Zoran Kršul rođen je na Sušaku 1955. god. Dragovoljac je i veteran Domovinskog rata.
Objavio je sljedeće knjige poezije:
Dodirnuti prstom, Glas, Banjaluka, 1980.
Zašto stoje konji, Veselin Masleša, Sarajevo, 1984.
Kutija, Izdavački centar Rijeka, Rijeka, 1989.
Simultanka, Izdavački centar Rijeka, Rijeka, 1996.
Vrijeme koje ti je potrebno da skončaš, Pučko otvoreno učilište Dr. Ante Starčević, Gospić, 2000.
Jutarnja tjelovježba, DHK- Rijeka, 2001.
Ubojite pjesme,(Kršul-Sirnik-Stojević), DHK- Rijeka, 2003.
Simultanka,elektroničko izdanje…2006
Rov, prvonagrađena na natječaju Drago Gervais u izdanju ICR-a Rijeka. Rijeka 2004.
Etimologija tame, Altagama, Zagreb, 2004.g.
Mogućnost točke,HDP, 2010. Zagreb,
Tehnika pukotine, HDP, 2013. Zagreb.
Kratkim pripovjetkama je zastupljen u izboru:
Jedna priča iz Domovinskog rata, HDP, 2014.g. Zagreb, (ur. Tomica Bajsić)
20+1 najboljih priča za ljeto, 2014.g., Brod knjižara, Zagreb, (ur. Ludwig Bauer)
20+1 najboljih priča za ljeto 2015.g., Brod knjižara, Zagreb, (ur. Ludwig Bauer)
Knjiga priča: Algoritam sjedenja, Naklada Bošković, Split, (studeni, 2015.g.)
Priredio prvo posthumno izdanje poezije Ivana Lončarića–Papića, Pjesma se po moru razlijeva, J. U. Narodna knjižnica i čitaonica Crikvenica, Narodna knjižnica i čitaonica Selce, 2005. g.
Nagrade:
Drago Gervais, prva nagrada, 2004.g.
Maslinov vijenac 2010.g., (Croatia rediviva Selca, Brač)
Nekoliko relevantnijih antologijskih izbora i panorama u kojima je ovaj autor zastupljen:
– Skupljena baština, Stjepo Miović Kočan,Suvremeno hrvatsko pjesništvo 1940-1990.,Školske novine,1993.,Zagreb
– Suvremeno hrvatsko pjesništvo, (1970-2010), akademik Zvonimir Mrkonjić, VBZ,2009.g
– U nebo i u niks, antologija hrvatskog pjesništva 1989-2009.,Ervin Jahić, VBZ,2010.
– Antologija hrvatskog pjesništva (u izboru i prijevodu poznatog slaviste i predsjednika knj. društva Poljske iz Warszawe, Grzegorza Latuszynskog) Agawa, 2010. Warszawa.
– Antologija- Croatian Poetry 1989-2013,u engleskom prijevodu u sklopu časopisa Poezija,Ervina Jahića
– Poetske strategije kraja 20 st., Branko Maleš, Lunapark, 2009. Zagreb
– Poetska čitanka suvremenoga hrvatskog pjesništva (1950-2010g.), Branko Maleš, HDP, Zagreb, 2010.
– Hrvatsko pjesništvo/ pjesnici 20.st.,dr.sc. Branimir Bošnjak, Altagama, Zagreb, 2010.
– Hrvatsko pjesništvo/od 1950-2000/, dr.sc.Cvjetko Milanja, Altagama,Zagreb,2012.
– Antologija Jutra poezije,Zagreb,2010.,Nikica Krajina i Željko Buklijaš
-Riječka književna avangarda, dr.Sanjin Sorel,ICR,Rijeka,2001.g.
– Maslinov vijenac 4, (2006-2010) Mate Ganza, Joško Božanić, Mladen Machiedo, Milko Valent, Zoran Kršul
– Pobratimstvo lica u nemiru (izbor o Tinu Ujeviću), Mladen Vuković, Hrvatsko kulturno društvo Napredak, Split,2000
– Panorama hrvatske poezije u časopisu Most /The Bridge, br.1-2. na njemačkom jeziku, u izboru kritičara i urednika časopisa Davora Šalata, a u prijevodu Borisa Perića.
– Antologija “Kruh naš svagdašnji” objavljena u Bugarskoj u izdanju Slavenske književne i umjetničke akademije iz Varne. Urednica Elka Njagolova. Izbor poezije Enerika Bijač.
– Antologija Jadranskih književnih susreta u Crikvenici, 2002.-2011., Gradska knjižnica Crikvenica 2012. Urednica antologije Ljerka Car Matutinović.
– Antologija antiratne poezije “Cvrčci u trubi,” Tomislav Domović – Biserka Goleš Glasnović. Vjetrokaz, Zagreb, 2025. (II korigirano izdanje).
Izbor iz djela:
Snajperist
Stvari moraju biti
precizne
(ili ciljane)
da bi postojale
ako te nema
u mom vidokrugu
i nisi mi u cilju
onda te nema ni
u spomenu nekih
koji se tim bave
Siguran budi-
ako te nisam naciljao
tada niti nisi živ
Samo onda
kad zategnem mušicu
optike
i tebi uspravnom
dodijelim neki značaj
ti jesi…
(i samo tada si
istinski …
zauvijek -)
sve dok ne predam te
nekom drugom ostvarenju
jer ja otvaram mogućnosti
i ne možeš reći
da nisam učinio
sve za tebe
Zanemaren bi bio
od drugih da te nisam
uzeo u obzir
(tako tanahno…
očinski)
za neku …njihovu
elaboraciju
u kojoj isto postojiš
ali to više nije
u mojoj domeni
Orijentir
Evo …orijentir je tamo…
vojniče –
a ovo je tvoj rov –
ova jama…
jama je drugo ime
za tvoje ime –
u središtu njenom
ti si obnažen
višak
orijentir ti je sam Bog
i prazno središte
Stojim uz bok dvije
praznine
dok hrabrimo se – Zemljo
ni ti ni ja nemamo
ništa…
to ćemo dati jedno
drugom
Na položaju
Opet pocupkuješ
trideset hladnoća
u kostima
kao u nekoj zloj vječnosti
na zagubljenom položaju
gubiš visinu…i sjaj
gubiš brata-
neku ljubav u Lisabonu
i…građanska prava
/još se ne zna/
Sam si sad u toj
biblijskoj rupi
iako sve nas je više
što se duže borimo
Užasno nas je mnogo
/svi idu i ne idu
nikuda/
Govoriš s mrtvima
Crna te jama podsjeća
da nemaš ništa drugo živo
pored sebe
Paklena večera
Savršeno…kao ples
(poput šapta vjetra)
ozarena lica
izgladnjuje nas
večera
Kad prođe –
slavit ćemo
sitost
(stave li štogod veće
preda’ me
iznad moga bilo bi to
staleža)
nude mi je stoga
obzirno
s iskrom mogućeg
odsustva –
Da bih je vidio
moram je prekriti
i potom otkriti
mora nestati
u svakom
trenu
(dok boravi u
titraju
mog pogleda)
pripitomljena tako
beskorisna
referentna točka
(dijabolična)
kao hvatište
nekog mog prisuća
što tako mrtvo
hoda među živima
Meni je svejedno
kažem im –
dolazi li iz prošlog
stoljeća-
ili iz ovog trena
meni je važno je li
održiva
kao trodimenzionalna
(pa bila i remake
asimptotski…)
a ona stoji suzdržana
spram vlastite slike…
iako preskačem sjenu
uhodim prazninu
događaja
u njene anagramske
rezonance –
(jer ništa se ne zbiva
u stvarnom vremenu)
Ne očekujem uzvrat
jer vrijeme je poništeno
svojim kolanjem
ne umičem njenom
rastu snage
tajanstvenih propisa
neimaštine –
gle obnavlja se
vlastitim truljenjem
u obilju…
(izvan svrhe)
Ta uboga večera
razbit će orbitu
stvari
u posvemašnjem kolanju
šutljive većine
i njenog ravnodušja
iako –
nasrće na mene
gotovo taktilno
titra
s nekoliko točaka
u prostoru
(mog apstraktnog
tijela)
Točkom testira
Stvarnost –
hrani me svojim
nedostatkom
praznim mjestima
Daruje mi svoje oči
daruje mi svoje
srce
Ona ih ima
kažem –
zbog toga je tu
Njen ulog je…
nula
a simulacija
beskrajna…
Ona nije…
domišljati sat
kažem –
u beskorisnom
savršenstvu
sfere
iako –
približava se
dok se udaljava
moja večera –
vraća se kad
odlazi…
Kao zamah
koda –
briše me bez iskaza
klonski…
metastatički
besprizivno –
U potpalublju
Poput žiška
u svom kruhu
izjedam rupu
da nađem mjesto
za ležaj
Pažljivo izjedam
da ne oštetim taj artefakt
uspomenu sitnu
(na život voljeni)
riskantno je otvarati
takvu rupu
koja čuva gladovanja
stoljeća
Kopam kao da i
ne kopam –
(izdubljujem ali
ne dubim -)
kao svilena buba
hodam u svakoj
sjeni
uranjam u neprimjetnu
zakrivljenost…
polje savršene
korelacije
širim udubljenje
govora
izjedajući bit
(temeljnu hranu
kao arhetip)
i taj iskop neznatan
kao zvrk bez kraja
raspršen u kozmosu
preobražava mrvicu
u shemu…
u točku nepovrata
dok silazim u komprimirano
središte
kao u neutronsku
zvijezdu
(nultu točku svoga
tijela
zgusnutog u travellyng)
pojavljujem se
niotkuda …
spuštam se u…
silu-težu
iz etera gradim
tijelo
u toj čestici fotona
Kopam snagom očitosti
iako stvarnog nigdje
nema
(a tako je ubitačno
to stvarno
u svojoj odsutnosti)
Kopam kao da i
ne kopam –
kao svilena buba
hodam u svakoj
sjeni…
poput žiška
u mrvici kruha
izjedam rupu
da nađem mjesto
za ležaj –
Načelo kugle
Govorim o savezu
točaka
divotniče
o porijeklu pravednosti
(štit i lira)
Gledam u dubinu
dana
u energetsko podzemlje
(zatitran u srcu
muka)
leškarim na glavčini
nulte točke
(iza vela materije)
ne dopuštam slici
ni predmetu
da se obznani
iako livada sam
okovana mrazovcem
mrka alga
rigor mortis
ovozemaljski –
hud…i plah
potleušica…
(kakav savršen
dan
nesvrhovit)
Kakav modus operandi
Qui pro quo
kažnjavaš koji ne iskoriste
prigodu
Imam turski sag
proteže se …
iz II stoljeća –
ja sam Alan Bibi 1
ja sam Šarbaz Gula 2
reci mi što o kugli –
Plitica za tamjan…?
Ili žustra…
Šturka …?
Dok stojim u žarištu
zrak je paraboličan
čujem davnašnje glasove
(kao da ste tu…)
Gomila mučenika –
Jeste li za Velazqueza ?
Ne hvala –
ostat ću na apsintu
Volim uzaludnu
potragu
1 Djevojka svijeta
2 Slatki napitak
Savršen trenutak17
Plaža … Kanagawa
leluja pod crnim monsunskim
nebom
ptice lete …galaksije trepere…
maglice se uzdižu… savršen trenutak
koji je zauzeo 3. mjesto – kaže pukotina
Ah…taj jebeni prirodoslovni
slijed – kažem joj
Još jedan slap…
(il’ jezerce M. Pogačara)
i povratit ću-
na kraju žala stoji
bijela mazga
u izmaglici
ona ulazi u more…
(ostali uče mazgu psovačiti za slučaj
da ne nađu savršen trenutak)
sve se posložilo-
ali ona ne voli plivati
boji se ježeva…svega se boji
treba joj guru za plivanje
– a to sam ja
eo ipso zašto se i kopno
tako kukavno ljulja ?
drži se na okupu- velim joj
niz crne padine
inače ćeš čitati poeziju
na grobu Hiparhovom18
i dobro pazi:
Postoji riba Ranjen
ako na nju staneš mrtva si za
5 sekundi
postoje otrovne meduze kao crna
vatra… što svjetli i mrači
istodobno
-Dvije suze u žljebu…
sve odjebu- pjevuši ona
i doziva me iz visokog vala
-vidim da voliš miće valove
dođi u veli’ val-
a prestravljena…
duša joj u grlu …taj gravitonski val…
taj apokaliptički mural
nije mu ni do koljena-
Smjesta se vraćaj –
drklerice…pik-zibnerice maloumna
ne znaš ti što je val
a ona trči na žal da snimi sebe
u vodi…kao fliper svaki se put prestigne
na žal i natrag
i doziva me dok u daljini jezdi
ta Haribda pretpotopna… prelama se
kao fraktal
novi je to pristup svemiru
gdje sve povezano je …
ma kako se kaotično činilo
taj uspporeni …pa…zamrznuti
Kanagawa oki nami ura19
iskon od planine nad bezdanom
(…megaval
Trijade kolektivnog
imperijalizma)
toliko razmišljanje stvara valove
sve dok tijelo nije samo obris
sa stršećom nasmijanom glavom
koja to i ne shvaća
(tako izdvojena iz cjeline)
pogledava na bezbrojne strane
vidi sebe kao da jedri na nekom
japanskom paraglajderu
i ponovno provjerava
taj dio-
nebrojeno ponavlja taj let
da zaustavi perspektivu slike
na zamišljenom posteru
(šest puta život…
sedam puta smrt)
jer ponavljanje je uvjet
idealnih
predmeta20
potone u val iza opažaja
skraćuje se i sve dužine u njoj
skraćene zajedno sa širenjem
vremena-
te propulzije mogu urušiti prostor
privući ga k sebi-
u ovom valu sinergije
gleda ultra duboko polje
začuđena – ne postoje nigdje takve
istovrsnosti zelenog dna
prolazi kroz Sv. Aditon21
sreće leptira u obliku psihe
i drevnu dušu zatočenu
mogla bi podignuti palac i zakloniti
cijelu Zemlju tu plavičastu kuglicu
sa ove udaljenosti od zlata
dopliva do mene i vrati se
– zamalo sam se utopila
malo mi je nedostajalo da se…
utopim-
sad ću morati izaći na žal i skoro
se utopiti -Kažem joj- nema šanse
da padnem na taj fazon
ja znam što je savršen
trenutak
smrt-
Ne lupetaj -veli ona
život je izložen toj prijetnji
od kad se pojavio
ovaj val postat će hit..hit…
sa svim elementima
kaosa i reda
taj onostrani klatež
izravno obraća se našim
strahovima…nadama
(idealu radišnosti…)
Da… znam…uvijek je dobro
izumiti kotač
– (to ti nije u scenariju)
Ne trabunjaj-
ja živim taj trenutak
na Neptunovim konjima22
u simfoniji lukova
što rađa se iz rascjepa
i prvobitnog izgona23
u mrkoj
tinjajućoj ljepoti (tjeskobnoj)
od čistokrvnog kaosa
baš tu-
gdje prostor
kolabira
u nesvodljivu jezgru
u fonem-
gledaj kroz mene i nema razlike
između mene i onoga vala koji jest
kad jeste ili kad me nema
sve je tu-
svi razgovori žive
u eteru
17 Aluzija na Richarda Barrowa čuvenog Stand up komičara, i u čast Chrisa Wegoda domaćina Stand up Bangkok Comedy.
18 Hiparh (IIIst.),grč. astronom i matematičar,tvorac trigonometrije.
19 Kanagawaa oki nami ura – ispred obale Kanagawe morski val,(ulaz u Tokijski zaljev).
Veliki val -japanski drvorez u boji Katsushike Hokusaia
20 Husserl- Porijeklo geometrije
21 Mjesto gdje se križaju dvije pukotine u proročištu u Delfima. Aditon – (na grčkom: “ono što je nepristupačno”)Tajno mjesto u grčkim hramovima.Klasičan grčki hram poslije 600 god. p.n.e. sastojao se od 3 prostorije: pronaos (predvorje) , naos (svetilište) i opistodom (zadnje predvorje koje nije povezano sa naosom).Kasnije je opistodom zamijenjen aditonom koji se otvara u naos;
22 Neptunovi konji, europska varijanta Velikog vala Waltera Cranea
23 Sokrat, Fedar 275 d… zavjetujući ga lutanju sljepoći i tuzi