Štura odrednica u Katalogu natjecanja i smotri kaže da je LiDraNo hrvatska smotra literarnog, dramsko-scenskog i novinarskog stvaralaštva učenika osnovnih i srednjih škola, koju organizira i provodi Agencija za odgoj i obrazovanje, u suradnji s Ministarstvom znanosti, obrazovanja i mladih. Očekivano nije to jedina mjera LiDraNova uzbudljiva tridesetogodišnjeg trajanja (1991–2024) i održavanja u hrvatskim gradovima (Primošten, Šibenik, Zadar, Vodice, Vinkovci…), u njihovim kazalištima i školama. U nevremenu korone imao je i svoje online izdanje kao odgovor na skučenost i zatvorenost na koju smo bili osuđeni, kao znak prizivanja odsutnosti, vjere u kreativnost.
Državna razina LiDraNa je predstavljanje onoga najboljeg što se događa u školama, u izvannastavnim aktivnostima, pozornica i slika stvarnosti obrazovnog sustava. Ali LiDraNo je i sretno mjesto razlike u razumijevanju i korištenju prošlih i postojećih umjetničkih praksi. Ogledanje s tekstovima i izvedbama drugih, inventivno motrenje i istraživanje svakodnevice, pronalaženje i oblikovanje tema i motiva, pojedinačnih i zajedničkih iskustava, iz perspektive autora-LiDraNovaca znači oblikovanje novog konteksta, osmišljavanje drukčijeg prostora učenja i življenja. Reklo bi se da su to sretni i inspirativni trenuci pojedinačnog predstavljanja, ali i zastupanja zajednica iz kojih se došlo, iz sela, gradova i mjesta…
Rad mladih literata, novinara i glumaca je plod ustrajnog rada učenika, učitelja i nastavnika, procesa koji ima svoje zadanosti, ali se njegova vrijednost i iznimnost prepoznaje u pomicanju granica izražavanja i iznevjeravanju očekivanog obzora, horizonta. LiDraNo istrajava u poticanju i naglašavanju individualnih učeničkih vrijednosti, ali ovisi od svih onih koji sudjeluju u traženju ključeva za otvaranje vrata i razvoja dječjeg stvaralaštva: sudionici na svim razinama – od školske do državne – kreativni učenici i njihovi mentori, učitelji i nastavnici, ravnatelji škola, škole domaćini, županijski uredi za obrazovanje i, ne na kraju, članovi povjerenstava za sve izraze: uvijek važna i dobrodošla potpora da bi LiDraNo bio sretno mjesto kreativnih razlika.
Promjena odnosa prema darovitosti (kreativnosti), načinima njegova prepoznavanja i razvijanja izazov je metodičkih uvida, koji se bave učenjem, poučavanjem i izražavanjem, ali se čini da je riječ o obostranom procesu i utjecaju: znanja upućena na literarno, dramsko-scensko stvaralaštvo, koja ga oblikuju i osmišljavaju, istodobno se mijenjaju na osnovi konkretnih i stvarnih izvedbenih moći mladih stvaralaca u literanom i novinraskom tekstu, u školskim listovima, na pozornici, ili u radijskom izrazu.
LiDraNo je iznimno složen i zahtjevan ustroj koji ima svoju povijest nastajanja, ali i suvremenost koju svake godine mladi autori, iznova, iznose na svjetlo dana, na njegovu pozornicu, nudeći na uvid i na ogled vlastite nedoumice, strahove, sumnje i radosti… Kako se izraziti i kako pronaći jezik koji će na novi način govoriti o poznatom, ili koji će za već doživljeno i domišljeno iznaći drukčiji jezik, alate i sredstva. Govoriti o odrastanju, spoznavanju neposrednoga životnog okoliša, graditi obiteljske i prijateljske veze, misliti i pjevati, govoriti o čežnjama i neproničnoj i neuhvatljivoj budućnosti. Stvarnost LiDraNa nije samo ono što započne i što se događa od školske do državne razine, LiDraNo traje i kad je formalno završio, njegova cikličnost i trajnost jednaka je vremenu učenja i predstavljanja, vremenu dolazaka i odlazaka. Vrijeme pamćenja i radosti.
Izjave, pitanja, tekstovi…
*
Vrijeme koje je bilo pred nama sad je tu, evo ga! Svojim tekstovima oblikujemo neuhvatljivost svijeta, njegovu fragmentarnost, dajemo mu nove koordinate i uživamo u njegovoj neponovljivosti, iznenađenjima i radostima. Ali je li baš sve tako, možemo li samo prepisati naslove radova koji su prispjeli na ovogodišnju smotru literararnih i novinarskih radova, osluhnuti i vidjeti što se događa na pozornici u pojedinačnim i skupnim scenskim nastupima, što se montira i koje glasove čujemo u radijskim emisijama, kako listamo i pretražujemo školske listove. Ima li užitka bez neodumica i istraživanja, zabrinutosti i pustolovnosti u tekstu svijeta koji se događa pred našim očima i čini nam se ponekad zagonetan i stran, ali upravo zbog toga izazovan i naš: od oluje dobrote do umjetne inteligencije. I moglo bi se nabrajati ustrajno i dugo, ali ostavimo pitanja i odgovore za zajednički susret, razgovore i dogovore, za otkrića onoga što nam je važno, za ustrajnost dok čitamo, pišemo, mislimo, kreiramo i izvodimo za sebe i za druge. Otkrivamo se i upisujemo na ponekad nevidljivu mapu odrastanja, što je uzbudljivo i lijepo… Imenujemo ono što nas okružuje, što jesmo i što ćemo biti.
*
LiDraNo! Uživo i zajedno. Učenički radovi i kreativni pomaci i vrhunci: literarni i novinarski radovi, pojedinačni i skupni scenski nastupi, školski listovi i radijske emisije – na Smotri LiDraNo i ove su godine izazov traženja novih načina i oblika stvaranja i domišljanja. Pustolovina poznatog i nepoznatog, osobnog i zajedničkog. Učenici i mentori u uzajamnoj potpori i otporu… Kreativnost i stvaranje u različitim izrazima, umjetničkim praksama, učenika osnovnih i srednjih škola, govore o novim pitanjima i neočekivanim odgovorima: odrastanje u neizvjesnoj stvarnosti, koja je digitalna i nečija druga? Umjetna inteligencija, što s njom i kako? Ona je tu… Ne zvuči li poznato i blisko?
*
Uvjerenje da kreativnost i stvaranje u različitim izrazima, umjetničkim praksama, učenika osnovnih i srednjih škola, nadilazi vidljivu i nevidljivu stvarnost vremena u kojem živimo, nerijetko između biologije i kulture, dodana je vrijednost Smore LiDraNo. Vrijednost koja nadilazi nepouzdanost naših uvida, vrijednost koja se, zahvaljući radu učenika i njihovih učitelja i nastavnika, svake godine umnožava, potvrđuje i mijenja. Zbornik LiDraNo dokument je vremena, načina čitanja i upisivanja novih značenja u prostore koji nam se nerijetko čine fragmentarni i neuhvatljivi. Dječje, učeničko stvaralaštvo (literarni i novinarski radovi, pojedinačni scenski nastupi, školski listovi i radijske emisije) na Smotri LiDraNo i ove je godine domišljeno i impulzivno, ozbiljno i vedro, oštro, ironično i začudno – skoro da bismo na tom mjestu mogli i stati…
*
GOSTI DOLAZE
Gosti dolaze.
Djedovi usput. Bake u subotu ili nedjelju kad smo svi doma. Nepoznate tete. Stričevi koji su sinoć došli iz Njemačke s po jednom čokoladom za svakoga i Mozart kuglama za mamu. Ujne koje uopće ne sliče na ujne od prošli put. Strine s raznovrsnim bolestima. Tatina braća i sestre s premalom djecom. Nećaci koji još ne govore i nećakinje koje govore samo „mama“. Bratići koji se već briju. Sestrične koje ne zanima nogomet, ali su ipak zgodne. Mamini i tatini prijatelji iz djetinjstva s još manjom djecom. Mamine prijateljice iz frizeraja s djecom. Tatini kolege s posla sa ženama, bez djece. Najnoviji prijatelji s plaže od prošlog ljeta. Susjeda iz zgrade s kolačima po novom receptu. Nastavnica iz osnovne, jer već dvije godine skupa zimujemo. Čestitari s istim poklonima kakve su već donijeli drugi čestitari. Blizanci koji su uvijek jednako odjeveni. Majstor koji nam je napravio centralno, a tata mu je nabavio karte za utakmicu. Gospođe u crnom koje su s prabakom išle u gimnaziju. Susjedi iz ulice s kojima obično čistimo snijeg. Debela žena koja je bila na televiziji. Nepoznati ljudi s curicom koji čekaju da se susjedi vrate doma, pa da ne stoje na ulici. Poštar kojeg bole noge od reume. Dva ćelava tipa u narančastom koji prodaju šarene knjige, pa je mami žao jer su studenti. Maškare koje pojedu sve krafne. Šogor koji radi najbolji roštilj i šogorica koja je već tri puta kupila najpovoljnije lonce na dvadeset četiri rate. Tatini frendovi iz benda koji više ne sviraju. Tatin frend iz benda koji još uvijek svira. Mršavi cvikeraš „iz tatine firme“ koji čisti kompjuter od virusa, sa ženom kojoj je sve to „špansko selo, ha, ha“. CD pirat koji „nosi doma“ igrice. Mamina kumica s placa koja „nosi doma“ sir i vrhnje. Sestrin dečko koji studira tešku agronomiju. Teta koja mami „farba“ kosu s bojama koje nikad nisu „k´o na kutiji“. Gospođa koja nam dodatno hrani mačka jer mu „očito nije dosta“. Darko Rundek. Veterinar koji jednom mjesečno reže nokte našem kuniću, pa se zadrži. Bivši muž od stare prijateljice koji dolazi kad je kiša jer „tu blizu“ vodi sina na japanski. Nije baš tako blizu jer obično dođe potpuno mokar.
Gosti odlaze.
Svakog gosta pola sata dosta.
Pavle Gulić, I. r.
Klasična gimnazija, Zagreb
Voditeljica: Nevenka Šuvajić
– Mislim da bi svatko tko njeguje umjetnost, novinarski i literarni izričaj dijelio moje oduševljenje ovogodišnjim LiDraNom. Osim pozitivnog ozračja i konstruktivnih komentara i kritika, LiDraNo i inspirira. Gledaš sve te ljude pune kreativnosti i talenta i odjednom poželiš nastupati s njima, napisati koju lijepu riječ, dijeliti dojmove, razmjenjivati školske listove… Zato vjerujem da je ova smotra svim pozvanim učenicima pružila sjajan poticaj za daljnji rad i nastavak stvaranja. – zaključila je novinarka Ana.
Zaključili smo i mi!
Književnost i dijete 1-2, 2024.