Životopis:
Radica Leko (r. Udovičić), rođena je 1952. godine u Podvraniću, Kočerin, općina Široki Brig. Školovala se u Rujnu, Podvraniću, Kočerinu, Sinju, Grudama i Mostaru. Radila je kao nastavnica hrvatskog jezika u osnovnim školama na Vraniću i u Posušju, gdje i danas živi. Kao gimnazijalka natjecala se svojim pjesmama na Šimićevim susretima, 1971. godine… Dugo godina je pisala samo „za svoju dušu“ i nije ništa objavljivala.
Prve dvije knjige objavila je 2008. godine. Radove objavljuje u Cvitku, Osvitu, Motrištima i Hrvatskom slovu. Član je Društva hrvatskih književnika Herceg – Bosne Mostar, Matice hrvatske i HKD Napredak u Posušju.
Dobitnica je Književne nagrade „Fra Martin Nedić“ za roman U Njemačku, brale…, 2012. godine. Roman Kruh i igre ušao je u uži izbor za Nagradu Fran Galović, 2014. godine u Hrvatskoj. 2023. godine dodijeljena joj je Nagrada Krešimir Šego za stvaralaštvo proze za djecu i 2024. godine dobila je nagradu Neretvanska maslina za knjigu poezije Čežnjo neznana koju dodjeljuje DHK Južnohrvatski ogranak. Njezina tri romana čine trilogiju o Hercegovini, o životu ljudi u Hercegovini u razdoblju od Drugog svjetskog rata pa sve do današnjih dana i dalje… Za zbornik Književno Posušje dobitnica je Zahvalnice Općine Posušje.
Bibliografija:
Igrarije (igrokazi), 2008.; Mome Leptiru (pjesme i priče), 2008.; Plameni (priče i putopisi), 2009.; Nova svitanja (pjesme), 2011.; U Njemačku, brale…, (roman), 2011.; Kruh i igre (roman), 2014.; Paška (niz basni za djecu), 2015.; Jeka (roman), 2016.; Ružo, kazat ću ti (kratki roman, pripovijest), 2018.; Izabrane pjesme (knjiga poezije), 2018.; Vako, tako ili nako (kratke priče), 2020.; Polja Bijele Vile (kratki roman), 2022.; Crno klupko i druge priče (kratke priče), 2023.; Čežnjo neznana (poezija), 2024.; Basnoslovka (priče za djecu).
Priredila:
Radica Leko i Stanislav Bašić: Književno Posušje (zbornik posuške književnosti od prije dva stoljeća), 2017.
Radica Leko i Ljubo Begić: Reka san ti (zbornik radova na ikavici), 2019.
Radica Leko i Ljubo Begić: Reka san ti II. (zbornik radova na ikavici), 2024.
Izbor iz djela:
LJETO U HERCEGOVINI
Skamenjeno nebo
ispeklo ga sunce
ispilo zemljano žiće.
Ona zinula
plazi i oblizuje
suhe smežurane usne.
I vjetar suhi dahnu,
donese oblak, crni okrugli.
Otvori njedra
krš, sivi nadobudni.
Kap – dvije,
okrugle i prozirne, kapnuše.
Nasmija se oblak,
pobijeli i puče od smijeha.
I popi ga jednim gutljajem sunce.
Pa, opet zijeva zemlja suha,
sivim kamenom okićena.
I, plaze prazna ljeta zemljom,
Hercegovinom mojom.
KRIK
Izletio krik
zagledan
začuđen
zastao
Svijete
gluhi
zaglušen si
„u svoja posla“
Krik čeprka
rovovima uzemljenosti
korovima staze
I zaboravi sebe
šutnjom
pa poleti
bez kričanja
I padne
i potone
Tiho
tiše
i tiše…
I tišina…
ADAM
Eva
zaposjela Mjesec
prosula raskoš
tražeći stablo Dobra i Zla
Adam
cereka se s drveta
na sav glas
dignutim rukama
pozdravlja Mjesec
PODNE
Šumarak u nesvijesti
pijano u podne zijeva
Crni se
plamenom polizana strnina
tuleći tišinom
Pjesma žetelica
treperi ugaslo užarenim zrakom
ukočenim ehom
oblizuje sparušene dojke
žednih gora
Jedna Penelopa puzi maslinikom
obnevidjelo pipka
mekoću maslinastog sivila
Smokvik joj pjevuši
krhko širokolisno
Odisej došao nije
S osmijehom usnula je
pokrivena listom zelenim
I breza bijelo sanja
u sestrinskom treperenju
sanjive trepetljike
TRENUTAK
Zagledanost u trenu
sunčanog trenutka
svijetlog kao zjenica
bodren osmijesima
pretvoren u čarne oči smeđe
pa se širi u širine
pa raste u visine
u nebo
u vječnost
Mazno ga bodre
da ne pukne
od punoće milja
blagošću ograđenog
on
tuđi čovjek
ona
ničija žena
nošeni daškom duha
poljima vječnog univerzuma