Rem Goran
Biografija
Goran je Rem rođen 1958. u Slavonskom Brodu. Gimnaziju je završio 1977. u Vinkovcima. Na odsjeku je jugoslavistike Pedagoškoga fakulteta u Osijeku, diplomskim radom O Tinu ili o Tinovu pjesništvu?, stekao naziv profesora hrvatskoga ili srpskog jezika i književnosti 1981. Na postdiplomskom je studiju književnosti Filozofskoga fakulteta u Zagrebu 1988. znanstveno magistrirao temom Aspekti metajezičnosti u suvremenome hrvatskom pjesništvu i stekao naziv magistra društveno-humanističkih znanosti, iz područja filologije. Doktorirao je tezom Intermedijalnost suvremenog hrvatskoga pjesništva 1998. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Na Filozofskom fakultetu u Osijeku radi od 5. srpnja 1992., redoviti je profesor u trajnom zvanju od 2014. voditelj je dislociranoga studija hrvatskog jezika i književnosti u Vinkovcima od 2003. do 2008., voditeljem je odsjeka za hrvatski jezik i književnost 2008, prodekan za međunarodnu i znanstvenu djelatnost 2009., a od 2012. do 2022. je voditeljem katedre za hrvatsku književnost.
Radio, od 1981. do 1992., u osnovnim školama Vinkovaca, gimnazijama u Vinkovcima i Osijeku te Tekstilnom školskom centru u Osijeku, a od 1990. do 1992. upraviteljem je SKUC Osijek gdje od 1982. u naslovnom zvanju razvija široku postmoderno kulturnu scenu Osijeka i regije te sveukupnoga prostora bivše države. Urednikom je prvoga osječkog studentskog književnog časopisa Rijek (1980.-1981.), urednik tribine Centra mladih (kasnije SKUC) SC Osijek (1982., a od 1984. imenovane Tribina Quorum do 1997.), urednik fanzinskog projekta Noise Slawonische Kunst i sa sedamnaest radova – komplementarnoga dokumentacijskog znanstvenog projekta Sveučilišta u Osijeku: Dokumenti, 27. lipnja, raskrižje na Klajnovoj (1991.-1992.); urednik eseja i studija u časopisu Quorum od 1985. do 1990. i Književnoj reviji od 1990. do 2000. U Matici hrvatskoj, ogranak Osijek, je urednik projektne biblioteke Neotradicija gdje urednički potpisuje petnaest naslova, a u Slavonici – biblioteci u 100 knjiga prinosa Slavonije hrvatskoj književnosti i povijesti uređuje i studijama potpisuje 9 naslova, jedan u Croatici, 3 u Brodskim piscima, gdje je i članom uredništva niza od 29 knjiga, a u knjižnici Pannonius uređuje 4 knjige kao i u knjižnici Matošev milenij. U knjižnici Stoljeća hrvatske književnosti potpisuje prirediteljstvo dvaju svezaka: Vlado Gotovac i Boro Pavlović.
ZNANSTVENA DJELATNOST
Humanistički šire znanstveno je temeljni nacionalni filolog – kroatist, povjesničar književnosti i mediostilističar, prireditelj i urednik nekoliko desetaka svezaka povijesnih i suvremenih hrvatskih književnika. Radi u povjerenstvima na kritičarskim i književnim skupovima, recenzent je Zaklade za znanost RH, a suradnik-autor je i u još nekoliko književnoznanstvenih projekata.
Istraživač na znanstvenim projektima: Hrvatski književni barok i slavonska književnost (projekt Pedagoškog fakulteta i Ministarstva znanosti, 1992.-1993.), Osijek kao srednjoeuropsko književno i kulturno središte (1999.- 2002)., Dokumentarna proza u Slavoniji (2003.-2005.), Medijski subjekt poezije, književne kritike i znanosti (2013.-2014.).
Prireditelj je, s punim autorskim konceptom, kritički priređenih monografija: antologija, panorama i izbora (primjerice: potpisuje izabrane pjesme Milorada Stojevića naslovom Ponterosso, zatim reprint izdanja zbirke Đerdan Josipa Stošića, u trobroju sisačkoga časopisa Riječi – panorama hrvatskoga intermedijalnog pjesništva Panorama granice iz 2002., potom antologija suvremenog hrvatskoga pjesništva na mađarskom jeziku A melankóolia krónikája iz 2003., već spomenuta dvostruko nagrađena panorama hrvatske književnosti i kulture Vidjeti Hrvatsku (s Krystynom Pieniazek i Boguslawom Zielinskim, na poljskom objavljeno u Poznanju 2005.), antologija slavonskog ratnog pisma Poetika buke iz 2010., i dvotomno esejistiku Bore Pavlovića: Album vedrine (2005) – Ugodna pripovijest (2003), te trotomno esejistiku i kritiku Branimira Donata kao alternativnu povjesnicu hrvatske književnosti Prakseologija hrvatske književnosti I (2011), II (2012), III (2013) itd.).
Recenzent je niza pojedinačnih radova i autorskih znanstvenih i udžbeničkih knjiga, primjerice radova zbornika znanstvenih radova Riječki filološki dani s istoimenoga znanstvenoga skupa u Rijeci, iz jednoga zbornika Zlatni danci znanstvenoga skupa u Osijeku, radova za poljski časopis Poznańskie Studia Slawistyczne, za časopis Fluminensia, za Croaticu et Slavicu Iadertinu, za Filozofska istraživanja, za znanstveni časopis Katedre za hrvatsku književnost Filozofskog fakulteta u Osijeku Anafora, gdje je i članom uredništva, autorskih znanstvenih i udžbeničkih knjiga Bernarde Katušić, Helene Peričić, Marine Jemrić, Vlaste Markasović, Mirka Ćurića, Marijana Krivaka, Sanjina Sorela, Tihomira Matijevića …
Suautorski potpisuje prvu povijest slavonske književnosti: Slavonski tekst hrvatske književnosti te konceptni izum – Vinkovačku književnu povjesnicu.
Suautorski potpisuje dvije monografije šokačke problematike: Šokačka čitanka i Šokci u povijesti, kulturi i književnosti, a tu su i tri prirediteljske antologije s konceptom stručno-znanstvene „čitanke“: osim Šokačke čitanke, riječ je o Sretnim ulicama – osječkoj čitanci te Puut nebeski – đakovačkoj čitanci. Posebnu pozornost posvećuje suradnji oko manjinskih projekata hrvatskih izvandržavnih kolektiva i njihovih institucija u regijskom kontaktu: Pečujska katedra za kroatistiku, Hrvatski znanstveni zavod u Pečuhu i Zavod za kulturu Hrvata u Vojvodini.
Autor je projekta Cvelferica, uz puno suautorstvo još troje kolega, kao i suautor svakog od pojedinih šest svezaka toga projekta, u skupini od sveukupno četvoro članova Katedre za književnost Filozofskoga fakulteta u Osijeku koji su, nakon poplave devet cvelferskih sela 2013. godine – u samo dvije godine, a uz suradnju 5 stručnjakinja kroatistica i knjižničarica iz tih mjesta, ujedno – poststudentica vinkovačkoga dislociranog studija FFOS-a, postavili i objelodanili šestknjižje sinegdohalne projekcije nacionalne modernističke morfologije trostoljetne kreativnosti toga geokulturema, a kao model mogućih istraživanja svih sličnih geokulturnih substruktura.
Na Danima Antuna Gustava Matoša, pokrenutim 2013. saziva pozvani međunarodni skup čiji su radovi objelodanjeni u vodećem izvanhrvatskom kroatističkom i slavističkom časopisu iz Poznanja, a 200 svezaka toga izdanja su podijeljene sudionicima 6. kroatističkog Kongresa, održanog u Vukovaru i Vinkovcima 2014. Zatim Dani AGM-a nastavljaju 2014. u Aktiv AGM organiziran za nekoliko stotina nastavnika istočnohrvatskih škola Matoševa imena. Drugi tijek Dana AGM-a se nastavlja u knjižnicu Matošev milenij gdje uređuje 4 do sada sveska monografija posvećenih Matošu.
Krajem 2003. i početkom 2004., pa 2006. i 2007. član je recenzentske skupine za evaluaciju znanstvenih projekata Ministarstva znanosti RH. Krajem 2013. i početkom 2014. član je i recenzentske panel-skupine za prosudbu 5 projekata prijavljenih u od 2013. do 2020. na natječaj Hrvatske zaklade za znanost. Objelodanio je preko stotinu znanstvenih radova od kojih 99 izvornih znanstvenih. Objelodanio je tristotinjak stručnih radova – leksikografskih, interpretacijskih i prikaznih. Autor je 31 monografske književnoznanstvene knjige od kojih u 15 supotpisuje suatorstvo s jednim, a u 3 s troje suautora.
NASTAVNIČKA DJELATNOST
Cijelu akademsku nastavničku karijeru Goran Rem predavački vezuje uz Filozofski fakultet u Osijeku (prvotno Pedagoški fakultet), a konvencionalnoj nastavi uvodi i niz nastavnih inovacija, kojima s jedne strane obuhvaća estetske i kritičke emisije regijskih zaliha moderne i tradicijske koncepcije Pisma (nastava i istraživanja u muzejima, arhivima, knjižnicama, galerijama), te radnu terensku nastavu, a s druge strane otvara, primjerice u kriznim okolnostima Pandemije, komunikacijski intenzitet kroz multimedijske opcije tehnoloških uvjeta /videopredavanja u kombinaciji s pisanim kontaktom u realnom vremenu/.
MEĐUNARODNA SURADNJA
Voditelj od 1999. do 2012. međunarodnoga znanstvenog skupa Dani Ivana Slamniga, modernitet – postmodernitet, dani Bore Pavlovića (izvedba: Osijek, Vinkovci, Budimpešta, Pečuh, Poznanj), voditelj više nizova stručnih i znanstvenih kolokvija s međunarodnim sudjelovanjem: Dani Josipa i Ivana Kozarca, Slamnigovi dani, Dani Dobriše Cesarića, Susreti hrvatskih književnih kritičara, Urbani Šokci, Dani Antuna Gustava Matoša te urednik dvadesetak zbornika s tih skupova.
Uspostavio je, 2001., Osječkom sveučilištu ugovorenu kontinuiranu međunarodnu suradnju s Institutom slavenske filologije odnosno s cijelosnim Sveučilištem u Poznanju. U suradnji s poznanjskim kroatistima priredio je rukopisno preko 2000-kartičnu, na 722 stranice otiskanu 2005. panoramu hrvatske književnosti i kulture Vidjeti Hrvatsku, za koju je zajedno s Krystynom Pieniazek i Boguslawom Zielinskim 2005. nagrađen u Krakovu prestižnom nagradom izvanruske slavistike Nagroda Jerzego Skowronka. Nagrađen i s više državnih i regijskih nagrada i priznanja za književnu i kulturnoznanstvenu djelatnost te autorstvo. Izlaganjima je sudjelovao na nizu znanstvenih skupova u Hrvatskoj, Austriji, Mađarskoj, Poljskoj, Srbiji i Bosni i Hercegovini. Pozvano predavao na nekoliko europskih sveučilišta (Lyon, Graz, Budimpešta, Segedin, Pečuh, Krakov, Varšava, Sosnovec, Poznanj, Sarajevo). Voditeljem je bilateralnog književnoznanstvenog i kulturološkog projekta Baranya and Slavonia Project (s prof. dr. sc. Helenom Sablić Tomić, profesorom Zoltanom Medveom, profesorom Stjepanom Blažetinom te urednicima Zoltanom Agostonom i Josipom Cvenićem), u kojem je s mađarskim stranom objelodanjeno, od 1997.. do 2013., 12 reciprocitetnih književnih i književnoznanstvenih monografija, podižući kontaktnost i ugled hrvatskoj književnosti i znanosti o književnosti, kao i studijskoj akademskoj zajednici.
Izbori iz djela
U vlasti praznih stranica
ELP-u
Najljepše je pjevati:
daleko među stranicama prazne knjige,
duboko zaronjen u mračnu idolatriju bjeline.
U pomalo zagušenom svjetlu
Malankolične atmosfeare,
U očekivanju ponoći.
Po noći izruguju se pijanci svojem bolu
I uživaju ga pjevom.
Mole li se za svoj spas,
Ili su iskupitelji grijeha, a vječnog;
Gledaju na sat i čudno aranžiraju prirodu
Nudeći izlaz u izobličenoj grimasi,
Izobličenih tijela,
Izobličenih žena
I smrti predugih rečenica.
Ili se ti bojovnici vodičima nude,
Po jerusalemskoj vjetrenoj ravnici
Elektronskih obličenja zvuka.
A u čijoj li je vlasti naša knjiga
I tko na nju liježe noću.
Da zaboravi. Zaboraviti i biti ljubavnik
Uvijek tuđi.
(vlak Vinkovci – Osijek, 1977., Ženitva 1979.)
Postoji nada
Nada neda načelnu ni
Bilo koju drugu
Daljinu
Ruke, žustro porađa
Apševačkoproganičku bol i
Smireno nas čeka u svoj našoj lascivnoj starosti.
(vlak Film, 2005.)
Čim uđeš, uz jutro
Pearl Divin’
E kada je to nadolazilo, malom i niskom sumaglicom uz jutro, tamno brown jutro, jeza. Kada šapće kroz mene, toliko izbliza da se riječi pojavljuju, tek, iza a u tijelu je bljesak, već.
(posvećeno vlaku via Gaboš, 2011.)