Antun Česko rodio se 7. svibnja 1938. u Dubrovniku, gdje završava gimnaziju 1956., a u Zagrebu na Filozofskom fakultetu slavistiku 1962. godine. Nakon vojnoga roka radi kao profesor hrvatskoga jezika u MIOC-u i honorarni je lektor u Školskoj knjizi na desetak struka, sve do 1977., kad se s obitelji vraća u zavičaj. Ostatak aktivnog staža provodi kao profesor u Pomorsko-tehničkoj školi.
U tijeku Domovinskoga rata, još 1993,. ima stalnu rubriku »Povijest hrvatskoga jezika« u Dubrovačkom vjesniku, i skupa s prof. Kuljišem na dubrovačkoj Radijskoj postaji uređuje tjednu debatu o hrvatskome standardnom jeziku.
Od 1994. stalni je član Predsjedništva i Izdavačkog odbora u Matici hrvatskoj, a usto je lektor i korektor svih njezinih izdanja, što uključuje stotinjak knjiga i časopis Dubrovnik, sve do 2017. godine.
Polazi Poslijediplomski studij i završava ga uz magistarski rad s naslovom »Bugarkinje S. S. Kranjčevića«, uz mentorstvo akademika Ive Frangeša, 1988., a zatim i disertaciju »Strukturna načela u genezi Kranjčevićeva pjesništva«, s mentorom akademikom Krešimirom Nemecom, 1998. – oba su obranjena u Zagrebu, na Filozofskom fakultetu.
Sve od prvih dana po dolasku u Dubrovnik honorarni je suradnik Pomorskoga fakulteta, pa zatim i njegova sljedbenika Veleučilišta i, konačno, Sveučilišta u Dubrovniku, gdje je, nakon umirovljenja, od 2003. stalni honorarni lektor i član Izdavačkoga odjela. Obrađuje doktorate, službene dopise i udžbenička izdanja Sveučilišta. Taj posao radi sve do danas.
Živi i radi u Dubrovniku.
Bibliografija
1. Književno izdavaštvo
– 1953., još kao gimnazijalac, u 1. broju tek pokrenutog časopisa Dubrovnik objavljuje zapažene pjesme;
– 1962. – 1964. u vrijeme vojnog roka piše u slovenskim listopadnim šumama zbirku Zlatni mrtvac, s više ljubavnih pjesama svojoj zaručnici na Mljetu. S mišlju da je izgubljena – objavljuje je ipak nađenu:
– 2020. Okašnjela svečanost, u vlastitom izdanju, svojeg stalnog izdavača Durieuxa, u Zagrebu;
– 2022. Suvišne pjesme, u vlastikom izdanju, također istog izdavača, u Zagrebu;
– 1978. – 2022. povremeno objavljuje pjesme, prvo, u časopisu Dubrovnik, a onda stalno u Akademiji Forumu, pojedinačno i u ciklusima.
2. Znanstveno kritičko-teorijsko izdavaštvo
– 2001. Strukturna načela u genezi Kranjčevićeva pjesništva, monografija, Matica hrvatska u Dubrovniku;
– 2015. Za Kranjčevića. Od arhivacije do kanonizacije, monografija, Matica hrvatska – Ogranak u Dubrovniku; izdavač Durieux u Zagrebu (uz 150. godišnjicu pjesnikova rođenja u Senju);
– 2018. Fenomenologija kategorije subjekta u arhitektonici Kranjčevićeva poetskoga opusa, monografija, Durieux u Zagrebu (uz 110. obljetnicu pjesnikove smrti u Sarajevu);
– 2020. Studije i eseji, sabrani radovi iz časopisa, prije svega Foruma, Durieux u Zagrebu;
– 2022. Matoš utemeljuje svoju hrvatsku modernu, monografija, Durieux u Zagrebu (uz 150. obljetnicu pjesnikova rođenja u Tovarniku).
Izbori iz djela
Varijacije
neki u sebi još nerođeni vratili se i za drugo svoje ja zašto
pitati izgubljene
dok na čempresima crnim u lulama drvenim dimnjaci
krov neba podupiru
otkad sumanuti u oblacima procvjetali
jer koga od iščeznulih imenom svojim zvati ako bi
barem u njima opstali
kad oči zinule u zemlji tragove nečije kopaju
i oni dokad sami sobom neshvaćeni
ne znaju
kome još govoriti
odgovora nijemi ne čuju
Besmrtni
neshvatljivo našminkane usne zemlju gutaju bez riječi
jezici u nebo obješeni niz oblake silaze na
ramena goruća suze naslonili
i tko kišu crnu u bezumlju s kamenjem povraća
ništa shvatiti ne će dok umoreni pitaju ih
ni milosti nema na obali brodovlja nasukanog
jer čiji mornari zastave crne vješaju suludi
i koga još vjetar u praznini gnjilog s lišćem pokopao
a stabla do gola išibana zapomažu
i tko bi još poželio uskrsnuti
U nadi postoje
što bi pomislili kad ih jutro razigrano poljupcem probudi
i na usne prazne grohotom nasmijane
smiješak mržnje nalijepi se
i kako do obzora gorućeg po suzama isplakanim koračati
bez stopala koja jedina im ostala odlutala su svima tuđa
pa za sobom u pijesku bez traga izbrisana još urliču
