Rosandić Živković Diana

Posted on by DHK

    Rosandić Živković Diana

    Biografija

    DIANA ROSANDIĆ ŽIVKOVIĆ, rođena je 1964. g. u Rijeci. Završila ekonomsku školu. Od 1996. postala član DHK, a od 2000. član HZSU, te kao profesionalna književnica živi i radi u Rijeci. Objavila 24 knjige. Deset romana, tri zbirke priča, tri knjige za djecu o i sedam zbirki pjesama. Prevođena na engleski, talijanski, španjolski, slovenski, makedonski, njemački, bugarski i mađarski. Poeziju i prozu objavljuje u časopisima. Pjesme su joj nagrađivane, neke uglazbljene. Uvrštena u antologije. Sudionica je mnogih književnih susreta i manifestacija. Roman Lanterna dobio je I. nagradu Drago Gervais 1995. godine. Osvojila je I. mjesto na natječaju MH (Vukovar) 2021.g.  za poeziju na temu o hrvatskom Domovinskom i obrambenom ratu. Knjiga Golubica Mira / Colomba di Pace osvojila je u Trstu 2008. g. nagradu „Umberto Saba“ za najbolje prevedenu zbirku na talijanski jezik, (prijevod Giacomo Scotti i Vanesa Begić). 2022. u prijevodu Željke Lovrenčić, u čileanskom digitalnom časopisu Altazor u izdanju Naklade Vicente Huidobro, objavljen joj je izbor u odabiru panamskog književnika Javiera Alvarada. Autorica je uz Željku Lovrenčić sudjelovala i na 28. Međunarodnom pjesničkom festivalu u Havani koji se od 4. do 28. svibnja 2022.održao virtualno. Na Filozofskom fakultetu u Rijeci uvrštena s dva romana u izbornu lektiru, (Lanterna i Moj moza(i)k), a Maja Opačak diplomirala je 2004.g. s temom: PROZA DIANE ROSANDIĆ. 2007.g. uvrštena u knjigu PUENTES – POESIA Croata, diez poetas contemporaneos prevedenu na španjolski jezik (Željka Lovrenčić). Pjesme su joj 2009. objavljene u talijanskoj monografiji Arte nel segno di Carmelo Zotti, poesia. Zastupljena je 2010. godine u talijanskoj antologiji ženskog pjesništva Petali u nakladi „Verba Volant“ iz Belluna, (prijevod G. S.). U prijevodu Željke Lovrenčić na španjolski jezik zastupljena je u knjigama: El roce de la mariposa (Poesia croata contemporánea) 2010, te Bajo la ceniza del antiguo fuego (Poesia de Croacia) tiskana u nakladi „La Zonámbula“ iz Meksika iste godine. Pjesma Ne dotiči se mržnje u prijevodu na talijanski (G.S.) prvonagrađena je u Faenzi (Italia), na međunarodnom literarnom natječaju za žene Ma adeso Io. Ista je pjesma uvrštena u likovnu monografiju EL COLOR DE LA VIDA poznatog španjolskog slikara i kipara Cristóbala Gabarróna. Pjesma Modrine tiskana je u zborniku Hod se nastavlja s natječaja Josip Ozimec u Mariji Bistrici (2010). Rukopis Na istom zarezu“ uvršten je među pet najboljih na natječaju Jutra poezije za nagradu „Josip Sever“ 2011. Rukopis „Baj-bajka o divovima“ uvršten je među najboljima za nagradu Drago Gervais 2013. Predsjednica je Tinte 910, udruge za promicanje kulturnog stvaralaštva. Idejna začetnica međunarodnog foto-likovno-literarnog natječaja UČKA MI SE. U fazi pisanja roman „Krotitelj mačaka“.

    Bibliografija

    Do sad je objavila sljedeće knjige:

    1. Kamen pjesnika, zbirka pjesama (1994. Rijeka)

    2. Lanterna, roman, I. nagrada „Drago Gervais“ (1995. Rijeka)

    3. Puži slobodo, roman (1996. Rijeka)

    4. Svjedok i raskrižje, zbirka pjesama (1997. Rijeka)

    5. Cirkus plave ptice, roman u dvije boje (2001. Rijeka)

    6. Zlatni paun, zbirka kratkih priča (2002. Rijeka)

    7. Moj moza(i)k, roman (DHK Zagreb, 2003.)

    8. Antiratne i jedna ljubavna/Antiwar Songs and a Song of Love, pjesme, prijevod na engleski – Slobodan Drenovac (DHK, 2004. Rijeka)

    9. Što se dogodilo s Dinom Jailon?, roman za mlade (DHK, 2005. Rijeka)

    10. Moj moza(i)k 2, (DHK, 2006. Rijeka)

    11. Ćelavi jež (i ostale bajke), priče za najmlađe (2006. Rijeka)

    12. Sabrane pjesme, (2006. Rijeka)

    13. Zvjezdani kaktus, roman (2007. Rijeka)

    14. Pusica za tebe, ilustrirana knjiga za djecu (2007. Rijeka)

    15. Golubica mira/Colomba di pace, pjesme (2008. Rijeka), prijevod G.Scotti i V.Begić

    16. Na istom zarezu, pjesme (2011. Rijeka), uži izbor nagrade „Jutra poezije“

    17. Ignacijeva Plava Ruža, dijaloški duhovni roman (2012. Rijeka)

    18. Baj-bajka o divovima pjesme (2014. Zagreb), uži izbor za nagradu „Drago Gervais“

    19. Tajna Ribareve ješke, roman (2015.)

    20. Strah od konja, zbirka priča (Studio moderna d.o.o Zagreb 2015.)

    21. Tetovirana, roman (DHK Zagreb, 2017.) uži izbor za „D. Gervais“

    22. Zidoder, knjiga priča (Studio moderna d.o.o Zagreb 2018.)

    23. Moj moza(i)k – Trilogija (Studio moderna d.o.o Zagreb 2022.)

    24. Dvije krijesnice i ostale bajke ( Studio moderna Zagreb 2022.)

    Također, bavi se izradom mozaika od pronađenih, keramičkih krhotina, te izradom kolaža. Imala je samostalne izložbe u Rijeci, Zagrebu, Puli, Pazinu, Novom Vinodolskom, na Unijama… Na prvom „Bijenalu mozaika“ u Rijeci 2011. sudjelovala je s mozaikom „Plava Ruža“ te je uvrštena u zbornik. Na prvom salonu minijaturne umjetnosti MINI ART Rijeka 2017. dobila je pohvalu za umjetnički objekt – Knjiga, (tehnika mozaik). 2017. g. uvrštena na skupnu izložbu amaterskog stvaralaštva PRO FUTURA u Poreču sa slikom kombinirane tehnike – UMJETNIK I PET UHLJEBA U KULTURI. Na obroncima Učke (Tuliševica, Liganj) napravila je mozaik VII. postaje Križnog puta na prirodnoj stijeni 4mx1 

         Spomenimo neka od umjetničkih izlaganja mozaika i kolaža:

    1. Izlaganje mozaika u Domu branitelja u Puli u sklopu sajma rukotvorina ART
    2. Samostalna izložba mozaika u sklopu promocije knjige Moj moza(i)k u Gradskoj knjižnici Rijeka
    3. Pohvala za rad – objekt-knjiga (mozaik) na Mini ART izložba Rijeka 2017.
    4. Sudjelovanje s kolažem UMJETNIK I PET UHLJEBA U KULTURI na Zajedničkoj izložbi u Poreču na PROFUTURA 2018.
    5. Izložba kolaža na Noć Knjige u Selcima u Gradskoj knjižnici u sklopu promocije knjige „Tetovirana“
    6. Land/Art na obroncima Učke zastupljena s mozaikom na prirodnoj stijeni.
    7. Spomenička zbirka Brlić-Mažuranić samostalna izložba kolaža 2019.
    8. Samostalna izložba kolaža u DHK Zagreb u sklopu promocije knjige ZIDODER 2019.
    9. Gradska knjižnica Rijeka, izložba „Priče o slikarima“ srpanj 2019.
    10. Gradska knjižnica Novi Vinodolski, „Komadići svjetlosti“, kolovoz 2019.
    11. Galerija GL Pazin 4. 3. 2020. izložba i umjetnički performans (koja je zatvorena na pola zbog korone).
    12. Izložba kolaža na Šetnici Carmen Sylve u Opatiji 2020.
    13. Izložba kolaža na lukobranu ŠRD Portić Kantrida u sklopu snimanja završnog dijela dokumentarnog filma „Moj moza(i)k 3“, 2021.
    14. Izložba na Šetnici Carmen Sylve, 2021.
    15. Samostalna izložba u „Poneštrici“ Rijeka, uz performans „Smetajte umjetnika“, 2021.
    16. Samostalna izložba kolaža na Grobniku, 2021.
    17. Skupna izložba na Šetnici Carmen Sylve 2022.
    18. Samostalna izložba kolaža u Galeriji Torać na Unijama 2022.
    19. Performans „Smetajte umjetnika“ Portić 20, Rijeka 2022-23.

    Kontakt: 0918983894
    Portić 20, 51000 Rijeka, Hrvatska
    mail: dianarosandić@gmail.com

    Izbori iz djela

    Iz zbirke “na istom zarezu”


    revizija

    on sjedi u prvom redu
    prekriženih ruku
    prgave usne, šutljive
    on nije stih – cijela je knjiga!

    govorniku se sviđaju dva pasusa
    prvi o punini slobode
    i drugi o uništenom egu potkupljivog recenzenta

    gospođa do njega 
    na polici od hrastovine
    ne pristaje na umanjenje vrijednosti
    njegovih dugih-drugih, mnogih rečenica
    ali uspjela je isturiti hrbat, ravno
    samo to

    na ta dva pasusa
    (str. 8 i str. 58.)
    podmeću vizit-karte
    guraju oznake i podsjetnice
    uskoro, osjeća, obilježit će ga tetovažom ravnih linija
    za cijelu vječnost
    imao je priliku odmarati se na zaspalim prsima
    štitio je lice svjetlopute kupačice
    branio ideju od proljetne kiše
    ali samo su ta dva pasusa (8., 58.)
    budila ljude, kupače i autiste
    i drže da nije lako ljetno štivo

    gospođa ruskinja
    već dugi niz godina nedotaknuta
    cijelu priču dobro zna
    i ljude iz opasnog miljea
    premda u sibiru nisu držali do njezina mišljenja
    stigla je poruka olovkom, na lijevom dnu ispisana
    dvaput gumicom pobrisana, (uzalud):

    bolje je ne isticati se, revizija još traje, ovo nije tvoja priča, ti si zbirka pjesama, radije gledaj svoje stihove – pogotovu posljednje

    „… u dahu, u trenu
    žeržardin sanja o dobrom čovjeku
    i dugu pjesmu drži za skut kaputa
    čekajući povratak uvijek na istom zarezu…“

    (dalje je šifrirano) 
     
    smjer je utvrđen

    ti što jesi sada promatrač tišine
    sutra ćeš biti tišina sama
    određen za pomak
    prosut u vječnom nizu pogleda

    tvoja je mrena ružičasta i laka
    siva i teška nek’ te sutra mimoiđe
    dok napipavaš gustoću između dva mraka
    jedan je rjeđi jer udiše smirnu i ljiljan
    drugi se topi u kapi vrele krvi
    kažem ti – začas se zgodi
    ne osjetiš razliku
    kad je to duša s atletske staze prešla na pistu
    smjer je utvrđen
    istim pravcem
    poput putanje gusjenica
    ili pokret smežurane ruke

    tvoje je ufanje bolno od uzdaha
    ne smiješ izreći svoje spoznanje
    u njemu je rađanje, kajanje
    i mala smrt
    koja preoblikuje rečenicu što se iznova rađa
    treperi, dušo, treperi
    pa se opet umiri
    jer ovo je vrijeme za mrtve i zaljubljene
    gledaj dobro
    dva jesu mraka
    ali jedan je rjeđi
    miriše na smirnu i ljiljan
    drugom ćemo ponuditi kažiprst
    i malu kaplju krvi što se rosom rosi
    nalazi pjesme će stići 
    i bit će sve onako kako sam ti govorio
    ne boj se
    mi mrtvi smo
    i zaljubljeni

    ona negdje obilato rađa i krvari

    stihovi koji govore o smrti
    ne zvuče strašno
    dok oni o sjeni smrtnoj
    mračniji su od sjene
    no sad su moderne drakuline pjesme
    koje crvenim desnima 
    plaše romantičare na rubovima

    moja mala pjesma
    o mravu ranjena ticala
    koji mikro-kapljom krvi
    ostavlja trag lutanja
    u potrazi za svojim zdravim prethodnicima
    ona nije dovoljno krvava ni sočna
    nije dovoljno inovativna
    jer mnogim mravima nedostaje ticalo
    ni krušna mrva ih ne može utješiti
    ali o tome se malo govori
    i još manje piše
    to je samo crna točkica koja nalikuje zarezu
    nekad crtici
    nekad – bez trećine ticala – i upitniku
    moj je mrav mršav
    dezorijentiran
    umoran
    i nije samotni tip
    već ga dugo pratim u njegovim lutanjima
    mrav i ja 
    kraljicu još nismo pronašli
    a ona negdje obilato rađa i krvari

    Odjeci iz javnosti

    Vijenac, 582, Književnost
    O ljubavi, rastancima i smrti
    Ljerka Car Matutinović
     
    Iako se čini da je nova proza Diane Rosandić Živković bez, simbolički rečeno, „staklenih pregrada“, ne treba se prepustiti tom sirenskom zovu. Naime, autoričini likovi osmišljeno bačeni u svijet intuitivno razvijaju svoju komunikaciju s tim svijetom, izdvajajući se u vrtlogu života od drugih. Oni nisu usuglašeni s prostorima i životima drugih. Zaokupljeni su prostorima u kojima žive. Njihova su mjerila omeđena iskustvima kojima dokazuju svoju opstojnost.
    Trideset i šest priča sakupljenih u knjizi Strah od konja dramatski se raspoređuju u svoja postojanja ili, kako je domišljato napisala autorica u svojoj zbirci Na istom zarezu (2011): „i srce smo pojeli / netko lijevu, netko desnu / klijetku / netko krletku, netko rešetku“. Upravo u takvu začaranom krugu egzistiraju autoričini junaci sve do dramatskih otuđenja i svojevrsna ništavila (Duga priča, Premijera, Gorostas): „Kad su Gorostasa optužili da je mačem sasjekao djevojku, nisu znali da je ona napravila harakiri, iz nepoznatog razloga, možda upravo zbog melankolije. Mač se nakon pogreba prodao, a obitelj i danas nasljeduje strah od dugih noževa.“
    Kompozicijski, navedene su priče koncizne, gotovo škrte u iskazu. Samo onoliko koliko je nužno. Kratke su to priče (crtice!) koje imaju „glavu i rep“, poantu koja ne zatvara krug zbivanja, jer je u kazivanju uposlena mašta. Mašta je ono posebno u ovoj Dianinoj prozi. Sudeći prema naslovima koje je osmislila, njezina je imaginacija čudesna, nepresušna:Baccara orhideja iz Burme, Strah od konja, Iris, Vlak, Cvrčak i ruža, Djeca Tulipanske revolucije. Navedene priče karakterizira duga kompozicija i dinamična dijaloška forma. Čini se začudnim takvo obilje tema u suglasju sa svojevrsnom lakoćom pisanja. Autorica je daleko od toga da se zanosi ili da uživa u pisanju. Ali nije „zlonamjerna“, a ni ironijski odmak nije joj stran. Ona je poput demijurga, tvorca, koji iz kozmičkih (spisateljskih!) visina slaže i preslaguje živodajne kockice u funkciji stvarnog i nestvarnog.
    Knjiga Strah od konja neprozirno je prozirna priča o ljubavi, rastancima i smrti. Ona ustrajno propituje svekolike prostore duše izvrgnute prostranstvima zemaljskih samoća. Obzori su to i daleki i nazočni, nijansirani u tegobnom traženju i žudnji za ljudskim egzistiranjem. Dinamična autoričina imaginacija pomaže čitatelju da se pridruži fenomenu vječnog nemira kojemu je podvrgnut homo sapiens: „Zemlja je usporeno padala u busenima i grudama uokolo, sipeći iz visina. Što je duže trajalo, prašina je postajala sitnija i laganija. Rijetka krošnja tek propupale bukve povijala se na udaru zraka. Bilo je na neki način lijepo. U jednom joj se trenu učini da uokolo stoje svi pokojni suborci i odaju joj počast. Salutirali su joj i nestali u omaglici.“ (Rahla mi zemlja)