Žužul Marinović Ante
Biografija
Ante ŽUŽUL, pjesnik, esejist i folklorist, rođen je 8. lipnja 1946. u Grubinama kod Imotskog gdje i danas živi. Osnovnu školu polazio u Krivodolu od 1953. do 1961. Trgovinsku školu 1963. završava u Splitu. Poeziju i eseje objavljivao je u mnogim časopisima i tjednicima. Do sada je objavio osam zbirki stihova. Pjesme su mu prevođene na slovenski, njemački i hebrejski jezik. Pjesme su mu uvrštene u više antologija i školskih čitanki. Četrdeset i više godina bavio se knjižarstvom. Vodio je knjižaru NZMH u Imotskom. Član DHK postao je 1988. godine. Posjeduje jednu od većih privatnih knjižnica u Hrvatskoj s fondom od preko 6000 naslova i zbirku etnografskih predmeta i antikviteta od kojih su neki stari više od tristo godina.
Njegova poezija crpi na izvorima usmene književnosti. Već prvom zbirkom Zvjezdana smrt (1978) izgrađuje prepoznatljivu poetiku koja se tematski, motivski i sadržajno uz usmenu poeziju naslanja i na zavičajni južnodalmatinski, osobito imotski areal. Iako je njegova poezija nastala mimo generacijskih utjecaja, u njoj se vide natruhe srodnih senzibiliteta hrvatskih i inozemnih klasika: Kranjčevića, Vidrića, Ujevića, Šimića, Matoša, Kamova, Kaštelana, Šopa, Miljkovića, Lorke, Heinea, Goethea, Jesenjina i drugih.
I u svojim idućim zbirkama Otvorite škure (1982) i Licem zemlje (1986) bavi se ontološkim pitanjima smti i egzistencije, kulturološkim problemima oživljavanja arhetipskog i arhijezika kao jezika počela. U svim knjigama propituje i antropološki odnos subjekta i prirode motivima neraskidivosti čovjeka i korijena i mogućnosti jezika kao gradbenog svijeta pjesme, i to na razinama ritma, idiolektičnosti i onomatopejskih učinaka.
Neraskidivi odnos pisanosti i usmenosti nije samo trajna tema njegove poezije nego i folklornih istraživanja. Posebno zanimanje za hrvatsku folklornu kulturu iskazao je u priređenoj knjizi Knjigu piše Ivan Ban (2007) dvojezičnoj, hrvatskoj-njemačkoj, antologiji usmenih lirskih pjesama iz Imotske krajine u kojoj je donio petnaest do sada neobjavljenih lirskih pjesama. U razdoblju od 2019. do 2023. svake je godine objavio po jednu zbirku pjesama (Čuvati na tamnom mjestu, 2019; Ne idi za mnom, 2020; U što si se pretvorio, 2021; Nikad dovoljno dobra, 2022 i O žutom, 2023). Riječ je o neobjavljenim rukopisima koji su predugo čekali tiskanje jer su napisani znatno ranije. Njima oživljava izumrle zanate, nepronične i nestale upotrebe jezika pomoću kojih nama čitateljima barem zakratko osigurava iskorak iz prozaičnog svijeta današnjice.
Bibliografija
Zvjezdana smrt (pjesme), Zagreb, 1978.
Otvorite škure (pjesme), Split, 1982.
Licem zemlje (pjesme) Zagreb, 1986.
Knjigu piše Ivan Ban, Usmene lirske pjesme iz Imotske krajine, Split, 2007.
Čuvati na tamnom mjestu, Split, 2019.
Ne idi za mnom, 2020.
U što si se pretvorio, Split, 2021.
Nikad dovoljno dobra, 2022.
O žutom, Split, 2023.
Izbor iz djela
JA VEZILJA
Tajnom znakovlja
Vezem
Mjesečinu u naručju
Sjenu nedohvatljivu
Riječ neodgonetnutu
Ja vezilja
Vez svoj –
Šutnjama probadam
S pletenicama nagnutim
Prstima nevidljivim
U sumrak zagledana
Čežnjama uzeta
Šutnjom opkoljena
Urankom –
Iz sna otrgnuta
Ja vezilja uplakana
JA KLESAR I.
Klešem
Riječ po riječ
Isklešem rečenicu
Ja klesar
Špicom
Macom
Odbijačem
Znojem i krvlju ispišem
Ja klesar
U živcu kamenu
Zamahnem macom
Komad sunca odlomim
Ja klesar
Špicom jutro išaram
Odbijačem mjesečinu oblikujem
I jednoga dana
Šćemerim ulaz u grob
Pa uđem polako
Ja klesar
NE IDI ZA MNOM
Ne idi za mnom
Krvav mi je trag
Ne idi za mnom
Nisam tako drag
U vrtlog i u sanje
Ne idi za mnom
Voljet ćeš me manje
Ne idi za mnom
Urušen mi put
Ne idi za mnom
U meni je bunt
Ne idi za mnom
Ne idi za mnom
Vihor je sve jači
Ne idi za mnom
Ne zovi – ne plači
Ma ne idi za mnom
Prebrza je noć
Ne idi za mnom
Nikud nećeš doć
Ne idi za mnom
Krvav mi je trag
Ne idi za mnom
Ako sam ti drag
Ne idi za mnom
Jer jamske su noći
Ne idi za mnom
Nećeš natrag doći
ONJUŠENA STOPALA
Bez ruku si
Bolesnih očiju
Stado nevolja
Čemu dozivanje
Čemu ponavljanje
Uzimlji jek planina
Nad provalijom si
Uz onjušena stopala
Uz gadljivu moć rugla
I noge su ti sustale
I pjesme su ti sakate
I krik ti je nemoćan
Sustigla te mlačna moć
I krvav ti trag
Poziva te nemila glazba
Stravične slike te prate
Oluja te okružuje
A samo si čovjek
ODBJEGLI VUK
Petru Gudelju
Zavijam vučji
Ližem rane otvorene
Ja vuk odbjegli
Krvi više nemam,
U pero sam je prolio
Samo mi zavijanje ostalo
Od moje vučje naravi
BUDI OTROVNA
Da ne budeš pitoma
Budi otporna
Dakle
Budi divlja
Sklona nerođenim stvarima
Ne moraju te razumjeti
Ni danas ni sutra
Budi buduća
Mrzi sklopljenih očiju
Ljubi samo smaknuće
Tako čine nevini
Ako nikneš u travama
Budi otrovna
Nemoj da te prepoznaju
Ni da ti aplaudiraju
Ili požele sreću
Uzimaj bez recepta
Otruj se svitanjem