Mužić Arsen
Biografija
Rođen sam u Splitu dana 16. travnja 1947. godine u staroj solinskoj obitelji oca Ivana Mužića i majke Marije Scardigno.
Pučku školu sam završio u Sv. Kaju, a daljnja četiri razreda osnovne škole u Solinu.
Nakon završene realne gimnazije društvenog smjera u Splitu, studirao sam i diplomirao na Pravnom fakultetu u Splitu 1969. godine.
Poznajem strane jezike: engleski i talijanski i to na razini aktivne usmene i pisane komunikacije.
Radni vijek kao pravnik proveo sam najprije u društvenim poduzećima i državnoj upravi, a od 1985. godine do umirovljenja 2011. godine u samostalnoj službi kao odvjetnik.
Od 1970. godine sam u braku sa suprugom Fani, kolegicom sa studija.
Imamo troje djece, sinove: Eugena dipl.inž.informatike, te Ivana i Domagoja, koji su diplomirani pravnici.
Nakon umirovljenja moj odvjetnički ured u Splitu je preuzeo najmlađi sin Domagoj.
Premda sam profesionalno obavljao pravničke i odvjetničke poslove, još od osnovne škole sam puno čitao te imao jako izraženu sklonost stranim jezicima i književnosti, što su poticali moji roditelji i tadašnji nastavnici, najprije prof. Margarita Kunčević, zatim u gimnaziji prof. Biočina i prof. Cvijić. Samo stjecajem raznih okolnosti nisam studirao književnost te engleski i talijanski jezik, što sam inače namjeravao.
Pisanjem sam počeo još u gimnaziji, ali zbog brojnih obveza na poslu i u obitelji, praktično sam godinama to na određeni način pohranio u sebi ili u zapisanim bilješkama sve do umirovljenja. Tada sam intenzivno priredio koncepte rukopisa što je rezultiralo tiskanjem dosadašnjih pet zbirki pjesama, dok je obrada i priprema tiskanja šeste zbirke poezije upravo u tijeku.
I dalje aktivno pišem poeziju, a namjeravam dovršiti ranije započeti roman.
Bibliografija
1/ Plava paprat, Naklada Bošković, Split 2009. godine.
2/ Deseti oblutak, Naklada Bošković, Split 2011. godine.
3/ U prolazu večer, Naklada Bošković, Split 2011. godine.
4/ Zimska svila, Naklada Bošković, Split 2013. godine.
5/ Noćni vlak za zodijak, Naklada Bošković, Split 2015. godine
6/ OSAM OSAMA, eseji, nakladnik MH Ogranak Matice hrvatske u Splitu
7/ LABIRINTI, eseji, nakladnik MH Ogranak Matice hrvatske u Splitu
8/ MRTVI VEZ, novele, nakladnik MH Ogranak Matice hrvatske u Splitu
Izbori iz djela
M R K V A U S O B I
Mrkva u sobi strepi.
Mrtvo ogledalo zbori:
Ne sjećam se sreće.
Ne sjećam se sreće.
Papiga, pa ponovi:
Nije tvoj dan.
Nije tvoj dan.
Otvorim prozor.
Nitko ne prilazi.
Sastanak otkazan.
Spreman sam pisati.
Patiti. Saditi pustinju.
Obožavati dar ispovijedi.
Večerati s vjetrom i ružom.
Uspeti smrt u život bez kraja.
Potkupiti vrijeme pokreta prstiju.
Tvojih. U nebeskoj prašini pustoši.
-2-
Zatvoriti svjetlo u jednom jecaju.
Klonirati ružu, bisere u postelji.
Spoznah da nisi uvrjeda.
Ni nježnost interijera.
Moje sobe.
A papiga kriče:
Ništa zato.
Ništa zato.
Nije tvoj dan.
Deseti oblutak
-3-
E G I P A T S K E P T I C E
Ptice
Su nastanile
Prazan grad
Prokopale kljunom
Pusto groblje, grobove
Nema ni kukaca ni zmija
Nema ni štakora ni šišmiša.
Sve su progutale.
Ptice – ptičareve
Ptice – pustinjske
Ptice – Ptolomejeve
Ptice – Hitchockove.
Ptice.
U prolazu večer
-4-
V O D A R I C A
Žena.
Žena žedna
Ko mlinski kamen
Ko vodac na suhom zdencu
Usukana u crno, crnom suknu
Na ramena prti pračvu drvenu.
Voda.
Vodena, čedna
Bistra, grlena, studena
Prozirna, providna, pritrujena.
Žena.
Žedna obredna
Majka majki, krša, istina sto i jedna.
U prolazu večer
-5-
V R E NJ E
Krenuli jesmo u podne
sjećam se bila je jedva jesen
stabla su sjenila, voćke plodile
vinogradi žutjeli
tako puni pa siti
u tihim bunarima
i bačvama prošli nas
trnci, prošle nas treme
pogledom umornih svetaca
stojimo na niti, i ja, u biti, u biti i ti.
Ni zlatno lišće
uvelo u posnom obliku
niti oronule teške strehe
ni magla dok vlaži, stišće
ne mijenja lica grč ni mimiku
zrelo je doba, zrelo, zar, za kliniku.
Krenuli tako baš jesmo
nabrekli od zrela stanja
ne znamo kad ni kamo ni gdje smo
pijani od punoće, svjetla, mraka,
pijani od mošta, pijani od onostrane zloće.
Zimska svila
-6-
P S E Ć I H O D
Nas dva pseta,
ma mislimo si:
nismo gospodari sebe
ni naših ljeta,
više nas ne zovu:
Castor, Bela, Lajka,
i izgleda baš humano,
ali pseći život nije bajka.
Lajemo samo
na druge pseće vrste,
bacaju nam kolačić, keks,
kastriraju i ne daju – običan seks.
Šteta što smo, ipak,
samo ljubimci – kućna pseta.
On i ona, gospari,
navik, svuda nas prate,
ko puno sunce sunovrate.
I naš običan hod,
pa trkom na mig oka,
to gospodareva je navika i kod,
-7-
sve je dobro dok slušamo, amo-tamo
ostajemo vrsni, vrli, rasni, al’ pseći rod.
No, ne znaju da znamo
sve njihove vrline i ćudi,
jer i oni su samo –
pripitomljeni ljudi.
Nas dva pseta:
Mrva i Berni,
ostavila mladost prva
nismo više ni tak’ vjerni;
sterilizirani, uškopljeni odavno,
dok čuvamo i navike gospodara,
uvijek samo smo dva stara pseta.
Zbrinuta, bez nagona, bez pijeteta.
Noćni vlak za zodijak
-8-
P L A V A L U K A
Plavetnilo plime plavoga neba
odsjelo modro na tvoje budne oči
otkriva okna u dubinama orke
gdje se mrijestiš zamamno
poput jegulje,
zadana samo sebi,
prividno u zatvorenu dugom snu,
rastvorena oblikom prozirne magle,
u opni jedina ti života.
Ponekda pristane običan dan
i progoni ga brza večer,
a ti umorna na starom sidru,
suha, gladna, otpuštena beskorisno.
Zanosna, nijema,
zapletena čežnjama,
bez privida, fatamorgane,
obješenu nosiš svoju golu dušu.
Ovo je još jedna skrivena luka,
pokopana od teških sumnji, snova,
prepuna tuđih brodoloma, bluda,
i ovdje te ljubim očima puna Mjeseca.
Noćni vlak za zodijak