Ova Mala tribina nije bila onakva kakvom sam je zamislio, bila je puno bolja. Naime, planirao sam razgovarati s Kristijanom Vujičićem pred učenicima drugih razreda Gimnazije Tituša Brezovačkog, nadajući se pri tome da će i poneki gimnazijalac postaviti pokoje pitanje. Nakon što sam rekao ponešto o Društvu hrvatskih književnika (kao što to činim na početku svake tribine), nagrađivanog je književnika predstavila školska knjižničarka Jadranka Jurić, vrlo lijepo i precizno. A onda su s njim razgovarali učenici. Postavljali su bolja i zanimljivija pitanja od onih koja sam ja smislio.
Dok je odgovarao mladim, pametnim ljudima koji su čitali njegove knjige, Kristijan im se obraćao s punim poštovanjem. Odgovori su mu bili zanimljivi kao i pitanja, neprestano je imao punu pozornost svih nazočnih, a uspio je i uvjerljivo promovirati važnost čitanja. Na kraju sam se iznenadio shvativši da je ugodno druženje potrajalo više od šezdeset minuta.
Hrvoje Kovačević
