Geić Duško

Biografija

Duško Geić rođen je 18. svibnja 1943. godine. Živi i djeluje u Trogiru kao prosvjetni, kulturni i javni djelatnik, pjesnik, antologičar, rječničar i težak-vinogradar. Autor je više zbirki poezije i kratke proze, suradnik mnogih časopisa za kulturu. Istakao se i kao melograf, zapisujući trogirske pučke napjeve, skladatelj, te voditelj dalmatinskih klapa.
Uvijek čvrsto povezan sa zemljom iz koje crpi snagu i nadahnuće, posljednja dva desetljeća angažiran je na unapređenju vinogradarstva i vinarstva u Trogiru, potičući težake i potrošače na mijenjanje navika podizanjem kulture ponude i pijenja vina, smatrajući kako je to jedini moguć način da Trogir (a isto važi i za širu regiju) ponovo stekne status kojeg je još u prvoj polovini 20. st. imao, proizvodeći čak 150.000 hl. vina godišnje, te snabdijevajući njime do I. Svjetskog rata čak i cesarsku menzu. U tom cilju djeluje i osobnim primjerom, pa je među prvima u Trogiru (početkom devedesetih godina 20. stoljeća) započeo s flaširanjem svog crnog vina «Mulin» (ime uzeto prema lokalitetu na kojem se u trogirskom Malome pojunalazi vinograd), za kvalitetu kojeg je i nagrađivan. Godine 2009. Zadružni savez Dalmacije dodjeljuje mu Priznanje za doprinos afirmaciji vinogradarstva trogirskog kraja.

Bibliografija

–Trogirski akvareli, kratke proze, samizdat 1973. (zajedno s M. Slade Šilovićem);
–Kroz ponistru o ditinjstva, pjesme, Bagdala, Kruševac, 1977.
– Štajuni, pjesme, Izdavački centar Rijeka, 1980.
–Nocine i morine, kratke proze, samizdat 1985.
–Gremo svome kraju, pjesme, Književni krug Split,1991.
–Rječnik trogirskog cakavskog govora (uz koautorstvo M. Slade Šilovića), Muzej grada Trogira, 1994.
–Moje ca je sve samije, pjesme, Književni krug Split, 1997.
–Gramatika trogirskog cakavskoga govora (srebrna plaketa Matice hrvatske za knjigu u izdanju ogranaka u godini 2000.)
–S levantom u snastu, kratke proze, Književni krug Split, 2002.
–Vino i vinogradarstvo Trogira tijekom stoljeća (srebrna plaketa Matice hrvatske za knjigu u izdanju ogranaka u godini 2007.)
–Trogirskoga pisništva (od XI. do XX. vika) mali izbir, Matica hrvatska Trogir, 2008.
–Vintrade, likovno-poetska zbirka (zajedno sa akademskim kiparom Matkom Mijićem), Združeni artisti, Trogir 2009.
–Klap u službi erate, euterpe, bakha…, reagiranja, prikazi, prosudbe, osvrti, eseji…., Združeni artisti, Trogir, 2011.
–Na kanatu, pjesme, Književni krug Split, 2012.

Izbori iz djela

MÕJE CA JE ŚVE ŚAMIJE

Mõje cȁ je śvȅ śamȉje,
ne odãje, rebatĩje,
on lantȇrna vȉśje nĩje
źa onȍga kojȋ brȍdi
ca ga śvȉtlon dȍma vȍdi.

Momȇn cȁ vȅj dõbro nĩje,
nĨma fȏrce ni reśpȋra
źa nośȉt śe śu onomen
kȍmen nĩje do vĩk mĩra,
vȃ bȁśjina ga ne dĩra.

Mõje cȁ je śve ślabȉje,
ni bandȋra vȉśje nĩje,
na vȑj kõpja ca mu vȉje
prȁma śvȋtu u śirĩne,
nãko źvẽlta kãko prȉje.

Momȇn cȁ vȅj pȕlac ślȁbi,
i parĩ śe da je ȗra
ka će neśtȁt źa nȁ vike
pȍślin vikõv ca je durȃ.

A ośtȁ će ovȋ vȅraś
kȃ jedĩni trȃg źa śȕtra,
ś kĩn će mõj śin u tiśĩni
śrȉśt se jẽnog kiśnog jȕtra
u ȁuli vȅlon lãdnon
jaźȉkovnog iśtitũta.

RIBAR, MORE, MIŚECINA

Śvu noć kugla ś jûźna neba
bĩle śtrĩle odapnĩje
pũ’ źȑcala mej śkȍjiman
friśkâ bâva ca ga mrȅśka,
ôn śe bînba, dĩśe, źĩbje.

Ϊgradu śe elemênti
vedra noć in miźanśẽna,
dok mu mȉśec ȍdraź jȅśka
jũbi mȏre śvõg śelẽna.

Tek śe jẽvda raźabȉre
trȅći ȁter noćne ślike
niź kurȅnat ca śa kȑme
bûnbru śkrȁpje domȁk śȉke

A baś on u lãji kȑkon,
śapẽton mȅj’ vȑja vâla
i ponora mu dubĩne,
jedĩni je ca raźumî
kãko diśpȕt mȍre glãśan
proiźlȁźit iż tiśĩne,
a covȉk i elemȅnat
raźumȉt śe i jubovȁt
brȅź beśȉde rȅć jedĩne.

CRCÄK
(OLI TI GA, CA JE CRCKU, KA, POŚÂL)

O cẽmen to crcȁk crcĩ ?
Ol’ joś bȍje- o cẽn’ pȉva?
Nĩma na tȏ ȍgovora.
Jerbo nĩje śtvãr njegȍva
kãko vrdũn da verśãje, .
kâ gȑdelin viślãś vȉśli,
ni śtrumênton śvojĩn greźȋn
miloźvûśne śvĩra’ nȏte,
vȅn śa drîva da źgreźãje,
i povaźdân, kãko śegȁc
śegâ, śtȑźe, vȁvi’ fôrte.

Ma brȅź njega bi Piśkêre,
Bobovîśja, Vȅle Rîne
bĩle kãko brȅź meśtrãla,
ol’ lebĩća, ol’ garbîna,
brȅź lȉtnjoga śȗma vâla,
ol’ brȅź jȕga fortunãla.

Źatȏ źnȃj da crcȁk takĩ,
jȕśto kãko artȉśt śvȁki
ca crcĩ ol’ śklȁda vêrśe,
gȑlon śvojĩn ca śegãje,
drîvo dȉla, śtînu klȅśe,
prinaprãvja i śtivãje,
ne pitȁ śe ca i źȁśto.
Nĩ̃ma drȕga põśla źã nje.
Njȅmu otô je poślãnje.

NE UMIRI PRITRUJENI ŚKOJU

Ne umȉri pritrujȅni śkȍju,
dȁje śanjȃj mȁślinu, motȉku,
nȅk ȕfanje śnãźi źȅju tvõju
dȉcju jȍpe da doźĩveś cȉku.

I legrũte ca po’ lȇvu grẽdu
kãko tokȃ, ś pȉśmom akordȃnon,
cȁru sluźȉt, drźȁvi i rȇdu
śve da dõje śtrȉćon, ś̃ũdbon dãnon.

Da neśtanu ś tiśkobȁman jȕtra
ka ȕ prśi tũga rebunbãje,
a u mĩrik mȗku źnakovȉtu
(pȃntu õni takȍve partȇnce,
rĩko iź njĩk na dõbro iźãje)
dok joś cȑcki śtȉmadu śtrumȇnte
źa ȃriju tvrdȗ, śtinovȉtu
di prȋn krȇda, ka dośẽć će fȏrte
śve vȅj ślũti drȁmu vikovȉtu
źa kȗ tẽśke Vȉśnji piśȃ nȏte.

Pa da jȍpe ś jȅśeni niź śtrȃdu
cȕjen glȃśe, berãce, gonjãce,
dok śe pȉva dȏcu, vinȍgradu
ca źivȍtnu dajȕ Ti intrȃdu.

NA KANATU O JAŹIKA

Jaźȉk ovĩk mõjik vȇrśi(k)
nĩje vȅće mȅj źivũcik,
i intrȁt ga vȅj nećȅte
prȉko mȍśtik, lãźik, pũtik,
prȉko śtrȃd i kroź kalȅte,
niti jemȁt cȕt o jũdik.

Ovȏ mȃrca je fȕnebra
mõn jaźȉku, ca śȁ śvĩri,
mȉśto njȅga ca odãje
prȉko śtãrik grȁjśkik mĩri.

Vȏ śu źȁnje źvȏnke âje,
(vȅj je dȍśa na kanȃtu)
da kȏ rĩme ś njĩn śtivãje
ś intencjunôn võd, pri vȁman
ca śte kȏrpuś jedȃn mnẽć,
śvȍmen grȃdu, śẽlu rȅć
ȕmra mõj je dijalȅkat!

Jã jedĩno ca jȍś mȍren:
na kaśîl mu mȉśto cvȋta .
ovȋ źȁnji vȅraś klȁśt.

Programi

Manifestacije

Geić Duško

Biografija

Bibliografija

Izbori iz djela