Šarolić Ivan
Biografija
Ivan Šarolić rođen je 3. svibnja 1949. godine u Kostanju, u drevnim Poljicima, zavičaju plemića i kneževa, popova glagoljaša, klesara, slikara, glazbenika i pjesnika. Njegov otac Petar je bio znameniti klesar. U Kostanju je rođena i nadaleko poznata junakinja Mila Gojsalić. Podrijetlom iz Kostanja je i pjesnik Josip Pupačić, daljnji rođak pjesniku Ivanu Šaroliću. U Splitu je završio klasičnu gimnaziju (u sjemeništu) i dva semestra na Teološkom fakultetu, a studij filozofije na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Član je Društva hrvatskih književnika, u Zagrebu i Društva hrvatskih književnika Herceg Bosne, u Mostaru.
Bibliografija
- ·Kronologija, pjesme, str. 64., Beograd, 1976., pod pseudonimom Ovidije Splićanin;
- U zemlji Goethea, pjesme, str. 64., KIZ Tin Ujević, knjižnica Ilišnik 4., Split, 1993;
- Hamletova sudbina, pjesme, str. 140., Mala nakladna kuća Sveti Jure, Baška Voda, 1996;
- Zeleni smaragdi, pjesme, str. 192., Hrvatsko kulturno društvo Napredak, knjižnica Most, knjiga 15. Split – Sarajevo, 2001.;
- Sredozemlje, pjesme, str. 240., mala nakladna kuća Sveti Jure, Baška Voda, 2003;
- Uz povijest filozofije, Frane Franića, str. 160., Naklada Bošković, Split 2006;
- Mistika svemira, izabrane pjesme, autorov izbor, str. 288. Naklada Bošković, Split 2006;
- Knjiga od sna i ljubavi, str. 394. Naklada Bošković i Naklada DHK HB, Split – Mostar, 2010.
- Izabrane pjesme, izbor sačinio Nedjeljko Mihanović, str. 512., Nakladnici: Udruga zagrebačkih Poljičana Sveti Jure, Zagreb, Ogranci Matice hrvatske Podstrana – Omiš, te Naklada DHK HB, Mostar, 2014.
Izbori iz djela
CRKVA SVETOG MARKA U ZAGREBU
Nedjeljku Mihanoviću
Sva je hrvatska. U njoj osjećaš dušu
punu plemenitosti, punu sna. Srce
osjećaš kako je široko kroz ljubav i
opraštanje. S grbovima Hrvatske, Dalmacije
i Slavonije i grada Zagreba, crkva
je svetog Marka. Sa svetim
Blažom, zaštitnikom Gradeca, koji ponosan
i jak čuva Hrvatsku i grad Zagreb.
Na južnom portalu se nalazi gotička
kompozicija s petnaest kipova. Krist i
Marija s Isusom, ispred njih sveti Marko
s lavom i ostali apostoli. Osluškuješ
glazbu crkvenih orgulja, božanski mir i
spokoj i bivaš dio vječnosti.
Ulaziš u crkvu, srce ti kuca u ritmu neba
i zvijezda, izgubljen si u prostranstvima
svemira. Na glavnom oltaru je Raspeće
Ivana Meštrovića. Tu je i njegova Pieta
i freske Joze Kljakovića. Meštrovićev Isus
stoji visoko iznad oltara na križu razapet,
sav u poetici. On je naša Nada, sav u Ljubavi i Istini,
u Trajanju. Tamo gdje se sastaju Nebo
i Zemlja i gdje Isus raširenih ruku očekuje
one koji su pravedni i vjeruju u Ljubav.
HRVATSKA
Monsinjoru Mati Uziniću
LIBERTAS SUMUS,
NON MANCIPA! –
– SLOBODNI SMO,
A NE ROBOVI!
A naša država, pamet i srce,
naš iskon, sve je to iz Štatuta,
iz naše biti i bitka, iz jezika,
iz glagoljice, iz Slobode.
Mi smo poput orlova koji kruže
iznad Dinare, Mosora i Biokova,
mi koji od samoga početka tu na
granici kraljevske rijeke Cetine
bdimo i čuvamo vjeru u Krista
kao ono bez čega Hrvatima
nema Nade ni opstanka.
A naša Hrvatska, pamet i srce,
naš iskon, sve je to iz Štatuta,
iz naše biti i bitka, iz jezika,
iz glagoljice, iz Slobode, a:
– SLOBODA SE NE
PRODAJE ZA SVE
BLAGO SVIJETA –
IZ POEME: ZUZANA
XXIV
Evo me, slušam Mozartovu Čarobnu frulu
i uživam dok gledam more kako sniva
i drhtim dok mislim na tebe, a ti si tu
skrivaš se negdje među ovim tonovima,
u modrini mora, tajnovita, razigrana, čista
kao ova voda Jadrana, kao san pjesnika…
U ovaj čas duša mi je bijela,
kao vez zavjese, koju suton njiše.
O Bože, molim te za ljepotu njenog tijela.
Za mir vječni, kojim u rosi tvoje cvijeće diše.
Evo me, slušam Mozartovu Čarobnu frulu
i duša mi puna zanosa, srce mi se tiho
budi iz vječnosti i evo uzdižem se prema nebu,
prema suncu i gledam te, ti si pokraj sunca,
koračaš bezbrižno stazama beskonačnosti…
Na prstima mojim drhti balzama puna žara.
Balzama, što ga skupi roj uskršnjih pčela.
Moj Bože, skrušeno te molim, tebe najvećeg kipara
da tijelo njeno zasja svježinom gorskih vrela.
Evo me, slušam Mozartovu Čarobnu frulu
i uzdižem se do Boga, Bog me k sebi prima,
a duša mi se razigrala iznad modrine,
duša mi se u more razasula.
KAMENO RASPELO
MOGA OCA PETRA
Raspelo na pročelju crkve u Kostanju
od kamena bijela na kamenu bijelu
bijele noge na bijeli kamen prikovane
ruke bijele na kamenu bijelom
bijeli kameni čavli
i bijelo tijelo od kamena
na bijelom križu kamenome.
Glava i kruna od bijelog kamena
trnje i kosa i krv
bijela i kamena
bol i patnja
strah i nada.
Na bijelom kamenom raspelu
od kamena bijela duša moga oca
prsti i strpljenje i žrtva
ljubav i ljepota.
Kada prolaze bijele žene
ispred bijelog kamenog raspela
poklone se i prekriže se
i pozdrave bijelog kamenog Isukrsta.
MI ĆEMO LJUBITI TVOJE JABLANE
Rođaku Josipu Pupačiću
Koračali smo pokraj Cetine,
voljeli iste jablane,
istu zemlju,
istu sedru,
istu vodu,
isti kamen,
pjevali iste pjesme;
rasli iz pepela
i sna;
tražili zalogaje kruha
pomiješane s krvlju
i znojem.
Cetini smo nešto
zajedničko rekli:
dok jesmo,
ona će nam teći.
Ti počivaj,
rođače moj, mirno;
mi ćemo ljubiti
tvoju Hrvatsku
i tvoje jablane.