Online izložba portreta hrvatskih književnika i književnica akademske slikarice Marije Adrić Soldo „Nigdar ni tak bilo da ni nekak bilo“ prigodom obilježavanja 120. obljetnice Društva hrvatskih književnika.
Hrvatska književna Panonija III., koju organiziraju Društvo hrvatskih književnika, Ogranak slavonsko-baranjsko-srijemski, Osijek, Društvo hrvatskih književnika, Zagreb, Croatica nonproft kft., Budimpešta i Hrvatski vrtić, osnovna škola i đački dom iz Budimpešte, nastavak je jedinstvenog književnog i umjetničkog programa koji okuplja relevantne hrvatske književnike i umjetnike panonskog prostora: iz Hrvatske, BiH, Srbije, Mađarske i Austrije. Do sada je u programima sudjelovalo pedesetak sudionika, a nazočilo oko više stotina posjetitelja, među kojima su bili učenice i učenice Hrvatske osnovne škole i gimnazije (HOŠIG) u Mađarskoj. Ove godine je u okviru trećeg izdanja manifestacije, koje se trebalo održati početkom travnja 2020., planiran bogat program, koji je u dogovoru sa suorganizatorima Croaticom kft. iz Budimpešte i HOŠIG-om, odgođen do okončanja pandemije. Međutim, u sklopu tehničkih mogućnosti, dio predviđenih programskih aktivnosti će se održati i na internetskim portalima: dhk.hr i croatica.hu. Prva među mrežnim aktivnostima Hrvatske književne Panonije III. izložba je portreta hrvatskih književnika akademske slikarice Marije Adrić Soldo, pod znakovitim nazivom: „Nigdar ni tak bilo, da ni nekak bilo…“
Ovi Krležini stihovi iz Balada Petrice Kerempuha, neprolazne umjetničke, ali i općeljudske vrijednosti, svojevrsni su slogan, ne samo ove izložbe, već i hrvatske književnosti i umjetnosti kroz povijest: probijanje kroz mukotrpno i nesklono vrijeme, u kojem je bilo više tamnih nego svijetlih časova, pa ipak, jezik je opstao, književnost je opstala, umjetnost je opstala. Opstat će unatoč „strašnom času“ pandemije u kojoj se nalazimo i koja paralizira naše živote, ali i potresu koji je teško oštetio i povijesnu zgradu u kojoj je smješteno Društvo hrvatskih književnika na Trgu bana Jelačića. O tome, svojim sjajnim nizom portreta, svjedoči akademska slikarica Marija Adrić Soldo, koja odabrane portrete obogaćuje riječima: odabire uz svaku sliku stih, rečenicu, misao iz opusa portretirane književnice ili književnika – njen je rad ne samo portretiranje, već i novo, suvremeno čitanje književnih opusa naših klasika.
Akademska slikarica Marija Adrić Soldo rođena je u Đakovu 1987., a u Đakovu, Strossmayerovom gradu, začela se, kako i sama tvrdi, i njena ljubav prema umjetnosti: „Moj pogled odgojila je estetika Đakovačke katedrale, točnije njezin interijer. To je grandiozan, predimenzioniran, nadmoćan prostor, osmišljen do posljednjeg milimetra, gdje u savršenoj harmoniji supostoje freske velikih formata, skulpture, ornamenti, dekorativne tehnike i pozlata. Volim što je to bogatstvo dostupno svima…“
Marija Adrić Soldo je na Akademiji likovnih umjetnosti diplomirala je slikarstvo u klasi profesora Igora Rončevića, a trenutno radi kao profesorica Crtanja i slikanja u Školi primijenjene umjetnosti i dizajna Osijek. Živi i radi u Đakovu. Članica je HDLU-a, a izlaže samostalno i skupno. O svom slikarskom radu kaže: „Na likovnoj sceni sam više od deset godina, iza mene su četiri samostalne izložbe, dvadesetak skupnih, Salon mladih, serija slika na temelju koje sam dobila rezidencijalni boravak u Beču gdje sam tri mjeseca živjela, slikala i izlagala. Draga mi je i 2. nagrada koju sam dobila od Centra za ženske studije za rad na temu žena, odnosno rodne problematike…“
Osim klasičnog slikarstva, poznata je po svojim pop-artističkim intervencijama te dizajniranju svakodnevnih, uporabnih predmeta. Iznimno je inovativna i kreativna u svom radu, posebice uspješna u kombinaciji različitih vrsta umjetnosti i miješanju naizgled nespojivih izražajnih sredstva. Iznimno je sklona kombinaciji umjetnosti i dizajna, odnosno oplemenjivanja prostora u kojima živimo ili boravimo inovativnim rješenjima u kojima se miješaju visoka kultura i ono naizgled svakodnevno, pa i banalno. Sjajan je primjer njenog rada, neke vrste total-umjetničkog dizajna – projekt posvete avangardnoj đakovačkoj slikarici Vjeri Biller (Đakovo 7. prosinca 1903. – Hartheim, 28. svibnja 1940.), u kojem je oslikala izlog kafića smještenog u kući u kojoj je slikarica rođena crno-bijelim motivima Venecije te izradila lončiće i kalendare s njenom posvetom Vjeri Biller. Portretiranim hrvatskim književnicima i književnicima pristupila je s puno uvažavanja, ali i dubokim razumijevanjem njihovih biografija i njihovih djela, stvorivši iznimno vrijedan ciklus, koji će, vjerujemo još obogatiti do one fizičke izložbe u galerijskom prostoru Croatica kft, u Budimpešti, Lonyay utca 18, ali i obilježavanje 120 godina od utemeljenja Društva hrvatskih književnika.
