Pjesnikinja Lana Derkač dobitnica je Nagrade „Tin Ujević“ za 2025. godinu, za pjesničku zbirku Azil za nebeska tijela. Nagrada joj je uručena u Vrgorcu 5. srpnja, na Tinov rođendan.
Obrazloženje
Povjerenstvo u sastavu Lada Žigo Španić, Stanko Krnjić i Željka Lovrenčić jednoglasno je odlučilo da ovogodišnja dobitnica Nagrade Tin Ujević za najbolju zbirku pjesama bude Lana Derkač autorica knjige Azil za nebeska tijela (Zagreb: VBZ, 2025.). Na natječaj je pristigao rekordan broj knjiga – 71, a u uži ih je izbor ušlo čak 11. To su: Ivan Babić: Chet Baker na plaži. Zagreb: Mala zvona, 2025., Lana Derkač: Azil za nebeska tijela., Goran Gatalica: Povratak u Getsemani. Varaždinske Toplice: Tonimir, 2025., Željko Ivanković: Maslačci plaču na kiši. Zagreb; Sarajevo; Mostar: Synopsis; Vijeće Matice hrvatske u Bosni i Hercegovini, 2024., Zvjezdana Jembrih: Vučji sveci. Zagreb: HDP, 2024., Maja Marchig: Zatvorila sam se u kuhinju. Zagreb: Durieux, 2024., Irena Matijašević: Zapisi ribljeg repa. Zagreb: VBZ, 2024., Franjo Nagulov: Krvava knjiga. Zagreb: Durieux, 2024., Pero Pavlović: Bilinski jezici. Mostar: Društvo hrvatskih književnika Herceg Bosne; Sveučilište u Mostaru, 2025., Goran Rem: Malo prije svega odavno smo. Zagreb: MeandarMedia, 2024. i Stjepan Šešelj: Riječ o pticama. Zagreb: Alfa, 2024.
Među njima su se uz Azil za nebeska tijela osobito istaknule još tri: Bilinski jezici Pere Pavlovića, Maslačci plaču na kiši Željka Ivankovića i Chet Baker na plaži Ivana Babića, jednog od dobitnika ove ugledne nagrade.
Nagrađenu pjesničku zbirku istaknute hrvatske pjesnikinje, prozaistkinje, dramatičarke i esejistice Lane Derkač (Požega, 1969.), odlikuju postmodernistička svježina, inovativnost i izvornost. Ona je nastavak Lanina uspješnoga dugogodišnjeg pjesničkog djelovanja priznatog ne samo u našoj zemlji nego i širom svijeta. U njenoj poeziji postoji nešto što privlači čitatelje koji žive daleko od granica naše zemlje; zbog toga je ova pjesnikinja bila gošća mnogih svjetskih pjesničkih festivala, a poezija joj je prevedena na 22 jezika. Između ostalih, može se čitati na engleskom, španjolskom, portugalskom, njemačkom i francuskom jeziku, ali i na perzijskom, kineskom i malajskom. U neobičnim pjesničkim slikama u kojima se na čudesan način isprepliću stvarnost i mašta osim hrvatskih, uživaju i čitatelji u Švedskoj, Meksiku, Dominikanskoj Republici, Makedoniji, Bugarskoj, Indoneziji, Maleziji… Gostujući na brojnim pjesničkim festivalima organiziranim širom zemaljske kugle Lana nije samo promicala našu kulturu i književnost već je postala značajnim članom velike svjetske pjesničke obitelji.
A kad si uspješan u svijetu, čini se da te u domovini vole držati u zapećku jer je par ljubimaca hrvatske javnosti zauzelo čitav domaći književni univerzum.
Azil za nebeska tijela zrela je, misaona i pažljivo ispisana poezija u kojoj je svaka riječ na svome mjestu. Premda se čini da se pjesnikinja bezbrižno igra riječima i zabavlja smionim slaganjem rečenica od najneobičnijih metafora čije značenje čitatelj postepeno odgonetava, ona nam zapravo šalje važne poruke o svijetu u kojemu živimo. Njezine su pjesme i društveno angažirane jer na nenametljiv način i osobnu prizmu zaziva bilo političke bilo klimatske promjene i poziva na razmišljanje. Sklona je filozofskom razmatranju života i svijeta oko sebe, a bogatom maštom i snažnom simbolikom uspješno spaja naizgled nespojivo, stvarnost i fikciju, svakodnevicu i snove.
Lana Derkač je osoba široke opće kulture, zainteresirana za ono što se događa u njenoj nutrini, ali i oko nje, za male svakodnevne stvari te za globalne nedaće koje mnogi žele prešutjeti i prikriti: ratovi, izbjeglice, bolesti, ekološki problemi nisu nešto čime bi se ljudi pretjerano bavili. Oni radije žive začahureni u svome malom svijetu. Svoj mali i bogati svijet ima i naša pjesnikinja, ali, za razliku od mnogih drugih, ona iz njega često izlazi kako bi odlučno podigla svoj glas i ukazala na nepravdu, na poremećene ljudske odnose, na potrebu za djelovanjem da bi nam život postao bolji. Svojom poezijom spaja svjetove jer ona je za nju sredstvo komunikacije i način povezivanja među ljudima. Poezijom izražava svoje snažne emocije i potiče čitatelja da se izvuče iz svoje ljušture, da prijeđe prag svoga doma i izađe iz svog dvorišta, razgolićuje njegovu stvarnost i uranja ga u nju, prisiljava ga na razmišljanje o presudnim životnim događajima, narušava njegov spokoj i prekida njegovu rezigniranost.
Osim po način pisanja, Lana je inovativna i kad se radi o jeziku. To je razvidno i iz naslova sedam ciklusa na koje je ova zbirka podijeljena: Udomljavanje Sunca, Rečenica je agnostik, Treba pomaknuti Sunce, Tahikardija, Između mene i mene, Kucanje, Dok ručamo, zima mora šutjeti.
Teme kojima se pjesnikinja bavi u ovoj knjizi su planet Zemlja, očuvanja šuma, povijest i neke znamenite osobe poput Marca Chagalla, Johna Lennona, Boba Dylana i Ludwiga van Beethovena, putovanja inozemstvom i tuzemstvom, autobiografski elementi, ljubav, bračna veza, ljudski odnosi, ratovi i bodljikave žice (žica je i inače čest motiv njene poezije), struktura društva i njegovo djelovanje, pisanje i pisci, svakodnevica u kojoj se isprepliću dvije razine – ona stvarna i ona fiktivna…
Prekriveni naoko djetinjom začuđenosti, pojavljuju se kritika stvarnosti i blagi cinizam. Primjerice, u pjesmi Sve oko mene je plijesan kaže: Sve oko mene je plijesan: zemlja, šljunčani put, krošnje./Čak i nebo kojim idu svatovi i muzikaši,/redaju se odavno svršeni državni udari i građanski ratovi,/zime i ljeta. (Str. 21).
A u pjesmi Europa je dementna navodi: Europa je lakomislena./Iako je Uskrs, orkestar muha/već je odradio prljave poslove za Zlo/. A ona ga nije ni primijetila/. Čak i loše broji./ Ne zna koliko planine imaju jezika,/a čuje ih svaki put kad joj u kamenu/pucketaju kosti./Ne razumije jezik izbjeglog Sirijca/koji mi je na buvljaku prodao njemački sat./ Srećom, govor kazaljki ne treba prijevod. (Str. 39). Ovdje je kritika europske politike vezane uz izbjeglice vrlo jasna i izričita.
Izdvojila bih još pjesme Šuma i geometrija nisu u srodstvu, Infekcija, Violetine pčele, Pisac i Dok ručamo, zima mora šutjeti, u kojimanailazimo na niz aktualnih tema koje su pjesnikinji, razvidno je, iznimno važne.
U ovoj knjizi Lana Derkač promišljeno i kritično progovara o svemu onome što je dio našeg postojanja u ovome trenutku i na ovome planetu. Premda je sklona simbolizmu i meta-jeziku te, usudila bih se reći, vođena mišlju španjolskog nobelovca Juana Ramona Jiméneza por la minoría siempre (za manjinu uvijek), sigurna sam da će Azil za nebeska tijela zbog kvalitete, dinamične strukture i zanimljivih, aktualnih tema doprijeti i do šire populacije. U tome će joj, zasigurno pomoći i, prema riječima kritičara Damira Radića, „borgesovska enciklopedičnost i svojevrsno ujevićevsko pobratimstvo lica u svemiru“ čime su natopljene njene stranice.
Za Povjerenstvo Željka Lovrenčić
