Petrović Miro
Biografija
PETROVIĆ, Miro, pjesnik (Klobuk kraj Ljubuškog, BiH, 5. I. 1954). Diplomirao na Pedagoškoj akademiji u Tuzli 1977. Kratko radio u školama u Fojnici, Vitini i Sarajevu; od kraja sedamdesetih profesionalni književnik. Javio se pjesmama u časopisima Život, Lica, Odjek i Oko. Član Društva pisaca Bosne i Hercegovine, DHK i bos.herc. P.E.N.-a. Glavni urednik književnoga časopisa MH Motrišta, te pokretač i urednik (s Krešimirom Šegom) Cvitka i Školarca, prvih bos.her. dječjih listova s hrvatskim kulturnim identitetom. Prvu zbirku (Pjesme) objavio je u Sarajevu 1977. Ujednačena ritma i upečatljiva eufonijskog učinka, u slobodnome stihu i uglavnom rimovane, rane su mu pjesme obilježene temama Hercegovine, obitelji, slikama seoskoga života i krajolika, te mjestimice prožete humorom. U drugoj je zbirci (Čestica, 1983) lirski subjekt izrazito refleksivan, prevladavaju kontemplativna i melankolična raspoloženja, slobodni nizovi asocijacija o prolaznosti, prirodi i ljubavi. Jake su intertekstualne i citatne veze s poezijom T. Ujevića (Noć u prozoru, na stolu Ujevićevi stihovi, možda sviće) te utjecaj A. B. Šimića, koji se očituje u ekspresivnom izrazu ispovjednoga tona, što je još izraženije u pjesnikovoj zbirci Zemlja za cvijeće (1999), u kojoj prevladavaju religiozno nadahnuće, reminiscencije na ratno doba u Sarajevu (Requiem), te teme vezane za krajolike i povijest Bosne. U tu su zbirku uvrštene i neke pjesme iz ranijih dviju zbirki, te mnogobrojne pjesme posvećene suvremenicima.
DJELA: Pjesme, Sarajevo 1977; Čestica, Sarajevo 1983; Ljetopis, Mostar 1997; Zemlja za cvijeće, Mostar 1999; Dvojica / Die Zwei, Mostar-Oberhonnefeld 2005.
LIT.: S. Mijović-Kočan (ur.), 100 godina – pjesama – pjesnika 20. stoljeća, Zagreb 2001.
T. Rogić Musa
Izbori iz djela
DVOJICA
(Braci Dimitrijeviću)
U istoj godini
u istom selu
kojemu zasad ne znamo ime
u čistom ozonu renesanse
rodiše dvije matere
svaka sebi u potomstvo
po jednoga sina.
Skupa su rasli u susjedstvu
kao što masline rastu
i u svojim dvorištima razbijali koljena.
Dojili svoje matere
i čekali umorne očeve
s oranica i polja
ili iz nedjeljnog lova
na sjeveru Apenina.
Kad malo porasli su
vidjelo se s Marsa i Venere
da zanatu slikarskom oba su isto
i odlično vični.
Jedan zamisli zlatno brdo puno sjaja,
drugi nad njim već sunce iz ruku prosipa.
Jedan more bojama plâvi
drugi iz školjke glazbu sluša.
I selo se divilo dvojici momaka.
Nitko nije znao koji je bolji slikar.
U ono vrijeme kroz selo
naiđe vojvoda od Milana
sa svitom svojom u lov.
Psi goniči, sokolovi i konjanici
na raskrižju krenuše desnim putom
i tako vojvoda od Milana
u zlatnu jesen 1482.
slučajno naiđe pored dvorišta
jednog od dvojice onih slikara.
Zapanjen je vojvoda stajao pred prizorom
i za tren slikara pozvao
na svoj dvor,
što siromah slikar rado prihvati.
Tada je imao trideset godina.
Selo se zove Vinca.
Slikar se zvao Leonardo da Vinci.
Ja sam Miro Petrović.
Kako se zvao onaj drugi slikar u selu,
pored kojeg vojvoda
nije naišao
do dana današnjega
nitko nije odgonetnuo.
ŠKOLA PRIMIJENJENE POEZIJE
U srijedu, 7. svibnja 2007.,
u blistavom gradu Sarajevu,
dvadesetak će pjesnika,
sudionika Sarajevskih dana poezije,
pridošlih iz raznih država
i s raznih kontinenata,
na šarenim svojim jezicima
govoriti stihove
prekrasnoj bosanskoj publici
koja je došla srdačno pozdraviti
ova čuđenja u svijetu.
Ako će pjesnici biti prozivani
abecednim redom –
ja ću biti jedanaesti u nizu.
Računajući da će književna večer početi,
kako je i najavljeno, u 20 sati,
i da će kasniti uobičajenih 10 minuta,
i računajući da svakom pjesniku trebaju za nastup,
u prosjeku, 2 i pol minute
i računajući još po pola minute za najave
i imajući na umu
da će domaćini kratkim govorom
pozdraviti goste i publiku,
i računajući da publika neće ni šuškati ni gunđati
– moj nastup će biti u 20 sati i 47 minuta.
Da provjere ovu računicu
u tom trenutku
nekolicina će posjetitelja
pogledati u sat na svojoj ruci.
Na časak će zaboraviti
da taj isti sat odbrojava vrijeme
između mladosti i starosti njihovih života.
Bit će to veličanstveni kristal pobjede
koji slavi vrijeme poezije nad vremenom smrti.
I zbog toga ja pišem pjesme –
Kad vas to već zanima – poštovana publiko!