Davor Dijanović rođen je 15. prosinca 1987. godine u Bjelovaru gdje je završio opću gimnaziju. Na Libertas međunarodnom sveučilištu u Zagrebu magistrirao je međunarodne odnose i diplomaciju. Polaznik je doktorskog studija povijesti na Fakultetu hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu. Glavni je urednik i novinar Portala Hrvatskoga kulturnog vijeća, kolumnist portala Direktno i Vigilare.info, stalni suradnik Hrvatskog tjednika i suradnik portala Misao.hr. Na Z1 televiziji vodi emisiju Ton-slika-politika. Član je uredništva časopisa Obnova. Pjesme i književne prikaze objavljivao je u književnoj reviji „Marulić“, „Klasju naših ravni“, „Obnovi“, „Hrvatskom slovu“, „Vijencu“ i na portalu Hrvatskoga kulturnog vijeća. Stihovi su mu uvršteni u knjigu „Hrvatsko pjesničko biserje – Antologija suvremenog hrvatskog pjesništva 2006. – 2016.“.
Iz bibliografije:
Knjige:
Hrvatska u žrvnju Jugosfere, Bjelovar, 2015.; Bjelovar (2025.), (publicistika)
Postojanje, Bjelovar, 2023. (poezija)
Politička misao Ante Starčevića u svjetlu modernih europskih integracija, New Direction, Bruxelles, 2024.
Europski obzori književno-publicističke ostavštine Antuna Gustava Matoša, New Direction, Bruxelles, 2024.
Hrvatska – država koja se samoukida, Bjelovar, 2024. (publicistika)
POSTOJANJE OBVEZUJE
Smisao
(Onaj Iskonski)
Prezire putnike
Bez traga
I gledatelje
U kazalištu Besmisla
Prilagođenost
U vrtlogu mrtvačkog
Sklada
Izostanak glasa u tišini
Srama – što viče
(…)
Čovječe:
Nisi nužan
Ali tvoje postojanje –
Obvezuje
ČOVJEK
Na vjeruj filozofima
Kada ti govore
I slatkim te riječima uvjeravaju
Pero im je otrov
A riječi zadah vlastite duše
Što usahla obitava
Na ostatcima ljudskosti
Nije mrtav Bog
Mrtav je čovjek
PROLAZNOST
Daleko od prostote gradskih ulica
Od prljavih arhitekata lažne stvarnosti
Daleko od privatizacije, deregulacije i liberalizacije
Od otrovnog zujanja malograđanske ambicioznosti
Na bistrim jezerima dalekih proplanaka
Želio bih nasloniti glavu
I barem na trenutak osjetiti autentičnost
Osjetiti barem krhotine vječnoga
Odmoriti oči na platnu zaboravljenih ideala
Čuti žubor potokâ iz rajskih visina
Dok sat na starome zvoniku
Podsjeća na prolaznost
Metafizički Nocturno
Sveprisutni osjećaj privremenosti
Urođenog ukorijenjenika
Pojačan Chopinovim Nocturnom
I Friedrichovom melankolijom
Lomi krhotine sjećanja
U nemiru potrage
Za minulim
Bezvremenskim
Nema pjesama
Za oglušeni krajobraz
I rascvjetale obezglavljenike
Mrtvu knjigu
Naših poraza
Pronaći će smiraj u povijesti
U skladu staroga zvonika
2084.
Na obzoru su
Sjene
I presađeni organi
Krvave kupelji
Grane krvave
I trule
Hvalospjev užasu
Pjevaju gomile
Tutnje kopita
Zakašnjelih konjanika
Na starome mostu
U brazdama ništavila
Navješćuje kraj
Priče
On
Posljednji Europljanin