitelje i time dao obol promicanju hrvatske kulture izvan granica domovine. Na Bečkom sveučilištu, Odsjeku slavistike, 11. listopada 1994. predstavljene su mu tri zbirke: Paški dragulji – sonetni vijenac (1990.), Nerazumni sustavi – pjesme (1991.) i U sjeni otisaka snenih – pjesme (1993.).

Dobitnik je mnogih književnih priznanja, diploma, nagrada i zahvalnica. Za svoj plodan stvaralački rad i doprinos hrvatskoj književnosti te pronošenje dobrog glasa rodne Povljane, dobio je Povelju o nagradi za životno djelo 23. travnja 2006. godine od Općine Povljana. Zastupljen je u mnogobrojnim antologijama, posebice haiku poezije, jer iz tog žanra do danas ima napisano 27 zbirki s preko 4.800 haiku pjesama. Za Hrvatskog proljeća pjevanjem Vilo Velebita 2. siječnja 1976. godine u restoranu “Galeb” u Povljani, biva kažnjen 8. travnja 1976. zatvorskom kaznom.

Piše prozu, kratke priče, lirske pjesme, sonete, haiku, dječje pjesme, aforizme, pjesničku prozu, crtice, pjesme na povljanskom govoru otoka Paga, književne kritike i osvrte (kolumna “Moj osvrt” – Donat – Zadarski list i u drugim tiskovinama), te recenzije. Urednik je više knjiga proze i poezije. Napisao je rodoslovno stablo Tičića iz Povljane i himnu Povljani, koja je uglazbljena, a pjeva je klapa “Povljana”, kao i neke njegove druge pjesme koje pjeva klapa “Pag”, a nalaze se na zvučnim zapisima.

Djela objavljuje u mnogim listovima, časopisima, zbornicima, knjigama, na radiju i televiziji. U časopisu Zadarska smotra redovito objavljuje svoja djela i sudjeluje na festivalu “Domaća rič” u Zadru, predstavljajući rodnu Povljanu. Na trećem programu HRT-a u Zagrebu 1999. godine čitane su mu pjesme u emisiji Poezija naglas (čitali su glumci Vanja Drach i Ante Rumora). Povodom obilježavanja 40. godišnjice Srednje škole “Bartula Kašića” Pag 2006. godine, školska dramska skupina izvela je igrokaz njegove zbirke Paški dragulji – sonetni vijenac.

U Znanstvenoj knjižnici Zadar 2018. godine izašao je audiovizualni CD knjige Daljinama istine, koju čitaju Gabrijela Meštrović Maštruko i Norma Miočić. Sudjelovao je na 11. Međunarodnim književnim susretima u Koljnofu (Mađarska) 2019., obišavši mnoga mjesta gradišćanskih Hrvata u Mađarskoj i Austriji.

Član je mnogih kulturnih društava: Društva hrvatskih književnika u Zagrebu (bio član i funkcionar), Ogranka Matice hrvatske u Zadru, Napretka podružnica Zadar, Udruženja književnih i likovnih stvaralaca Općine Odžaci, Hrvatskog haiku društva, Društva haiku pjesnika, Hrvatskog društva čitatelja, Udruge hrvatskih aforista i humorista, te bio aktivan član Samostalnog voda zadarskih umjetnika. Od početka Domovinskog rata bio je zapovjednik Drugog voda teritorijalne obrane u Mjesnoj zajednici Vidikovac u Zadru.

Djela su mu prevođena na engleski, njemački, francuski i talijanski jezik. Poznavatelj je glagoljice, a u želji za spoznajama uz beletristiku čita i proučava teoriju, povijest i esejistiku književnosti, ontologijsku literaturu, poeziju, filozofiju, teologiju i teozofiju te antropologiju, pročitavši preko 7.000 knjiga. Od Gradske knjižnice Zadar dobio je nagradu 4. listopada 2006. kao najčitatelj Odjela za odrasle.

Do danas je napisao 65 knjiga, od kojih je 44 objavljeno, uključujući 7 zasebnih knjiga o rodnoj Povljani i sonetni vijenac Paški dragulji. Živi i stvara u Zadru.

Objavljena djela (izbor):

  • Neka svanu milovanja, pjesme, Zadar, 1988.

  • Sjaj u tišini, haiku, Zadar, 1989.

  • Paški dragulji – sonetni vijenac, Književni centar Zadar, 1990.

  • Prah svjetlosti, haiku, Odžaci, 1990.

  • Nerazumni sustavi, pjesme, Književni centar Zadar, 1991.

  • Sjene i oluja, aforizmi i pjesnička proza, Zadar, 1991.

  • Sunce nad morem, haiku, Požega, 1991.

  • U sjeni otisaka snenih, pjesme i haiku, Zadar, 1993.

  • Tajne darovatelja, pjesnička proza i aforizmi, Zadar, 1995.

  • Kamene blazine, pjesme, Zadar, 1998.

(popis djela nastavlja se sve do 44. knjige, uključujući naslove poput: Daljinama istine, U svjetlu dana, Vjetar s mora, Bura s plaline itd.)

Skupne knjige i antologije (izbor):

  • Grana koja maše, pregled haiku pjesništva u Jugoslaviji, 1991.

  • Haiku iz rata, antologija, 1995.

  • Antologija hrvatskog haiku pjesništva, 1996.

  • Hvatanje sjenke vjetra, trojezična antologija haiku/senryu pjesništva, 1999.

  • Pobratimstvo lica u nemiru, pjesnici Tinu Ujeviću, 2000.

  • Haiku u Dalmaciji, izbor – eseji, 2001.

  • Duga nad maslinama, panorama suvremenoga čakavskog pjesništva zadarskog kraja, 2001.

Suradnja u zbornicima, časopisima i tjednicima (izbor):

  • Domaća rič, Zadar, 1994. – 2023.

  • Marulić, časopis za književnost i kulturu, Zagreb.

  • Vrabac, časopis za haiku poeziju, Samobor.

  • Paun, časopis za haiku poeziju, Požega.

  • Haiku, časopis za haiku poeziju, Zagreb.

  • Zadarska smotra, Zadar.

  • Vijenac, Zagreb.

  • Sušačka revija, Rijeka.

  • Hrvatsko slovo, Zagreb.

Neobjavljena djela (izbor):

  • Modifikacija samosvijesti, zbirka sakupljenih misli

  • Svjesnost življenja, haiku

  • Jutro na livadi, haiku

  • Jesen u parku, haiku

  • U razmišljanju, haiku

  • Radosti dana, haiku

  • Nad otočnim poljem, haiku

  • Proljetna cvatnja, haiku

Izbor iz djela

PJESME 

Sam u letu 

U nemoćima zar da za utjehu molim
ja koji sam vječan.
Ne, to ne želim,
moje su slutnje daleke igre
što za nemoći ne znaju.

Znam svaki kutak,
svaku poru znam
ja koji sam posud,
jer dolepršah onekud
i odletih sjenom
vakuumima sam.

Bezimeni 

Zovite me vjekovječni 
jer sam bezimeni.
Moje je ime strukturi mješavine
zemlje i zvijezda.

Mene zvijezde zovu na vatromet,
na bljesak neviđena sjaja,
u osip svjetlosnih dragosti,
gdje nema početka,
a ni kraja.

Tamo u visinama bit ću spojen
trajnim sastavima
i bit ću bezimeno vječan.

Uzdasi venuća 

Mada tužan, ja odišem strašću,
gorim u nutrini ko užegli olimp
nestaje, al’ trajem, postajem u vjetru.

Vidam rane u tlapnji u raspjevanom suncu.
Nesretan u sreći dok prolazi radost.
U prašnjavom stresu
ja uzdahe nudim nošene venućem.
 

Pokop gardista

Čujem duboka zvona.
Vrijeme se popelo na vrh križa
obznanjuje se da smo došli do samih sebe.

Nemam suza.
Ne vidim da itko plače
u ovoj Zemlji.
Ona skida svoju luđačku košulju.
Vjetar kao oluja raznosi našu
čeličnu radost.

Ni ti nemoj plakati!
Snažni izdanci iz tvoga tijela
ne daju pogledu da se nadnese nad grob!
Ti si stijena
cijela je Hrvatska s tobom.

Ako me voliš

Ja sam more i sve u meni
I ja u svemu.
U gubavcu patim tugujem,
u pijanom ludujem pjevam,
u zaljubljenom ljubim.
Ja živim u jatu
no više volim samoću i ptice pjevice 
koje me jutrom bude radošću.
Došao sam zbog svih
ne samo zbog tebe,
jer bih sebičnošću 
krvario kao zločinac.
Ja san poklonik ljubavi
s tobom obuhvaćen.
Što mi znači voljeti te 
kad si varljiva dotakom
ljubavnih avantura.
Kako da ti dam svu svoju ljubav
kad sam je ostavljao u prašumama Afrike,
u piramidama, na ledenjacima,
na visinama Anda i Himalaja
i dubinama oceanskim,
u svim ljudima, pticama i cvijeću.
Uzjašimo na konja bjelca ti i ja
i životima putujmo ljubavlju 
stazama i drumovima
i ako me voliš, otkrij me
u protočnom drhtavilu aorte,
u svom srcu, u ljepoti davanja.