Bilić Mario
Biografija
Mario Bilić rođen je 27. ožujka 1963., u Imotskom. Osnovnu školu završio je u Prološcu, Franjevačku klasičnu gimnaziju u Sinju, a na Filozofskom fakultetu
Sveučilišta u Zagrebu diplomirao je hrvatski jezik i književnost. Radio je kao predavač u nekoliko osnovnih i srednjih škola, te kao predavač i lektor u Hrvatskom
vojnom učilištu. Objavljivao je i objavljuje u mnogim listovima, časopisima i književnoj periodici. Piše pjesme, pjesničku prozu i književne kritike. Okvir u kojemu
se ogleda njegovo pjesničko i kritičko stvaralaštvo jesu: bogoljublje, domoljublje i čovjekoljublje. Metaforičnost u njegovim pjesmama jest živodajna krv od koje
živi njegova poetika. Njegov pjesnički nerv mogao bi se sažeti u slijedeće stihove: Kad stanu srce i vrijeme ljubav produžuje korak da nikne plemenito sjeme, za
život opor i gorak.
Nagrađivan je i odlikovan. Pjesme su mu izvođene na Hrvatskom radiju i televiziji. Zastupljen je u zbornicima, leksikonima, monografijama, antologijama,
enciklopedijama i školskim udžbenicima. Umirovljeni je časnik (satnik) Hrvatske vojske. Član je radnik Matice hrvatske i počasni član UHD Imotski sokolovi.
Član je UHDDR-a, HVIDR-e, Hrvatske Uzdanice, Zdruga hrvatske obrane Nikola Šubić Zrinski, Hrvatskog časničkog zbora, Hrvatskog društva katoličkih
novinara, HKD sv. Jeronima, Hrvatske akademije za dijasporu u Baselu, Društva hrvatskih književnika i Društva hrvatskih književnika Herceg Bosne. O njegovim
knjigama do sada je objavljeno preko šezdeset recepcijskih jedinica.
Bibliografija
Objavljene knjige:
- Peta zapovijed (pjesme), Zagreb, 1990.
- Knjiga ljubavi (pjesme), Zagreb, 1998.
- Rane zagledane u Nebo (pjesme), Imotski, 2004.
- Imotski sokolovi (pjesme), Imotski, 2006.
- Gospodinov štićenik (pjesme), Zagreb, 2006.
- Što je kritik htio reći (kritike), Split, 2007.
- Prološko blago (pjesme), Zagreb, 2008.
Izbori iz djela
Doba nevinosti
obijeli mi haljine
i vrati me
u doba nevinosti
da dišem
čisti zrak
bez okova
ovog vremena
da niknem
na našoj njivi
kao plod
očeva sjemena
da u kući
mojih predaka
blagujem
njihove trude
da zapjevam
glasno
slobodno
dok god me bude
obijeli mi haljine
i vrati me
u doba nevinosti