Ciklus se zove prema naslovu pjesme benda Mojave 3 s albuma „Ask Me Tomorrow“ (1995.).
ROCKIN’ BACK INSIDE MY HEART[1]
Ima taj jedan klošar u centru,
Visio je u KCM-u i navrati do Krivog,
I svaki put kad nažica cigaretu
U zamjenu pokloni upaljač,
Malo smrti za malo vatre,
A tako nam često manjka
I jedne i druge.
Prelaze li s upaljačima
Novim vlasnicima i dijelovi duše?
Od nekih se ljudi zato bojim uzeti vatre,
Ali doma imam sigurno dvadesetak
Ukradenih i poklonjenih upaljača,
A svejedno se u gradu noću
Često nađem bez plamena.
Ima ljudi koji tako zaboravljaju upaljače,
A ima i drugih kojima su misli kao upaljači,
Imaju ih previše i zaborave ih kad izađu,
Kao zatvoriti prozor i ugasiti peglu,
Ispadaju im iz džepova i ostanu u autu,
Ostavljaju ih po kafićima,
Klara majica, banka aktivacija petak,
Nazvati Niku, HZZ, sušenje veša,
Misli im se uvijek negdje pogube
Pa ih netko sličan njima skupi s poda
I sjeti se da mora nazvati Niku,
Odmrznuti piletinu, oprati veš.
Tako sam sinoć u noćnom busu,
U 2:53 negdje oko džamije
Na podu pronašao nečiju izgubljenu misao
100 sklekova 100 trbušnjaka
I sjetio se svih nedovršenih pjesama,
Poklonjenih upaljača i klošara iz Krivog
I kad sam stigao u stan, morao sam pisati
Da sve te male smrti lošeg izlaska
Nakupljene na duši kao dim na odjeći
Zamijenim za malo vatre,
A tako nam često manjka
I jedne i druge.
THIS MUST BE THE PLACE [2]
Kako nastaju gradovi?
Jednoga dana netko je morao reći
Ovo je dobro mjesto za šator,
Ravno je i ima rijeku,
Prolaze karavane,
Lijepi su zalasci sunca,
Ovdje ćemo živjeti.
Onda se stvari pokrenu,
Prostor se koristi,
A tek kasnije dođu
Čudaci i časne sestre,
Žohari i konobari,
Lutalice i smetlari,
Ljudi koji razgovaraju sami sa sobom
I drugi kojih bismo se rado riješili.
Kako je nastao Zagreb?
Jednoga dana netko je morao reći
Ovo će mjesto dobro izgledati prazno,
Bit će lijepo u kolovozu
Kad u njemu ostanu
Samo čudaci i sjene,
Štakori i konobari,
Lopovi i lutalice,
Ljudi koji razgovaraju sami sa sobom
I drugi koji grad drže na okupu,
Paze da se ne raspadne
Kad svi nakratko premjeste šatore.
MYSTY [3]
Ljudsko tijelo ima samo četiri strane
Na kojima može zaspati sámo:
Leđa, bok, trbuh i bok.
Nekim se ljudima ponekad dogodi
Da im se u tijelo nekako zavuku ježinci,
Začahure se negdje oko prsnog koša
Pa im svake noći u meso zabijaju bodlje.
Leđa, bok, trbuh, bok,
Leđa, bok, trbuh, bok,
Okreću se kao tuljani zapleteni u plahte,
Traže najbolji položaj,
Ali bol bubri iznutra
I mogu samo budni čekati jutro
Krhki kao mačići na stablu.
Kako prolaze dani,
Na suncu se ježinci polako suše i trunu,
Otpadnu im bodlje
Pa u tijelima ljudi ostanu
Samo lijepe ljubičaste kućice
Da ih nosimo u sebi kao igračke,
Izronjene školjke,
Krhka blaga,
Sve dok se i one ne smrve,
A u srca nam se zavuku neki novi ježinci,
Male plave tužne sjenice,
Brbljave žabe,
Ljekovite mačketine.
CREAM [4]
Otkad smo s kune prešli na euro
Više na ulici ne nalazim novčanice.
Kune su se znale lijepo izgubiti,
Putovati same, lutati Dolcem,
Izmigoljiti iz džepa i namjerno upasti u more
Da ih netko drugi izroni i osuši na suncu,
Taman za sladoled na plaži.
Kune su zaigrane i uvijek nepočešljane,
Šume kao školjke kad ih staviš na uho,
A euri ozbiljni i nose odijela,
Pričaju o BDP-u po stanovniku,
Uvijek znaju kamo idu
I nemaju vremena za gluposti.
Kovanice eura zvuče tupo i teško
Kao zakopana zvona,
Imaju nešto od kanalizacijskih šahtova
I naplaćuju ti odlazak na wc
Na stajalištima na putu do mora.
Lipe zveckaju kao kamenčići u plićaku,
Sjaje kao Petrova uha
I zakopane nekad pozelene
Da ih djeca iskopaju dok u vrtu traže gliste.
Kupuje li itko eurima mandarine i cvijeće,
Igra rulet?
Ostavlja li ih itko prosjacima,
Baca u zrak da donese odluku?
Otkad su otišle kune,
Prijateljice uličnih svirača
I automata za loptice skočice,
Dolazi li ikome zubić-vila,
Posjećuje li itko lunaparke,
Puni kasice-prasice,
Baca li itko kovanice u zdence,
Ispunjaju li se ikome želje?
XTAL [5]
Neki dan na travnjaku kod džamije
Vidio sam robotske kosilice
I pitao se uživaju li one
U mirisu trave i sunca na koži,
Bježe li u hlad na sendvič i kolu,
Ponosno promatraju pokošene površine,
Jesu li sretne što ne rade u uredima,
Ne pripremaju godišnja izvješća,
Ne šalju mailove u krug
Nastavno na razgovor od prošle minute,
Jesu li barem kosilice zadovoljne,
Mogu li noću lako zaspati,
Ili i njihove elektroničke duše
Nešto vuče negdje drugdje?
Sanjaju li kosilice elektroničke pašnjake,
Daleko od grada,
Windows XP wallpaper travnjake?
Sanjaju li ljudi u uredima miris trave,
Ili barem elektroničke pašnjake,
Windows XP wallpaper travnjake
Iz doba kad su ekrani bili puni simbola,
Prije nego su postali poker automati,
Da ih vrtiš sve dok ne kaže ne ide više
I sanjaju li kockari na automatima
Prave žetone i zelene rulet travnjake
Da ih možeš dirati prstima i sanjati
Kao Windows XP wallpaper travnjake
Koji su uvijek vodili u neku priču?
Republika 9-10, 2024.
[1] Naslov prema pjesmi Julee Cruise s albuma „Floating into the Night“ (1989.).
[2] Naslov prema pjesmi Talking Headsa s albuma „Speaking in Tongues“ (1983.).
[3] Naslov prema jazz standardu Errola Garnera (1954.).
[4] Naslov prema pjesmi Wu Tang Clana s albuma „Enter the Wu-Tang (36 Chambers)“ (1993.).
[5] Naslov prema pjesmi Aphexa Twina s albuma „Selected Ambient Works 85-92“ (1992.).