George Orwell nedvojbeno je jedan od najpoznatijih i najprevođenijih autora svjetske književnosti. Slavu zahvaljuje prije svega dvama romanima: Životinjskoj farmi,koja je izašla 1945., i Tisuću devetsto osamdeset četvrtoj,koja je tiskana 1949. godine. Životinjska farma objavljena je 17. kolovoza spomenute godine i već se 28. kolovoza Gleb Struve, ruski pjesnik, kritičar, povjesničar književnosti, prevoditelj i urednik, koji je živio na Zapadu i, među ostalima, izdavao autore zabranjene u Rusiji, javio Orwellu i izrazio želju da prevede Orwellov roman na ruski jezik, za Ruse, „who could read the truth about their country only when outside it”. U isto vrijeme javljaju se Orwellu i Poljaci koji su ostali na Zapadu i koji se nisu htjeli vratiti u Poljsku što je završila u ruskom zagrljaju i postala komunističkom zemljom. I oni su željeli prevesti knjigu i u tome preduhitrili Ruse. Naime, poljski prijevod koji izlazi 1947. godine prvi je prijevod Životinjske farme. Njegova je autorica Teresa Jelenska, supruga poljskoga diplomata, novinarka i prevoditeljica. Knjigu je izdao Izdavač svjetskog saveza Poljaka iz inozemstva (Wydawnictwo Światowego Związku Polaków z Zagranicy) – Światpol. U materijalima koji se nalaze na blogu British Libraryja, koji uređuju „European Studies curators and cataloguers, with occasional pieces by guest contributors”, naišao sam na podatak da je knjiga prevedena na srpski i objavljena na Zapadu 1955.[1] Prvo službeno izdanje Životinjske farme u Jugoslaviji izlazi 1974. u Zagrebu, a prevoditelj je Vladimir Roksandić.[2]
Drugi Orwellov roman Tisuću devetsto osamdeset četvrta izlazi na engleskom četiri godine nakon Životinjske farme te ga se jednako brzo počinje prevoditi na strane jezike. Kad je riječ o komunističkim zemljama, postoji jedno pravilo. Naime, Orwellova djela najprije izlaze u emigraciji ili u samizdatu (slučaj Poljske i Mađarske), a službeno tek osamdesetih godina prije sloma komunizma. Dorian Lynskey u knjizi Ministarstvo istine. Biografija romana 1984. Georgea Orwella primjećuje: „Čak se tvrdilo da je samizdat mađarskog prijevoda Tisuću devetsto osamdeset četvrte bilo štivo namijenjeno pobunjenicima iz 1956.”[3]
U Jugoslaviji roman 1984. izlazi prije Životinjske farme. Prvi je prijevod objavljen 1967. na slovenskom jeziku, a njegova je autorica Alenka Puhar (Mladinska knjiga, Ljubljana, 1967). Na internetskoj stranici projekta financiranog okvirnim programom Europske unije za istraživanja i inovacije „Obzor 2020” (u projektu je sudjelovao Hrvatski institut za povijest), pod naslovom Kulturna opozicija – razumijevanje kulturne baštine neslaganja u bivšim socijalističkim državama,stoji da je taj prijevod prvi prijevod na jezik neke od komunističkih zemalja.[4] Doduše, neobično je to što projekt koji se bavi kulturnom opozicijom u komunističkim zemljama ne uzima u obzir prijevode Orwella koji se tiskaju na tim jezicima u inozemstvu ili koji izlaze u samizdatu. Prvi prijevod na srpski izlazi 1968. („Jugoslavija”, Beograd, 1968), a prvi prijevod na hrvatski, čiji je autor Antun Šoljan, 1984. („August Cesarec“, Zagreb, 1984). Zanimljivo je i to što iz godine prvoga prijevoda 1984. na srpski potječe rad splitskoga umjetnika Tome Bebića George Orwell 1984., koji predstavlja parafrazu „Velikoga brata“. Gumena loptica za igru umjetnikovom intervencijom preoblikovana je u „oko koje sve motri“, metaforu koja aludira na totalitarnu prirodu vlasti. Informacija i slika nalaze se na stranici spomenutog projekta.[5]
Roman 1984. preveden je na sedamdesetak jezika. Međutim, statistike ne uzimaju u obzir različite prijevode na isti jezik, a to nisu različita izdanja jednog te istog djela, već različiti prijevodi, različita tumačenja toga djela. Broj prijevoda jednog te istog djela na jedan jezik mogao bi činiti posebnu statistiku. Takva bi se bavila vječnim klasicima, djelima koja ne zastarijevaju i stalno su otvorena novim tumačenjima. Val novih prijevoda obično izaziva prestanak autorskih prava. Orwell umire 1950. i 70 godina od njegove smrti, od 2020., počinju izlaziti novi prijevodi. On je i jedan od onih autora čija se djela višekratno prevode na isti jezik. Nove hrvatske prijevode potpisuju Ivana Ostojčić i Sandra Piskač. Na poljskom jeziku roman 1984. izlazi 1953. u Književnom institutu u Parizu. Preveo ga je Juliusz Mieroszewski, publicist, novinar i politički pisac. Zatim izlazi više puta u samizdatu u Poljskoj. Službeno se izdanje pojavljuje tek 1988. Autor je toga prijevoda Tomasz Mirkowicz. Postoje i noviji prijevodi koje potpisuju Julia Fiedorczuk, Dorota Konowrocka-Sawa, Andrzej Jankowski, Barłomiej Zborski, Robert Sudół. U novije vrijeme nastaje niz novih prijevoda na srpski: Ljiljane Petrović Vesković, Aleksandre Solujić, Gorana Skrobonje, Jelene Katić Živanović, Dragana Golubovića, Aleksandra Milajića. Kad bismo uzeli u obzir ne samo jedan prijevod na određeni jezik već zbrojili sve, uključujući sve prijevode na isti jezik, njihov konačni broj bio bi puno veći od sedamdesetak.
U analitičkom dijelu članka, traduktološkoj analizi, želim skrenuti pozornost na nekoliko elemenata Šoljanova prijevoda ponajprije u usporedbi s prijevodom na srpski, čiji je autor Vlada Stojiljković, te s originalom. Predmet analize bit će Dodatak pod naslovom Načela novozbora (AŠ)[6] odnosno Prilog Principi novogovora (VS).[7] Najzanimljivijima i najupečatljivijima pokazale su se promjene vezane uz uporabu Orwellovih neologizama, koji su ušli u vokabular mnogih jezika diljem svijeta, naime, prijevod riječi newspeak i crimethink. Kod Stojiljkovića ove su riječi prevedene kao novogovor i zlomisao, kod Šoljana kao novozbor i zlodum. U oba slučaja Šoljan postupa kreativno i nudi čitatelju, kao Orwell i svi prevoditelji, također neologizme, koje ipak stvara, za razliku od drugih, na vrlo orginalan način, dajući im zagonetan i tajanstven prizvuk, dodatne konotacije. Nažalost, ne možemo Šoljana pitati za njegovu motivaciju, nigdje o tome svom prijevodu Orwella nije pisao niti objasnio svoje intencije, a bio je vrlo upućen u teorije prevođenja. Kad čitamo njegove radove s tog područja (mislim prije svega na kapitalni esej pod naslovom Pisac kao prevodilac i prevodilac kao pisac), možemo doći do zaključka da je donekle bio i teoretičar prevođenja, što govori u prilog tezi da nije postupao ni prevodio stihijski, već je bio vrhunski obrazovan i svjestan prevoditelj. Možda nije komentirao svoj prijevod Orwellova romana upravo zbog političkih razloga?
Šoljanov novozbor primjer je složenice koja se sastoji od dviju riječi: pridjeva nov i imenice zbor. Riječ zbor, koju Šoljan izabire kao alternativno rješenje za već postojeći i uvriježeni novogovor, nije stilski neutralna. Značenje imenice zbor kao govor u Anića je navedeno tek kao treće te obilježeno kao arhaično i ekspresivno (sva objašnjenja potječu iz Anićeva rječnika koji se u digitalnom obliku nalazi na Hrvatskom jezičnom portalu). Prva dva značenja odnose se, pak, na neki kolektivitet, veći broj ljudi.[8] Zahvaljujući tome, naglašava se ono što je iznad individualnog i pojedinačnog. Zbor nije sinonim govoru. Govor se više veže za pojedinca i govor individue nego zbor.
Još je neobičnija kod Šoljana riječ koja zamjenjuje crimethink (zlomisao kod Stojiljkovića) – naime, zlodum. Zlodum je također složenica koja se sastoji od pridjeva zao i riječi dum. Dum može biti uzvik koji se čuje prilikom pucnja ili nekog udarca, ali u ovome slučaju to je leksem izveden od glagola dumati, što u žargonu može značiti misliti.[9] Uz to se ova riječ evidentno veže s ruskim jezikom, s ruskom думoм i glagolom думать. U ulomku naslovljenom Rječnik A Šoljan u zagradi dodaje objašnjenje kojeg nema u izvorniku ni u srpskom prijevodu, kao ni u drugim prijevodima (sic!) te piše da je u definitivnoj varijanti riječ misa zbog nepoželjnih asocijacija izbačena iz novozbora i na njezino je mjesto došla riječ dum.
Riječi misao, misliti, na primjer, nisu na novozboru postojale. Njihovo je mjesto preuzelo misa koje je vršilo službu i imenice i glagola. (Nije se „mislilo“ nego se „služilo misom“. Međutim, zbog preostalih nepoželjnih asocijacija u vezi s tom riječju, ona je u definitivnoj varijanti novozbora izbačena i zamijenjena glagoimenicom dum – vidi dolje.) (Šoljan, 1984: 311)
Reč misliti, na primer, u Novogovoru nije postojala. Njeno mesto zauzimala je reč misao,koja je služila i kao glagol i kao imenica. (Stojiljković, 1984: 273)
The word thought, for example, did not exist in Newspeak. Its place was taken by think, which did duty for both noun and verb.(Orwell, 1949: 379)
U Rječniku B Šoljan opet dodaje elemente kojih nema kod Orwella. U objašnjenju riječi crimethink odnosno zlodum koje se nalazi u zagradi osim thoughtcrime – misaoni zločin,dodaje još mentalni delikt, koji asocira na verbalni delikt. Još je subverzivniji u sljedećoj zagradi kod objašnjenja thinkpol – Thought Police, kad piše dumpol – Misaona policija i dodaje ironično od milja mislicija što, naravno, asocira na miliciju. Zanimljivo je da je kod Stojiljkovića izbačena cijela ova rečenica:
Riječi B. nisu se stvorile ni po kakvom etimološkom pravilu. Riječi od kojih su bile složene mogle su pripadati kojoj god vrsti, mogle su se slagati kojim god redom i sakatiti na koji god način, samo ako to omogućuje da se lako izgovaraju, dok tek naznačuje njihovo podrijetlo. U riječi zlodum (misaoni zločin, mentalni delikt), na primjer, dum je dolazilo na drugo mjesto, dok je kod dumpol (nekoć Misaone policije ili od milja mislicije) dolazilo na prvo – u potonjoj riječi policija je izgubila posljednja tri sloga kao nepotrebna. Zbog većih poteškoća da se uvijek postigne eufonija, nepravilna tvorba bila je mnogo češća u rječniku B. nego u rječniku A. Na primjer, pridjevski oblici od Minisis, Minipax i Miniljub glasili su redom ministinit, maximiran i miniljubak, naprosto zato što bi složenice minisisovjetan, minimirovjetan i miniljubovjetan bile ponešto nezgodne za izgovor. U načelu su se sve B. riječi tvorile i mijenjale na isti način. (Šoljan, 1984: 314-315)
Reči B se nisu gradile ni po kom etimološkom planu. Mogle su se sastavljati od svih vrsta reči, poređanih bilo kojim redom i kresanih na bilo koji način koji ih je činio lakim za izgovor ne oduzimajući im pri tom smisao. Pošto je ovde bilo teže postići eufoniju, nepravilni oblici su bili češći nego u rečniku A. Na primer, pridevski oblici od dobromisao i zloseks glasili su dobromisleno i zloseksualno, jer bi pravilni oblici dobromisaoasto i zloseksasto bili nezgodni za izgovor. U principu, međutim, svim rečima B mogli su se dodavati pravilni nastavci, koji su u svim slučajevima bili jednaki. (Stojiljković, 1984: 275-276)
The B words were not constructed on any etymological plan. The words of which they were made up could be any parts of speech, and could be placed in any order and mutilated in any way which made them easy to pronounce while indicating their derivation.In the word crimethink (thoughtcrime), for instance, the think came second, whereas in thinkpol (Thought Police) it came first, and in the latter word police had lost it second syllable. Because of the great difficulty in securing euphony, irregular formation were commoner in the B vocabulary than in the A vocabulary. For example, the adjective forms of Minitrue, Minipax, and Miniluv were, respectively, minitruthful, minipeaceful, and minilovely, simply because -trueful, -paxful, and -loveful were slightly awkward to pronounce. In principle, however, all B words could inflect, and all inflected in exactly the same way. (Orwell, 1949: 382-383)
U Rječniku B u srpskom prijevodu pojavljuje se samo jedanput crimethink i to kasnije. Stojiljković također kao Šoljan dodaje ovdje novi element – u zagradi (misaoni zločin) koji se čini kompenzacijom, dodanim elementom kojeg nema ranije na drugome mjestu. Srpski prevoditelj na taj način ne dodaje ništa novo nego djelomično nadoknađuje ono što je reducirao prije, što bi moglo značiti to kako se nije dogodilo slučajno (zbog neke greške koje se, nažalost, događaju) da nedostaje jedna rečenica:
Sve reči koje su bile vezane za pojmove slobode i jednakosti, na primer, obuhvatala je jedna reč, zlomisao (misaoni zločin), dok je sve reči vezane za pojmove objektivnosti i racionalizma obuhvatala reč staromisao. (Stojiljković, 1984: 277)
Sve riječi koje se vežu uz pojmove slobode i jednakosti, na primjer, sadržavala je jedna riječ, zlodum, dok je sve riječi koje su se povezivale s pojmovima objektivnosti i razboritosti sadržavala samo riječ starodum. (Šoljan, 1984: 316)
All words grouping themselves round the concepts of liberty and equality, for instance, were contained in the single word crimethink, while all word grouping themselves round the concepts of objectivity and rationalism were contained in the single word oldthink. (Orwell, 1949: 384)
Jednako tako Thought Police kao Polmis (Policija misli) pojavljuje se kod Stojiljkovića samo jedanput. U tom ulomku opet dolazi do teško objašnjivih redukcija u srpskom prijevodu. Od osam riječi ostalo je samo pet. Tri su nestale: goodthink, prolefeed, ingsoc, a Šoljan ih prevodi kao dobrodum, proletšop i anglosoc.
Skoro bez izuzetaka, te reči – Minimir, zloseks, logoodmor, prolokljuk, Polmis (Policija misli)i bezbroj ostalih – bile su dvosložne ili trosložne, s tim što je naglasak pravilno padao na prvi i posljednji slog. (Stojiljković, 1984: 279)
Gotovo beziznimno te su riječi – dobrodum, Minipax, proletšop, zlospol, logorad, anglosoc, trbosjet, dumpol i bezbrojne druge – bile riječi od dva ili tri sloga, gdje je naglasak podjednako jak na svim slogovima od prvog do zadnjeg. (Šoljan, 1984: 319)
Almost invariably these words – goodthink, minipax, prolefeed, sexcrime, joycamp, ingsoc, bellyfeel, thinkpol, and countless others – were words od two or three syllables.with stress distributed equally between the first syllable and the last. (Orwell, 1949: 387–388)
Na kraju analize htio sam skrenuti pozornost na jedan odlomak u kojem je opet prisutna Šoljanova intervencija. Naime, u opisu rječnika B Šoljan umjesto o poželjnom mentalnom stavu piše o poželjnom ideološkom stavu.
Rječnik B. sastojao se od riječi koje su svjesno i namjerno stvorene za političke svrhe: to jest riječi koje ne samo što su u svakom pojedinom slučaju nosile političke implikacije nego im je svrha bila da nametnu poželjni ideološki stav osobi koja ih upotrebljava. (Šoljan, 1984: 314)
Rečnik B se sastojao od reči namerno sastavljenih u političke svrhe: naime od reči koje su ne samo u svakom slučaju imale politički smisao, nego i imale za cilj da onome tko ih izgovara nametnu željeni mentalni stav. (Stojiljković, 1984: 275)
The B vocabulary consisted of words which had been deliberately constructed for political purposes: words, that is to say, which not only had in every case a political implication, but were intended to impose a desirable mental attitude upon the person using them. (Orwell, 1949: 381–382)
U zaključku ovoga rada i na osnovi promjena zapaženih u analizi postavio bih tezu da je Šoljanov prijevod polemičan u odnosu na raniji srpski prijevod Orwellova romana, nadupunjava reducirana mjesta u srpskom prijevodu i ima obilježje politički subverzivnog prijevoda.
Kad je riječ o politici prevođenja, Jugoslavija odskače od drugih komunističkih zemalja. Izdavači u drugoj Jugoslaviji rado izdaju knjige istočnoeuropskih disidenata, protivnika komunističkih režima. Primjerice, djela Czesława Miłosza izlazila su bez prepreka, što se stalno spominje u službenim diplomatskim razgovorima i dopisivanju druge Jugoslavije i Narodne Republike Poljske. Poljska se strana redovito žali na činjenicu da Jugoslavija prevodi i objavljuje u Poljskoj zabranjene autore. Međutim, otvorenost „Beograda“ prema kritičkim autorima iz inozemstva isključuje kritiku Jugoslavije i njezinih internih problema. Jugoslavija ne tolerira kritiku na svoj račun, a svoje kritičare strogo kažnjava, služeći se zakonskom odredbom iz Krivičnog zakona SFRJ, kolokvijalno znanom kao verbalni delikt na koji aludira Šoljan u svome prijevodu. Orwell službeno izlazi u Jugoslaviji ranije nego u drugim komunističkim zemljama, ali čini se da njegova proza nije odmah odgovarala vlasti. U prvoj rečenici predgovora za drugo izdanje 1984.,koje je izašlo kod beogradskog izdavača „Jugoslavija” 1977., Leo Mates, hrvatski političar i diplomat, konstatira da se roman pojavljuje s velikm zakašnjenjem. Taj je uvod zanimljiv i zbog Matesova tumačenja romana:
No i pored toga mnogi su nastojali da ovo djelo iskoriste kao knjigu usmjerenu protiv Sovjetskog Saveza. U stvari najinteresantnije je to što su tako postupali prije svega sami protagonisti staljinizma, koji su knjigu napadali, jer su u etatizmu Orwella vidjeli do apsurda razvijeni staljinizam. Međutim, drugi su u tom djelu isto tako vidjeli do apsurda razvijeni militarizam i kasnije makartizam koji se razvijao u Sjedinjenim Državama. Najpravedniji i najracionalniji odnos prema romanu 1984. nesumnjivo je shvaćanje ove knjige kao protesta i upozorenja koje se odnosi na militarizam i svaki drugi etatizam bilo koje vrste.
[…] Za nas u Jugoslaviji možda ova upozorenja nisu toliko potrebna, jer smo se u svojoj nedavnoj prošlosti obračunali u osnovi sa snagama koje su prijetile da nas odvuku natrag u etatizam, ali i na svom putu izgradnje ravnopravnih i slobodnih odnosa u socijalističkom samoupravljanju može da nam korisno posluži ova do krajnjih granica razvijena i do kraja dovedena vizija užasa u koji može da dovede društvo izdizanje državne mašine iznad društva i gaženje čovjekove ličnosti.[10]
U prijevodu uočene Šoljanove intervencije, čini se, osporavaju uvjerenje Matesa – među ostalim glavnog urednika Tanjuga – da Jugoslavija nema nikakve veze sa slikom totalitarnog društva koje je opisao Orwell. Tonko Maroević primjećuje da je odlika Šoljanove prevodilačke prakse kreativno pomicanje prevođenog teksta prema vremenskoj aktualnosti ili prema prostornoj naškosti.[11] Šoljanov prijevod Orwellova romana 1984. potvrđuje tu tezu. Šoljanovo kontekstualiziranje prijevoda nije ništa neobično. Slični su postupci prisutni i u nekim drugim prijevodima Orwellova romana, primjerice, u poljskim prijevodima koji također aludiraju na društveno-političke prilike u doba Narodne Republike Poljske.
[1] Usp. Orwell in Translation: https://blogs.bl.uk/european/2017/11/orwell-in-translation.html (pristupljeno 9. siječnja 2025.).
[2] G. Orwell, Životinjska farma. Bajka,Naprijed, Zagreb, 1974.
[3] D. Lynskey, Ministarstvo istine. Biografija romana 1984. Georgea Orwella, prev. N. Perić, Fokus komunikacije, Zagreb 2020, str. 254.
[4] http://hr.cultural-opposition.eu/registry/?filter=courageTopic,courage:independentJournalism;&uri=http://courage.btk.mta.hu/courage/individual/n11128&type=masterpieces (pristupljeno 9. siječnja 2025.).
[5] http://hr.cultural-opposition.eu/registry/?uri=http://courage.btk.mta.hu/courage/individual/n2416&type=masterpieces (pristupljeno 9. siječnja 2025.).
[6] G. Orwell, 1984, prev. A. Šoljan, „August Cesarec“, Zagreb, 1984. Citati originala preuzeti su sa stranice na kojoj se nalazi cijela knjiga u otvorenom i besplatnom pristupu: https://archive.org/details/1984-george-orwell/page/n11/mode/2up (pristupljeno 9. siječnja 2025.).
[7] Dž. Orvel, 1984. Roman, prev. V. Stojiljković, BIGZ, Beograd, 1984.
[8] „zbȍr m 〈N mn zbòrovi〉
1.a.javni skup većeg broja osoba na kojem se drže govori b.sastav od više osoba; kolegij [nastavnički zbor]
2.a.veliki pjevački sastav [četveroglasni zbor; ženski zbor]; kor b.pjesma ili skladba za pjevanje u zboru
3. ekspr. arh. zborenje, govor [nema zbora nema sumnje, istina je]” (pristupljeno 9. siječnja 2025.).
[9] „dȕm uzv.
u zn. neodređenog zvuka koji se čuje prilikom
1. praska streljiva
2. snažnog i muklog udarca
dùma ž 〈G mn dúmā〉
1. (Duma) a. pov. u srednjovjekovnoj Rusiji, vijeće sastavljeno od kneževe pratnje b. pol. donji dom ruskoga parlamenta
2.reg. ukrajinska narodna pjesma nalik baladi; dumka
3.žarg. ob u: [nemaš blage dume ne znaš ništa, nemaš pojma]
dȕmati dv. 〈prez. -ām, pril. sad. -ajūći, pril. pr. -āvši, gl. im. -ānje〉
žarg. duboko razmisliti/razmišljati” (pristupljeno 9. siječnja 2025.).
[10] Dž. Orvel, 1984, prev. V. Stojiljković, predgvor L. Mates, Izdavačko poduzeće Jugoslavija, Beograd, 1977,, str. 12, 14.
[11] Usp. T. Maroević, Prevodilac – pjesnikov pomoćnik. Prevoditeljski pogledi i praksa A. Šoljana, u: Prevođenje kultura / Zagrebački prevodilački susret 2003., ur. I. Grgić. Društvo hrvatskih književnih prevodilaca, Zagreb, 2005,, str. 83.
Nova Istra 3-4, 2025.
Naručite ovo izdanje:
Izdanje: Leszek Małczak: Roman Georgea Orwella 1984. u Šoljanovu prijevodu