Živković Joso
Biografija
Joso Živković – Soja rođen je 1. travnja 1960. godine u Kostrču, općina Orašje. Školovao se u rodnom mjestu, Orašju i Zagrebu. Dugo je radio u inozemstvu. Putovao je po svim kontinentima u želji da upozna druge narode i kulture, što će se osjetno primijetiti u njegovom pjesničkom stvaralaštvu. Objavljivao je u brojnim časopisima i sudjelovao na književnim skupovima u zemlji i inozemstvu. Njegove pjesme zastupljene su u mnogim zajedničkim zbirkama, antologijama i zbornicima pjesama u Europi i svijetu. Pjesme su mu prevođene na engleski, njemački, danski, talijanski, ruski, arapski i turski jezik. Više puta je nagrađivan. Član je Društva hrvatskih književnika, Društva hrvatskih književnika Herceg Bosne, Društva pisaca u Bosni i Hercegovini i Društva novinara Bosne i Hercegovine.
Bibliografija
Izbor iz djela
Korakom u vječnost
Da si samo ispružila ruke
osjetila bi pod jagodicama
mekoću moje bliskosti.
Ili da si me pogledala slučajno
ponori mojih zjenica
ne bi te ostavili na miru.
A ti si koračala bespućima
padajući utučena i sama
upravo kao i ja,
a nisi znala
da tragovi naših stopa
vode istom utočištu.
Zar ne bismo mogli
koračati skupa
i raspuća našeg stradavanja
pretvoriti u životnu baklju
priželjkivane vječnosti.
Klepsidra
I.
Uvijek sam mislio da ću uživati
gledajući zore u krvi
kako se kote.
A moje bi me vinske noći umorile,
i eto do danas uboge želje
suluda siromaha nisu ostavile.
Htijenja su mi bila jaka,
a nisam znao da još nešto jače ima.
Uzalud se trzam i svjetlosti tražim,
ne da mi se iz mraka i dima.
II.
Pješčani sat zadnja zrnca broji
i tko zna hoće li se okrenuti,
a zoru još nisam vidio
ni poj njezin čuo,
napretek svega je bilo,
svega što nikad nisam poželio.
S kim podijeliti noć
S kim ćemo sada podijeliti noć
u ovoj metropolskoj kaši
stranaca, fantoma, migrena i mora?
Tko će večeras upaliti svijeću
i donijeti nadu
usamljenim dušama
što muče i blude u gradu?
Što će večeras
dostojno zamijeniti žablji orkestar
kog’ smo donijeli u srcu
iz rodnog kraja?
Mogu li ubilačka svjetla
frustriranog grada
sjati k’o žarke zjene
roditeljskog gaja?
Tišina raspadanja
Čim sam uvidio
kako u venama
sigurno sane krv
i kako sjaju rane,
dugo nisam progovorio.
Sakate riječi
i pomaknute misli
silne su samo u tjeskobi.
Sve u jednom danu osvane,
samo su trenutci raspadanja
puni godina zrenja.
Glad
Dok gledam druge kako jedu,
nasiti me šaka brašna
i pune oči tuđe gladi.