Rođena je na otoku Hvaru. S otoka odlazi u Split kako bi nastavila glazbenu izobrazbu.
Diplomirala je flautu 1990. godine u klasi prof. Thea Tabake.
Nakon završenog studija prihvaća angažman u kazalištu „Ivan pl. Zajc“ u Rijeci te u Vojnom puhačkom orkestru u Zagrebu.
Od 1996. godine radi i djeluje u Dubrovniku kao član Dubrovačkoga simfonijskog orkestra.
Godine 2002. na Schola Cantorum u Baselu završava jednogodišnji izvanredni studij barokne flaute kod profesora Oscara Petera.
Nastupala je više puta kao solistica i u komornim sastavima.
Uz glazbu bavi se i pisanjem poezije i proze, na standardu i na dijalektu.
Na natječaju „Bejahad“ Židovske općine u Zagrebu njezina priča „Rabin i Rahela“ bila je drugonagrađena.
Prozni rukopis „Tišinica“ nagrađen je na natječaju nakladničke kuće „Albatros“ 2005. godine, te joj je objavljena istoimena zbirka priča.
Objavila je i dječju knjigu „Patuljak- cijeli svijet vrtuljak“ 2013. godine (vlastita naklada), te dvije zbirke poezije:
„Proročica“ 2019. (Društvo dubrovačkih pisaca), „Kvartet za kraj vremena“ 2024. (Gradska knjižnica i čitaonica Hvar).
Bibliografija:
„Tišinica“ –zbirka kratkih priča, Albatros 2005.
„Patuljak- cijeli svijet vrtuljak“- stihovana pripovijest za djecu, vlastita naklada 2013.
„Proročica“- zbirka poezije, Društvo dubrovačkih pisaca, 2019.
„Kvartet za kraj vremena“- zbirka poezije, Gradska knjižnica i čitaonica Hvar, 2024.
U spomen na sestru Beatrice
Ljetna kiša rastjerala je tek pristigle goste s terase apartmana.
Umrla je sestra Beatrice.
Ja ležim u sobi i zavidim joj.
Jedva je dočekala vratiti se u zagrljaj Onoga koji ju je poslao u svijet.
Umrla je sestra Beatris (tako se izgovara njeno ime).
Redovnica, franjevka.
Nikada je neću upoznati
jedino ako i ja odem sada i dočekaju me te iste ruke
još tople od duše sestre Beatrice.
Moja prijateljica koju nisam dugo vremena vidjela
dočekala me pod Marjanom s tek ispečenim,
vrelim kruhom umjesto zagrljaja.
Najednom, svi smo ostali sami
u svojim sobama.
Moju samoću umanjuje pomisao na sestru Beatrice
i njen susret s Bogom.
Kava
Ima tako tih nekih ljudi koji vas pri svakom susretu
uvjeravaju da morate
popiti jednom kavu,
kao da život o tome ovisi.
U međuvremenu je:
izbio rat,
posijedili ste,
bila su tri potresa,
pao je snijeg,
brak vam se raspao,
korona je prošla kroz sve mutacije,
izgubili ste ljubimca,
zgotovili ste zbirku,
naputovali se od nemila do nedraga,
i još na kraju-
ta kava.
Meridijani
U ovom trenutku,
u 16 i 55 po europskom vremenu,
Čovjek upravo gleda na sat u pariškom metrou
jer opasno kasni na poslovni sastanak.
Studentica vježba Bacha na oboi
za ispit na konzervatoriju,
i to uporno 3. stavak.
Dok je u Japanu noć
tišina je nad zen-vrtom
i monah nemirno šeće sa žabom u ruci.
Netko u američkoj sjevernoj državi pravi kavu iz aparata,
ljubi suprugu u čelo
dok je u Peruu jutro
dječak vodi ljamu u centar grada
ne bi li zaradio nešto za objed pozirajući turistima.
Žena upravo rađa dijete misleći na čovjeka
koji to dijete nikada neće vidjeti.
Na uglu xx i yy avenije
Starac i Starica prelaze križanje držeći se za ruke
i bogzna kamo su krenuli tako sjedinjeni?!
Muškarac s bradom ispraća svoju voljenu na vječni počinak
dok bezimeni kvartet svira Barbera.
Za to vrijeme Aboridžin sanja kako roni u oceanu
i zna da taj san najavljuje njegovu skoru smrt.
Umjetnik fotografira stablo eukaliptusa za godišnji natječaj.
Odjavna špica filma Fanny i Aleksander vrti se,
a usamljena žena izlazi u susret sumraku;
ne sjeća se kad je posljednji put gledala tako dobar film.
Starčić sluša radijski prijenos Mahlerove simfonije,
odzvanjaju posljednji akordi, potom pljesak.
Ja za to vrijeme izranjam i uranjam iz mora
i mislim kako bi mi odgovarao život riba
jer sve više mi je potrebna voda,
a sve manje kopno i zrak.
U Kafkinu muzeju
Moje se ime s malo kojim rimuje, ali Slafka može lako postati Kafka.
To mi baš imponira!
Gledam ubrzani film od prije 100 godina kad je tim ulicama hodao i Franz.
Ljudi koji žure s nama se sresti, znaju da nemaju vremena,
progutat će ih ubrzana filmska traka, kao i mene,
kao Franza, sve nas.
Svi žurimo prema početku ili kraju,
ni montažeri filma ne znaju.
Svi problemi njegovi i moji ništa su prema ovom stanju.
Dakle, pustimo samo da nas melje ritam te mašine
jer sve će nestati kad tvorac filma prekine projekciju.
Gdje je bio Franz dok su ljudi žurili ulicama, preko mosta?
Pisao je Preobražaj, oblikovao svoja osebujna slova.
Crtao je svoje male crteže od tinte koje sad gledamo kao
Čovjeka koji sjedi za svojim pisaćim stolom
Čovjeka koji očajava
Čovjeka koji se skupio u klupko
Čovjeka koji je crna loptica
Čovjeka koji je postao insekt.
U pozadini je glazba Philipa Glassa ili Yanna Tiersena?
Moja trenutna želja je kupovina vremenskog stroja.
Da budem jedna od žena koja ubrzano hoda ususret Kafki.